Imam aferu sa oženjenim muškarcem i prelepo mi je sa njim! Ali uvek kada se rastanemo osećam se kao g*vno :(
Bila ja kod dečka i sedela sa njim i njegovom mamom (super se slažemo), pričali tako o životu i planovima, i ja kažem "eto, jeste da imam 20 god., al' meni je prioritet da završim faks, pa da se onda izludujem za sve ovo vreme što nisam mogla, i onda lepo porodica, deca tamo oko 30-e.", na šta me je ona pogledala i rekla "oćeš ti da budeš majka ili baba?"
Kada jedem tortu molim svaki zalogaj da ode pravo u s*se!
Ja i drugarica smo planirale da upisemo isti fax, na kom je inače veća konkurencija i malo teže se upada. Ja sam upala, ona ne. Od tada mi jedva ćao kaže kad se sretnemo.
Mrzim kad svi zajedno jedemo, po običaju završim prvi, odem do slavine da pijem vode i cujem mamu, tatu i sestru, u isto vreme, daj i meni vode.
Bila sam mala... Sećam se padala je jaka kiša, nevreme, stajala sam pored prozora i čujem mamu kako kaže "sada ce početi da pada grad..." A ja onako uplašena, gledam i čekam kada će zgrade početi da se ruše...
Počela sam nositi slušni aparat i imam osjećaj kao da sam jedan od onih tajnih agenata koji čuje informacije preko njega.