Nikola, znaj da ću zauvek biti tvoja mala :') i uvek ću se pitati šta bi bilo da si me sačekao još neku godinu... ovako, nadam se da ćeš biti srećan sa njom, i da se sutra ženiš jer se volite, a ne jer vam je vreme..
Student sam. Kad me mama nazove i pita šta radim, a ja joj kažem da jedem, mislim da tad ne postoji niko srećniji od nje.
Volela bih da makar jednom, kada moja mama uzme godišnji odmor da se stvarno odmori k'o čovek, a ne da crnči spremajući kuću.
Kada me u prodavnicama odece prodavci opomenu da razgledam zensku odeću(iz neznanja), uvek se pravdam da razgledam stvari za devojku.
Ne idem na more jer moj dečko ne može da priušti letovanje, pa se solidarišem sa njim.
Kad sam bila mala, uvijek sam mami i tati krala po nekoliko cigareta iz kutije i bacala ih, zato što sam mislila da će tako manje da puše.
Ne volim svoje pesme. Dok ih stvaram one su mi uteha i spas, ali kasnije kad ih čitam samo me podsećaju na tugu iz koje su nastale.
Pre nedelju dana morao sam da pošaljem izvod iz matične knjige rođenih za BG. Stavio sam u koverti, poneo na autobuskoj stanici, dao vozaču i pitao koliko sam dužan. Ni pet, ni šest odgovorio je 'Što više daš manje se crveniš!'. Nikad se poniznije nisam osećao pred nekim ko verovatno nema ni 8 razreda, ali šta da radim hitan slučaj. Dao sam mu 'nešto' novca (za četvrtinu karte) i pitao da li je dovoljno, a on je onako ozaren kazao 'Daj, daj'. Zatvorio je prozor jer je dobio ono što je hteo, a ja se samo pomolio, da ću nekada u životu trebati tom idiotu, a tad nek' ne računa na moju dobrotu, nego nek izvadi 'pristojnu' svotu!
Svaki put kad izlazim iz stana i čujem da je neko u stubištu, ja stanem pored vrata, sačekam da taj neko ode pa onda izađem.