Imam stvarno ludo društvo, doživljaji i provodi sa njima su za film. Pre par godina odemo nas trojica kod druga, otvori njegova keva i mi je pitamo: Teta Zorice, jel' hoćete da pustite Miloša da izađe da se igra sa nama? Žena u šoku, ne zna šta je snašlo......Imamo po 30 godina😅😅😅😅😅
Moja najveća sposobnost je da ostanem prisebna i kad se iznutra raspadam. Imam jednoličnu facu, ništa se ne može pročitati sa nje, niko ne zna koliko iznutra gorim, koliko vrištim, niko ne zna šta zaista osećam. I volim tu osobinu kod sebe.
Nova sam na poslu, a u kancelariji sam sa šefom. Nema ko da mi pokaže posao, on ne zna i danas sam nešto pogrešila i on je počeo da viče. Nisam klinka, imam 27 ali me je to toliko pogodilo da ceo dan ne mogu da prestanem da mislim na to. Ne znam kako čovek ne shvati da mi je sve to novo i da ništa ne razumem, potrebno je da mi se objasni....
Želim da upozorim devojke da ne prave intimne slike i videe tek tako !
Bila sam 3 godine sa jednim dečkom, sa njim pravila takav sadržaj u možda poslednje 2. Mi raskinemo, naočigled normalno, a ja kasnije uđem u vezu sa dečkom sa kojim sam mislila da je to to.
Ovaj prvi me se odjednom seti, krene da se non-stop javlja i opseda. Kažem sadašnjem da imam probleme sa njim i zamolim ga da mu bar pripreti.
Ovaj prvi njemu pošalje naše davne intimne slike i napiše mu da su od skoro, da ja varam.
I drugi mu poveruje i raskine, sada me povrh svega bije i loš glas...
Budite pametnije od mene !
Ne podnosim oglase za posao na kojima ne piše adresa objekta, radno vrijeme, opis posla. Kradete i nama, a i sebi dragocjeno vrijeme za razgovore za posao. Dođem na razgovor uživo pa mi kažete da se radi u 5.30 h. Mogli ste i u 3 ujutro. Plaću da ne spominjem iako to mogu još prožvakat zašto ne žele javno objaviti iako bh volio da se to zakonom uvede.
Saznala sam da radi bolesti neću moć ostat trudna...ako i ostanem mala je vjerojatnost da ću izgurati trudnoću do kraja a još manja da će se dijete rodit zdravo.
Evo plačem već 3 dana. Nisam nikome rekla, a svi vide da je nešto...
Lizao sam tastaturu na kojoj je kucala koleginica na koju se nenormalno palim!
Kiša se slivala niz moje lice. U ustima osetih slan ukus. Nije to bila samo kiša nego suze patnje i razočarenja. Na kraju zamornog puta našla sam se na mestu gde sam želela stići. Neka nemoguća uzaludna nada me sasvim oživi. Čemu sam se nadala? U šta verujm? Na malom groblju natopljena kišom nisam našla ništa. Moje očajno, napaćeno srce nije dobilo ni ono malo utehe koju sam tražila. Očekivala sam neki znak njegove nevidljive prisutnosti naišla sam na zid ledene tišine, i shvatila da je san jedno a stvarnost drugo. Sa nadgrobnog crnog, mramornog spomenika gledalo me njegovo nasmejano lice a usne kao da su htele nešto reći ali ostale su neme. Polako spustih buket cveća sa porukom“Dolaziću tebi tajno kao što si ti meni dolazio, jedina razlika biće u tome što ja tvoja vrata neću otvoriti“. Polako sam pošla kući sa utehom jer me čeka naša ćerka... Živa uspomena na mog Sašu....
Dečku je bilo preče vreme sa drugovima nego sa mnom, zato smo i raskinulli. Žao mi je što odmah nisam videla da je tip koji bi i sa 27 da živi kao da ima 17, tj. da svaki slobodni trenutak provodi sa drugovima.
Bio sam u vezi sa devojkom koja se verovatno vodila onom metodom "bolje nađi nekog ko će tebe više da voli nego ti njega i uživaćeš". I tako je i bilo za vreme naše veze, samo ja nisam bio svestan koliko sam bio iznamipulisan. Ja sam joj kupovao poklone, priređivao iznenađenja, uvek se ja prvi javljao svakog dana, zvao da vidim kako je, vodio svuda, jednostavno sam takav, dajem celog sebe u vezi. A nju je bolelo uvo, ni da me pita kako sam, ma ništa. Sve je očekivala od mene. Kod drugarica me hvalila, kako ima najboljeg dečka i kako uživa, ali ni jednom se nije zapitala da li uživam ja pored nje. Kad je pitam da popravi neke stvari, ne želi, kaže ovako je super. I kad je meni prekipelo, raskinuo sam. 3 godine je prošlo od našeg raskida, ja sam već u ozbiljnoj vezi, a ona me i dalje juri. Nije mogla da nađe momka kao što sam ja. Ne kažem da sam najbolji, ali sam bio papuča ponekad, i to je njoj odgovaralo. Jbg Jelena, nisi znala da me ceniš kad je trebalo, sad je kasno.