Uvek kada sam na kasi u nekoj gužvi okružena poznatim ljudima utripujem da neću imati dovoljno novca da platim to što sam kupila.
Falsifikovala sam svedočanstva u srednjoj školi, za roditelje...nisu provalili, ali mene je toliko grizla savest da sam im rekla. . .
Ja sam i dalje ubeđena da sladoled ne goji, baš zato što se brzo topi i onda ga jedem u nenormalnim količinama.
Najgora rečenica od roditelja u detinjstvu bila mi je "Videćemo", naravno, retko kad sam video.
Često gledam ljudima u cipele. Umesto kad se upoznajem s nekim, da ga gledam u oči, ja ga gledam u cipele.
Kad sam bila mala, mislila sam da na svaki moj rođendan moje stopalo poraste za jedan broj.
Da mi bi doživjeti dan kada će mi se iskokati sve kokice ....!
Volim kad mi konobar kaže ''To mesto je zauzeto.'', a ja mu odgovorim ''Znam, ja sam ga zauzeo.''
Drugarica mi je rekla da treba da nosim kraće suknje, da pokažem noge. A ja joj odgovorila onu sjajnu:"Dobar govor treba da bude kao suknja. Dovoljno kratak da drži pažnju, ali i dovoljno dug da pokrije sve što treba da pokrije." Samo me je pogledala u čudu i odmahnula glavom.
Uvek kad sam na pešačkom prelazu dok čekam zeleno svetlo na semaforu zamislim da sam u nekom srednjevekovnom ratu. Moji ljudi sa ove strane prelaza, neprijatelji preko. Izaberem jednog čoveka sa druge strane i sa njega ne skidam pogled, on mi je primarna meta. I stalno se nadam da ćemo se zatrčati kad se upali zeleno, a moji sabornici me ispale.