Jednom sam se toliko napio da sam se kući svojima predstavio.
Bio sam izbačen iz srednje i toga se stidim. Inače nikad nisam pravio probleme. A najviše mi je bilo žao mojih roditelja što su sve to od mene doživjeli.
Bio sam u jednom restoranu i jeo jagnjetinu. Kada sam platio , konobar je trebalo da mi da kusur,ali je rekao : ,, Ne može i jare i pare".
Sestra mi je ofarbala kosu i već jedno tri puta sam je iskulirao u gradu jer je nisam prepoznao... Nikako da se naviknem.
Volim kad dajem drugima savete tad se izlupetam kao nikad u životu.
Mrzim kad zovem nekog na telefon i pitam ga 'dje si (pritom očekujem odgovor gdje se tačno nalazi), a on mi odgovori evo me.
Znam da roditelji žele sve najbolje, ali ponekad treba da "spuste loptu" i shvate da nisu baš svaki put u pravu, iako misle da to jesu.
Dao sam dedi da proba pivo sa limunom a on je na to odgovorio "tražio sam pivo a ne limunadu!"
Nađem u ormaru kod mame njenu haljinu iz devojačkih dana, skroz dobro izgleda. Obučem je za izlazak, a mamin komentar na to je bio "Ne branim ti da nosiš kratko, ali ovo je stvarno previše"
Sestra je za rođendan dobila vibrator, sada je zezam da kada je neko pita šta si dobila, slobodno može da kaže: "Dobila sam k****".