Uvek sam zavidela devojkama koje šetaju preko dana sa dečkom i nose ružu. Danas sam i ja dobila ružu.
Krenem da čistim sobu, naiđem na neku dragu stvar iz djetinjstva i zanemarim prvobitni 'posao'.:)
Imam bar 15 kilograma viška, dok je moj momak građen, što kažu tip-top, sve u mišićima, savršeno. Kad god šetamo, imam utisak da svi ljudi gledaju u nas i komentarišu : Gledaj one debele kobile, sa kakvim je frajerom, na šta li ga je samo upecala.
Toliko me nekad nerviraju dlačice u nosu da uzmem i spalim ih upaljačem. Sad skoro sam tako slučajno i trepavice spržio.
Kad igram istina/izazov sa dečkom, 60% ga lažem. A i on mene verovatno.
Moj deda uveče ne može da spava. Uvek ima baterijsku lampu ispod jastuka. Ustane on tako svako veče sa sve lampom i ide od sobe do sobe i pokriva nas. Neretko se probudim i vidim kako mi je lampa uperena u lice i dedu kako me pokriva. Jedan je deda!
Mrzim kad mi je spor net i čekam sat vremena da mi učita seriju i taman srećna sednem da gledam, dođe mačka, sedne na tastaturu, i ugasi sve.
Svako jutro kada bih krenula u školu mama bi mi rekla "Srećno". Nedavno sam se odselila u drugi grad i kada ujutru izlazim iz stana dođe mi da zaplačem jer mi nedostaje ta riječ..
Zbog vas i vaših ispovesti sam shvatila da je i moja spremačica nekome majka, da je i moj baštovan, pa i đubretar na ulici nekome otac. Svi smo mi ljudi. I oni koji najčvršće deluju, imaju osećanja. Postala sam srećnija od kako sam uz vas shvatila da smo mi svi u stvari na neki način isti. Hvala vam. Neopisivo vam hvala na tome!