Kad sam mala bila i kad nešto bezobrazno uradim, nikad nisam htela da priznam, ali baš nikad. I mama kaže : '' Ajde ko kaže da je to uradio dobiće cokoladu od 500g''. I naravno, uvijek se javim, a mjesto čokolade, dobijem batine.
Kad sam bila mala,bila sam ubeđena da je moj deda Šaban Šaulić...
Jako mi je žao zbog onog što sam bila u osnovnoj školi. Nezainteresovana i nezrela devojčica koja nije shvatala da će joj ti poslednji razredi presuditi kojim će putem ići u životu. Većina nas to ne želi da prihvati ali verujte mi, što pre prihvatite to ćete bolje uspeti. Nikad ništa nisam učila, bio mi je cilj da se družim sa klošarima, da budem kao neko i nešto a ustvari sam bila niko i ništa i ako ne uspem to da promenim, ostaću niko i ništa.. Samim tim kako nisam učila i kako mi je uspeh bio srednje žalostan, upala sam u loš smer i u loše odeljenje.. Odjednom, iznenada, u meni se stvori želja za učenjem, da uspijem, da budem bolja i da se izdvojim.. Polako ali sigurno uspijevam u tome ali mi nešto nedostaje. Kako sam dobila želju da se promenim, dobila sam i želju za boljim društvom, za nekim momkom koji je obrazovan i kulturan.. Ali to je teško sada, ono što sam stvarala godinama je teško izbeći sada.. Zato verujte mi, na vreme učite i družite se sa ljudima koji žele da postanu nešto jer ćete se kad tad pokajati ali će biti kasno za neke..
Majka mi je do skoro bila bolesna, samo što je ozdravila, otac mi je preživeo težak moždani udar, imam sestru koja je zlatna, i molim Boga samo da oboje do kraja ozdrave, da se sve vrati u normalu.
Kad se ovako savršeno izdepiliram, bude mi mnogo žao što nemam dečka.
Kao mali sam mislio da je kamen u bubregu isti kao i ovaj kamen sa ulice.
Uvek pre tuširanja/kupanja pokvasim malo kadu, da bi mi bilo toplika kad ulazim u istu.
Idem pre neki dan do drugarice, šetam da "izluftiram glavu", sva nikakva. Raskinula s momkom pa sam ske*ana. Stižem do njenog kraja i vidim scenu: Čovek skuplja plastične flaše iz kontejnera, savija ih i ubacuje u prikolicu. Ide mu sa tranzistora neka pesma i on uz nju pevuši, sav nasmejan.
Onda skontam, ja sam pokunjena zbog jednog idiota, a ovaj lik skuplja smeće po kiši i u stanju je da peva pravo iz srca.
Ta mi je scena pomogla da shvatim koliko sam nezahvalna na svemu što imam u životu i posle toga sam se malo "trgla" i promenila ugao gledanja.
Za mene je evro uvek 100 dinara, nezavisno od kursa i promena ja ga uvek računam kao 100.