Moj sin/ćerka će se igrati sa unukom mojih školskih drugova/drugarica.
Živim u studentskom domu, i imam neki običaj da svako veče pred spavanje izađem na terasu i kažem tiho, samo da ja čujem "laku noć Beograde".
Jutos mi došla devojka i sva tuzna i uplakana i ja nisam znao kako da je oraspolozim i tako skoknem do kupatila i trimerom napišem njeno ime na mojim čupavim grudima i kad je počela da se smeje....Mojoj sreći nigde kraja...
Ne volim kad me neko pita "Šta ima", jer onda moram i ja da postavim isto pitanje...a mene to tako ne interesuje.
Baba kad dobije penziju da mi para i kaže: Evo ti iako nisi zaslužila!
Ove godine kada smo bili na kampu smuvala sam se sa jednim dečkom i zadnju noć pokupimo se mi svi kod njega u sobi. Ja i on ležimo jedno pored drugog, ugasili svetla i svi kao sad oće da "spavaju" i mi se tako ljubimo i u jednom trenutku, ja se zanela a čovek mi okrenu leđa i kaže: "Ajde ja oću da spavam", čoveče nisam mogla da verujem...
Pao sam kroz prozor sa trećeg sprata trčeći za ping-pong lopticom i preživeo sam. . .
Ponekad mi je stvarno žao što i daljinski ne može da se zove kao mobilni kad ga izgubiš.
Za svoj 16. rodjendan dobila sam najlepši džepni noz od caleta uz reci: "Evo sine, znam da si umetnička duša. Neka ti u životu služi samo za oštrenje olovaka, ali (daleko bilo, zlu ne trebalo) da išaraš nekog u slučaju samoodbrane kako te tata učio". Uvek ga nosim sa sobom, a najviše iz emotivnih razloga. Sad imam 20 i svaki put ga s vremena na vreme naoštri. Prosto ga obožavam!