U mojoj porodici je običaj da kada neko ima rođendan, mi ustanemo taj dan pre njega i onda ga probudimo pesmom ujutru. I ja sam se ko klinka uvek budila ranije, jer nisam mogla da dočekam da vidim poklone i onda kad oni uđu u sobu, ja sam se pravila da spavam, i kao budim se zbunjena..:D
Kada napravim neki debilan pokret telom a skontam da me gledaju, onda to ponovim da bi kao ispalo normalno, a ispadnem samo još veći debil.
Najgori osjećaj na svijetu mi je kad se udarim malim nožnim prstom o namještaj.
Kada god prođe neki motor velikom brzinom pored moje zgrade, prođe me lagana jeza i govorim: Uspori! Svaki put tako. A živim u prometnoj ulici.
Ja sam se opekla peglom po čelu. Ne, peglom za kosu, nego onom "normalnom". Po čelu.
Vrtim se u stolici na poslu (onoj sa točkićima) i toliko mi se zavrtelo u glavi da nisam mogao da odem do pulta kad je ušla mušterija...
Mislim da su svi znali za one viruse-smajlije na fejsu sem mene. Javio mi se dečko i ja sam odgovorila i bila toliko uzbuđena da bi mi drugarice rekle da je virus i cepale se jedno pola sata...
Mrzim kad u prodavnici na kasi čekam da mi vrate 20 feninga, ali ih jako želim, i onda dok prodavačica ne izvadi kusur ja se pravim da tražim nešto po torbi, da ne ispadnem očajna za 20 feninga, zgrabim ih i nestanem.
Ako želim da mi se nešto ne dogodi zamislim da će mi se to nešto dogoditi i to se ne dogodi .
Dok sam bila manja, kad god bih stala na vagu, podigla bih jednu nogu, misleći da sam tako lakša.