Mrzim sebe, imam devojku 2 godine i srećni smo, volimo se..ali je problem što me njena najbolja drugarica seksualno pali, opsjednut sam njom. Često joj uđem na profil i gledam slike zaljubljeno, ne smem ništa da pokušavam jer znam da će me drukati.
Kad sam bila klinka, imala sam običaj da zezam jednog klinca (doduše i ne samo njega) iz kraja da je pe*er . Bio je nekako ženskast, i zaista se kasnije outovao. Znaju se nekad te stvari od detinjstva. Ono što nisam znala o sebi i spoznala kasnije je da sam u najmanju ruku bi. Sad sam evo nesrećno zaljubljena u jednu ženu... Žao mi je zbog svega :(
Nedavno sam saznao da je umrla ona. Moja prva ljubav, s kojom sam odrastao, dijelio radosti i tuge preko 10 godina. Godinama već nismo zajedno, ostavio sam je, jer sam tada shvatio da je više ne volim kao ženu, zaljubio sam se u drugu, oženio, izgradio svoj život daleko odavde. Ona se nikad nije udala, radila je na sebi, na karijeri. A onda se razboljela i za dva mjeseca je već nije bilo. Potresla me njena smrt, ne mogu shvatiti da je više nema. Zaslužila je puno više od života…
Imam 28 i po godina, fakultet sam napustila usled autoimune bolesti i nerazumevanja porodice. I sad sam ni na čemu. Bez posla godinu dana, nemam nikakvu perspektivu u malom gradu. I jako mi je dosadno u životu. Kad sam izrazila želju da radim sezonu u Hrvatskoj, bilo je ti to ne možeš. Pa ne znam šta više mogu da ležim i sedim kući, ne znam kako mogu da me gledaju ovako i ne pomognu mi da promenim nešto u životu.
Saznao sam da mi žena gleda porniće kad ja radim drugu smjenu. Kakvo razočaranje ljudi moji...
Upravo ispod mog prozora neka majka zove sina: "Maršale, Maršale". Dete se zove MARŠAL!?! Da li ste vi, ljudi, normalni???
Ljudi bi radije ovde napisali šta osećaju ali ne bi rekli toj osobi. Prođe život ljudi!
Neka mi neko objasni zašto su muškarci spremni da pišu s tobom svaki dan, zovu te, pričaju s tobom satima, to traje mjesecima, a sve to bez konkretizacije odnosa.
Drugarica je htela da ide sa sestrama na more, to mi je rekla danas. Celo društvo se dogovaralo u januaru i ona je htela. U maju je rekla idemo nas 4, bez ostatka. Ja se složim, pa na kraju nije mogla avionom, pa je na kraju bukirala sa sestrama bez mene. Kad sam joj rekla da to nije u redu izvinila se jer eto možda ona nije bila iskrena. A mi imamo 27 godina i propao mi je godišnji. Mogla je lepo reći ali eto ona ima anksioznost, ma važi.
Ne znam dal je normalno da dečko priča o bivšima gdje je imao odnose s njim i kada i njihova imena. Sad mi je muž. Ali mu to nikad neću oprostiti.