Dečka koji mi se sviđa sretnem isključivo samo ako sam bez šminke/ prljave kose/ mamurna.
Studiram u drugom gradu i veoma retko idem kući. Nekad me tako grize savest sto se češće ne viđam sa mojima, jer će možda nekad biti kasno i žaliću što nisam više vremena provodila sa njima.
U stanu pored mog žive dve prelepe komšinice i uvek kada čujem da se otvaraju njihova vrata trčim do svojih i gledam kroz "špijunku" kako bi ih odmerio.
Na kevinom brusu sam naučio kako da ga skinem. Stavim ga na jastuk koji je ispred mene i vežbam dok mi prsti ne otpadnu.
Neću da perem majicu jer miriše na nju, a nećemo se videti dugo.
Naučila sam španski preko serija, kojih sam za svojih 22 godine odgledala bar 30.
Svaki put kad ispletem pletenicu ili riblju kost istripujem da sam Lara Kroft.
Na vjestima sam čuo kako mi je uhapšen prijatelj i naglas sam reko ja njega znam, dok su mi roditelji ostali bez teksta.
Sinoć pre spavanja silazim u kuhinju po nešto slatko, sretnem tatu, i on me pita: ''Gde si pošla u tim cirkuskim pantalonama?'' -"Na spavanje, tata, ovo mi je pidžama.''
Kada smo dečko i ja danas našli njegovu trepavicu, duvali u prste i zamišljali želje, gledala sam ga u oči i tačno znala da isto zamišljamo, i isto želimo. Još jednom sam shvatila zašto ga volim!