U prodavnici gde stalno kupujem uvek ostavim kusur ako ima malo tipa 5 dinara,ali kada meni zafali nešto malo da bih kupila, oni kao nema veze donećeš. Sta bre da donesem koliko ste se samo obogatili na meni.
Imam veoma malo svojih slika. Ni jedan rođendan, letovanje, čak ni slike s krštenja nemam. Jedino imam slike iz škole, i kad smo išli negde pa nas drugi slikaju i daju nam slike. Nije novac za foto aparat bio problem, već samo nezainteresovanost, i to stvarno zameram mojima. Ja kad budem imala decu, promeniću to sigurno, jer ne želim da dođem u situaciju da mi bude neprijatno kad me dete pita kad odraste 'A što nemam svojih slika, kao da nisam ni postojao?'
Žao mi što starim.. Strah me budućnosti.. Hoću zauvek ovo vreme, ovu mladost, ove prijatelje oko mene.. Strah me života bez mame..
Jednom sam rekla majci da me češka po kosi. Ona je odgovorila ''Pa ti to ne voliš.''. Tačno, ali ja sam samo htela malo njene pažnje pošto je ne viđam baš često.
Kada izgubim nešto, tipa telefon, ključeve .. Prvo pogledam da li je u frižideru, jer odatle ne izlazim!
Juče kad je od moje mlađe sestre došao dečko, ja sam stavio sve tatine kajle, uzeo telefon i pravio se mafijaš da se uplaši da je ne povredi.
Kada sam prvi dan došao u školu izuo sam patike pred ulaznim vratima škole :)
Čekanje, volim samo kod zubara..čini mi se da mi ne bi bio problem satima čekati.
Kada me je ćale prvi put video u porodilištu počeo je da plače, al' ne od sreće, nego zato što sam bio mnogo ružan.
Sedim juče u kafiću i prilazi mi jedan mladić, i kaže: "Izvinite jel može autogram?'' Ja stala onako u čudu gledam i napišem mu autogram, i sad ne znam jel mu ja ličim na neku poznatu ličnost ili se sprda samnom...