Pre 4 godine sam imala saobraćajnu nesreću sa jos 4 drugarice. Sve smo bile pijane, ali najveća krivica je moja. Na svu sreću samo sam ja imala lakšu povredu nosa. Volela bih da su me bar pitale kako se osećam i da su uz mene bez obzira na sve. Ništa od toga se nije desilo, a danas čak ni ne pričamo iako smo se družile od vrtića pa sve do upisa na fax. :(
Kad izađem na terasu i stavim ruke na ogradu, zamišljam da sam neka kraljica i da ispred imam hiljade podanika koji su došli samo da me vide. Sve je dobro dok ne počnem mahati i neko od komšija me vidi.
Bivšem dečku sam za 5 meseci poklonila okruglu posudu sa zlatnom ribicom, uz obrazloženje: "Da ne bude posle da ti još nisam dala svoju ribicu". Oduševio se.
Kada sam ispričala tati za poklon i poruku, zakolutao je očima i rekao: "Sve mislite da su vam zlatne". :)
Moj dragi i ja živimo u Njemačkoj. Uskoro ćemo se vjenčati. Moji žele da to bude tradicionalna svadba, dakle, elegantna sala, 200-300 ljudi i cijeli protokol dolaska po mladu i kreveljenja. Moj zaručnik i ja smo odlučili poštediti se te cijele parade pijanstva i lažne ljubaznosti i fino otići na Maldive na 2 tjedna. Čisto zato jer želimo prvo usrećiti sebe, a ne rodbinu koju viđamo svake prijestupne...
Kad sam bila mala, pristajala sam da primim injekciju samo ako bi mi roditelji kupili Kinder jaje.
Danas sam shvatio da treba da smršam.
Šetam putem... ono, skroz ivicom puta. Pretiče me auto i ja vidim čovek ladno dao žmigavac...
U tom trenutku sam se osećao kao skanija ili u najmanju ruku kao zaprežna kola.
Shvatam sad da su mi najbolji dani bili dani studiranja, provedeni s prijateljima, od kafane do čitaone, kroz parkove, do babe Ruže (kafana), kroz strah, smijeh, stres, tugu, radost... volim te ljude i bićemo prijatelji za cijeli život!
Plašim se da ću raskinuti divnu vezu zbog nedostatka ambicije svog dečka.
Sipam ja sebi mleko i pitam svog dedu da li hoce i njemu da sipam. Kaze on: 'Evo imam ja svoje mleko ovde.' , odlazi do spajza, vadi flasu rakije, nateze i vice: 'Uuu sto je dobro!'