Krivo mi je što vidim da je moja najbolja drugarica ljubomorna na mene.
Oduvek maštam da upoznam osobu sličnu sebi ali kako idu godine izgleda da mi se to neće ostvariti. Svakoga koga upoznam ili smo sušta suprotnost ili smo slični po jednoj stvari a ostalo ništa. Polako odustajem.
Žene mi same prilaze, skoro nikad ja ne priđem. Kažu da imam ono nešto što ih privlači, a ja ne znam o čemu se radi. Nisam lep, a ni preterano bogat. Kažu da imam stav i dominaciju koja se vidi i kroz moj pokret.
Najjače su mi ove izoperisane devojke i žene, koje su istripovale da su neke mačke. Lako je biti lep kad promeniš lični opis do iznemoglosti. Takve se najčešće sprdaju sa izgledom drugih žena, a zaboravljaju kakvi su akrepi bili. Ovo se ne odnosi baš na sve, ali na veliku većinu da.
Gleda me u oči dok priča, smeška mi se, pamti neke bezvezne sitnice koje spomenem u razgovoru, oseti se ta neka nestvarna energija između nas, a nikako da pokuša nešto. Izludeću majke mi.
Ne podnosim muževu familiju. Dosadni su, glupi i bezveze. On je dobar ali ne znam koliko ću dugo izdržati te ljude oko sebe.
Tek kada sam raskinula sa dečkom izvukla sam maksimum iz sebe. Kako muškarac zna da te sputa.
Uvek kad me neko povredi svojim postupcima, kažem im da im želim da se i prema njima neko ophodi, kao oni prema meni. Uvek se naljute. Zašto se ljutite na tu moju želju, ako smatrate da ništa loše niste uradili?