Koliko ljudi mogu da budu jadni. Najbilji drug se ušemio sa bivšom. Nije to sporno. Ako su kliknuli, u redu ali je ljudski reći, sviđa mi se, šta da radim brate. Daj savet, nije mi lako. Ne bi reč rekao. Ne, drug sve suprotno, još krije da je sa njom. Drugo, društvo ga osuđuje celo, izjavio je da ga b.k. za sve.
Bojim se da ga bivša samo vuče za nos zbog mene a posle znam kome će kukati kako su žene ovako ili onako. Najveći problem što on uošte ne konta šta radi svima.
Za kraj da je jedina žena na svetu ostala bivša od druga, brata, kuma i da mene oće, nema te sile koja bi me naterala da budem sa njom.
Čast, obraz, poštenje, ima li još toga?
Zašto volim neurologiju? Kao malenoj djevojčici, ideja da ću biti blizu mozga, bila je nedostižna i nedostojna. Sada tu nedostižnost živim. Bože, hvala ti!
Od kako drugaricin muž radi u Njemačkoj kod nje se povećao standard - Ne do Bog da ja sebi kupim sat od 100€, kod nje je odmah od 300€… Jedna plata, ona ne radi, a on tek počeo - Ako je moj hotel 2000, ona odmah ljetuje u hotelu od 4000€ … Ja nemam potrebu za tim takmičenjima, ja i moj muž već 8 godina radimo u Njemačkoj, hvala Bogu dobro je priuštimo - Ali ta njena patnja i potreba od toga da ima više od nas - Kompleksi ne do Bog nikome!
Lijepo ponašanje uljepša čovjeka makar on i ne bio previše lijep, dok ružno ponašanje proružnja čovjeka makar bio prelijep.
Kad će ove žene/devojke sa kilometarskim noktima skapirati da se većina nas gadi na te nokturine i da vam orah iz ruke ne bi uzeli. Nas boli uvo da li vi možete da funkcionišete sa njima, mi samo komentarišemo kako je to odvratno i da je totalno nehigijenski. Džabe pričate bajke da vi to perete. Nema tu nikakvog pranja, džabe pranje kad je ispod tona bakterija. Nema tu nikakvog pranja. Zamislite da vam neko priprema hranu sa tim patrljcima.. fuj. Čačkaju one stvari, brišu se posle nužde i misle da bi neko jeo išta što naprave.. Bljakčina.
Nakon saznanja da mi jedini živ roditelj boluje od raka, shvatio sam da imam jednog prijatelja, nikog od mojih "prijatelja" nije bilo briga... A za sve njih sam bio spreman život dati... Jednostavno bolest je odnela mnogo toga iz mog života, kao poplava u kojoj vam umesto kuće ostane gomila mulja i smeća...
Svi su mi lepši od mene. Lepši uživo, lepši na slikama. Na sebi nalazim 1000 mana. I tako ceo život. Imam 32 godine i žensko sam.
Tužna sam, jer sam saznala da dečko sa kojim sam se muvala ima verenicu. Bilo bi lepo da zauzetie osobe ne pokušavaju da imaju nešto sa slobodnima. To njima predstavlja vid zabave, dok ja mislim da sam pronašla nekog i da će prerasti u nešto više. Samo sam ostala povređena.
Fakultet je nešto najstresnije, a ne posao. Posao je banja.
Otkako sam prestala da pričam sa svekrvom, da ignorišem njene provokacije – ona se malo povukla. I dalje ona „čačka“, ali ja samo ćutim ili kažem 2 reči i to je to. Vidim koliko joj smeta i drago mi je zbog toga. Da je bar pametna, pa da je ovo promeni, ali ne, ona će uvek ostati ovakva.