Kad devojka ne može da ide da se vidimo, ja idem sam na naše mesto i razmišljam kako nam je lepo i kako je ne bih menjao ni za šta na svetuuu...
Voleo bih da shvati da pored svih njenih nesavršenosti, ne postoji ona koja bi mogla da je zameni, niti jedan jedini trenutak...
U zadnje vreme sam počela pričati engleski sa sestrom kod kuće, da nas roditelji ne bi razumeli, jer nas stalno nešto prisluškuju.
Najviše volim da se igram sa svojom tromesečnom bebom. Kad ustane onako raščupana i preslatka, ja joj kažem "Kakva si gjoznaaa", a ona smeh od uva do uva! :)
Na žurkama obično počne dobra pesma kada krenem u toalet.
Donela tetka zeca kod nas kući i pustili smo ga da skakuće po dnevnoj sobi. Svi smo se igrali sa njim dok je jedino baka samo onako zbunjeno gledala u zeca dok na kraju nije rekla MAC MAC jer nije znala drugačije kako da ga dozove. Popadali smo od smeha.
Prvi put sam ovde i oduvek sam želeo neke stvari da kažem u etar... Neka putuju...
Često u besu su me određeni ljudi pitali kome ti pomažeš, šta ti radiš bolje u odnosu na mene, ko ti zamišljaš da si?
Uvek sam ćutao na ovakvo pitanje.
Videh pre 10-ak godina gospodina prijatnog izgleda i odela kako traži nešto po kontejneru. Slika mi danima nije izlazila iz glave.
Od tad kupujem hleb više, tražim da ga preseku na pola i kačim ih za kontejner...
Danas bih voleo da imam svoju decu, ali i da usvojam napuštenu, školujem ih i otpratim na put, pre svega da im kažem nešto, da budu ljudi.
Ovo je jedina stvar koju mi je otac rekao na samrti, kada sam ja imao 12. godina, sine u životu je najbitnije biti ČOVEK!
Imam dečka koja je velika suprotnost od mene. On uvijek priča, zabavlja ljude vicevima, itd, a ja sam stidljive prirode. Nikad mi s njim nije dosadno, i sigurna sam da se suprotnosti privlače.