Pre nekih deset godina,ja i moja drugarica koja živi u kući pored mene, iznele smo stolicu u njeno dvorište, otvorile ,,frizerski salon'' i unakazile kosu svim devojčicama u ulici.
I posle 20 godina braka moj muž je dosadan sa "bračnim dužnostima"... Vrlo često se PRAVIM DA SPAVAM kad legnem pre njega...
Kada me u prodavnicama odece prodavci opomenu da razgledam zensku odeću(iz neznanja), uvek se pravdam da razgledam stvari za devojku.
Užasno me iritira smeh koleginica sa kojima delim kancelariju.
Volim da se pravim glup i postavljam glupa pitanja, kad se neko pravi pametan.
Imala sam više povjerenja u profesoricu srpskog jezika nego u drugarice iz razreda, u pismenim zadacima sam joj rekla stvari koje njima nisam mogla.
Gitarista sam jednog našeg popularnog benda, i smeta mi što je uvek pevač jedino poznat i voljen.
Više vode popijem u čitaonici dok učim, nego u parku na trčanju.
Legnem da spavam i ostavim telefon sa strane. Posle par minuta svetli telefon, ja se ponadam da me se neko setio, kad ono..."baterija je puna, skinite punjač".
Na prvom sastanku sedim pored devojke i odjednom se desi ono što nikako nije smelo. Ispustio sam goluba i ona je čula. Umesto da se izvinim, ja joj kažem da je to bio pozdrav iz dubine duše. Baksuz.