Društvo iz srednje škole me ubilo psihički, nakon svih proživljenih uvreda i ponižavanja, vršnjačkog nasilja, bila sam ponižena, ubili su mi samopouzdanje i volju za bilo čime. Dve godine sam se bojala izać iz kuće, uništili su mi samopouzdanje. Jedva sam se oporavila od svih uvreda.
Nisam pronašla nikakav smisao u životu, ništa me ne veseli, živim od danas do sutra. Živim kao robot, u obvezi sam da živim zbog porodice, ali nisam sretna, ništa me ne ispunjava.
Osjećam se kao NPC. Sporedni lik u igrici. Uvijek prosječan u svemu. Školu prošao sa ocjenom 3. Nisam neki vozač. Promjenio sam 5 poslova, totalno različiti jedan od drugog i koliko god se trudio uvijek bio prosječan. Nikakav sport mi ne ide. Prijatelja nemam. Tko god je mene programirao nije se previše trudio.
Često sanjam bivšu najbolju drugaricu sa kojom nemam kontakt već deset godina. Nedostaje mi, bila mi je kao sestra ali nas je život udaljio i obe smo krive zbog toga jer nismo sačuvale prijateljstvo, a zaklele smo se davno da se nikada nećemo razdvojiti ❤️
Ove izoperisane žene, pune filera i botoxa, koje na ig daju savjete za njegu kože, da li su one normalne? Eeej, nisu ni svjesne svog ludila. Svi imamo oči i vidimo te vještačke face koje su kao betonirane.
U divnoj sam vezi, ali nekad se desi da postanem ljubomorna na npr njegovu koleginicu, ili kad izađe sa drugarima motaju mi se svakakve misli u glavi. Znam da nema razloga za to, on je stvarno dobar i nije taj tip da radi nešto sa strane, ali razmišljam šta ako je tamo neka lepša ili zgodnija od mene... Znam da je u meni problem, zato mu skoro nikad i ne kažem za ovo jer ne želim da pravim problem gde ga nema. Treba mi pomoć😔
Momak (2 godine zajedno) planira da kupi stan i da se odseli od svojih. Spomenuo je, u par navrata, kako jedva čeka da kupi stan i da živimo zajedno. I sad kada dolazi do tog trenutka da se kupi, i ponovo gleda taj stan, ne planira da me pozove zajedno da pogledamo. Nekako ako planira da živimo zajedno, smatram da treba da vidimo gde ćemo. Ne bih se nikad mešala u to da li je okej ili nije, da li je bolje kupiti na nekoj drugoj lokaciji bliže centru i slično. Ali nekako smatram, ako treba tu da živim, da budem delimično uključena u odabri stana i njegovog opremanja. Njegove su pare, sam je zaradio, i ne želim da upravljam njima ali opet mi je krivo što sam izlovana od toga svega i što imam osećaj da će tako biti i za opremanje. Mislim da će veću odluku imati mama i sestra u opremanju stana nego ja kao njegova devojka, buduća žena (smatramo da je ovo ozbiljna veza). Ne znam šta da radim i kako da mu kažem hoću i ja da odlučujem jer smatram da nemam pravo zato što finansijski ne pomažem.
Znam gomilu idiota iz redova mojih prijatelja, kolega i familije koji kada jedu nešto što je u velikoj posudi namenjeno da se odvadi, tipa porodični sladoled ili salata, jedu direktno iz te posude vraćajući kašiku/viljušku i onda još te ponude. Meni je to toliko ogavno da nemam reči. Čak i ja koji živim sam to ne radim. A ovo su sve ljudi sa porodicama. Fazon, ćale jede sladoled, vrati ga u zamrzivač, onda dođe sin i jede, pa vrati u zamrzivač... Fuj.
Slomilo me ovo vrijeme, ne mogu da pronađem posao, ozbiljne veze ni na vidiku, zrelog muškarca također, podrške ni s jedne strane kako od obitelji tako od prijatelja.. Gušim se u ovoj današnjici gdje je sve skupo i ne mogu ni ono osnovno da priuštim, imam osjećaj da ću skrenuti s uma ili da ću "otići prije vremena".. Stvarno pucam po šavovima a nemam rješenja za sve probleme, imam 24 godine aplicirala sam na min 15 mjesta za posao i još uvijek ništa.. Da naglasim da imam tatu i mamu koji nisu zaposleni.. Kako dalje..?
Za par dana punim 33. Osjećam ogromnu prazninu, poražavajuće mi je da mi teži društveni pritisak. Nisam udata, nemam momka, u veoma sam glupoj situaciji što se ljubavi tiče, čekam nekoga, a nemam razloga da ga čekam, nikakav povod mi nije dao, glupa sam.
Nemam djecu, ali imam posao, prijatelje, putujem stalno, vidjela sam toliko prelijepih destinacija i iz toga puno naučila, ali ne mogu više da ignorišem ovu prazninu u sebi.
Ne znam kako sebi da pomognem i da nađem ljubav kakva mi treba.
Sa 33 ja ne znam.