Uvek kada vidim nekog starog dedu sa štapom, sklanjam se, jer mislim da će da me sa njim opauči po glavi.
Uvek raskinem sa devojkom uz rečenicu - "Nije do tebe,do mene je" .
Imam i radnog i praktičnog iskustva. Diplomu i dosta vannastavnih aktivnosti i nakon godinu dana konkurisanja i odlaska na raznorazna testiranja i na kraju odbijanja... pukao mi film tako da sam sada dobila posao preko veze.
Zamalo sam izgubio zivot pomagajuci dečku kojeg jedva poznajem da se izvuče iz neke tuče,nikad mi se nije zahvalio za to... Skoro sam ga sreo i nasmejao se kad mi je rekao "mi se znamo od nekud? "
Muž i ja smo zaluđeni nekom dečijom igricom, igramo naizmenično i pokušavamo da oborimo rekord jedno drugom. Kad nas prijatelji pitaju da li je moguće da mi igramo, uvek se vadimo na sestrića od 7 godina. :)
Rekla sam bratu da mi donese čašu vode. Otišao je i donio je sa zadovoljstvom. Voda je bila slana.
Rođena sam nagluha. Godinama mi sluh sve više i više slabi. Strah me je da se za 10 godina ne probudim potpuno gluha. Želim čuti ljubavne izjave svog muža, i smijeh svoje djece. Nadam se da će medicina napredovati i da ću za 10 godina čuti bolje nego sad...
Volim zimu i praznike jer tada bude najviše božićnih filmova. Topla soba, tv i nešto za pojesti, a kroz prozor baciš pogled i vidiš snijeg kako lagano pada. Uživancija!