Otac nas je napustio pre 5-6 godina i ne znamo sta je sa njim. Cesto se pitam sto mu je to sve trebalo i gde je on sada. Jeste da sve pomislim u sebi, jer su mama i brat zabranili da se o tome prica u kuci, jednostavno umro je za njih. Za mene nije, ali o tome ne pricam ni ja.
Imala sam potrebu da se nekome ispovedim, pa sam to uradila ovde.
u 90% slučajeva glumim oduševljenost kada mi neko pokazuje ono što je kupio/la. Problem je što znam da to mnogi i meni rade, pa svaki put pokušavam da budem što ubjedljivija u glumi, da sama sebe zavaram da mi se zaista to sviđa :D
Moje drugarice pričaju o dobrim momcima, a ja bih željela grubog, hrabrog ludaka koji bi me prislonio uza zid i rekao "Ti si moja!"
Sasvim sama sam otišla u drugi grad, u drugu državu samo zbog jednog koncerta. Nije me bilo briga šta će se desiti sa mnom, samo da ga doživim ... Igrom slučaja upoznam jednog dečka, a ispostavi se da živi poprilično blizu mene. Veza sa njim traje i dan-danas :)
Kad sam bila mala sisala sam vodu iz veša koji je mama širila na štrik. Nekako mi je bilo super.
Jednom prilikom, dok sam skidala nausnice, otac mi je ušao u sobu, pogledao šta radim i obratio mi se rečima "Gde si, Karađorđe?"
Prije neko veče šetali smo i kaže on meni: Imam mekše dupe od tebe...I ja da opipam. Kad on meni prdne u ruku.
Kad sam imao tri godine bio sam u poseti tetki u Beogradu, i kao pravi mali lala, dok smo čekali tramvaj pitao sam - "Tetka, kada će doći onaj kombajn?"
Zenica. 11.10.2013, utakmica BiH - Lithenštajn, nas par momaka i dvije drugarice na stadionu, posmatramo utakmicu, dok BiH nije postigla gol bilo je uzbudljivo i napeto... prvo smo svi skakali od sreće, nenormalno se radovali dok jedan nepoznat čovjek nije počeo da nas sve ljubi (bali) i grli od dragosti, onda sam u sebi pomislio da ostane rezultat 1 : 0, nažalost , u narednih 10 minuta BiH je postigla još 3 gola..