Za par dana punim 33. Osjećam ogromnu prazninu, poražavajuće mi je da mi teži društveni pritisak. Nisam udata, nemam momka, u veoma sam glupoj situaciji što se ljubavi tiče, čekam nekoga, a nemam razloga da ga čekam, nikakav povod mi nije dao, glupa sam.
Nemam djecu, ali imam posao, prijatelje, putujem stalno, vidjela sam toliko prelijepih destinacija i iz toga puno naučila, ali ne mogu više da ignorišem ovu prazninu u sebi.
Ne znam kako sebi da pomognem i da nađem ljubav kakva mi treba.
Sa 33 ja ne znam.
Bivša cura iz studentskih dana me neće pustiti na miru. Prije par mjeseci mi je pokušala rasturiti brak krivotvorenjem whatsapp chata kojeg je slala mojoj ženi. Tražio sam zabranu pristupa ali se uspostavila da gospođa već 4 godine živi u drugoj državi pa eto barem mi je žena povjerovala da je chat lažan. Za božić mi je poslala poklon buket cvijeća i svoje gaće s porukom kako smo se lijepo proveli na moru (mjesto gdje smo žena i ja ljetovali). I evo šta da ja sad radim??? Ja s tom osobom nisam komunicirao 6 godina osim što sam ju molio da pusti ženu na miru. ONA JE MENE OSTAVILA PRIJE 6 GODINA A JA SE MORAM BOJATI DA CE LUĐAKINJA NAUDITI NEKOME!!!
Ne znam šta da radim...
3 godine sam u vezi sa dečkom koji misli da se odvojio od svojih roditelja tako što živi u istom dvorištu, u kući pored.
Nikad nisam bila od onih devojaka koja ima problem sa roditeljima svog dečka, nikada nisam smatrala da je normalno da se svekrva i snajka ne slažu.
Ali, ljudi moji, mi apsolutno nemamo privatnost... Ona stalno dolazi, nebitno je vreme i trenutak, često upada bez kucanja. U poslednjih godinu dana sam često kod njega, pa sam shvatila koliko mi to smeta. Primetila sam da njoj poklanjamo više pažnje, nego jedno drugome. On je pričao sa njom nekoliko puta za to upadanje, ali ja ne vidim promenu...
Kada ona dođe kod nas, ukoliko pozovem dečka da mi nešto pomogne na min, dva, ona se pokupi i ode, pa je on zove na telefon da proveri gde je pobegla. Osećam da mi ponestaje energije i da nemam dovoljno nežnosti i pažnje. A volim ga.
Dobio sam otkaz, imao nešto malo ušteđevine koju sam brzo i potrošio kroz 2 meseca. Vratio sam se kod roditelja da se finansijski konsolidujem pisao molbe na razne konkurse u par slučaja su me zvali na probni rad koji mi nisu ni platili, a obećali su da hoće od svakog tog probonog rada prošlo je mesec dana i halalio što se kaže te pare. Ne znam kako neki poslodavci imaju obraz kad obećaju nešto a ne ispune na kraju. Možda nekome i tih par hiljada znači da premosti dok ne nađe posao. Sećam se zadnjih 2000 u džepu što sam imao sam kupio neke plastične čaše/činije pobrao sve maline koje sam imao u bašti odneo na pijacu i prodavao maline su pre 5 godina bile po bagatela ceni 100-150 din/kg a pre dva leta natukle cenu po 700 din, 20 kila malina sam prodao, sav taj novac što sam zaradio uložio u lubenice napunim auto to jutro i prodajem ceo dan mic po mic došao sam do love ali i do posla. Kako koja sezona naiđe tako i ja prodajem to voće ili povrće više zaradim nego kod nekih poslodavaca.
Živcira me to što se svi rugaju nama niskima i govore nam da smo većinom zdepaste, da su visoke uvijek u prednosti itd..tako moja prijateljica koja je muškobanjasta u licu, s ogromnim nosem i bez oblina meni stalno natrljava na nos kako sam ja previše "mala" i da mi se radi toga svaki dobiveni kilogram vidi, te da zbog toga moram paziti na prehranu. Pa jbmu sve, sve i da je u pravu, tako je kako je, ne možemo svi da budemo savršeni. Mrzim to nabijanje kompleksa..i onda kad kažu zašto ljudi imaju komplekse? Pa kad se svi samo znaju rugati i ponižavati, a ne vide sebe!
Ponekad se mami požalim na raspravu sa djevojkom, a ona to uvijek zapamti i onda mi danima vrijeđa djevojku i zove je pogrdnim riječima. Poslije kad se pomirimo bude mi žao, jer majka nastavi i dalje da je vrijeđa u razgovoru sa mnom.
Izuzetno sam alergičan kada neko mljacka dok jede, onako kao svinja. Ukoliko se nađem blizu takve osobe, totalno se otmem kontroli i jedva izdržim da ga laktom ne udarim u rebra. Pored dvoličnosti i laži, ovo je takođe najgora ljudska osobina.
Ljubila sam se s dva djecka istovremeno.
Sad su obojica svećenici.
Malo mi glupo kad ih vidim ali mi cool kad se sjetim.