Najviše od svega na svijetu volim kad ujutru osjetim da moj muž priča sa svojom bebom koja je još u mom stomaku.
Kad nosim naočare za sunce obožavam da odmeravam ljude, praveći se da samo gledam pravo.
Volim \"loše momke\" jer se svaki put ponadam da ću baš ja biti ta devojka zbog koje će se promeniti i zbog koje će postati dobar.
Nikad mi neće biti jasno zašto mama drži one kristalne čaše u trpezariji. Nit je ko ikad pio iz njih, niti će. Samo skupljaju prašinu.
Pričao sam sa sestrom i kažem da mi je kompjuter pun virusa, a deda odgovara: 'pa jeste kad kijate i kašljete tamo u sobi.'
Kada sam bila mala bacala sam smeće iza kreveta misleći da niko neće naći.
Izgubila sam dečka pre 10 meseci. Umro je od Alchajmera i pred kraj nije nikoga prepoznavao niti je mogao da priča, ali kada smo se zadnji put videli, čvrsto mi je stegao ruku i pustio par suza. Mislim da je znao da se više nećemo videti.
Kada se vratim iz izlaska obavezno otvorim prozor u sobi kako mama ne bi osetila isparavanje alkohola ujutro.
Jedva sam čekao prvi put da se obrijem, a sad mi je muka kad moram.
E kad sam doživela da mama kaže tati: "Pa zar još nisi legao da spavaš?" a on mrtav ladan odgovara: "Evo sad ću, samo da vidim šta ima na facebook-u"!