Suma novca koju sam dao za prijavljivanje ispita, na koje nisam izlazio mogla bi da pokrije neko skromnije letovanje.
Pre nekoliko godina učio sam mlađeg brata da kada se grli sa devojkom spusti ruke malo ispod kukova i da dobro pritisne da oseti grudi...Danas on ima 15 a ja 19 godina...Imao je više devojaka nego što ću ja imati za ostatak života.
Kupio tata novi auto, i dao mi ključeve da ga provozam. Izašli smo na auto-put i sad ćale krenuo da me loži kao: "Šta ga voziš kao neki penzioner, stisni ga malo po gasu, nov je ovo auto može brzo da ide". I tako ja krenem da ga gazim, išao sam negde oko 180-200 km/h. Posle kratkog vremena rekao mi je da stanem desno. Kad sam stao, povukao mi je ručnu i rekao "Samo jedna moja rečenica te je nagovorila da vozis tooliko brzo, a šta bi se desilo da si sa društvom i da oni krenu da te pale da voziš tako brzo. I izađi iz kola da se zamenimo". Zamenili smo se, otišli kući, i dobrih godinu dana mi nije davao kola. Zato sad, i ako mi neko kaže da ubrzam, setim se njegovih reči, i hvala mu na tome.
Imam crvenilo po obrazima...neki bi to nazvali seljačko rumenilo.. Hoću da nestane i stalno se raspitujem za neke tretmane, ali keva stalno viče da je to genetski...
Danas sam prvi put čula VOLIM TE tokom vođenja ljubavi.
Često dok idem peške ulicom, auto se zaustavi pored mene i vozač ili suvozač me pitaju kako da dođu do tog i tog mesta...ja uvek kažem SAMO PRAVO....mrzi me da objasnjavam.
Skoro mi je otac moje djevojke, poslije jedne njene izjave, polusažaljivo rekao "kako li je trpiš majko mila".
Moja najbolja prijateljica se seli u drugi grad. Napisala sam joj pismo. Na koverti piše da otvori kad joj bude najteže, jer želim da zna da sam uvijek uz nju. U koverti se nalazi zajednička slika, papir na kojem su ispisani naši nezaborani trenuci i paloma da obriše suze nakon čitanja... Ujutro se rastajemo, biće teško...
Mrzim kad se moja drugarica i njen dečko ljube dok sam ja tu.
Dobila sam takav grip, da to nije normalno. Temeratura, zapušen nos, glava boli, grlo peče...
Kaže mi moja baka: "Sine, za to je najbolji lek zrno bibera", ja u čudu: "Kakvo zrno bibera bako? Baka: "E pa lepo, 'vako, legneš na leđa, staviš zrno bibera u pupak, i onda pupak-na-pupak, a zrno bibera ne sme da ispadne sve dok se skroz ne preznojiš. Provereno pomaže!" Baš je vrag ova moja baba. Sada tražim drugi pupak, mislim čisto u medicinske svrhe.