Ne znam zbog čega, ali promoterke posmatram kao dame lošeg morala i uvijek bjezim od njih po klubovima...
Baka mi je sve, majka mi je umrla kad sam bila mala, a otac je otišao od mene, i samo ona brine o meni. Ona ima 80 godina, a ja 22. Nikome neću da priznam da mi je najveći strah da nju izgubim, jer ću tad ostati zaista sama.
U stanu pored mog žive dve prelepe komšinice i uvek kada čujem da se otvaraju njihova vrata trčim do svojih i gledam kroz "špijunku" kako bi ih odmerio.
Upravo se pakujem za more s curama i pored svih mogućih pari cipela,kostima,haljina, kozmetike i sl , spakovala sam i skriptu koju provjereno znam da neću otvoriti. Ne znam zašto ali mi daje neki čudan osjećaj sigurnosti.
Kupio tata novi auto, i dao mi ključeve da ga provozam. Izašli smo na auto-put i sad ćale krenuo da me loži kao: "Šta ga voziš kao neki penzioner, stisni ga malo po gasu, nov je ovo auto može brzo da ide". I tako ja krenem da ga gazim, išao sam negde oko 180-200 km/h. Posle kratkog vremena rekao mi je da stanem desno. Kad sam stao, povukao mi je ručnu i rekao "Samo jedna moja rečenica te je nagovorila da vozis tooliko brzo, a šta bi se desilo da si sa društvom i da oni krenu da te pale da voziš tako brzo. I izađi iz kola da se zamenimo". Zamenili smo se, otišli kući, i dobrih godinu dana mi nije davao kola. Zato sad, i ako mi neko kaže da ubrzam, setim se njegovih reči, i hvala mu na tome.
Kad sam krenuo u osnovnu školu mislio sam da ću ići samo 3 dana u školu. Plakao sam ko kiša i jedva su me smirili i objasnili mi da će to da potraje...
Najsmešnije mi bude, kada nakon nekoliko godina čujem pesmu koju sam pevala kada sam bila mala, i tek je onda skapiram. :D
Ulazim u autobus držeći telefon na uhu i pričajući sa drugaricom. Naravno, slobodnih mesta ni na vidiku, pa stanem pored nekog elegantno odevenog gospodina koji sedi. I tako nas dve razgovaramo o školi, učenju, ja pomenem kako sam neraspoložena i umorna, a gospodin u elegantnom odelu ustaje i ustupa mi mesto s izgovorom da uskoro izlazi. Zahvalim se, sednem i nastavim razgovor sa drugaricom dok se gospodin vozio još pola sata stojeći da bi na kraju izašao na poslednjoj stanici.
Mrzim onu mušku filozofiju "ti si toliko divna da ću te oženiti, samo da se prvo iživim sa onima koje nikad ne bih oženio". E pa, dragi moj, imam ja i pametnija posla nego da te čekam dok se ti "iživljavaš". Pa posle ženi koju god hoćeš.