Први поклон који је мама добила за рођендан од брата и мене била је коцка за супу и чоколадица "Животињско царство", коју је брат отворио и пола појео, јер није могао да ишчека да се мама врати са посла. :D
Uvek me strah kada tražim nekog na fb da ne upišem slučajno ime tamo gde se piše status umesto u search.
Uvek mi je neprijatno u autobusu kada je gužva, a ja ne znam gde da uperim pogled, jer ako gledam u nekog malo duže, misliće da buljim u nju/njega ....
Volim svog dečka koji je trenutno u veoma lošem finansijskom stanju, a stariji je od mene 6 godina i radi, dok ja studiram... I pomažem mu što više mogu, jer znam da je on moj heroj i da će sutra on da bude taj koji će mene da hrani!
Mislim da nikad neću sebi oprostiti što sam uprskao ljubav svog života.
Volim da slušam razgovore u autobusu i uvek se zapitam hoću li ikada opet sresti iste ljude i hoću li čuti nastavak priče. Prosto se razočaram kad moraju da siđu, a priča nije gotova.
Devojka mi se vratila iz Pariza i nije mi ništa kupila, godinu dana smo zajedno,a nikad mi ništa nije poklonila...
Moj deda je bio pravi šaljivdžija, čak je sat pre smrti na ćaletovo pitanje dal' mu nešto treba,rekao:''Treba mi 1000 dinara !" Deda večno u srcu !
Ne umem da zakopčam brushalter kao sve djevojke, na leđima, već ga zakopčam na stomaku pa okrenem na drugu stranu.