Ne znam kako kod vas, ali u našoj familiji je večera u najmanje 87% slučajeva bila da se podgrije šta je ostalo od ručka..
Kada sam bila mala, uvek sam se igrala da mi je sin dečak na omotu za palentu. Večito sam ga ljuljala i pričala sa njim.
Ponekad kada čekam lift pravim grimase dok se vrata ne otvore i onda u milisekundi pravim normalnu facu i javljam se osobi koja izlazi iz lifta.
Meni je dečko za godinu dana veze poklonio ogromnu teglu ukrašenu presovanim jorgovanima (imam svoju mini baštu raznobojnih pa zato). Uglavnom, unutar te tegle nalaze se 365 papirića, što označava broj dana u godini, a na svaki od papirića je napisao po jedan razlog zašto sam njegova izabranica. Rekao mi je da je moj zadatak svako jutro (od dana kad mi je dao poklon) pročitam samo po jedno. Danas sam pročitala zadnje.
Blejim danas na stanici, čekam bas i krenem da kopam po torbi tražeći labelo. Izvlačim nešto iz torbe što je bilo identičnog oblika kao labelo i ne gledajući krećem da otvaram. Bacim pogled na stvarčicu da vidim zašto neće da se otvori, kad ono izvadila tampon. Još neki lik stajao pored mene, video sve i krenuo da se smeje. Živ blam me pojeo!
Када играм нешто са девојком и ако победим успе да ме убеди да сам изгубио.
Momak me pitao da živimo zajedno i odbila sam jer živi s mamom. A on se našao uvrijeđen.
Kada sam bio mali, u selu ispred bakine kuće, dok sam trčao sapletem se o jedan pločnik staze i padnem. I dan danas, sa mojih 17 godina, uvek kada prolazim tu, instiktivno zastanem i polako pređem preko njega.
Sudbina to hteše,8.mart tad' beše,
htedoh cvet joj dati, srce za njom pati.
Rekla je NE,hvala, ja ispadoh budala.
''Daj mojoj drugarici!'' , vrisnu tad' u panici.
A, drugarica debela, cvet je rado htela.
Što me jada pogodi, šta se meni dogodi?
Suze krenuše da liju, svi se meni smiju.