Svaki put kad mi neko stane na pešačkom naglas kažem hvala...
Kad god mi auto (u slučaju da je vozač muškarac) na pešačkom ne stane, smatram to uvredom.
Tako bih volila da pošaljem svoju svekrvu na pusto ostrvo, ali da se razumemo, ne da se pati i živi sama, nego da živi u nekom žešćem izobilju, i za*ebava svoje sluge A MENE OSTAVI NA MIRU!
Danas idem na svadbu najboljeg druga. Upoznala sam ga u vrtiću i svaki dan smo se tukli. Čak je tata hteo da me ispiše iz vrtića zbog svakodnevnih tuča. Mislila sam da ću ceo život vući traume zbog njega. U istom razredu u osnovnoj i srednjoj školi smo bili. Postali smo najbolji drugovi. Nakon toga ja odlazim na studije u inostranstvo i počinje jako da mi nedostaje. Kad god bih imala odmor dolazila bih "kući", a više bih bila sa njim, nego sa ukućanima. I tako mi pre neki dan stiže pozivnica i pismo sa slikama od vrtića do mature i ceduljica gde je napisao da će prvo dete nazvati po meni.
Išao ja sa devojkom u Rim, i odseli u hotelu a ispred hotela zastave Evropske Unije... A ona gleda onu zastavu i kaže " Bože koliko ovaj hotel ima zvezdica".... meni bilo žao mene...
Iako nikad ne dobijem poklon, ja svoj rođendan toliko volim. Osećam se kao da je taj dan samo moj, svi čekaju samo mene da ustanem da mi čestitaju rođendan, pravimo tortu, smejemo se.. Osećam se toliko važnom. :))
Pitali su mi sestru kakva je u vrtiću, da bi njen odgovor bio ''Lepa sam''.
Nekad se tuširam pola sata, jer poželim da voda odnese i sve brige.
Некад ми је лакше да кажем особи коју волим: 'I love you' него волим те.
Obožavam da kada sam u autobusu, kafiću gledam u devojku dok ne provali, i kada se okrene i kaže to drugarici, ja nastavim da gledam negde drugde, a obe pokušavaju da uhvate kada ću ponovo pogledati.