Koliko puta sam htela da zagrlim mamu i kažem da je volim, ali nikada to nisam uradila.
Upoznala sam nedavno jednog momka i pričali smo na engleskom, jer nismo iz iste zemlje i u razgovor sam ubacivala " ono, znači, brate "
Jedno veče dok sam se spremala za izlazak, tata uđe u sobu, odmeri me, pa upita: ,,A šta ćeš preko da obučeš?''
Živim na 12. spratu i često se pitam kako bube koje mi svrate u sobu ne mrzi toliko da se penju
Moja mama je prilikom sjedenja u kafiću naručila "EKSPRES KAFU". Umjesto espreso kafu. Misleći da ta dođe odmah ..
Sećam se svog prvog muvanja.. Bio sam drugi razred osnovne... Ukrao sam od babe 10 tada maraka.. I poklonio toj devojci. Sa rečima.. Kupi neko lepo cveće, mnogo mi se sviđas.. Kasnije sam dobio batine. Ali bio je doživljaj!
Jutros me otac budi imitiranjem Marjana komentatora od sinoć: IZETEE, IZETEEEEE, IZETEEEEEE!... a zapravo sam Mirza. :D
Bio sam na moru sa devojkom i još par ortaka i jedna devojka (~25god) je ozbiljno počela da se davi, ko zna šta je bilo, onesvestila se na kraju ali sam je izvukao nekako (nisam baš neki spasilac). Prvo sam masirao srce jedno 10 sec ne gledajući gde je moja devojka, a zatim joj dao veštačko disanje i povratila je vodu, a zatim i boju, bila je bleda kao krpa. Kada sam se okrenuo, video sam da je moja devojka otišla i čekala me je u sobi ljuta jer sam navodno stavio ruke, a zatim i svoja usta na tu devojku. Nisam rekao devojci koju sam spasio, a nisam se ni pomirio sa svojom devojkom. Mislio sam da će se to svideti mojoj devojci, a ne da će me osuditi. Bilo mi je prirodno sve što sam uradio, pogotovo jer je bilo veče i nije bilo drugih ljudi na plaži. Osećao sam se u isto vreme i kao heroj i kao teška stoka, odvratan osećaj.
Na vjestima sam čuo kako mi je uhapšen prijatelj i naglas sam reko ja njega znam, dok su mi roditelji ostali bez teksta.
Kolegi koji mi se sviđa svakog petka kažem nešto lepo da bi preko vikenda mislio na mene i da ne bi muvao druge devojke.