Poslao sam mejl Bilu Gejtsu da mi pošalje 10.000$ jer meni trebaju, a on ima mnogo love...
Kad sam imala 7 godina ukrala sam žele zeku dok prodavačica nije gledala, a po izlasku trčala koliko me noge nose, misleći da me juri. :)
Mrzim što na pitanje "šta ima?" mahinalno odgovorim "eo" ili "eo malo", kao da imam blažu mentalnu retardaciju!
Jednom me je stomak jako zaboleo i počeo sam povraćati i roditelji i doktori nisu znali šta mi se dešava. Kad' smo otišli kod jednog doktora rekao je da sačekamo u čekaonici jer ima nekog pacjenta u ordinaciji. Tata me je držao na krilu i gledao me tužno. Tad sam ga upitao ,,Tata hoću li umrjeti?'' Rekao je: ,,Nemoj tako da pričaš,nećeš umrjeti, drži se!'' Tada sam prvi put vidio da mi je otac pustio suzu, a do tada sam mislio da on nikada ne može zaplakati. Posle toga je doktor utvrdio da imam upalu slepog creva i da se moram hitno operisati. Prije operacije tata mi je dao neku figuricu nekog vojnika i rekao je: ,,Zamisli da si ovo ti i da moraš da izdrziš!'' Operacija je trajala oko 2 sata. Tata je od nervoze otišao u prodavnicu i kupio cigare, a do tada nije pušio godinu dana zbog kašlja. Kad sam se probudio sva mi je slika bila mutna i prva je mama uletila u operacionu salu da me vidi. Ja sam se posle ovoga osjećao krivim jer je tata zbog mene počeo ponovo da puši. A tog vojnika i dalje čuvam.
Napravio sam devojci palačinke, namazao ih eurokremom, plazmom, isekao banane, stavio sa strane sladoled i doneo joj u krilo, a ona mi je rekla da ne voli palačinke ako nisu sa nutelom i da ne može da jede.
Bacio sam tanjir sa sve palačinkom u đubre, izašao iz svog stana, poslao joj poruku da zaključa stan kad bude krenula kući i ostavi ključ u sandučetu.
Izvinjava mi se i dalje, ali ja sad imam devojku koja jede i praznu palačinku ako se potrudim da joj napravim. :)
Kada me je učiteljica u prvom osnovne pitala zašto nisam uradio domaći ja sam joj odgovorio "J*biga, zaboravio sam".
Kada sam bila mlađa, da bih impresionirala drugare i da im pokažem da sam mangup, pozvala sam sa halo govornice 93 i rekla "upomoć gori mi baba" i spustila slušalicu. Nekoliko dana sam zaobilazila tu govornicu, jer sam se plašila da me vatrogasci čekaju.
Ponekad kada razmišljam o svom detinjstvu, pitam se kako sam uopšte živa. Kao mala sam se pentrala svuda, ali baš svuda, po krovovima kuća i garaža, po najvišem drveću, jednom sam se čak uspentrala uz gromobran na 2. sprat zgrade jer je ćale ostavio zaključan stan...posle sam to redovno radila i kad nije zaključano..dopalo mi se.
Neki ljudi mi govore da ličim na ćaleta, a ustvari sam usvojen.
Dok je moja sestra još bila u vrtiću, spremačica ju je jednom prilikom čula kako govori :"Jao što me boli stomak, mislim da sam trudna".