Mene svaka glupost iznervira i onda to pamtim "vijekovima". Inače sam kao osoba sramežljiva i nemam baš nekog samopouzdanja i to se primjeti, al ne volim kad mi svi to natrljavaju na nos. Što si tako tiha, povučena, trebala bi se zvati Tihana itd... npr jednom na poslu me neki čovjek tražio cigarete, pa kad sam mu ih kucala na blagajni, perifernim vidom sam primjetila da me gleda "preko oka" i to mi je stvorilo veliku nelagodu, on je to primijetio i odmah rekao: "Tebe mala dobro drma anksioznost". Ja sam poludjela na to, htjela sam se posvađali s njim. Majku mu više.. takva sam se rodila i gotovo.
Bila sam u “komplikovanom” odnosu godinama sa jednom osobom, gde nikad nisam znala na čemu sam.
Čuli smo se skoro svaki dan, u svemu se poklopili, humor isti, isti pogled na svet, razmišljanja. Jednostavno kad sa nekim non stop imaš isti osećaj u stomaku godinama valjda znaš da je to “taj”.
E pa “taj” je odlučio da ode iz mog života zauvek jer ne može da kontroliše svoje emocije prema meni i stava je da ukoliko spusti gard i pusti emocije da preovladaju, jednog dana će sve među nama pući i izgubićemo kontakt. (?????)
Malo je reći da sam slomljena, da se raspadam i psihički i fizički. Naročito što znam da ovo stvarno nije do mene.