Student sam. Kad me mama nazove i pita šta radim, a ja joj kažem da jedem, mislim da tad ne postoji niko srećniji od nje.
Kada legnem da spavam uvek se trudim da mi uho lepo nalegne na jastuk da ne bih ostao klempav.
Sigurno mi se 2-3 x u životu desilo da kada upoznam drugove svog momka malo bolje shvatim i u sebi pomislim "Kud tebe nisam prije ovog svog upoznala" jer se ispostavilo da je svaki bio finiji i bolji od momka. A ovako kad više nismo skupa ne možeš brate sa drugom...to mi je užasno nikada sebi ne bih dopustila to sem u mislima.
Napio sam se kući, sam, samo da bih imao m*** da je startujem na fejsu...
Kad sam se rodila , tata i kumovi su se toliko napili da su jutro nakon mog rođenja morali da odu u porodilište da provere dal ' sam beše muško ili žensko .
Čitajući ispovesti shvatio sam koliko sam, u stvari emotivan.
Svako moje uzbudjenje manifestuje crvenilo na grudima tako da po jačini crvenila znam koliko je bio dobar sex.
Izašao sam na piće sa stricem koji je iz Francuske i dam mu mob da plati parking koji je kostao 30 i nešto dinara. On kao da mi plati, izvadi novčanik, u njemu razne novčanice i domaće i strane, i on mi da tačno 35 dinara i kaže: "Evo častio sam te neki dinar, zadrži kusur". Bilo me je sramota i nisam mogao da verujem.
Najljepši mi je osjećaj kada nešto radim prvi put i uradim to perfektno. Bez obzira šta to bilo, osjećam se kao da sam stvoren za to.
Ako ikada budem imala svoju porodicu, nikada deci neću priređivati stresove koje smo ja i moj brat doživeli. Konstantne svađe, selidbe, odvajanja od oca, i na kraju zajednički život u kojem svi živimo za sebe, bez komunikacije i ljubavi.