Imam problem sa ćutanjem o svom privatnom životu. Kada sam se udala niko za to nije znao, ni moja majka. Sticajem okolnosti, neki ljudi iz okruženja su saznali i sada me napadaju i prekorevaju jer im to nisam rekla.
A ja ipak smatram da nisam ništa loše uradila i da je to moja lična stvar.😏
Kad god pomislim da sam glupa, setim se da i dalje postoje ljudi koji se ne tuširaju svaki dan jer misle da to nije zdravo i odmah mi bude bolje.
Jednom u sto godina sednem sa drugaricom na piće i ona mi priča o autu njenog dečka. Ne znam da li hoće da mi prizna da je sponzoruša ili šta? Totalno nebitna tema iako je auto prelep. Ne znam više da li sam ja luda ili ostali ali sve se svelo na novac, moć, ko gde putuje pa prepričava to do prekosutra, na nokte i obrve. Ja sam totalno obična devojka i iako putujem svuda ne smaram sa tim a imam i lep auto pa ne smaram. Nekad mi se čini da ne pripadam ovom vremenu.
Mame, bake, tetke molim vas prestanite smarati sa djecom, unucima, bratancima, nisu nikome interesantni kao vama. Radim sa ženama i svaki dan slušam samo o djeci, pokazuju videe, hoće da se istope od smijeha, pritom se trebam i ja smijati a uopšte me ne zanima kako je to dijete nešto uradilo ili reklo. Naravno da niko neće da bude nepristojan pa da u lice kaže neću da to gledam svaki dan i da se smijem bezveze. Jednostavno prestanite!
Svima govorim da mi je najbitnija karijera, a ustvari žudim da nađem nekog kome ću reći sve što mi je na duši. Zatrpavam se poslom da ne bi puno razmišljao.