Ljudi dragi, molim vas ne stajte drugima na muku, ako ne morate.
Znam to zato što sam trenutno u određenim životnim problemima i rijetki su oni koji ćute ili pružaju podršku u muci.
Ne mogu da shvatim kako se neki ljudi mogu toliko odvojiti od realnosti. Od naše bratića žena radi u financijama gradske uprave. Ali žena doslovno svaki dan objavljuje priče na Instagramu i Facebooku za to doba radnog vremena. Kako pije kavu, slike s vikend putovanja, vjenčanja, selfije iz ureda, outfite koje je obukla na posao. Za doba radnog vremena, gdje je plaćena gradskim novcem..... I ti doslovno svaki dan. Zato nam je tako kako je.
Dopisivala sam se sa jednim momkom 2 meseca, svakog dana. Poznajemo se od ranije, iz viđenja.. Ja imam 33 godine a on ima 42. On ima brak iza sebe i dete. Predstavlja se kao ozbiljna osoba koja želi ozbiljnu vezu. Dva puta smo izašli na piće sve je bilo u redu i drugi put me je obasipao komplimentima, i na kraju večeri poljubio. Posle dva dana čovek nestaje, napišem mu poruku on odgovara posle tri sata...pitam da li je sve u redu ...odgovor opet stiže posle dva sata.. Iskulirala sam misleći da će da se javi...ali ne čovek je nestao.. Saznala sam da je bio do skoro u dugoj vezi i da je neposredno počeo da izlazi sa mnom.. Pa rekoh eto možda se pomirio sa devojkom.. Ali ljudi da neko u tim godinama samo tako nestane... veliko razočarenje. Pa vi meni recite zašto muškraci to rade? Zašto imaju potrebu da ispadnu takvi kreteni...
Da mi je neko rekao da ću se doseliti u drugu zemlju i zaljubiti u potpunog stranca u mom životu, ne bih mu vjerovala. Zaista je sudbina čudna, kao da sam cijeli život samo njega čekala da ga upoznam, a on je sve vrijeme bio na tom jednom mjestu.
Ljudi su se otuđili odavno i shvatam da sve više prave ljubavi nema jedno prema drugome. Toliko laži i intrige i straha od odbijanja zbog jedne, te jedne osobe čini nas ranjivijima više nego ikad. A ja želim doba 2010-te samo!
Cijeli život se previše stresiram. Banalna stvar za koju bi netko rekao "ništa strašno" ili "nebitno" mene dovede do toga da satima plačem, razmišljam o tome i ne mogu se smiriti. Ne znam što da radim i kako izbjeći to.
Prije dva mjeseca izgubila sam jako dobru prijateljicu. Umrla je od raka jajnika. Nažalost, nije odlazila na redovite kontrole i saznala je da ima rak prekasno, kada su simptomi postali očiti i kada je već bila u 3. stadiju.
Pišem ovo kao neku vrstu podsjetnika svim curama (ali i dečkima!!!) da redovito odlaze na kontrole ma koliko god vam neugodno bilo. Zdravlje nema cijenu i vjerujte mi da neopisivo boli kada izgubiš tako dobru prijateljicu, a još pogotovo tako rano (imala je samo 24 godine). Molim vas čuvajte se, bolest ne pita za dob, odlazite redovito na preglede i čuvajte zdravlje.
Hotelier sam po struci i time se bavim malo više od deceniju. Radila sam dugo u inostranstvu i prije par godina se vratila kući, udala i zaposlila. Posao na izgradnji manjeg hotela sa 5☆, vlasnik lokalni biznismen. Na početku sam bila zadužena da se "finese" završe kako treba (nije mi prvo gradilište i dobro poznajem hotelski inženjering). Jednoga dana sam vidjela da majstori panelima zatvaraju protivpožarne prskalice na plafonu kuhinje (podrum-1 izlaz), upozorila ih da to tako ne smije biti ali oni su rekli da to mora tako. Obavjestila sam direktora/vlasnika. On je samo ladno rekao "Dobro je to šefice, ružno je da se vide." Isto je bilo za protivpožarne aparate u hodnicima-nisu ni postavljeni. Brzo kasnije sam dobila otkaz jer "ne treba im niko na mojoj poziciji".
Zaljubila sam se u mlađeg kolegu. S 29 godina stvorio je život o kakvom mnogi sanjaju, kupio vlastiti stan i osnovao malu skromnu obitelj. Nije pretjerano fizički privlačan, ali ima ono meni najvažnije: čvrst karakter, šutljivost, snagu, pristojnost bez bahatosti. Kolegice su impresionirane načinom na koji razgovara i nosi se sa izazovima. O svojoj ženi ne priča puno, ali kada ih vidiš zajedno, sve ti je jasno skladan brak i povjerenje, ljubav koja ne traži publiku.
A ja, s 38, bez djece, u braku sam s muškarcem od 44 koji trči za iluzijom luksuza i gura nas iz kredita u kredit. Nikada ne donosi odluke sam, ovisi o svojim bogatim roditeljima i boji se da mu nešto ne uskrate. Uvijek čekanje, uvijek nesigurnost, uvijek bitno mišljenje što drugi o njemu misle.
A ja sada imam previše godina da bih sve rušila iza sebe, a premalo snage da bih krenula ispočetka.