Kad smo brat blizanac i ja bili klinci i sednemo da gledamo neki horor film, uvek kad je neka strašna scena mi pozovemo starijeg brata i damo mu 20 din da pogleda i prepriča nam. :)
Skoro svako jutro dok stojim pred ogledalom javim se svojim dudama sa ''Good morning girls!''.
Stavila sam veš u korpu pored mašine i zamolila brata da je uključi kad krene u grad. Kad sam došla kući veš je idalje bio u korpi, a mašina je radila PRAZNA!
Zvala me devojka na fixni, deda se javio i rekao joj da kenj*m.
Moja majka je imala veoma težak porod i rekli su joj da ja neću moći hodati, da postoje neke vežbe ali da za mene nema nade. Majka me je svaki dan u kolicima peške vodila do bolnice iako su joj drugi govorili da je to nemoguće i niko joj nije davao podršku. Posle više od godinu ipo ja sam prohodala i to je bilo čudo. Moja majka nikad nije digla ruke od mene nije odustajala zato joj neizmerno hvala. Da nije bilo njene upornosti i istrajnosti ja bih danas bila u kolicima, a znam da ima roditelja koji se uopšte ne bi borili za svoju decu do te mere. Zahvalna sam joj za svu ljubav što mi je pružila, što nije dala da nas pobede iskušenja koja su bila stavljena pred nas. Ona je sada moj anđeo čuvar.
Kada se tuširam sa upaljenim bojlerom, osećam se kao najveći heroj.
Često se pretvaram da sam stranac kad se izgubim u centru, jer me je sramota da pitam kako doći negde.
Muškarce koji mi se svide na ulici startujem tako što kupim flašicu vode i zamolim ih da mi otvore.. ne ulazim u priču na silu, ali se lepo osećam.. jer eto dam im mogućnost da započnemo razgovor.
Prvi put pitam mamu za pomoć u vezi momka i kažem joj da me lik zove na piće, šta da mu kažem, kaže mama: ''Kaži mu da nisi žedna.''
Dečku sam za rođendan poklonila i dnevnik koji sam pisala od kako smo se upoznali. Ima da doživi šlog kad vidi šta je sve ispisano...