Druga sam godina faksa, a na bazen ulazim sa đačkom knjižicom za džabe...
Bio sam u jednom restoranu i jeo jagnjetinu. Kada sam platio , konobar je trebalo da mi da kusur,ali je rekao : ,, Ne može i jare i pare".
Ćale kada ide da bere kukuruz nikada ne bere iz naše bašte nego uvek od komšije, kaže da mu nije ćef da bere naš.
Prijateljica i ja smo maloprije bile na trčanju, nismo nosile novac a bile smo žedne pa smo svratile na benzinsku i rekle momku koji tu radi: "Daj nam flašu vode pokazat ćemo ti sise" i podigle majice a on je onako zbunjen rekao: "Uzmite sve što želite". Uzele smo vodu i otišle a šta je bilo snjim ne znamo, nadamo se da nije još uvijek u šoku.
Ne znam šta da kažem kad neko pored mene završi razgovor i kaže - E pozdravio te *taj i taj*...
Miris parfema koje više ne koristim me podsete na određene periode u životu.
Kad god držim kuhinjski nož, imam strah da će mi ispasti iz ruke i zabosti se u prste na nogama.
Svaki put kada mi profesor postavi pitanje ja u sebi znam odgovor, a nikad neću da kažem, jer se plašim da se ne izblamiram pred odeljnjem.
Kaže meni baba: ''Crno dete nije valjda da i ti briješ noge, u moje vreme su momci gledali koja devojka ima veće dlake na nogama ta je bila zgodnija''.. e moja baba u to tvoje vreme ja bih bila glavna mačka sa ovakvim kutlavim nogama!