Kad sam bila mala (sada mi je 21) pisala sam pisma likovima iz španskih sapunica da kažem pravu istinu npr. dijete je od drugog čovjeka, ili ona nije trudna.. ili ko koga vara.. Da bude još gore sva ta moja pisma mama je navodno slala i kada vidim da se razriješi misterija u seriji, mislila sam da sam ja zaslužna jer su primili moja pisma... A onda sam prije par godina otvorila jednu ladicu i našla sva ta pisma... Smijala sam se sama sebi.
U životu su me mnogi ismejavali na razne načine, sad sam bolji od njih tj.na višoj poziciji, i sad kad ja imam tu privilegiju da ih ismejavam, meni ih je žao i ja to ne radim. Tako sam odgojen da na njihovo zlo ja odgovaram dobrim i ponosan sam na sebe.
Kad se setim da smo kao klinke u obdaništu govorile koja će kojoj biti kuma na venčanju, a danas, posle 15 godina prolazimo jedna kraj druge kao da se ne poznajemo. Tužno je ...
Kada podižem roletne pokušam da izgledam što više seksi mogu u slučaju da me neko ipak vidi.
Spavao sam tokom leta avionom. Kad je počela turbulencija u polusnu sam pitao: "Je li ovo zemljotres?" Sestra me i danas zeza zbog toga. :)
Teorija relativiteta mog tate:
Krivica je različita, u zavisnosti od toga ko je kriv.
Primer:
Ja oborim nešto - ja sam smotana, nepažljiva, ne vodim računa...
Moj tata obori nešto - ništa strašno, to se može desiti svakom.
Uzela baba da gleda slike sa kraja godine u srednjoj što smo se slikali, i pita me ko je ko. U jednom trenutku pita -Jaoo kako ti je ova drugarica mala i ružna, a vidi joj kosu. Pa ko je to? Ja kažem - Razredna baba, razredna.
Kad sam bila mala najviše sam se plašila kada bi me mama ostavila da čekam u redu na kasi, jer je zaboravila da uzme nešto. Ne znam zašto.
Juče sam tako jako zalupila gepek na taksiju da umalo nije ispala tablica.