Mama mi je presvisla od tuge kada se otac razveo od nje zbog druge žene. Imala je 45 godina. Zarekla sam se tada da nikada nikoga neću toliko da volim.
Ne volim da jedem šopsku salatu u gostima, jer znam kako moja mama drobi sir..
Izvadim telefon iz džepa da vidim koliko je sati proverim pozive,poruke,Fb...i ne bacim pogled na sat.
Nadam se da je nekoj mojoj bivšoj bar na trenutak bilo krivo što me je ostavila.
Kada u prodavnici kao kusur dobijem neki sitniš, ubacim ga u limenku od parfema. I jednom, dok sam brojala te pare, naišla mi je sestra od tetke (5 god) i pitala me je šta radim, rekla joj da brojim pare koje skupljam za putovanje. Pitala me kada ću se vratiti, rekla sam joj da ne znam da li ću imati dovoljno para da se vratim nazad, na šta je ona otišla kući, uzela svoj novčanik u kom, kao i svako dete, drži neke sitne pare kojima se igra (ne znam zašto je to deci zanimljivo) i kaže mi ''Evo ti ovo, da imaš da se vratiš!''.
Sutra punim 40 godina.
Kada sam bila mlađa za ljude koji su tada imali četrdeset, mislila sam da su matorci.
Želim da kažem da se osećam divno, godine su nebitne za sreću.
Ja sam srećna osoba, majka ,žena. ♥
Do lokala u kom sam slavila svoj 18. rođendan me je otac dovezao kamionom. Jako se ponosim time.
Srecnija sam kad mi decko pokloni ubran cvet ili malu travku i šmekerski kaže "čisto mali znak pažnje" bez povoda, nego kada mi kupi buket ruža, ne znam zašto ali tako je :-)
Kad god čekam u redu u menzi, brojim preostale tanjire sa mojom omiljenom hranom i broj ljudi ispred mene, da vidim da li ću stici i ja da pojedem to. :)
Neki ljudi mi govore da ličim na ćaleta, a ustvari sam usvojen.