Kao mala, imala sam pun zid postera, iako za minimum polovinu nisam imala pojma ko su.
Kad ortaci komentarišu neku devojku na ulici i ja se kao oduševim, a realno me zab*le i ne pogledam je, pomislim moja je bolja i lepša i zgodnija..:D
Moj dečko je nakon godinu dana zabavljanja sa mnom konačno skupio hrabrosti da se upozna sa mojim tatom. Sedeo je u drugoj sobi dok sam ja otišla kod tate da ''pripremim teren''.
- Tata, ovaj, hoćes da se upoznaš sa mojim dečkom?..
Tata je opušteno sklonio pogled sa tv-a, pogledao me, nasmejao se i rekao:
- Dečkić? Neću :) i nastavio da gleda tv...
Kada mi je majka bila u bolnici, spavala sam sa njenim džemperom, da joj budem bliže.
Jedno jutro me je dedina sestra nazvala da mi čestita rođendan. Bilo mi je jako drago što se setila jer je stara i bolesna i od srca sam joj se zahvalila. Nisam mogla da joj kažem da je promašila dan.
Kad smo bile male, sestra i ja smo mislile da su špicaste cipele namenjene za samoodbranu.
Ulazi direktor u moju kancelariju, i pita :"Šta radiš?"- misleći pod tim koje zadatke trenutno obavljam, a ja mu ladno odgovorim "E'o ništa, ti?"
Kada vidim stare ljude, vazda mi je nešto više žao deda nego baba. Babe mi nekad' izgledaju podmuklo.
Trpeo sam sat vremena na predavanjima danas kako ne bih ispustio "goluba". Živim za dan kada će to biti normalna pojava u javnosti kao kihanje i kašljanje!