Ubi me nostalgija! Oću da se vratim u osnovnu školu (mislim u taj period), da jedva čekam vikend kad ću ići kod babe i dede. Da gledam crtaće one prave. Da vozim biciklo, i pravim se važna pred bratom i sestrom, oni su smotani uvek bili. Da idemo na more, u park. Da se igramo dok mama ne kaže fajront. Da s mamom idem na pijacu, uvek mi kupi parče pice kod jedne tete. Da opet sve ponovim.... Jeste tu bilo i lepog i ružnog, ali to je život. Da jako zagrlim sve one kojih više nema. Ja uopšte ne bih želela novi život, već da moj bude samo malo bolji. Baš bi me bilo briga za one snobove iz razreda! Poslušala bih mamu da učim radi sebe. Ej, šta bih sve uradila😌. Pokazala bih ja svim tim zlobnicima, mada život im je već sve naplatio. Ja bih samo volela i to je sve. Ajdeeeeeee, pravite više taj vremeplov i da bude besplatan za sve. Ima nas mnogo koji jedva čekaju da se ukrcaju na let za prošlost🥰.
Izgubio sam psa i od tog momenta sam izgubio deo sebe. Svako može da kaže šta želi ali je meni on bio sve u životu. Koliko god bio nervozan, tužan, ljut...to bi nestalo u trenutku pored njega. Da budem iskren, više ljubavi je bilo nego prema celoj rodbini zajedno. Možete da pričate i osudite ali sve na ovom svetu ima dušu i ta je duša ista kao i naša!
Mesecima me već proganja to što sam mužu našla poruku u telefonu sa drugom ženom. To veče smo se jako posvađali, kao nikada u životu, i ja sam mu krišom uzela telefon i pročitala u poruci na whatsappu u arhiviranom četu: ,,Kad te zenim?”. To je poslao nekoj devojci koja mu je upisana u telefon Sanja Beograd stan. Na kraju je ispalo da je iz besa pijan poslao poruku toj nekoj Sanji sa kojom se nije čuo 10 godina. Evo 6 meseci nakon toga, ja mu to ne spominjem, ali ja i dalje ne znam ko je ta Sanja, da li je iz revolta poslao poruku iako se nisu toliko dugo čuli ili je nešto drugo u pitanju.
Kakva je to prijateljica kojoj je važnije tamo nečije dijete nego osoba s kojom se druži. Ljetos mi je bio koncert od pjevača kojeg stvarno volim, Lenny Kravitz. Inače je taj grad gdje je bio koncert daleko od mog. Auto nemam, a nikad nisam nigdje putovala busom sama van grada, pa mi se ona ponudila da bi me vozila. Na meni je jedino bilo da skupim novce za kartu. Uglavnom, baš prije nego što je došao taj dan, ona mi je rekla da se odjednom sjetila kako baš taj dan ima zakazano krštenje bebe od kolegice kojoj će ona biti kuma..stvarno me to bilo razljutilo. Kad mi netko nešto obeca i na kraju od toga ne bude ništa. Uvijek mi je tako. Nikad ali baš nikad se ne mogu osloniti na nikoga nego uvijek sve moram sama. Umorna sam više od toga. Nisam životinja pa da mogu biti stalno samotnjak...
Nema gde nije blokiran,al zato ulazim na svakih pola sata na viber sa nadom da ću videti njegovu poruku ili poziv... Blokiran, a očekujem poruku.. Koji je to level jadnoće?
Bivša djevojka me ostavila jer "treba mi vremena, želim da ostvarim nešto sama, opterećuje me da budem vezana, još sam mlada a i ti si stariji od mene!" - ona je tad imala 27, ja 32, da bi se se samo nakon godinu dana udala za lika koji je 10 godina stariji od mene, 3 braka iza sebe, 2 djece, ali švicarski papiri bebo.
Sa drugaricom otišla turistički na put i prvi dan nepredviđeni troškovi za neku autorizaciju smeštaja, ali taj novac se kao vraća. Počinje da šizi i ja izvadim novac i dam i kažem ako nam vrate vrate ako ne podelićemo trošak na pola. Ne vratiće kad tad, čekaćemo. Ok. Dva dana pred put ka kući ja ostajem na 5 evra ona na 45 evra. Pogodite šta, kupuje večeru samo sebi. Do juče ajde ja plaćam ručak, ajde ti večeru i u krug. Toliko o prijateljstvu od 20 godina.
Tek sada me prolazi strah koliko ih zapravo nismo zanimali. I shvatam koliko su bili tasterecebi. Tumarali smo noću, roditelji nisu znali ni gde smo ni šta smo. Mobilni telefoni nisu postojali. Nosili smo jedne starke i bele pijačne majce. Kakvi telefoni, bunde, automobili. Polagala sam vožnju o svom trošku kada sam počela da radim..
Prestala sam da se šminkam za posao. Stavim samo hidrirajuću kremu i spf i to je to. Kome se sviđa-sviđa, kome ne, neka produži.
Ne razumem osobe koje navaljuju da kupim nešto, da uzmem, poručim... Ako budem htela, ja ću vam to i reći, ne razumem čemu toliko navaljivanje? Shvatam da je nekom u cilju nešto da proda, ali nit sam jedina mušterija, nit ćete postići šta time što navaljujete.