Mnogi vole da citiraju Andrića, Đinđića i ostale poznate osobe, a ja najviše volim da citiram svoju babu.
Tata mi je poginuo kada sam imala godinu ipo. Ne sjecam ga se, i jedina uspomena koju imam na njega je njegova sveska sa crtežima i pjesmama. U toj svesci ima crtež jedne prelijepe djevojke. Kada sam pitala mamu ko je ovo, ona mi je rekla: ''Tako je tvoj tata zamišljao tebe, kada odrasteš.'' Nedavno sam se sjetila te priče i mislila sam da je to laž koju je mama rekla da bi me utješila, ali sam vidjela da ispod slike piše 'tatina princeza'. Tata, voli te tvoja princeza i možda nisam baš lijepa onako kako si me nacrtao, ali sigurna sam da bi tebi bila najljepša kako god.
Kada sam imala oko godinu, dve obožavala sam da se vozim u tiganju. Stavim dupe u tiganj, rukama se ispred sebe držim za dršku, a nogama se guram i vozim se tako po tepihu. I ako baš nisam sigurna na koje prevozno sredstvo me je to podsećalo, uvek se oduševim kada vidim sliku na kojoj se tako "vozim" i nasmejem se kada mama spomene to čak i posle ovoliko godina.
Kad god sam u prodavnici na kasi,imam trip da necu imati dovoljno para da platim.
Ispao sam žešći kreten kad sam pre šest meseci devojci kojoj je stalo do mene nabio osećaj krivice za naš raskid. Raskinuo sam s njom, palo je tu i teških reči, nažalost, s moje strane. Ona je prešla preko svega toga i ostala uz mene, kao prijatelj. Zapravo, izmišljao sam sve vreme razloge za raskid, da bih se smuvao sa drugom devojkom. Nisam joj nijednog trenutka hteo priznati koliko mi je nedostajala njena pažnja, jer mi druga nije posvećivala tu pažnju. Skupljao sam snagu da joj to sve priznam kroz koji dan, da je molim da mi oprosti, da joj kažem da je volim, ali danas mi je rekla da joj je drago što sam nastavio dalje sa svojim životom, što imam novu devojku i da se nada da mi je s novom devojkom bolje. Onda mi je priznala da ima leukemiju i da verovatno neće preživeti jer je bolest uznapredovala, a nije htela da prihvati tretmane.
Sigurno će i pročitati ovu ispovest, želim da zna da bih sve učinio da vratim vreme... Žao mi je.
Uvek kad sipamo gorivo, društvo i ja zamišljamo da idemo na more, iako se vozikamo samo tu po kraju!
Oduvek su mi svi pričali da sam lepa, nikad to nisam priznala sebi. Inače udata sam za čoveka koji nije privlačan na oko, mnoge žene bi rekle da je ružan. Kada me pitaju zašto se takva lepotica udala za takvog čoveka odgovorila bih: Tokom mojih dvadesetih godina imala sam 3 ozbiljne veze, tri sanse za udaju. Dvojica su bili prelepi momci, ali bez trunke humora i zanimljivosti u sebi. Jedan je bio nizak, stariji i proćelav ali toliko zanimljiv da sam se sa njim smejala dok me vilica ne zaboli. Udala sam se za njega. Skoro sam srela obojicu, postali su debeli i ćelavi, i dalje dosadni. A ja se sa svojim mužem smejem i dan danas.
Družim se sa jednim zlatnim dečakom... i nisam sigurna šta osećam. Imam moralnu dilemu, meni je 33 skoro, a njemu 25. godina, sve ostalo je fenomenalno.
Uvijek se pitam da li postoji na svijetu neka osoba koja je fizički ista kao ja.