Živim u studentskom domu i imam najgoru cimerku!!! Devojka od decembra (od kada se uselila) nije uzela krpu u ruke da išta očisti, ma svoju posteljinu nije promenila...ali bitno je da sa štiklama i tonom šminke ide da "uči" u čitaonici. Ludim!!!
Najviše od svega na svijetu volim kad ujutru osjetim da moj muž priča sa svojom bebom koja je još u mom stomaku.
Svratio sam u prodavnicu i radnik na kasi mi je, kada sam na pult uzeo kondome, rekao: 'Bravo majstore!'.
Ipak,najdraži deo izlaska mi nisu štikle, šminka, opijanje sa drugaricama... Muzika, svetla, gužva, ništa... Najdraži deo izlaska je zaspati na njegovom ramenu u toplom krevetu bez šminke, bez ičega... Samo sa velikim osmehom na licu.
Svaki put kad ćaća uđe u kuću i vidi mene na laptopu sa slušalicama kaže: "Onoga ce struja ubit".
Kad moj tata ide s posla, otvara vrata i kaže: " Je*em im mater! ", ja znam da je bila plaća.
Kada mi keva da karticu da podignem pare za grad, osećam se kao bogataš, a u stvari dižem 500-1000 dinara...
Rodjena sam kao treće dete, tj. najmlađa od tri sestre. Kada sam izašla iz majčinog stomaka, lice mi je imalo boju crne zemlje i seljačkog rumenila. Otac je skupio snage i rekao mami : "Nema veze što je ona ružna, ove dve starije su nam lepe."
Kada su mi ispričali tu priču, bila sam sigurna u to da mi je tata jedini iskren, uvek bio i ostao.
Svoje ime doživljavam kao jedino i jedinstveno, iako se mnogi ljudi zovu isto (nije retko ime), jednostavno drugačije mi zvuči kad izgovaram svoje ime i isto ime druge osobe.