Kada izađem negde, uvek mi priđu momci koji su za posmatranje. I mogu da tvrdim da sam magnet za budale. Evo prošli put mi jedan prišao sa Znaš li koji se organ kod muškarca poveća kada vidi zgodnu devojku? (I sav ozaren odgovara) ZEENICEEE. Wow majstore, jesi to sam smislio ili ti je neko pomogao?!
Obožavam cipele sa visokom štiklom i imam ih preko 30 pari. Međutim, sa dečkom sam 3 godine i kako vreme prolazi sve više postajem svesna toga da neću moći da ih nosim kada sam sa njim, jer sam u štiklama malo višlja od njega, a to mi tako teško pada i ne znam šta da radim. Žao mi je, jer sam provodila ceo dan u štiklama i bez njih ne znam kako bih funkcionisala..
Danas sam prvi put skupio hrabrost da izađem u javnost na rolerima. Vozio sam 2 sata, nisam pao i baš sam ponosan na sebe što sam matora konjina koja je uspela da nauči.
Oosećam grižu savesti kad mami uzmem puno para u nekoliko dana, čak i kada ona kaže da je to okej.
Zar, svako ko putuje, na fejsu mora objaviti pesmu ''Tropski bar''. Dovoljno je što nas ubijate i sa lokacijama. Uredu je.
Ako nisam u sredini kad nas više šeta, osjećam se odbačenom.
Uvijek kada tražim nešto na google-u i pogriješim neko slovo i on mi izbaci iznad rezultata ono čuveno "did you mean..." vratim se na search i opet ukucam (ovaj put tačno napisano) ono šta trazim, ipak imam neki princip.
Kada sam bio mali tata me je iznervirao i ja sam mu svu odjeću išarao zelenim flomasterom :D
Moji roditelji mi redovno govore kako me ne vole. Okej, ne vole me, shvatam da nisam onakva kakvu su hteli, ali to stvarno boli. Jer boli kada slušam drugarice kako mami mogu da daju šifru od fb-a, dok moja proverava samo šta radim i viče. Boli kada mi drugarica kaze kako joj mama daje savete za momke, a moju čak ni ne zanima da li imam dečka ili nemam. I boli najviše kad čujem da na kraju dana kažu mami da ih vole, a poslednji put kada sam ja mojoj rekla da je volim, izlazila sam iz kola pošto sam išla u školu, samo mi je rekla: ,,Dobro''... Izvini mama što nisam ispala onakva kakvu si želela, al' bih stvarno ponekad volela da mi barem nekad pokažeš da ti je stalo, tj., nadam se da ti jeste stalo.
Kada smo dečko i ja danas našli njegovu trepavicu, duvali u prste i zamišljali želje, gledala sam ga u oči i tačno znala da isto zamišljamo, i isto želimo. Još jednom sam shvatila zašto ga volim!