Spavala sam sa najboljim drugom posle 5 godina druženja, i kada god me pita kakav je u krevetu, meni je žao da ga razočaram.
Kad sam kao mala išla ne engleski, utripovala sam da postajem Englez i kući nisam htela da pričam srpski.
Dok sam bila u osnovnoj i srednjoj školi, čitavo vrijeme sam mislila kako na faks idu stvarno pametni i moćni ljudi... Sad kad sam na faksu mi je smiješno koliko je to daleko od istine.
Mrzim da delim hranu. Svaki put kad nudim nekog iz dubine duše se nadam da neće hteti da uzme.
Namerno izazivam svađe sa dečkom zato što jedino tad mogu da izvučem iz njega bilo kakve emocije.
Moja prijateljica je posadila lubenicu samo da bi kćerkici dokazala da lubenice ne rastu na drvetu.
Pre dve godine sam bio sa devojkom na zlatiboru, jedno jutro mi je donela u krevet kafu, cigare, listu iz kladionice i dodatak jer se igrao neki tenis...
Pre nego što se nađem sa dečkom sa kojim sam mesec dana u vezi popijem malo alkohola kako ne bih imala tremu dok sam sa njim i samo ćutala.
Živim u velikoj porodici i moji roditelji nisu mogli da finansiraju moje školovanje u nekom većem gradu, već sam ostala u mestu gde živimo. Moji prijatelji su svi otišli negde dalje i sada mi se javljaju kako im je ludo, prelepo... Ja sve to slušam, a u grudima mi dolazi teško. Nisam ljubomorna, samo se pitam zašto ja nisam ta koja je mogla uvek da ima sve što poželi kao oni...
Krenem da pisem ispovijest, otkucam ja,kad' odjednom ''Dnevno možete ostaviti najviše jednu ispovijest''. I tako zaključim da se onda i moja draga porodica ispovijeda ovdje. Nadam se da sam onda danas ugrabila red.