Imam tatu pijanicu svaki drugi dan dolazi pijan, psihički nas maltretira, uvek krivi majku za sve, ja godinama pokušavam da mu se suprotstavim ali nemam snage... Stid me je i od društva da ne sazna da je moj tata pijanica
Na prvoj godini fakulteta obolela sam od depresije, paničnih napadaja i anksioznosti. Već 5 godina se liječim. Ove godine sam napustila fakultet na 4-toj godini jer mi se depresija vratila, mnogo me strah neznam šta će biti samnom.
Kad se svađam sa deckom, ukoliko vidim da su mi argumenti slabi, počnem da plačem, jer on onda popusti i misli da me povrijedio. Znam da to nije ok-ej ali sam toliko uvježbala suze da mi to sada ide bez problema.
Mrzim kad idem ulicom i duva vetar u suprotnom smeru, a meni inače uši klempave. Osećam se k'o slepi miš!
Na pitanje : " tata imaš li para" ? odgovor bude : " imam, hvala na pitanju"
Kada sam bio mali dane u nedelji sam brojao ovako: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, šestak, sedmak...
Kad sam bila mala mislila sam da sve ispovijesti budu objavljene.
Dok traju reklame uvek pokušavam da ''provalim'' deo pesme koji ide u pozadini dok oni pričaju o kreditima, pastama za zube i ostalim čudima.
Kada sam bila mala, i kada bi negdje otišla u goste sa mamom, uvijek prije nego se poslužim slatkišima sa stola, sa kojim su me nudili domaćini, obavezno bi pogledala u mamu da mi pogledom odobri da uzmem.
Kada prelazim granicu najgori mi je onaj momenat kad mi uzme pasoš, pogleda sliku, pa pogleda u mene... sve čekam da kaže da to zapravo nisam ja.