Terajuci ručna kolica otkrio sam u sebi neverovatan osećaj za vožnju. Kad god se uhvatim za njih proradi Šumaher u meni.
Ne volim da neko utiče na moje mišljenje o određenoj osobi. Čak mi smeta kad mi neko želi nametnuti mišljenje da je određena osoba takva i takva. Volim kad se sama uverim. Obično sam malo rezervisana na početku i polako slažem sličice. Mnogo puta se dogodilo da mi je osoba o kojoj sam čula samo loše stvari na kraju sasvim simpatična. Uverena sam da svi mi imamo određena merila koja se uklapaju u naš način razmišljanja i ponašanja i ne smemo dozvoliti da bilo ko sa strane utiče na njih.
Ustanem jutros, uradim 1 sklek i zaspem na podu, ipak ću da zadržim svoj pivski stomak :)
Moja devojka obožava da jede lubenicu!
Tako je jede, da kada završi, obavezno se istušira.
Svaki put kad mi neko stane na pešačko viknem hvala, uradim piruetu i pokretima ruku napravim srce.
Jednom sam sjedila u mraku i htjela da pronađem telefon. Pošto ništa nisam vidjela, morala sam uzeti nešto da prosvijetlim pa sam uzela isti taj telefon koji tražim i njim svijetlila ne bih li ga pronašla, dok nisam shvatila šta radim.
Kada zalupim vrata, namerno, iz sve snage, uvek mi bude izgovor da je promaja u kući i da su se vrata sama zatvorila.
Posle svakog izlaska, uvek pošaljem poruku osobi sa kojom sam izašao, da sam stigao kući i da se zahvalim na lepo provedenom vremenu.
Djevojka stalno hoće da ju nosim, kao lijepo joj je to... A ja se pravim da mi nije teško dok dušu ispuštam.
Kad sam bio klinja, uvijek kad bih video neku veliku pticu mislio bih da je roda i gledao kome će sad dete da donese.