Roditelji sa mnom ne razgovaraju. Kad dođem sa posla oni gledaju tv, politiku ili serije. Čim progovorim oni samo okrenu glave ka tv i utišuju me. Ja onda ustanem, odem u sobu i zatvorim se. Onda se oni pitaju zašto se zatvaram. Pa dragi moju roditelji vas ne zanimam ja, već politika i turske serije. Volela bih da se odvojim i iznajmim stan ali nemam dovoljno novca za to. Stvarno se osećam loše.
Znam da ovo nije u redu, ali meni godi muška pažnja. Za svoje 23 godine nikad nisam imala dečka, ni odnose već samo par dejtova. Mislim za sebe da imam kvaliteta, ali nikad nisam imala nikakvu vezu, nešto ih je odbijalo od mene pa mi je to dosta utjecalo na samopouzdanje, točnije nikad ga nisam ni imala. Znam da muška pažnja ne znači ništa, ali mislim da i drugim djevojkama to prija pogotovo one koje su same iako to nikad ne bi priznale.
U skorije vreme mnogo plačem od sreće i prosto ne verujem da mi se toliko lepih stvari dešava...
Upravo sam čula ženu koja pita dermatologa kada je bezbedno da njeno dete počne da uklanja dlake laserom. Devojčica ima 11 godina. Malo je reći da sam u šoku.
Još samo pola godine da izdržim na poslu i palim. Samo još pola.
Ja sam definitivno magnet za budale. Ali magnet. Znači ne radim ništa, a oni se sami prikače i ne puštaju me.
Već treći dan za redom srećem bivšeg dečka sa novom devojkom. Srećna sam što je to ista devojka obzirom da me ostavio jer nije znao što će od svog života i nije htio da se veže dečko od 35 godina.🙄 Sve bi bilo ok da smo se mi sretali do sad posle našeg raskida, bukvalno je prošlo 4 godine da ga nisam videla. Čudno kako Bog namešta situacije.
Bivši je prelazio preko 200km samo da bi se vidjeli i popili kafu. Te uvijek donosio ili cvijeće ili neki slatkiš. Kako da bilo šta manje očekujem od nekog novog.
Kad mi neko pomene novu vezu ili nešto slično, rasplačem se. Bivši verenik me je povredio toliko da me boli i pomisao na mušku osobu blizu mene. Znam, treba mi psiholog. Bojim se da ne ostanem uvek sama.
Ali ovi lepotani i lepotanke u "diva" fazonu što celoga života imaju Body (pretty) privilege, izguglajte ako ne znate šta je, pa kukaju o tužnoj sudbi jer, eto, neko je ljubomoran na njihovu lepotu ili im je "teško" jer ne mogu da shvate da li ih ljudi vole zbog lepote ili duhovnih kvaliteta su mi žešći pro*er. Znate li vi kako je to biti opozitan/na? Da si ružan/a kao grob. Imam vidnu facijalnu asmimetriju. Ranije sam se rodio i zbog toga večito mršav (ne pomažu ni suplementi, ni teretana, ni ishrana). Celog života su me sprdali za fizički izgled. Ljudi su grozni prema meni, na prvu loptu ne žele da budu u mom prisustvu. Drugačiji tretman u redu u pošti, sveopšteg podcenjivanja do prijava za posao. Imam vezu i posao, ali činjenica je da mnogi ljudi na osnovu fiz. izgleda ocenjuju nefizičke kvalitete drugih ljudi. Halo efekat. Cenjen sam tek posle dugog vremena, jer nadljudski napor moram da uložim. I muka mi je više od toga da dajem 300% sebe, dok je neko samo lep/a i sve mu ide...