Radio sam kao obezbeđenje na humanitarnom koncertu na kojem sam morao da se raspravljam sa ljudima da ako žele da uđu bilo bi više nego kulturno platiti kartu od 200 dindži...
Mislim da nikad neću sebi oprostiti što sam uprskao ljubav svog života.
Pretežno kad sam pijan, volim olakšati dušu i mjehur, po nečijoj kvaci ( čitaj kvaka) od vrata automobila, zgrade i etc. . . tu mora uhvatiti.
Uvijek sam obožavala zvuk zrikavaca u toplim ljetnjim noćima, cvrkutanje lasta koje čujem kroz san prije nego što se probudim, jednog djeda koji se svako jutro u osam sati drao "Ribe,ribe!", djece i ljudi dok se vuku do plaže, njihovo vikanje preko ulice.. Obožavala sam da posmatram drveće, lišće...da ga gledam kako se njiše dok osjećam vjetar na licu... Kako sam samo svaku sitnicu primjećivala, bilo je predivno.. A sad, što sam starija manje primjećujem te sitnice koje su mi uljepšavale dan.. Znam da sam jednom sama sebi rekla da nikad neću prestati da obraćam pažnju na takve stvari.. ali neke više nikad neće biti iste. :(
Najviše volim kada sam sama u kacelariji...Tada se izujem (u čarape) i tako šetam jer imam osećaj kao da sam kod kuće...
Ponekad se radujem malim stvarima kao npr.kupanju i stavljanju nove posteljine.
Ne znam da li me više nervira kada neko (ko me zove samo kad mu trebam) pošalje odmah šta mu treba od mene, ili se prvo pravi fin pa me pita šta radim i onda traži šta treba.
Dođe mi da namerno zaglavim lift na 2 minuta da počupam obrve na onom ogledalu jer je svetlo tako dobro da se svaka dlačica koja se inače na običnoj svetlosti sijalice ne vidi.
Kad sam bila mala, uvek kada bi mi mama kupila clips od sira u obliku kolutića, stavila bih ih na prste i tako bih ih jela.
Devojka me je ostavila jer nisam hteo prodati auto da ona sa prijateljicom ode na more.