Imam verenika, ali eto setim se prve ljubavi s vremena na vreme...pitam se da li i on nekad pomisli na mene i kako mu je...4 godine ga nisam videla...
Moj tata je uvijek bio moj kralj. Isti smo po karakteru, kad ga pogledam, znam šta ga muči. Kad šuti, znam o čemu razmišlja. Danas je moj tata alkoholičar. Ne može zaspati ako se ne napije. Do prije nekoliko godina sam ga osuđivala, svađala se s njim, vrijeđala ga..jednostavno nisam znala zašto je postao tako loš. Sinoć, kada se napio, rekao mi je onako polu unisten: "potrudi se da ostaviš neki trag u životu, potrudi se da budeš neko..završi fakultet, nemoj biti kao ja." I sada sam shvatila.. Mog tatu je zgazio život. Nije uspio ostvariti svoj najveći san- da bude neko! A ja, ja živim za dan kada ću primiti diplomu i reći mu:"Tata, ti i jesi neko, ti si moj kralj. Ti si od mene stvorio dobru i uspješnu osobu. Ostavio si trag."
Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Nikad ne dam psu da zapiški banderu na kojoj je čitulja... ne znam što, jednostavno ne mogu.
Radio sam u kafiću prošlog leta, pravio sam jednoj ribi koktel. Pošto nisam imao list od nane, izašao sam kroz magacin na ulicu, ubrao list sa prvog drveta i stavio joj u koktel. Nije se žalila.
Sreo sam komšinicu i nisam znao da li da joj kažem 'zdravo' ili 'ćao' i tako dok mi se to motalo po glavi ja sam ta dva izraza pomiješao i rekao 'ćavo'.
Planiram da mojoj devojci napišem upustvo za upotrebu mene .
Kada sam imala 5 godina, mesec dana sam bila u bolnici zato što me je drugaroca naterala da skačem u šahtu i tražim nindža kornjače dok je ona bila Ejpril O Nil. Sada imam 22 godine i kad god vidim šahtu, zaobilazim je na 100 metara.
Spremam ispit, čitam nešto na laptopu, i umalo ne podvukoh rečenicu markerom.