Danas sam imao neki trip kad sam ušao u sobu. Ušao sam sa namerom da učim i naglas rekao "Jel krećemo da učimo?", a nikog nije bilo u sobi. Što je najgore i odgovorio sam "Ajde!".
Profesor sam na jednom Univezitetu i priznajem da često dajem ocenu studentu na osnovu drugih ocena u indeksu.
Jednom sam javio devojci da ne mogu da se vidim s njom jer me boli stomak. U stvari sam pratio suđenje Šešelju.
Što ne volim kad mi neko kaže "neću da te smaram" samo da bih ja morala da kažem "ma ne smaraš".......
Ponosna sam na svog tatu koji me ispraća u školu izvodeći koreografiju Gangamstyle-a na terasi.
Dok sam bila mala uvijek je važilo ono "Daj meni, ti možeš uvijek da se igraš kod kuće."
Sećam se kad sam bio mali, pradeda me pita koju čokoladu da mi kupi, ja kažem 'onu gde krave pasu travu' (sećate se one zelene što je Banat proizvodio), a on ode da je kupi pa ga nema skoro ceo dan. Kasnije, kad sam malo odrastao, roditelji su mi rekli da je išao van grada, u okolna mesta, samo da bi je našao... I svaki put mi je doneo.
Ponekad poželim da mi neko hakuje profil i pošalje mu poruku, pošto ja očigledno nemam dovoljno hrabrosti.
Kada mi se nešto loše desi, ne volim nikome o tome da pričam. Od njihove reakcije mi bude samo još gore.