Kada sam bila mala, posle velike nužde obrisala sam se zavesom. Evo, i nakon 20 godina moji to stalno pričaju i to pred gostima.
Kad uhvatim mušicu pa je pustim, osećam se kao ribolovac.
Naša firma je tako dobra da su ljudi najsrećniji kada daju otkaz... Nikada nisam video toliku sreću u životu, nego kada ljudi ovde daju otkaz.
Imam 24 godine, muško sam i još uvek kad merim brašno za vanilice na vagi, pritiskam tas gore-dole, imitiram zvukove motora ustima i zamišljam da kazaljka pokazuje obrtomer nekog besnog auta.
Radim u firmi koja ima 17 ženskih radnika. Imao sam odnos sa njih 8.
Prije dvije godine sam bila na ekskurziji u Španiji, i nikako se nisam čula s roditeljima. Konačno, zadnji dan pronađem govornicu, ubacim 10 eura da se pošteno ispričam, a mama je rekla:"..Eto nema ništa novo, hajde da ne trošiš.." i poklopila slušalicu. Osjećala sam se kao najveći idiot.
Uvek kad pijem neki lek imam potrebu da popijem barem dve čaše vode, jer mislim da će mi se zaglaviti u grlu.
Ne idem na slave jer jedem ko konj one kolace, zato ostejm sam kući i kad se vrate sa slave donesu uvijek kolača.
Na sahrani moga ćala, koja se dogodila pre tri godine, drugarica mi je prišla i rekla: "Primi moje saučešće". Ja sam rekao hvala, a ona je na to odgovorila: "I drugi put". I onda sam počeo da se smejem sa rukama preko lica da me ne bi videla rodbina.
Volim da ližem svoje suze kada plačem, to me nekako smiruje.