Jako se vidi po nekome da se oženio/udao za osobu koju ne voli.
Žao mi je što nemamo u našoj državi normalne uslove za rađanje dece, a sve se priča o posticajima rađanja... Realno koja bi žena htela da rodi. Odeš da se porodiš gledaju te kao stoku, bolje se veterinar ponašao prema dedinoj kravi kad ju je telio nego ovi doktori prema porodiljama. Ako si trudna i imaš neki zdravstveni problem otaljagaju te nije ti ništa, a kasnije ispadne da ima neki problem. Vraćaš se na posao, a dete nema ni godinu dana i tako vaspitavaju ga kako hoće u vrtiću i ne stižeš da vidiš pošteno svoje dete. Daju ti kao neku novčanu pomoć kad se dete rodi kao da će to pomoći da se suzbije bela kuga. Da ne pričamo o muškarcima koji nisu apsolutno nikakva podrška svojim ženama, čast izuzecima. I onda kad se dete rodi krpite kraj sa krajem da ga prehranite jer su cene kao da živim u nekoj metropoli u Nemačkoj. Žalosno je što je sve ovako.
Da li vam se ikad desilo da osoba uđe pod kožu u kratkom periodu, a onda doslovce nestane i kaže trebam prostora, a počne kačiti slike sa drugim? Jeli ovo normalno vrijeme došlo? Šta više napraviti za upoznati i komunicirati sa normalnom curom?
Još za života tata je insistirao da se sestra i ja podelimo sa imovinom kako ne bi dolazilo do svađa i nesuglasica kada on i mama umru. Meni su namenili stan od babe oko koje sam se ja najviše angažovao kada se razbolela, a sestri porodičnu kuću u kojoj smo odrasli i živeli.
Tata je umro '22. i po njegovoj i maminoj želji tako je i podeljeno na ostavinskoj raspravi.
Mama je i dalje živa i živi u toj kući koju je sestra dobila, ali za tri godine otkako ćaleta nema sestra nije ni dinara uložila u tu kuću jer živi sa mužem par ulica dalje pa mama stalno mene cima oko popravke i ulaganja. Duša me boli jer sam emotivno vezan za tu kuću, odatle vučem najlepše uspomene i ne mogu da gledam kako propada, a sa njom i mama. Nudio sam sestri opciju da otkupim kuću, ali ona pristaje samo na zamenu gde bih za kuću morao da joj dam moj stan.
Pretvorila se alavog monstruma.
Ja vjerujem da sponzoruše ne postoje. Vjerujem da sve žene vrednuju sposobnog, kvalitetnog, ambicioznog i uspješnog muškarca. I kao muškarac mrzim kad drugi muškarci pokušavaju posramit žene zbog nečeg normalnog.
Sramota je da u mom gradu više kladionica i kockarnica nego knjižara i biblioteka.
Sestra od mog momka se zove Vedrana, ta žena je sve osim prvih pet slova svog imena. Najmračnija, najnegativnija osoba koja hoda planetom. Nisam joj nikada i neću joj nikada preći preko uvrede koju je izgovorila. Nikome u životu nisam poželila zlo, ali njoj želim sve osim dobra.
Slučajno sam naletela na profil bivše devojke svog bivšeg dečka. Započeo je vezu s njom odmah nakon našeg raskida. Ta devojka je sad udata za, čini se, finog, normalnog momka. Dobila je i dete. Gledam je i mislim se - hvala Bogu izvukle smo se! Nije nam život upropastio, a mogao je baš lako... On je sad veren, vezu sa verenicom je započeo dok je još bila maloletna, i posle 5 godina će se venčati. Od poznanika sam čula da je u paralelnoj vezi sa još jednom devojkom isto toliko. Pazite se, i momci i devojke, od psihopata i neljudi. Pazite se!
Počinjem da bledim u vezi u kojoj sam, sve mu manje verujem s’ obzirom da živimo 5 godina zajedno a i dalje nemamo ni decu, niti smo vereni….. Komuniciranje sa njim ne pomaže u tome da se situacija promeni. Problem je što osećam da krećem da privlačim mnoge momke energijom, i što vidim koliko sam poželjna i dalje i koliko zračim nekim sjajem jer sam svesna sebe. Ne znam šta ću sa sobom, horoskop kaže da će biti mnogo velikih promena pa ćemo videti.
Ne posuđujem novac prijateljima koji puše, ma koliko im god hitno trebao. Ako imaš za cigarete imaš i za ostalo...