Kad sam bio mali, tatin šef mi se javio preko telefona: "Halo, ovde Sofronije", a ja sam mu odgovorio: "Ma ti mene zaje*avaš" i spustio mu.
Kad grmi hodam po kući, u slučaju da krene u mene, da se pomjerim sa mjesta i tako izbjegnem, oooo kakva je to logika.
Danas sam saznao da mi se već oštećen sluh, znatno pogoršao, i kad smo došli od doktora keva i ja zagrlila me i rekla 'Zagrli me, neka sve što ti imaš pređe na mene.' Neizmerno je volim.
Maltretira me neka gospođa na FB, šalje mi gole slike.
Šta god sam hteo da uradim kad sam bio mali mama bi mi govorila: Mali si za to, sad kad hoću nešto, ona mi kaže: Malo si velik za to, pa dal je moguće..
Na fotografijama mi jedno oko uvijek izgleda veće od drugog, pa u nastojanju da to ispravim izgledam kao lemur!
Izbegavam da se vidim sa ljudima koji me dugo nisu videli, samo da ne čujem da sam se ugojila.
Moj tata, kaže jutros mojoj mami: "Aj ć, pa se v." Kralj.
Pregledam sinoć stare slike i nađem neku od prije 3, 4 godine gdje smo drugar i ja sa nekom curom i ni jedan se ne može sjetiti ko je ona, a lice se dosta jasno vidi..