Poklonio sam devojci svoju prvu cipelicu koja je stara 20 godina a drugu sam zadrzao za sebe. Da mama sazna ubila bi me :D
Bio sam prisutan jednom kod druga, kada se svađao sa svojom majkom, ta majka za koju ja znam da se bori cijeli život da podigne njega i brata mu, jer oca je izgubio. Ništa, ćutao sam cijelo vrijeme, kada smo izašli i prešli preko praga kuće takav sam mu šamar udario da me je ruka boljela, dan danas ne pričamo.
Uvek posle ručka kažem da moram da idem u wc, samo da ne bih sklanjao sa stola.
Ja kada sam bio mali..(tri godine), brat me poslao sa vidim je li iza kuće.. ja otišao vidit i sav se srećan vracam i govorim "Brate nema tee :D"
Dečku, sada već bivšem, sam prosula piće u facu, pred punim splavom, kada sam saznala da je bivšoj rekao da joj nisam ni do kolena. Desilo se tako spontano, a ispala sam takva faca. Od tad kada prolazim gradom idem uzdignute glave jer sam umislila da me sada znaju svi i misle "koja carica!"
Shvatam sad da su mi najbolji dani bili dani studiranja, provedeni s prijateljima, od kafane do čitaone, kroz parkove, do babe Ruže (kafana), kroz strah, smijeh, stres, tugu, radost... volim te ljude i bićemo prijatelji za cijeli život!
Dečko je raskinuo sa mnom, razlog mu je bio daljina, i da veze na daljinu ne uspevaju. On živi u Zemunu, a ja na Zvezdari... Daljina da, da...
Sve moje drugarice od svojih ljubavnih priča prave :"Televisa presenta..."