Dobila sam ime po baki i kad sam bila mala uopšte mi se nije sviđalo. Želela sam uobičajeno ime. Ali sada kada sam zrelija jako sam ponosna što nosim ime jedne tako divne i posebne žene. Volim svoju baku najviše na celom svetu.
Kad sam bila mala kad god bih naišla na neke limenke, zgazila bih na njih kako bi se zakačile za patike, i tako hodala ulicom. Tripovala sam se da nosim štikle :D
Volim da se pravim glup i postavljam glupa pitanja, kad se neko pravi pametan.
Do prije 2 sata nisam znala da je na ženskoj odjeći dugme sa desne strane, a na muškoj sa lijeve. :)
Kad sam bila tinejdžerka žvrljala sam svakakve gluposti i sopstvene misli na zid onim nevidljivim flomasterom, koji se vidi samo pod halogenim svetlom. Kasnije je taj flomaster izgubio funkciju i sve moje rečenice su postale vidljive. Umrla sam od blama...
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...
Kao mali sam uvek igrao fudbal samo zato što je bila moja lopta.
Tužno je to što je mom bivšem momku stalo do mene više nego sadašnjem...