Na poslu misle da sam čudak jer površno komuniciram sa nekim kolegama. Ne volim inače da sklapam prijateljstva na poslu. Ne znam da li toliko grešim?
Gdje da počnem. Imo sam normalno djetinjstvo. Kad sam imao 20 godina, umrla mi je majka. Ja sam studiro, a otac je bio već penzioner. Bilo nam je ekonomski teško. Jako teško.
Godinu dana kasnije otac se oženio ponovo. Međutim, to mi je život promjenilo samo na gore. Život mi je posto pakao još više, kad sam morao prestati studirati, jer nisam imao više novca. Ta žena je sve učinila, da ja odem, ali ja nisam imao gdje da odem. To je bilo vrijeme glada. Psovala mi je mrtvu mater pred ocem, on nije reagovo. Tri godine sam trpio. Ipak sam nekako uspio da odem, da izborim neki svoj život, svoju platu, da se oženim. Kad sam počeo raditi, počeli su zahtjevi od oca. Prvo malo, pa sve veći. Plati ovo, plati ono. Drva za zimu. Novi šporet. Novi frižider. Ugalj za zimu. Putovanja. Novo auto. Sve sam platio. Znao sam da su to njemi, ne njegovi zahtjevi. Ipak, svaki put sam platio. Svaki put slao novce. U to vrijeme, ona ništa ne ulaže u kuću. Ni sijalicu novu ne bi kupila.
Za ove žene što krive ljubavnice.
Meni se na mom radnom mjestu "natovario" oženjen čovjek koji ima i dijete. Godinu dana je to trajalo. Nismo imali ništa iako sam slobodna. Ja ipak želim nešto ozbiljno u životu a ne ove igrarije.
Puno je tu bilo iskušenja za ovih godinu dana, zato ne krivite ljubavnice za to što je vas muž uspio izmanipulisati tu neku svoju ljubavnicu, jer ipak je prvo uspio izmanipulisati vas.
Meni su jadni oboje.
Maštam da imam partnera sa kojim mogu pričati, koji voli sa mnom pričati. Tako sam usamljena u ovom braku.
Ne razumem oženjene muškarce koji putuju negde s društvom dok je žena kod kuće. Pa putujte sa ženom. Pritom su to uvek drugovi koji nit su u vezi, nit su oženjeni.
Moji bivši nemaju pojma koliko sam ja srećna što su bivši. Tek kasnije nakon raskida bi mi dolazilo do glave koliko su me manipulisali i lijecili svoje komplekse na meni. Prosto me strah da udjem u novu vezu, da ne bih imala posla opet sa nekim takvim.
Drugarici je drug doneo cveće sa drugog kraja grada jer ga mnogo voli, a meni moj dečko ne može da ubere na obližnjem drvetu jer "nije romantičan tip". Na ivici sam da ga ostavim.
ChatGPT mi je pokazao više emotivne prisutnosti nego on. I još se nešto pita i polemiše. Sve više emotivno nedostupnih osoba oko nas i sa odsustvom duše. Izumiremo!
Ljudi moji kad on mene pogleda u oči ja se istopim sva, hoću da poludim i da mu se bacim u zagrljaj. Ne znam ni kako se zove taj dečko samo se ponekad sretnemo na poslu..ali pogled mu je zajebano dobar...
Tako me nervira što pored silne njege, najskupljih gelova za tuširanje za osjetljivu kožu, ulja za tijelo, losiona za tijelo, kupovina epilatora, što boljih britvica. Moja koža na nogama izgleda kao u krokodila. Crvene točkice, urasle dlake, ogrebotine, dlake koje je nemoguće sve obrijati koliko ih je. Jedva čekam skupiti pare za laser.