Схватио сам да сам најсрећнији човек на свету онда када видим своје старе родитеље како се смеју и играју са мојом децом, својим унуцима. У тим тренуцима све добија смисао. Брат и ја смо им подарили петоро уначади, и некако ми се чини као да су читав живот чекали баш то — ту радост, ту нежност, ту другу младост кроз наше мале. Гледам их како оживе сваки пут кад су с њима, и тада захвалим Богу што нам је подарио ту лепоту, ту љубав која се прелива кроз генерације.
Ćale nikome ne da svoja kola. Završio sam faks pre 2 meseca, i trebam kola da odem na razgovor za posao, a on ne da iako stoje u garaži. Moram da idem na bus, pa da čekam 2 i pol sata jer on neće nikome da pozajmi, čuva ih ko oko u glavi. Jasno mi je da ih je on zaradio, ali da detetu ne možeš da pozajmiš jednom... ja ne bih mogao. Ne znam jesam li u krivu.
Lakše bi mi bilo da pitam komšiju nego njega.
Naša prababa Milosava imala 13 dece, od toga 3 puta bili blizanci plus nekoliko dece umrlo do 5te godine. Njena unuka rodila jedno dete sa 42 godine i eno je postala ekspert o materinstvu na YouTube, Instagramu, Tik Toku ….šteta što prabake nema već 15 godina da čujemo njeno životno iskustvo na selu, na njivi i kako su joj sva deca odrasla u poštene porodične ljude.
Videla sam uživo jednu stranu glumicu, Bože dragi kako je lepa sa 60 godina. Crte lica, bore, zrela negovana koža. Kako je prelepo videti prirodno ostarelu osobu bez botoxa i plastike.
Tokom rata tata je ušao u hrvatsku kuću sa naređenjem da ne ostane niko u toj kući. Kada je ušao vidjeo je baku i dete sa poteškoćama i život mu se zgadio. Pomogao im je da se sakriju i ako je imao drugo naređenje. Nadam se da su ti ljudi danas živi i zdravi, a ja sam ponosna na mog oca.
Ako sam nešto naučila sa svojih 30 godina to je da sa muškarcem nikad ne pristanem na 50:50. Oni u kada traže pola pola, misle samo na finansije. Nijedan od njih ne misli da pola kuva, cisti, čuva decu. Kad pristanes na 50 50, završis uglavnom kao kućna pomoćnica, kuvarica, dadilja i kurva i još mu za to što je tu na neki nacin placas. Da ne pričam o tome koliko oni sve to ne cene.
Roditelji odrasle dece, na primer 25+ moraju da nađu neki hobi. Zaokupljenost radnim mestom ili poslovima po kući nije dovoljna, nego kad dete odraste osećaju da gube deo sopstvenog identiteta koji onda nema šta da nadomesti. E da taj roditelj ima hobi, prijatelje, zrelost da ustanovi vreme za sebe i ne projektuje svoje želje na svog potomka, onda imamo zdravu porodicu. Misaonu imenicu na Balkanu.
Upoznala sam ga u januaru. Bio je drugačiji od svih. Dopisivali se svakog dana, bez prestanka. Toliko toga smo delili, toliko sitnica koje su mi značile više nego što je znao. Izašli smo i sve je bilo baš…lepo. Ali ja sam tada bila uplašena. Umesto da mu kažem koliko mi znači, rekla sam da nisam spremna za vezu. Da ne želim ništa. I tako sam ga oterala. Prošla su tri meseca. Oboje smo još uvek bili sami. Očigledno se voleli, ali došlo je do nesporazuma i opet je sve stalo. Kao da nas je uvek nešto razdvajalo u pogrešnom trenutku. Tri meseca kasnije ponovo smo počeli da se dopisujemo. Bila sam srećna. Pomislila sam da možda ipak postoji neka šansa. Ali razbolela sam se i nisam mu odgovorila na poruku 12 sati. Samo 12 sati… A on je valjda mislio da ga ignorišem. Kada sam mu odgovorila samo je video poruku. I nikada više ništa nije napisao. Došao jul. Išla sam gradom i videla ga. Ali nije bio sam. Srce mi se steglo kao nikad pre. Toliko dugo smo se voleli. A istina je da ga ja još volim.
Žena sam i ne cijenim domaćice/kućanice i zaista smatram da su to manje vrijedne osobe.
Smuvao sam se sa starijom devojkom samo da bi mi platila letovanje i da odem na more jer ja nemam pare za to i ne kajem se uopšte ni malo. Osudite me slobodno ali ne znate kako je otići na more prvi put tek sa 21 godinu dok svi vaše drugari idu skoro svake godine. Kompleksi su me pojeli ali nije me briga niti žalim.