Iako sam mnogo puta obećao da ću to promeniti, i dalje sve ostavljam za poslednji trenutak.
Zamišljam kako će jednom, za 500 ili više godina, neko pronaći zabeležene ove naše ispovesti, i iz njih učiti o našoj kulturi, ko smo bili, šta su nam bile glavne teme, šta smo želeli da sakrijemo, kako smo sudili jedni drugima, na šta smo bili ponosni...zanima me šta će misliti o nama.
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Nekad kad sam bio mali otkrio sam horoskop i mislio sam da svako izabere da bude znak koji hoće.Ja sam izabrao strijelca i bio sam strijelac duže nego što smijem da priznam.
Ladno mi se jutros iselila devojka iz stana...a uselila se prošle nedelje nakon što smo se oboje razveli... a bio sam uverenja da je ova zaUvek.
Mene je uvijek zanimalo da li momke žulja njihova alatka kad spavaju na stomaku, ali nisam imala priliku da pitam.
Kad sam se rodila , tata i kumovi su se toliko napili da su jutro nakon mog rođenja morali da odu u porodilište da provere dal ' sam beše muško ili žensko .
Kad sam bila mala, bojala sam se djedovih brkova...kad bi došao iz Njemačke, davao bi mi 100 njemačkih maraka samo da ga poljubim u obraz, ali ja opet nisam htjela...