Dobila sam i procurelo mi je dok sam sjedjela na sastanku sa važnim partnerima iz Italije.
Uvek kad idem u prodavnicu ako imam više para sebi ostavljam novije novčanice.
Mrzim kad jedem nešto iz zdjelice dok nesto čitam ili dok sam na računaru, pa odjednom posegnem za zdjelicom, a ona prazna..
Kad sam primio prvu platu, primetio sam da je mnogo teže trošiti svoj novac za razliku od tuđeg.
Zaljubljena sam u predivnog dečka, ima devojku i znam da je ne bi prevario nikad. Ali isto tako osećam da i on oseća nešto prema meni... Prosto način na koji me gleda, kako me zagrli i ne pušta iz zagrljaja... Oseća se hemija. Iako ne bih volela da uništim nečiju vezu, potajno se nadam da će raskinuti iz nekog drugog razloga i da će mi put, napokon, biti slobodan.
Pre 10 godina kad sam išla na trening autobusom, upoznala sam jednog dečaka, mangupa, koji se vraćao busom sa treninga, sa velikim društvom i koji me je stalno zadirkivao i podsmijavao mi se govoreći mi da sam smotana kao sajla, jer sam jednom prilikom dok je autobus naglo kočio pala.. Prije 8 mjeseci bila sam u kafiću, u malo pripitom stanju, jer sam raskinula dugogodišnju vezu, zapela sam na stepenicu i prišao mi je jedan sladak dečko uz rečenicu "je li moguće da si i dalje tako smotana..." :) Od tada počinje najljepši period u mom životu koji traje skoro pola godine... i tek onda shvatim da je sve počelo zapravo mnogo ranije... još pre 10 godina...
Moji roditelji imaju svoju firmu i od mene se očekuje da taj posao nasledim, a mene zanimaju potpuno druge stvari. Ne znam kako da im kažem to, a da ih ne povredim.
U martu, ja i dečko planiramo da idemo na dugo putovanje auto-stopom i vozom. Šest meseci nećemo biti kod kuće, idemo samo sa dva ranca, sa puno volje i želje da obiđemo što više svet.
Uvek sam se šalio da ću sve da napustim i odem na Jamajku da berem banane, i onda uhvatim sebe kako na internetu gledam najpovoljniju kartu za Jamajku u jednom pravcu.