Tajno štrcam parfem na jastuk svog dečka da ostane moj miris i kad napustim stan.
Imam 21 godinu, i svako veče sa drugarima iz kraja plašim ljude, tako što se ja pravim mrtav, a drugari me nose i kao plaču.
Raskinula ja sa momkom i ceo dan gledam u telefon i čekam poruku..Stiže poruka od drugarice, "NIJE ON, ŠTO SI SE ODMA PONADALA PALJEVINO".
Kad god neko onako podigne ruku da nešto pokaže ili uradi, ja imam osjećaj da oće da me udari pa se trznem u pokušaju da se odbranim.
Ponekad imam osjećaj, da mi glava služi samo za skidanje paučine.
Sećam se kad sam bio mali, pradeda me pita koju čokoladu da mi kupi, ja kažem 'onu gde krave pasu travu' (sećate se one zelene što je Banat proizvodio), a on ode da je kupi pa ga nema skoro ceo dan. Kasnije, kad sam malo odrastao, roditelji su mi rekli da je išao van grada, u okolna mesta, samo da bi je našao... I svaki put mi je doneo.
Nosim sočiva u boji stalno i upoznala sam dečka koji mi je rekao da se zaljubio u moje oči. I kako sad da mu kažem da su u pitanju sočiva.
Moja devojka misli da je varam na sve strane, da želim da raskinem kad god se malo posvađamo, a ja sam joj u stvari veran kao pas i želim da baš ona bude majka moje dece.