Totalno mi je neprofesionalno, na kraju, mogu reći i seljački, brđansko ponašanje osobe kada dođem na razgovor za posao a ista ta osoba s kojom vodim razgovor (direktor ili neka druga persona) zapali cigaru. Momentalno mi padaju na zadnje mjesto da tu radim.
Bila sam sa momkom godinu dana pa smo raskinuli. Pet meseci nismo bili zajedno i za to vreme sam imala otprilike 6 kombinacija/na veče, od čega je jedan bivši, a jedan lik za kog sam tokom veze rekla da nikad ne bih ništa imala s njim. Pomirili smo se i sad smo 6 meseci zajedno (ukupno 2 godine), ali mu ja ništa o tome nisam rekla. On me je pitao jel sam imala nešto s nekim u međuvremenu, gde sam se ja uspaničila i rekla da nisam. Imam ogromnu grižu savesti što sam ga slagala ali kako vreme prolazi, sve mi je teže da mu kažem istinu.
Upoznala sam nedavno jednog dečka preko društvenih mreža. I tako, dopisujemo se mi, sve bajno i sjajno, i odjednom se pojavi neka sumnja u meni da sjedi na 2 stolice. Pitam ga otvoreno, kaže da sam luda. Žensko kao žensko bacim se u istragu, tražim cijelu noć...kad ono video sa drugom djevojkom, video star nekih 4 tjedna. Mislim u sebi ok, možda stvarno više nisu zajedno. Ali nije to ono što me je šokiralo, šokiralo me je to što smo ta djevojka i ja kopija jedna druge, bukvalno smo iste.
Evo ne znam stvarno..
Shvatila sam da u životu posle kiše dolazi sunce. Teškom mukom. Imala sam tužno detinjstvo sa ocem alkoholičarom, koga je zanimala samo sopstvena zadnjica i ništa više, a naravno i kafane i kafansko društvo. Majka je sama odgajala sestru i mene, i iako su bili u braku, moja majka je bila samohrani roditelj, i sve je sama radila, pa nas je čak sama i izdržavala, jer ga ni to nije zanimalo, a nije imala snage da taj brak prekine, zbog čega ja danas imam velike posledice, a najviše me boli to što je moja majka jedna divna osoba koja je ceo život podredila život svojoj deci i ne zaslužuje da bude služavka nekom gmazovskom alkoholičarskom lezileboviću. Kao dete sam mnogo patila, i dok sam ljubomorno posmatrala srećne porodice mojih prijatelja sam se pitala, kako samo ja imam oca koji se prema meni ophodi kao da ne postojim, čime sam ja to zaslužila. Tek kao odrasla sam shvatila da nisam ništa skrivila, nego da je u pitanju retard koji ti ispije pamet. Ali karma je čudo, u to se uvek uzdam.
Niko me nije tako mazio po licu i usnama dok spavam kao drugar koji je pijan slučajno završio sa mnom u krevetu (nismo vodili ljubav, doslovno smo samo zaspali). Taj osećaj nisam doživela sa dečkom sa kojim sam pet godina u vezi. Taj dodir mi je ostao urezan i nisam ga više nikad doživela. Nismo razgovarali kao ljudi posle toga, on se pravio lud kao i do tad, a meni ponos nije dao. Tad sam rekla sebi da neću traćiti vreme čekajući i drago mi je da sam tako postupila, ne bih bila tu gde sam. Problem je moj veliki ego koga i dalje kopka jedno pitanje: zašto?
Najjače mi je kad se neko pravi fin, a onda ti isprovociran i nervozan ispadneš psihopata. Užas!
Kroz život sam shvatila da je puno bolje da se ja više sviđam muškarcu nego on meni..tako će meni biti lepo, on zove stalno, piše, sve hoće sa mnom, a i trudi se da u krevetu ja uživam.
Voleo bih da je kod nas mediteranska klima sa palmama i mandarinama, kao i da te sunce obasjava tokom cele godine. Zimi da bude prijatno iznad 10 stepeni, pravi raj za uživanje napolju!😀
Grize me savjest i iskreno me strah ako mi se pruži prilika da ću prevariti muža. Seks mi je kao posao, neka dodatna obaveza, jer ne doživim orgazam. Otkako smo skupa, možda sam 10x doživjela orgazam i to ako sam se baš ja potrudila u posebnoj pozi. I sa prijašnjim partnerima sam imala isti problem, jer kod nas je samo muško bitno je li?, ali sad jako često sanjam da imam seks s nekim i kao mogu osjetiti užitak, koji ne osjećam inače. I milion puta sam iskomunicirala s njim taj problem, i nekad bi se kao potrudi, ali inače je opet on bitan, a ja ostanem nedovršena.
Volim svoju porodicu, ali eto često mi se vrti po glavi da ću umrijeti bez da osjetim taj užitak, jer mislim da bi i prevara bila uzaludna, jer ni taj neko drugi ne bi znao da me zadovolji.
Moju bivšu devojku je majka ostavila u ranom detinjstvu, želeo sam da joj nadoknadim svu izgubljenu ljubav i učinim svaki dan srećnim, mnogo smo se voleli i odlično nam je išlo...
Međutim ona me je iznenada ostavila tek onako bez ikakvog konkretnog razloga, danas posle 3 godine nisam prestao da je volim niti ću ikada..
Siguran sam da je razlog našeg raskida samo proizvod psihičke traume iz detinjstva koja je duboko ostavila trag na nju....