Stvarno ne znam koji je to nivo opsesije kada neko može po ceo dan da priča samo o poslu.
Moja najbolja drugarica se bavi prostitucijom.. Više je ne gledam istim očima.
Plače mi se što pišemo ovde jer ne smemo tim osobama da kažemo šta osećamo...
Nakon što su se razveli njegova bivša me pitala jesam li sretna...
Moji roditelji su imali dobra primanja dok sam bila dijete, ali nikad nisu ulagali u mene i sestru. Imale smo osnovno - krov nad glavom, sobu u kojoj nisu bili kreveti već trosjed na izvlačenje za "da se može sjesti prilikom proslava" koje se nikad nisu održale, odjeće i obuće minimalno koliko treba za školu, kasnije po dezodorans i uloške. Nikad nam nije kupljena odjeća za izlazak sa društvom, dva para patika ili cipela odjednom, nikad više od jedne zimske jakne. Zato i sad kad imam svoj novac znam potrošiti po 100-150€ na sitnice samo zato što su jeftine po komadu dok se snebivam kad želim dati toliko na jedne čizme ili kaput. Svjesna sam problema, radim na tome, ali se pitam da li će ikad u potpunosti prestati taj način razmišljanja. Svoju djecu tetošim od prvog dana i gledam da imaju i više od potrebnog, pa neka će prerasti za godinu dana, uvijek se nekome proslijedi.
Otkako sam se preselio u Njemačku ja sam drugi čovjek. Ponosni njemac!
Znate onaj osjećaj olakšanja kad sebi kažete da nešto ne morate. Kupila sam neki protein, bio malo skup, a odvratan i danima razmišljam kako da ga popijem kad je odvratan, i na kraju uzmem i zafrljačim ga u smeće neće on meni uređivati život. Isto tako i sa prijateljstvima ako vidite da vam je od viđanja sa nekim muka ili da vam je samo dosadno, zafrljačite to, jednom se živi.
Mislim da kad su ljudi u braku ako žele da opstanu moraju jedno drugom da pređu preko dosta stvari. Moj muž na primer mene nije nikada varao, ali je krio dosta stvari od mene. Dok smo bili u vezi krio je od mene da je moj otac kockar, ja to nisam znala, otac se zaduzio kod nekih ljudi i moj muž, tada dečko je vratio taj dug, ali su oni hteli još i imao je problema sa njima, a on je sve to krio od mene. Svaki put radi stvari na svoju ruku, popravio se, ali opet on ne deli probleme sa mnom. Znam i da je imao nekih problema sa svojim ocem i sestrom i to je krio od mene, a videlo se da je na ivici živaca. Znam da je jako zatvorena osoba i eto morala sam da pređem preko skrivanja i tih stvari.
Prošlo je više od 20 godina, a još se nadam da ćemo se vidjeti, makar u prolazu negdje. Zanima me imamo li i sad onaj žar u pogledu, žudnju, želju... Nije prestalo? A možda nikad i neće...