Kupim novu knjigu i pozajmim ti je. Dobijem je nazad kao da je krava žvakala, tu i tada se završi naš kontakt.
Kad sam bila dete u vrtiću i na početku osnovne škole, dešavalo se da me druga deca zadirkuju, da mi uzimaju stvari, šale se na moj račun, beže od mene i smeju mi se kao u igri. Kad god sam se požalila majci na to, ona je rekla da su deca takva, da se igraju i još bi mi rekla da i ja ukradem nešto njima ili da im smislim nadimak. Samo što ja nikada nisam želela nikome da "vratim", ni tada a kamoli sad. Želela sam da me samo ostave na miru i da pričaju normalno sa mnom. Danas jako teško stičem prijatelje i ne volim da se družim.
Subota veče.. Moj drugar se sprema da ide sa nama u grad a mama i sestra mu ne daju. U fazonu šta ćeš sada u gradu, bolje lezi kući. Lik ima 33 godine i želeli bi da se oženi.
Mostar je zadnjih godina postao nezaobilazna destinacija turista koji uđu u BiH. Uvijek mi je drago turistima reći za neki putokaz ili pustiti mu prednost kada vidim da grijese sa skretanjem. Želim koliko-toliko da prikažem naš grad u dobrom svijetlu.
Nema mi lepšeg osećaja nego kad mi devojka sedne u krilo i priča kako joj je prošao dan. Posle toga se mazimo i zaspemo zagrljeni. To me toliko napuni pozitivnom energijom da to nije normalno. Ne moramo imati sex dovoljno je samo da osetim njenu blizinu, istopim se.
Ne volim kad devojci smrdi iz usta na pokvaren zub i kad ne vodi oralnu higijenu. To me automatski odbija od nje.
Da znate da postoje roditelji koji rade protiv svoje djece, koji su ljubomorni na uspjehe svoje djece, koji ih ismijavaju za neuspjehe, a pritom ni na koji način ne pomažu. Kakvi god da su vaši i koliko god im zamjerali neke stvari, svaki dan zahvalite Bogu što nisu ovakvi. Moj svekar je takav i vidim koliko to muža boli, pogotovo kada vidi odnose drugih roditelja prema djeci. Moji su roditelji u pravom smislu riječi, pa su i njega prihvatili i pružaju mu ljubav koju nije dobio od onih od kojih je trebao.
Odvažila sam se da odem na sezonu u Hrvatsku. Nažalost ne mogu da maknem od 700€ u mom gradu i želim da skupim pare za nešto svoje. Imam 28 godina i mogu da izdržim svo iživljavanje u ugostiteljstvu. Ali strašno mi je na šta sam spala jer mi moja zemlja ne omogućava ništa. Da mi je ovo neko pričao da ću da radim, ja bih rekla da je lud.
Šta raditi kad vam duša čezne za seoskim životom, a nemate niti svoje selo, niti novca da putujete na planinu a ni na vidiku nekog sa sela za koga biste se udale a da nema komplekse (što bogatija kuća i auto u selu, firmirana garderoba) ili da ne želi ženu robinju? Otišla bih iz ovog Beograda za nekog pravog domaćina koji se na pravi način brine o svom domaćinstvu, naravno i ja bih.