Nista gore nego kad se vežeš za dečka koji još uvek voli svoju bivšu devojku.
Bio je u zatvoru zbog ubistva, ali je i dalje najbolji čovek koga poznajem. Gledam ga kad spava i plačem, jer se tek tad vidi koliko ga savest i dalje muči... Jednom sam ga i probudila jecajima, on je pomislio da sam imala noćnu moru i zagrlio me, rekao da će sve biti u redu i poljubio me. Volela bih da mogu i ja njega tako da utešim, ali znam da je to nemoguće.
Tajno štrcam parfem na jastuk svog dečka da ostane moj miris i kad napustim stan.
U prvom/drugom razredu osnovne, pitala je učiteljica šta svinja ima na nogama, ja sam ispao iz klupe koliko sam visoko digao dva prsta da se javim, da bi me napokon prozvala a ja kao iz topa rekao - Štiklice! Jbg, tako me mama učila..
Za 8. mart sam komšinici odnela poklon i povukla je za uši iz navike...
Često gledam nebo nocu i zamisljam kako ću jednog dana otići na mjesec.
Moj brat i ja smo se rodili u Engleskoj. Moji su mislili da se nećemo vraćati u Srbiju, i dali su nam engleska imena da se ne bi izdvajali od dece u školi. Kada mi je bilo 10 godina, moji su odlučili da se vrate u Beograd. Moj brat se zove Tajler, a ja se zovem Sesilija(-.-), i poprilično se razlikujemo od dece u školi. Jedino dobro iz ovoga je to što kidam engleski...
Svečano obećavam da, ako neka moja ispovest bude bila objavljena, prošetaću Beogradom u tanga gaćicama i brusu!
Krenuo tata na pecanje, kažem mu ja 'Ne vraćaj se kući bez ribe'. Majka se naljutila na mene.
Imam mali podbradak, i tako me danas moja baba gleda i kaže mi: ,,Sine, nešto ti se nadulo tu ispod brade".