Kada sam bila mala bilo mi je zanimljivo da zovem nepoznate ljude na fiksni telefon i kada se jave približim slušalicu wc šolji i pustim vodu.
Uvek mi je neprijatno u autobusu kada je gužva, a ja ne znam gde da uperim pogled, jer ako gledam u nekog malo duže, misliće da buljim u nju/njega ....
Danas sam dobio otkaz jer se nisam smejao šefovim glupim šalama, gde ide ovaj svet..
Više verujem u ružne stvari koje neko kaže za mene, nego lepe.
Posle pročitane jedne ispovesti, odlučila sam da uključim veš mašinu prvi put u životu.
Sad sedim, gledam, i čekam da nešto eksplodira.
Ponekad kad mi je teško i haos je u mojoj glavi, sedim napolju i čitavu noć provedem gledajuci u zvezde ne razmišljajući o bilo čemu.
Drug treba da me upozna sa jednom finom devojkom, ali je mama kuvala pasulj za ručak i ja sam pojeo pola lonca. Nadam se da će sve proći kako treba. :)
Roditelji su uložili sve što imaju da bih krenuo na fakultet. Plašim se da ih ne razočaram.
Imam 21 godinu i svaki put kada mi neko persira i pita me "Jeste li vi . . .?" odgovorim "Jesmo".
Zivim u studenjaku i pokusavam da budem veran devojci.