Terajuci ručna kolica otkrio sam u sebi neverovatan osećaj za vožnju. Kad god se uhvatim za njih proradi Šumaher u meni.
Kao mali uvek sam bratu blizancu otimao užinu iz usta jer sam bio starji 5 min, sad se nabildovao situacija se okrenula!
Upoznam neku djevojku i pred kraj prvog sastanka, dok smo odmarali u parku, odlučim joj prodati foru i odtipkam joj poruku na mobitel da se nasmije ako želi da je poljubim ili da uradi salto unazad ako ne želi. Ustala je i hladno odradila salto unazad.
Oduvek sam htela otići na koncert Crvene Jabuke sa nekim koga mnogo volim, da se ljubimo i držimo za ruke slušajući one divne melodije. I sad kad konačno dolazi, ja nemam nikog, ići cu sa društvom da umrem od tuge.
Stojimo mi tako, nas nekoliko i "snimamo" devojku u separeu. Manekenka, slikala se za naslovnice i nastupala u par spotova domacih izvođača. Krene zezancija, da može da nam da autogram i ja prokomentarišem da može da mi se potpiše na k***c. Kad su svi prestali da se smeju mom izlivu humora, bivša je kratko prokomentarisala- ne bi ti stalo ni celo njeno ime. Inače manekenka se zove Ana.
Kada tata i mama odu kod rodbine na slavu, uvek očekujem da mi donesu mesa ili kolača.
Kad god čekam da mi neko istrese žvaku iz pakovanja u šaku, osećam se kao da prosim za istu.
Obožavam da kada sam u autobusu, kafiću gledam u devojku dok ne provali, i kada se okrene i kaže to drugarici, ja nastavim da gledam negde drugde, a obe pokušavaju da uhvate kada ću ponovo pogledati.