Kad god potrošim šampon, punim flašu vodom i polivam se u toku tuširanja.
Ceo život me drže u okovima i ne mogu da se oduprem. Ne mogu ništa sama da uradim, ne mogu da donesem sama odluku, ne mogu da odem do prodavnice bez dozvole... Mislim da zaslužujem više slobode i autoriteta nad sopstvenim životom. Imam 21 godinu, a roditelji mi ne daju da živim.
Kad sam bio manji, u znak zahvalnosti autima koji su me puštili da pređem ulicu sam mahao.
Kod nas bi mandat mogao da traje i dvije godine. Mi brzo krademo.
Juče me devojka otkačila i dok je to radila meni je samo kroz glavu prolazilo kako nisam stigao da je poj*bem.
Ušla sam u pekaru, i žena me je normalno pitala ''izvoli'', ja budak rekla ''samo da pogledam''.
Pre nekoliko dana postavila sam ispovest o mojoj srećnoj vezi sa dečkom i u istom trenutku mi je stigla poruka od njega da treba da raskinemo. Ironija!
Danas sam pokazala svoju lepo oblikovanu zadnjicu celom gradu! Šetala sam 5 kilometara do kuće, po centru grada ne znajući da su mi helanke koje sam skoro kupila, a danas prvi put obukla skroz providne! Sramota me je da izađem iz kuće!
Danas sam 10 minuta pokušavala da otključam otključana vrata...
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)