Zbog svoje glupe brzopletosti sam rekla dobrom dečku koji je realno za mene da me više ne zove. Pokajala sam se i sad me sramota da ga nazovem. Jesam glupača!
Ne mogu da verujem koliko ljudi mogu da lažu. Moja komšinica kaže za snaju da radi kao advokat, nahvalila je, rekla da i njena mama radi u sudu itd. itd. Valjda je mislila da to niko neće proveravati. Devojka završila sasvim drugi fakultet, uopšte nije advokat kako moja komšinica kaže. Ko zna za šta još laže, užas! Valjda da se hvali i želi da svi budu ljubomorni. Strašno, šta žena radi. Sreća pa sam prekinula kontakt s njom. I dalje ne mogu da verujem koliko su ljudi u stanju da lažu.
Mislim da sam prerasla vezu sa dečkom. Ozbiljno razmišljam o budućnosti a on o ničemu ne razmišlja. U jednu ruku mi je dobro što ne paniči i opušten je, ali opet ne vidim da je ambiciozan. Sve mu je dobro, gde ga ostaviš tu je. Osećam da me sputava u mnogim stvarima i bojim se ako ostanem sa njim i rodim decu da ću se tek onda zarobiti. Ozbiljno razmišljam da ga ostavim.
Danima sam u nedoumici da li dati otkaz i otići raditi sezonu, iskreno ne gubim neke pare ovdje, ali muči me šta ću kad se vratim. Mislim da je život previše kratak za ne ispuniti sebi neku želju, pa šta košta da košta.
Gledam ovde svi pišu da je auto potreban itd. itd. Odakle, ljudi? Iz mog mesta svi imaju auto od roditelja, kupili im baba i deda kad su njive prodali, udaju se i voze mužev auto. Komšije imaju dva auta, otplaćuju kredite, prvo je jedan plaćao kredit, pa posle valjda i drugi komšija počeo da plaća kredit kad se zaposlio zastalno, a do juče su vozili očev auto. Ja imam 27, položila u 18 i ne vozim. Živim sama i ne mogu toliko da priuštim. Baš je ružno što ponižavate i pritišćete ljude i za to. Te živi sam, sramota s roditeljima. Te moraš imati svoj auto... Ljudi, ne budite bezobrazni.
Nažalost moram da što manje provodim vreme sa svojom porodicom jer sam par puta primetila da me ogovaraju. A ogovaraju me jer ja smem da živim kako hoću a oni samo kukaju i ništa ne čine. Ceo život sam crna ovca u porodici jer sam po mnogim pitanjima drugačija, ali ipak nekad malo zaboli.
Imam 36 godina i nikad nisam bio u ozbiljnoj vezi misim da je glavni razlog što imam manji invaliditet pa se to primjeti dok hodam.
Inače to mi ne smeta u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Međutim primjetio sam da djevojkama smeta, svaki pokušaj uspostavljanja veze je bio u fazonu " bolje da ostanemo prijatelji poznanici itd. "
Umoran sam od toga jer želim zasnovati porodicu i imati bar jedno dijete.
Šta je život bez porodice?