Svako jutro navijem alarm u 7 sati, da idem na trčanje. Probudim se, ugasim alarm i vratim se na spavanje.
Žensko sam i nemam skoro ni jednu drugaricu jer ne podnosim uobičajene ženske priče, ogovaranja, kukanja zbog slomljenog nokta ili haljine za Novu godinu koja ne može da prikrije salo itd. Mnogo me smara to.
glavna odluka koju sam morala donjeti kad sam bila mala je bila hoces li da radi prut ili kais . :)
Ne volim da kupujem gde me odmah sa vrata pitaju "izvolite, mogu li vam pomoći".
Kad sam bila mala mrzila sam kada gosti dođu i na stolu bude, između ostalog, neki keks, a mama me pogleda ono ''ispod oka'' dajući mi do znanja da ne smijem prići ni stolu ni keksu.
Када се туширам обавезно слушам музику и певам испод туша. Пре неки дан се комшиница пожалила мојој мами како сваки дан мора да слуша "певачицу", а мама је питала "старију или млађу?"
Imala sam ja jednog poluludog tetka iz Njemačke. I kad je došao rekao mi je ako ubjem muhu čačkalicom da će mi dati 150 eura. A ja onako mala (imala sam 7 godina) dok on nije bio tu, ubila sam muhu muhalicom i nabola je na čačkalicu i donjela mu je. A on je onako sav u čudu, jedva izvadio 150 eura i dao mi ih. Poslije kad je otišao dao mi je još 100 eura. Često se zapitam da li je on stvarno mislio da sam ubila muhu ili...?
Kada mi se nešto loše desi, ne volim nikome o tome da pričam. Od njihove reakcije mi bude samo još gore.
Mrzim kada čitam knjigu i misli mi odlutaju i onda ne znam šta sam pročitao i moram da se vraćam.
Moja mama dan danas, iako imam dvadeset godina, svaki put kada izađe iz kuće kaze: ''Nikome ne otvaraj, uvijek pitaj ko je!''