Moj tata je krenuo na put i pre toga dosao u grad gde studiram da se pozdravi samnom.Na stanici smo se pozdravili, i svako krenuo svojim putem, ja sam se okrenula da ga vidim i prošla mi je misao kroz glavu "pa ja ga zadnji put vidim". Posle nekoliko dana je umro, i ja sad osecam veliku krivicu i žao mi je što mu nikad nisam rekla da ga volim.
Imam 5-mesečnu bebu, i jako me nervira što moj muž jako malo radi oko nje. Delimično sam sama kriva jer kao sve ja ću, ja ću, ali nekad baš pop*zdim, jer muškarci što vide da žena može više je uzjašu!
Dečko mi je prvi put napisao volim te na papiriću i pokazao mi preko kamere dok smo skajpovali.
Celog života se mučim sa kilogramima i od avgusta sam smršala 15kg. Jutros me zove baba i kaže "Mnogo mi žao što si tako propala".
Moja profesorka književnosti je poslala moj pismeni zadatak ženi Danila Kiša i osećam se posebno!
Zbog nje sam počeo da vežbam, da čitam knjige i sviram gitaru... ali jednostavno je ne privlačim više, pa čak ni ovako "poboljšan"... i dalje mi je teško da to prihvatim ali hvala joj...ako ništa drugo, bar sam postao bolji čovek.
Mnogo često imam "deja-vu", skoro svaki dan. Uvijek poželim da taj osjećaj traje duže, barem pola sata.
Najviše volim kad mi dečko posle izlaska pusti poruku. To znači da je i njemu bilo lepo.
Jako glasno se smijem, toliko jako da sam jednom prilikom probudio prvu komšinicu smijehom...
Kad god sa nekom devojkom koja mi se sviđa budemo zajedno "na vece", ujutru kad ustanem, ne znam šta da joj pošaljem.