Moj verenik plovi i ne bude kući po 5 meseci. Tih nekoliko meseci koliko je na brodu, sa njegovim roditeljima se čujem samo kada ih ja pozovem i kada ja pođem da ih vidim. Nikada u životu me nisu pozvali prvi da pitaju kako sam i šta radim. Imam osećaj da kada bih i ja prestala njih da zovem, da se mi uopšte onda ne bi čuli. Nikad nisam stekla utisak da me ne vole, da im nisam draga, ali ljudi prosto iz nekog razloga nemaju potrebu da me nazovu prvi i pitaju kako sam. Nisam se požalila vereniku, ali me ovo iskreno boli.
Umesto "ne mogu" sam počeo iskreno da govorim "ne želim". Kako se ljudi zbune kad to čuju. Baš se pogube. Neki se naljute, a ja se mnogo bolje osećam kad kažem iskreno.
Radim na tehničkom pregledu. Čovek je platio registraciju automobila za 54.000 i ostao dužan 600 din. Ljudi čija registracija iznosi 20.000 i imaju stare automobile ostave bakšiš 1000.
Malo šminke i štikle promenili su ophođenje ljudi prema meni. Sada sam dobra, a dok sam im pomagala i branila ih nisam bila dobra. Ljudi stvarno koliko ste površni!? Ja sam ta ista, šta se promenilo ne znam, ali mi se ne dopada to što je istina da je lepota kod žene najvažnija. Odvratno, ne budite takvi molim vas!
Oduvek me je zanimalo zašto žene i muškarci kad god daš neki komentar ili mišljenje, oni to tumače kao ljubomoru. Daću jedan primer. Evo, meni npr Monika Beluči nije ništa specijalno. Ne kažem da je žena ružna, lepuškasta je, ali ništa vau toliko koliko je neki predstavljaju. Na ulici prođe 10 puta lepših. Svako ima svoj ukus i pomirite se sa tim. Ja ne znam od kad je zločin imati svoje mišljenje i zbog čega bi ja trebala da mislim isto što i vi?!
Suprug i ja u očima drugih živimo idealan srećan i uspešan brak. Tako je zaista i bilo pre dece. On brižan, pažljiv, divan, ja avanturisričkog duha. Međutim otkad su deca tu, imamo 2 mala deteta sve se promenilo. Suprug previše radi, ja iako fakultetski obrazovana ne radim. Nemamo nikakvu i ničiju pomoć apsolutno ni u čemu. Deca su nas toliko iscrpela da nemamo vremena ni za šta, ja izgubila sebe, nezadovoljna, nesređena, bukvalno kućna pomoćnica. Toliko se trudimo da održimo brak, suprug je stvarno divan otac i dobar muž, vredan i radan. Ja sa druge strane ne stajem od rada oko kuće i dece. Nemamo našu slobodu, jer nemamo dje decu..
p.s. volimo svoju decu najviše na svetu, nemojte pogrešno razumeti.
Ko nije doživio, ne zna kako boli kad ti saopšte da ti dijete od nečega boluje. Budite zahvalni na svoj nedoslednosti, nestašnosti, lošem učenju u školi itd...sve je u redu dok je dijete zdravo.
Tadašnja cura je bila jako priglupa da shvati, da sam upućen u zdravstveno stanje jedne svoje bivše, preko nekih zajedničkih prijatelja.
Navodno ona je mene napala kako ja u mestu u kom živim imam nešto sa tom nekom bivšom, ja sam rekao ,,ne nemam ništa sa njom, znam da ima dečka i rak dojke“. Onda je ona tako priglupa, jadna u svojoj glavi skontala kako se ja čujem sa njom, bez da me pita, odakle meni ta informacija.
Ne znam dal sam jedini ali prosto obožavam kad niko nema pojma gde sam, šta radim, s kim sam. Takav sam i sa devojkama.. Bukvalno mi je top da samo nas dvoje znamo šta je između nas, gde idemo, šta radimo..