Zavoleo sam devojku, koja je trebalo samo recka da mi bude.
Bližio se moj rođendan i pošto mi je dečko za prošli kupio veliku plišanu igračku, ne znam zašto je utripovao da ja volim igračke, stavila sam mu do znanja da mi igračka baš i ne treba. I ako već insistira bolje da mi kupi nešto korisno, tipa neki donji veš ili tako nešto, i on mi je ladno kupio pamučne čarapice sa mašnicama i pamučne gaćice sa dalmatincima. xD
Ponekad odem negde i samo pomislim: "Ne mogu da verujem da sam zbog ovoga kosu oprala".
Jedina stvar koju mrzim u ovoj kući u kojoj živi nas osmoro je jedno kupatilo! Ujutru ima svako svoj raspored kad ko ulazi u wc i ako se neko uspava za posao ili za školu treba sat vremena i više da čeka da bi došao na red.
Ja i drugarica smo planirale da upisemo isti fax, na kom je inače veća konkurencija i malo teže se upada. Ja sam upala, ona ne. Od tada mi jedva ćao kaže kad se sretnemo.
Cela familija se toliko brine što nemam dečka, da je i deda počeo da mi nabacuje razne likove.
Udala sam se, jer nisam imala srca da kažem "NE" svom sadašnjem mužu jer sam znala koliko me voli. Dve godine smo u braku, sve bih dala da sam slobodna... Osecam da ga ne volim kao pre, a ne mogu to da mu kažem. Imam 26 godina...
Nema mi veće motivacije da nešto uradim, nego kada mi neko kaže "ne smiješ"...
Moji roditelji su držali (i dan danas drže) pare u tegli. Dok smo brat i ja studirali, pa kad trebamo da krenemo za Beograd, tata kaže mami: "Ženo, daj teglu!".