Dajem duši oduška, u admina se uzdam,
uzavrele emocije ne mogu da obuzdam.
Ne bi l' lakše bilo, rime sklapam sada,
samo da me pogleda, u meni gori nada...
Pomažite drugovi, anonimci tajni,
da zajedno zamišljamo taj trenutak bajni.
Srećem je, smeje se, ružu joj darujem,
životnu želju, na tren', ostvarujem...
U stvarnosti ništa, pustoš, praznina,
tuga me okružuje, vel'ka ko planina.
Mislim samo o njoj, sve ostalo me "smara",
ubi me ta devojka, ime joj je ...
Kolegicama s posla želim da se udebljaju po 15 KG, jer kakva je to dijeta da jedu samo ono što ja kupim?
Najlepsi trenutak ikada je kada odjednom zaćuti, pogleda me najlepšim pogledom na svetu, nasmeši se i ljubi me. Ne kaže ni reč, ali ja znam da u sebi misli "Nemaš pojma koliko te volim!"
Kad skontam sta sve radim dok se vozim sam liftom i ogledam, uplasim se svaki put pomisli da bi iza ogledala mogla biti kamera i da to neko gleda.
Radim u ekspozituri jedne strane firme. Sve je dobro išlo, dok se vlasnik, koji živi u inostranstvu, nije zatreskao u jednu koleginicu mojih godina, (naravno da je oženjen) a koja je više od 30 mlađa od njega i postavio je pre nešto više od mesec dana na mesto rukovodioca, smenivši pritom daleko iskusniju, inteligentniju i vredniju osobu. Nova direktorka je mene automatski unapredila, a ja sam, budala, mislila da to radi zato što je uvidela koliko vredim. Povećala mi je primanja, čemu sam se ja neizmerno obradovala, iako je u pitanju suma od svega 20€, ali meni svaki dinar mnogo znači. Od tog trenutka, moji poslovi enormno su se uvećali, tako da čitavo radno vreme ne dižem glavu, mada se nisam žalila, smatrala sam da to tako treba. Danas sam slučajno otvorila mejl koji mu je poslala pre nekoliko dana. U pitanju je bio mesečni izveštaj- spisak poslova koje je svaki radnik obavio tokom juna i videla da je više od polovine onoga što sam ja uradila stavljeno na njenu listu, a meni su pripisane neke najjednostavnije stvari, nešto za šta mi je dnevno potrebno oko sat vremena. Baš lepo!!!
2013. Raskinula sam dugu vezu, slupala 2 auta, telefon mi je upao u wc šolju, na kompjuter sam prosula vodu, laptop mi je ukraden na aerodromu, noga mi je završila u gipsu, uštinula sam mali prst na ruci vratima, zaključala ključeve u autu pa sam morala kroz gepek da uđem, dobila alergiju na jagode, ostala bez goriva u po vožnje. Jedva čekam da vidim šta će mi se sutra desiti! :D
Gitujem uši sapunom, kako mi se ne bi videle rupice od minđuša na razgovoru za posao, jer oni prihvataju samo jednu, a ja imam tri...
Uvijek kada se probudim, odem u WC i piškim sjedeći i ako sam muško jer imam potrebu da se odmorim poslije spavanja.
Ima tu u kraju jedan dečko koji svako veče u otprilike isto vreme izađe da prošeta svog psa, tako da ja sebi napravim kafu, stavim slušalice, sednem na terasu i čekam dok ne prođe... tako volim da ga gledam dok prolazi, da analiziram svaki njegov pokret, a on sav onako zbunjen sa cigarom u ustima dok po džepu traži upaljac, potpuno nesvestan svoje savršenosti i toga da ga ja posmatram. To su mi najlepših 30 minuta u toku dana..
Jučer se udala moja najbolja prijateljica za mog bivšeg dečka... Iako sam joj cijelo vrijeme kroz njihovu vezu pričala kako mi to ne smeta i kako je sve u redu, kada je došla do mene i rekla mi da se udaje, te me pitala da li joj želim biti kuma nije mi bilo svejedno... za kumstvo sam naravno pristala... cijelo veče plesala sam i ludirala se samo kako bi zaboravila na njih, a onda sam ujutro dobila poruku: "Na njenom mjestu mogla si stajati ti samo da si te noći rekla nije mi svejedno..."