Ne znam što je ljudima toliko fascinantno što se nikad nisam napila, imam 20 godina, ok, nemam ništa protiv što drugi piju, ja nemam potrebu da se opijam, i svi mi kazu: "Ne znaš šta propuštaš, ali ne brini, napićemo te mi", e vala nećete... :D
Obožavam emociju koja me obuzme kada znam da treba da putujem negde i taj "jedva čekam" osećaj mi je jedan od najlepših.
Tata mi prije par godina rekao da se razmišljao da mi da ime Vojskana ili Mašinka jer sam rođena na dan vojske. Hvala Bogu pa ga je mama spriječila.
Nekada odem na plažu samo da bih se slikala za facebook.
Dva puta sam pala na vozačkom i oba puta rekla starcima da je bez razloga, a u stvarnosti je instruktor oba puta morao kočiti.
Plazim se deci koja se nalaze u kolima koja su ispred i redovno se desava da se zaplaču i žale roditeljima koji im ne vjeruju. Imam 27 godina i ovo me ludo zabavlja.
Upoznao sam jednu djevojku preko fejsa, strankinja. Iako me nikad nije vidjela u životu poslala mi je ogroman novac, a ja se itekako ponosim s tim.
Caos ako ne nosis moje lance sto sam ti dao da nosis mogla bi da mi posaljes,ipak je to poklon od tate ako ne, nema veze... pozz... P.s. Inače to je izjava mog bivšeg dečka koji se javio posle 4 godine nakon raskida i koji traži poklon koji je poklonio.
Kad god hoću da jedem ajvar ili džem, tačno po tome koliko je jako zatvorena tegla znam ko ga je jeo pre mene.
Djevojci koja mi se sviđa sam ukrao mače koje ona obožava, da bih joj ga nakon par dana vratio sa pričom da sam ga našao na ulici. Mislim da sam dobio dosta pluseva.