Ćerka me pitala da ugradi silikone, ne znam šta da radim.
Hvala vam svima do neba, dok nisam pronašao ovaj sajt mislio sam da je moj život loš i da sam čudna osoba, od kad redovno čitam vaše ispovesti život mi je bolji i osećam se sasvim normalno.
Mrzim kad mi dosipaju u polupunu casu...tripujem se da neću znati koliko sam popila.
U jednom danu sam diplomirala, saznala da će roditelji da mi kupe auto i čovjek mog života me zaprosio. Mislila sam da se tako nešto dešava samo u filmovima.
Uvek kada prolazim pored fontane na Trgu Nikole Pašića, poželim da se bačim u nju. Nebitno je koje je doba godine. :)
Kada sam imala 16 godina majka je ležala u bolnici i bila anemična. Kako njenu krvnu grupu nisu imali u poslednjem trenutku se javio čovek koji živi nedaleko od nas i donirao.
Kada sam napunila 18 godina postala sam dobrovoljni davalac i nadam se da sam i ja nekome spasila život.
Kad gledam tenis na TV-u uvek mislim da je teniser sa gornje strane u boljoj poziciji i da lakše može da uzme poene nego ovaj "dole".
Kad god naiđem na devojku koja pije pivo brže od mene,slažem je da sam sportista jer me sramota.
Jednom prilikom kad sam htela da presednem iz busa u bus koji je iza mog, u žurbi i frci da mi ne bi pobegao, izašla sam na prva vrata i uletela na zadnja istog.... skontala sam tek kad sam videla da svi oni ljudi od malopre bulje u mene...