Mrzim kad u pola rečenice zaboravim šta sam htela da kažem -.-
Svaki put kada hodam ulicom i pravim se važan zapnem za ivičnjak ili neku sličnu izbočinu na betonu.
Kada se pozdravljam sa rodbinom nikad ne znam da li trebam da se poljubim tri puta ili samo jednom.
Idem na spavanje kad čujem da roditelji ustaju na posao.
Naravno da kad dobijem neke pare sa strane roditeljima ne govorim.
Ja ne mogu više. Jednom dečku sam više puta rekla da ne želim ništa sa njim, da mi se ne sviđa, da ne želim da se vidim sa njim. Al' on evo već godinu i po dana i jače, SVAKI DAN se javlja, zove me kad god je pijan, i konstanto pita 'kad ćemo da blejimo?'. Ja razumem da ne je*e lep nego uporan, al' ti ga, rođače, pretera..
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Sad ću krenuti u srednju školu. Dva tjedna prije početka škole smišljam šta ću obući prvi dan kako bi ostavila dobar dojam.
Kad god imam ispit, mlataram s rukama, koristim strane i diplomatske rečenice, tako da profesor pomisli da sam ko zna koliko dugo učio...a ja došao po šesticu.
Pre par godina imala sam dečka, bili smo 2 meseca zajedno. Jednom prilikom smo se posvađali i došao je njegov drug kolima po mene da popričamo o mom dečku. Sela sam pozadi i u jednom momentu je neko iskočio iz gepeka sa ružom! Kad nisam umrla.