Imam 29 god, dvoje dece i užasan strah da neću znati da od njih napravim dobre ljude...
Na autobuskoj stanici jednom prilikom, taman pred Božićne i Novogodišnje praznike, izgubila sam zadnje pare koje sam imala da se vratim kući iz mjesta u kojem studiram. Nisam imala prebijene pare. Onako sva sj*bana, nisam znala šta da radim. Prišla mi je jedna gospođa i ponudila da mi kupi kartu. Nije karta bila bogzna kako skupa, ali ja se svako malo sjetim te gospođe i zahvala sam joj do groba.
Kad sam išao u vrtic, bojao sam se wc šolje. Nikad nisam kakio u vrtiću jer sam se bojao da me ne proguta.
Kad mi kaže da ima prazan stan, mene smori što opet moram da se depiliram.
Dok perem zube, gledam u odvod i razmišljam o smislu života.
Moji roditelji imaju 50 godina i kad ih čujem kako se ujutru uz kafu ljube i smeju kao tinejdzeri, bude mi toplo oko srca.
Zdravo se hranim i jako vodim računa o svom izgledu. Međutim, na svakih 15 dana imam svoj mali ritual koji sam nazvala ''opuštanje i nagrada'' Da pojasnim...Naime, nakupujem svoje omiljene keksiće, grickalice itd...Uvek izaberem subotu ili nedelju (ne idem na faks, i ne napuštam stan), a zatim skuvam svoju omiljenu kafu, uključim laptop, izaberem neku seriju online i jedem koliko mi voljaaaa! :D Taj dan uživam i da mi motivaciju da nastavim da idem u teretanu i da se zdravo hranim, to mi je neki podstrek.I provereno uspeva! Tako da uvek kada dobijem neku želju za nečim kaloričnim setim se da imam rezervisan dan za to i uzmem neku voćku, ali taj dan uživam i jedem bez griže savesti, jer znam da sam na neki način zaslužila!
Danas sam položila poslednji ispit i time diplomirala. Ono što me je obradovalo više i od samog diplomiranja jeste spontani aplauz kolega koje su bile u slušaonici čekajuci svoj red za odgovaranje. Čast mi je što sam bila vaša koleginica i nadam se da će se danas još neko ovako radovati.