Bili smo dvije godine u vezi. On 33. godine i živi još sa roditeljima u stanu iako je u mogućnosti da živi sam jer ima dobar posao. Sa svojima ide još uvijek na more na odmor. Meni to nije bilo okey ali sam se se nadala da će se polako za mene vezat i više težit da dolazi meni ali, skoro uvijek sam morala molit za vikend da dođe kod mene. Sve što je meni bilo bitno pažnja sitnice, datumi njemu nisu (sem kad su u pitanju njegovi, tad je bitno). Sex mu i nije bio bitna stvar i to sam morala potencirat ja. Ostavio me je za Novu godinu jer ove godine smo se dogovorili biti zajedno, ni kod njegovih ni kod mojih…međutim, njegova Mama je odjednom organizovala večeru gdje je on rekao on će da ostane kući, ja kako hoću, a ja sam samo tražila da mene stavi jednom ispred svih, al nije uradio i nisam otišla.
Sledeći dan se nije javio da bi ga ja nazvala i on mi rekao da je kraj, da ne želi ništa sa mnom i toliko me ponizio i na kraju rekao da me ni ne voli, a ne zna da sam mu htjela reći da sam trudna.
Najgori osećaj je kada shvatiš da osoba koju si smatrao "bratom" s kojom si prošao kroz sve, bio tu kad god je trebalo, delio i dobro i loše na kraju nije ono što si mislio da jeste. Verovao si da imaš nekoga kome možeš reći sve, nekoga ko razume, ko će biti tu zauvek. A onda, posle godina poverenja, ispostavi se da je sve bila laž.
To je trenutak kada shvatiš da u ovom svetu nema mesta za naivnost. Od sada gledam samo sebe. Nikome više neću verovati.
Koja komedija su današnji brakovi. Momak i devojka se znaju 2 dana i odmaa ljubav njihovog životaaa, a čim najmanja prepreka ili problem dođe, oooodma razvod i alimentacija.
Kad je fizički izgled u pitanju, zavidim ljudima sa jakom i lijepo definisanom čeljusti. Baš (do)daje sklad i strukturu licu, a i šarm. Moja je nekako sitna, povučena, opuštena, kao da imam podbradak iako sam mršava. Iz pojedinih uglova to izgleda baš grozno. Najveći kompleks koji imam.
Jedna od stvari koja mi nikad neće biti jasna je probna vozačka dozvola. Položila sam sa 18 godina, odgovorna sam bila i tada kao i sada. U mojoj porodici smo tad imali 1 auto, nismo imali novca, a ni potrebe za drugi. Ja sam uvek radila prvu smenu takav mi je posao,a moj tata drugu pa smo mogli sa 1 autom. Moja smena je počinjala u 6 ujutru i trebalo mi je 30 min vožnje do posla i jednom me je zaustavila policija i naravno ne smem voziti pre 6 jer je takvo ograničenje i još taj auto je imao više konja ali ja sam neko ko vozi po propisima imala juga ili ferarija. Naravno pisali su mi kaznu kao da sam ne znam ni ja šta uradila, a realnost je da sam samo išla na posao jedinim prevoznim sredstvom koje imam. Bus je u našem mestu nemoguć jer ima vrlo malo linija i ne bi na vreme stizala na posao ili bi stizala 2h ranije.
Prosečan sam muškarac i nikad nisam imao devojku koja se meni sviđa.
Uvek je bilo daj šta daš.
Ali što volim biti go u kući i uvijek kad mogu tako idem. Obožavam se sunčati go, čak i u javnosti imati neku vrstu seksa. Par bivših su isto volile i to mi je super.
Dečko nije svestan koliko sam nekad usamljena. Moje društvo se razišlo, proredili smo kontakt, a on i dalje ima gomilu drugara. Lako se organizuju za izlazak, vikend u prirodi ili nešto treće, a ja planiram kafu s drugaricom i po dve nedelje unapred. Kad se sve sabere mnogo je više putovao i ludovao od mene i malo mu zavidim. Bojim se da će misliti da sam živela pod kamenom...
Iako imam 30 godina, poželim se izlazaka. Moj muž to ne voli, iako je mladji godinu od mene. Ja u inostranstvu nemam još uvijek nijedne drugarice s kojom bih izašla eto bar dva put godišnje da se opustim i isplešem. Njega dugo nagovaram da odemo jednom u klub, već dvije godine nismo ništa slavili, pa se doteram kad idemo zbog kupovine van, ili samo šetamo kroz neki grad. Najviše mi krivo, što on kad ima mogućnosti, i iskoristi. Nije propustio nijedan taj izlazak sa radnim kolegama kad nešto obeležavaju, pa svi se srede i odu negdje. Ne bih pravila nikakav problem od toga svega, da bar jednom sa mnom tako nešto isplanira. Da imam ijednu drugaricu ne bih pravila od toga dramu, i osjećala se ovako bezveze. Prođe mi život na poslu i u kući. Dođe mi da sama negdje odem, npr na nečiji koncert od muke, ali mi glupo.
Smatram da je u stvari dobro to što danas djevojke gledaju na finansije ranije nego u nekom prethodnom periodu. Prije je djevojkama između 18 i 25 godina bila bitna samo ljubav, pa bi se tek tamo nakon 35e pretvorile u aždaje nezadovoljne muževim primanjima. Sad kod većine odmah znate na čemu ste i prije nego dožive stvarnu zrelost (25 god je po meni pravo punoljetstvo).