Пре две године оженио ми се брат од тетке. На свадби, док сам играла са њим, ужурбано ми је пришао неки дечко и одвојио ме од брата. Обратио ми се реченицом: ,,Он је сад ожењен, знаш?" Никада нећу заборавити његову фацу кад сам му рекла да сам младожењина сестра. Само се окренуо и отишао, без речи.
Ljubav svog života sam uoznala u kafani, jedino mesto za koje sam tvrdila da sve i ostane tu kada se započne!
Nikad nisam znao da, u onaj klasicni stari sokic sa slamčicom, zabodem slamčicu gde je predviđeno nego ga okrenem naopako i nabodem ko blesav.
Mrzim onaj običaj da se prvi dan u školu oblači nova odjeća!
Za koju godinu cu postati specijalista kardiologije u Njemačkoj. Dugo sam se mučio da bih stigao do toga, plata odlična, život dobar, mnogi bi mi pozavidjeli. Džaba sve, ona je zaljubljena u jednog konobara. Iako bih mogao da joj ponudim mnogo više, izgleda da je ona srećna sa tim malo što ima sa njima. Neka je srećna, ne bih volio da izgubi taj najljepši osmijeh.
Kada sam odgovarala patologiju, rekla sam da se obdukcija vrši na živom lešu...
Obožavam čuti smijeh djeteta, iskren...nevin...istinski. U trenutku me oraspoloži i izdigne iznad svih loših stvari i dešavanja oko mene...takav sam...
Želim da se vratim u svoj 19. vek, u ovom sam se smorila!
Mrzim praznične poruke (novogodišnje, božićne...) u stihu, npr: "Kuc kuc, ko je, ja sam tvoja sreća, donosim ti bla bla bla..." U vreme praznika dobijam ih na tone, i sve se vrte u krug, a ja samo odgovorim hvala takođe.