Ljudi iz moje okoline misle da ću uspeti u životu iako sam ja sve manje siguran u to.
Koliko je nekada sve bilo jednostavnije. Uloviš jedeš, ne uloviš ne jedeš.
Jednom prilikom sam pozvao jednu koleginicu da odemo negde na kafu, a ona mi je odgovorila porukom: ,,Ne pijem kafu, rep raste". Kako me je kvalitetno ispalila, prosto ne mogu da poverujem.
Uvek kada uključim usisivač, imam trip da mi zvoni telefon ili zvono od kuće.
Imam veliko stopalo, broj 40 i stidim se. Muškarci vole male slatke nogice u štiklici...mnogo sam tužna što mi stopala izgledaju kao kod Popajeve Olive.
Uvek kad se vratim s moram trudim se da se što ređe kupam kako bi mi boja što duže ostala.
Srce me boli kad moje kuče treba da primi inekciju pa cvili... Radije bi je ja primila umesto nje, nego da je držim. :(
Kad sam bila mala stalno sam štipaljke sklanjala sa štrika da se ne bi umorile i da štriku ne bude teško.
Kad se setim toga....
Mrzim kad izgubim nešto, pa onda pitam nekog gde je ta stvar, i dobijem odgovor: "Tamo gde si ostavio!".
Uvijek okrenem glavu dok neko kuca šifru ...ono kao, mene to ne zanima.