Zaljubljena sam u jednog dečka koji je jako siromašan. Inače sam materijalista i površna, ali sa njim bih živela i u kartonskoj kutiji. To je valjda ljubav :)
Niko ne zna da me ispali kao ćale.. Setim se vica dok se tuširam..a on prolazi ispred kupatila i pita me: "Što mu se smeješ?"..
Vojno lice sam i nema stvari koja mi je draža nego da se prošetam gradom u uniformi i krajičkom oka posmatram poglede prolaznika. Obožavam moj posao.
Nikada nisam odala tajnu ni jednoj drugarici, niti sam ikada to želela. Dobar sam slušalac, ali nemam toliko poverenja da bih rekla neku tajnu "drugarici". Sve svoje tajne pričam svojoj majci, jer ona nikada tu tajnu ne bi odala, i jedino u nju imam poverenja!
Kada odem u goste i pritom mi smrde noge, uvijek stavljam jednu preko druge misleći da će manje da se osjeća.
Ne smeta mi što je moj dečko bio sa mnogo djevojaka prije mene. Ponosim se što sam ja ta s kojom se odlučio skrasiti.
Od svih svojih ukućana jedino još sa svojim mačkama razgovaram.
Imam napisano oproštajno pismo za slučaj da mi se nešto iznenada dogodi, a nisam imala priliku da kažem neke stvari.
Nisam ni pola naučila za ispit, a tako imam neki dobar osećaj.
Na fizičkom u osnovnoj školi u nekom petom / šestom razredu kada smo preskakali kozlić, nastavnica je stajala pokraj njega kako bi pomagala svakom kome je potrebno. Jedna drugarica iz razreda je sva prestavljena u skoku slučajno uhvatila nastavnicu za s*su, ali jako, praktično se pridržala za nju. Ova se ispresavijala od bolova, a mi od smeha (u sebi)...