Dečko sa kojim sam već 2 godine nije video moju desnu dojku, samo zato jer sam ja istripovala da je veća od leve...i neće je videti nikada ako se ja pitam...
Nikad ne otvaram vrata kad neko zvoni, a i ako otvorim u drugoj ruci obavezno držim dezedorans, videla sam da ga u filmovima koriste umesto suzavca, ponekad... :)
Mrzim kad neku osobu iz sve snage zagrlim i osjetim da ona mene nije. Odvratan osjećaj...
Uvek kad prođem pored nekog simpatičnog momka uvučem stomak!
Stvarno ne znam zašto bacam pare na bruseve. Nemam ih, pa ih nemam.
Ležimo muž i ja na krevetu. Svako sa svojim mobilnim, i čitamo ispovesti. I u jednom trenutku muž mi čita ispovest, i doda na kraju "vidi, ova ista ti"... a ja pre minut tu ispovest žestoko osudila :) posle toga sam se zapitala, da li nekada nismo ni svesni svojih mana, a tuđe tako lako osuđujemo, iako ih možda i mi sami posedujemo!
Најбољи пријатељ мог брата има надимак Деген. И једном приликом, док смо нас троје (бураз, Деген и ја) сједили код мене у стану појави се моја баба и крене нека прича о послу да би се баба обратила Дегену и рекла: "А је ли Кретену, гдје ти сада радиш?" Једино што је он рекао било је: "Као да ми није довољно што ме пола града зове Деген, сада ће ме друга половина почети звати Кретен." Баби уопште није било јасно зашто јој овај није лијепо одговорио на питање, а ни што се бураз и ја цијепамо од смијеха.
Moj muž je kupoholičar. Teško je boriti se sa tim. Jednom smo bili u nekom megamarketu i on je išao ispred i vukući kolica ubacivao sve i svašta u njih. Ja sam išla iza i pazeći da ne primeti vadila po nešto i vracala na rafove. Zlo je bilo što sam promašila naša kolica i povadila robu iz tuđih. Primetila sam to tek kada me je neko pitao "Sta radiš to?". Blam.
Kada sam bio mali, jednog leta, napolju je bilo plus 40 stepeni. Ceo soliter otvorio prozore a ja do daske pojačao pesmu "Zvao sam je Emili"
U jednom trenutku stub se ugasio, a ja, nastavio da se derem "Poći ću u šumeee!" Nakon par sekundi, sa donje terase začulo se... "TAMO TI JE MESTO!"