Već dve godine radim kao crv 20 sati dnevno, ponekad i 30 sati nespavam i radim, a sad počinjem da gubim volju za svim...a znam da treba još par hiljada eura da zaradim da kupim život mog brata...da nema njega davno bih odustala od svega...Svaki put kad se budim, budim se sa nadom da će se danas nešto ipak rešit na bolje...Svaki dan molim Boga da mi čuva brata...
Ceo život živim bez majke. Nisam imao detinjstvo kao i ostala deca, nisam osetio roditeljsku ljubav. Moj Uskrs je izgledao tako što tata kupi desetak jaja i samo ih skuva, zato sam uglavnom ostajao kući za vreme Usrksa i nisam izlazio dok se ne završi. To je samo jedan od stotinu primera koje bih mogao da navedem... Do pre mesec dana, ovo me nije pogađalo ali od pre mesec dana nisam se tri puta od srca nasmejao. Svi me znaju kao pozitivnog lika, ali niko ne zna kako mi je trenutno. Samo se nadam da ću mojoj budućoj deci pružiti ono što meni nisu..
Zbog dečka se trudim promeniti sexualne navike. Jako sam pasivna u sexu i teško sama sebe motivišem na neke takve aktivnosti, ali sam shvatila da se moram truditi zadovoljiti ga, da bude lepo i njemu i meni.
Kada smo pisali prvi pismeni zadatak iz srpskog u osnovnoj školi, tema je bila "Moj tata". Jedna od rečenica tog sastava je bila: "Moj tata ima divne kestenjaste oči i osmeh kao banana." Kad god vidim učiteljicu koja je pregledala sastav, puknem od smeha. :D
Devojka i ja ponekad, posle izlaska, sednemo u moja kola, spustimo naslone sedista, izujemo se i naslonimo noge na šoferšajbnu i pustimo muziku na radiju. Tako samo sedimo i pričamo na parkingu kod njene zgrade. Tad osećam da mi ništa vise nikada neće trebati.
Momenat kad se vratim sa ispita, shvatim da je u mojoj sobi, u poslednjih dve nedelje, živela svinja, a ne čovek.
Noć pred svadbu sam spavala sam mamom i tatom u krevetu.
Nema gore stvari nego kada uvlačim dim, a neko izvali nešto... Umirem od smeha i kašljem u isto vreme...
Prva stvar koju me svi pitaju kad saznaju da studiram na Vojnoj akademiji je: "Da li si bacila bombu?"