Osećam se kao duh. Troje ljudi sedi pored mene, blejimo, a ja se svejedno osećam kao višak, kao nevidljivo stvorenje, sve zbog prokletog aparata za sluh!
Kad sam bila mala i kad mi neko od rodbine daje novac, uvek sam jedva i stidljivo prihvatala..a u sebi mislim PAREEE PAREEE AAA
Svi me osuđuju zbog izgleda moje devojke, ali mene to ne dotiče, volim je najviše.
Malo svedočanstvo o tome koliko nisko su pale današnje srednjoškolke. Apsolvent sam PMF-a, odsek teorijska matematika ili narodski budući profa matematike. Dajem privatne časove i moji studenti i učenici dosta lepo prolaze pa se to rasčulo. Ovih dana zove majka devojčice od 16 god. koja je pala na popravni da se dogovori sa mnom oko cene i ostalih detalja. Počnem ja toj maloj objašnjavati i prva dva puta sve ok, treći put reče ona da ima predlog za mene, pitam kakav, da ja tebi platim časove malo drugačije a da pare ostanu meni, a da kažeš mami da te uredno isplaćujem. Malo je zbunjeno pogledam i pitam kako to misli, kad ona meni ni pet ni šest možemo da se ,,povatamo‚‚ tim rečima. U sekund pomislih, izem ti one neprospavane noći zbog faksa kad sam dočekao da mi za znanje devojčice nude seks i momentalno pokupim svoje knjige i beleške i pravac izlaz od stana. Majci javim da neću da radim sa njenom ćerkom jer je specijalna i zahteva specijalnog predavača. Kuda idu ova deca i šta će od njih da bude.
Bio sam problematičan u životu. Nikada nisam krao niti se bavio kriminalom, ali dosta sam se tukao i pravio raznorazne gluposti. Uglavnom iz defanzive, nikada nisam dirao nikoga niti provocirao ali mi je i prag tolerancije bio nizak kada diraju mene. Privođen sam, pisane su mi prijave, sav sam u ožiljcima i jednostavno to nisam želeo za sebe. Više puta sam podvlačio crtu u svom životu i tvrdio da nema više gluposti ma šta mi ko radio. Imam 28 godina i počinjem da razmišljam o drugim stvarima u životu, ali nekako uvek se nađe neko ko me čačne gde sam tanak i opet sve krene iznova. Počinjem da se pitam da li sam ja slab karakter ili je ovaj svet prepun ludaka. Što kaže jedna rečenica iz filma -Taman odlučim da izađem iz svega, a oni me povuku nazad...
u Osnovnoj školi sam nakon svakog razreda na zajedničkoj školskoj slici grebala lica ljudi koji su me nervirali...naravno razrednoj se ni na jednoj nije videla faca:)
Sipam keru vodu u posudu, a sebi u čašu pa kucnem čašom o posudu i kažem: "Cheers!" .. a onda se vratim gledanju dnevnika briget jones.
Pijem vreo čaj i gutam najveće moguće gutljaje u tripu da ću momentalno ozdraviti.