Danas sam imao neki trip kad sam ušao u sobu. Ušao sam sa namerom da učim i naglas rekao "Jel krećemo da učimo?", a nikog nije bilo u sobi. Što je najgore i odgovorio sam "Ajde!".
Na jednom festivalu jedne godine, dečko i ja smo pijuckali pivo i slušali muziku. Obzirom da nam je ponestalo piva, moj dragi kako i sledi ode po novo. U međuvremenu sam sama đuskala- kada mi je prišao potpuno nepoznat dečko i počeo startovati iako standardnim vrlo simpatičnim frazama, nemajući pojma da moj dragi stoji iza njega neko vreme i slusa- i ne, nije bilo batina niti vređanja, moj dragi mu se uljudno zahvalio što smatra da je njegova devojka divna, i kako su istomišljenici častio ga pivom. E to je muškarac.
Ugasila sam fejs jer smatram da nisam atraktivna i da nemam lepe slike poput drugih devojaka i zbog toga imam komplekse...
Imam taze komšinicu, udala se za jednog lika iz mog komšiluka verovatno zbog keša. Jer ima keša na pretek a izgleda kao da je prespavao u sonoj kiselini a ona njega šatro voli. No, desi se slučajno da ona zaboravi telefon kod moje sestre jer non stop visi kod mene. Lepo izgleda, ne mogu da grešim dušu. Nosim joj ja telefon i djavo me tera da uđem u poruke, i frapiram se kad pročitam da se sa svojom majkom dopisuje kako se navodno loži na mene. Majka joj savetuje da joj je upala kašika u med, da se ne zeza jer može se vratiti kod mame na pasulj. Moram da je obradim pa ne znam šta, makar joj i ja lično kuvao pasulj.
Kad sam bila mala tata me je stalno vodio u kafić. To bi stvarno bila kul stvar da mi on nije svaki put naručivao MLEKO, ne pitajući me da li želim nešto drugo. Ja sam mrzela to, ali se nikada nisam bunila jer sam mislila da me više nikada neće odvesti u kafić ako to uradim. Jednom prilikom, tetka me je odvela u kafić sa svojim drugaricama. Došao je konobar i pitao šta želimo da naručimo. Tetka mi je rekla da naručim šta želim, a ja sam je oduševljeno upitala: ''Mogu da naručim šta želim?!'' Ona me je čudno gledala i rekla: ''Naravno da možeš''. Jao, moje sreće nikad veće! Sva važna, naručila sam sok od borovnice. Nikada neću to da zaboravim. Živela tetka!
Smuvao sam devojku koja je realno 5 liga iznad mene.
Sada se bojim da je ne izgubim jer imam osećaj da ona popunjava prazninu u meni.
Kad sam bila na kafi, u kafić je ušla djevojčica i počela da pjeva, i da prosi. Nakon nekog vremena sjela je kraj mene, i počele smo zajedno da pjevamo neke narodnjake. Neki ljudi su me znali, i počeli da se zezaju sa nama, i dobila je nešto novca. Međutim, počela je da me propituje kako ja to tako dobro pjevam. Ja joj objasnim da to radim od malih nogu, da studiram solo pjevanje, da bi ona zatražila da joj demonstriram. Počnem ja da pjevam neku kompoziciju, i mala me 'ladno prekinu i reče "Uh, ćuti, ćuti, nemoj pjevati, rastjeraćeš mi svu publiku!"
Tužno je što, od njih trideset u razredu, niko mi nije pravi prijatelj i nikome ne verujem. Žrtvujem se zbog njih, svađam sa profesorima, pomažem.. a nikad to od njih nisam doživela.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da piškim i pričam u isto vreme.
Kada sam prvi put pročitao negde za pozu 69, a tad sam bio četvrti razred, tražio sam po guglu poze 47, 32, 118...