U poslednje vreme, i ako je skoro prazan bus, ja cu sesti kraj nekoga. Tako mi nekako lepše.
Moja majka je najdivnija osoba na svetu. Pored svih teskoca koje su je u zivotu zadesile, ona nikada nije odustala od toga da od mene napravi dobru, postenu i uspesnu osobu i ja se trudim da ispunim njena ocekivanja, jer je to najmanje sto mogu da uradim trenutno. Drago mi je kada je ponosna na mene i ja sam jako ponosna na nju, jer je najhrabrija, najsnaznija, najpostenija, najlepsa zena koju sam ikada upoznala. Nadam se da cu jednog dana, kada budem mogla sama da zaradjujem, moci bar delom da joj vratim sve ono sto je ona meni pruzila, iako sam svesna da je bilo sta materijalno malo u odnosu na sve ono sto sam od nje dobila. Zelim da svojoj deci budem bar pola onoliko dobra majka koliko je meni moja.
Kada obučem za izlazak jednu stvar više puta, utripujem se da me ceo grad zapamtio po tome.
Ne volim ljude koji ne znaju da se šale na svoj račun... Mnogo su dosadni.
Kao klinac sam sa društvom iz zaje*ancije prizivao duhove... Jedno veče su se zbog čudnih zvukova i mirisa utripovali da su nešto uspeli... Još im nisam rekao da sam taj dam ručao pasulj...
Oduvek sam bila mirna i povučena i to mi nije donelo ništa lepo u životu, samo ismejavanja drugih. Najviše bih volela da se promenim, ali ne ide.
Kada pišem poruku stavljam smajli umesto tačke na kraju rečenice :D
Nema mi veće motivacije da nešto uradim, nego kada mi neko kaže "ne smiješ"...