Kada pricam sa ljudima, ne mogu da ih gledam u oči. Nekako mi neprijatan osjećaj.
Kad god ima neka humanitarna akcija u kojoj možes da učestvuješ slanjem SMSa, ja pošaljem poruku sa poslovnog mobilnog. Bar neka korist od njega.
Moj dečko misli da me zadivljuje što je spavao sa 'hiljadu' žena, a meni je sve to počelo da se gadi.
Kada se vraćam sa mora put mi uvijek djeluje kraće, nego kad sam išla.
Kada god neko podigne ruke, ja u sekundi pogledam je li obrijao pazuhe.
Jednom je profesorica na pismenoj zadaći iz francuskog jezika stala iznad mene da čita ono što pišem. Toliko me je dekoncentrisala da sam od muke prdnula. Za 5 sec. se vratila na početnu poziciju (za svoj sto), a ja sam sa olakšanjem nastavila prepisivati.
Šarmirala sam 10 godina mlađeg dečka. Osećam se kao Demi Moore.
Kada god se vratim iz šopinga, mama gleda da li tu stvar može da stavi u mašinu ili mora da pere na ruke.
Upravo sam na YouTube-u ukucao "pa ram pa ram pa ram pa ram pam pam" da bih našao onu muziku koja ide na početku vesti na 1 RTS-u...