Pre nekoliko dana, cura je uzela da mi pokazuje slike sa neke svadbe. Na njen komentar: "Znaš kolko mi je haljinica lepo stajala od pozadi.", ja sam uzeo sliku, na kojoj se ona vidi od napred, i okrenuo je da pogledam. Divim se u nekim trenucima svojoj gluposti.
Najveća trauma iz detinjstva mi je bila kada se igram sa društvom iz kraja, padnem i posečem se, dođem kući i mama me još prebije jer sam se posekao. Kao da se nisam već sam kaznio.
Mrzi me da peglam stvari. Opeglam kada se oblačim za nešto baš baš važno. A ovo ostalo samo obučem i kad me moji smaraju zbog toga kažem: "opeglaće se na meni!"
Sinoć kad sam došao kući iz grada, čitam sms od majke - zaboravio si telefon. Jedna je majka.
Kao dijete sam mislila da atletičari koji trče u zadnjoj stazi imaju najduži krug oko stadiona.
Kada gledam neki film i vidim da je preporučen za gledaoce svih uzrasta, odmah se smorim jer nema scena seksa...
Starci misle da društvo loše utiče na mene a da budem iskren, ja sam taj sa svim glupim idejama.
Uveče kad legnem da spavam režiram u glavi neku situaciju koju bi volela da mi se sutra desi. Ni sama ne znam što to više radim kad znam da se neće desiti.
Dečko me poljubio kad sam imala herpes, naravno nakon par dana i njemu se pojavio. Priznao mi je da je to uradio da se ja ne bih osjećala tužno. Volim ga najviše na svijetu!
Uvek kada vidim ljude na fakultetu koji su upravo odbranili diplomski, pitam se kada ću i ja već jednom da položim sve ispite, pa da i meni donesu cveće. Danas mi je drug poklonio ružu, moj omiljeni cvet i rekao da je to mali podsticaj da bolje učim.