Note i akordi postali su moj drugi jezik, i veoma često upravo taj jezik iskazuje moja osećanja kada me onaj prvi izneveri.
Uvjek kada idem negde čini mi se da mi treba 3 sata, a kad se vraćam samo 5 minuta.
Nasla sam u ormaru majcu koju je nosio moj bivši, koja je ostala kod mene, i posle toliko vremena još uvek miriše na njega.
Kada smo pisali prvi pismeni zadatak iz srpskog u osnovnoj školi, tema je bila "Moj tata". Jedna od rečenica tog sastava je bila: "Moj tata ima divne kestenjaste oči i osmeh kao banana." Kad god vidim učiteljicu koja je pregledala sastav, puknem od smeha. :D
Imam druga koji mi svaki put kad se vraćam uveče iz grada kući kaže: "Pošalji mi poruku da znam da si stigla". Ne znam zašto, ali ga svaki put kad to izgovori volim sve više.
O bježanju od kuće mnogo više razmišljam sada nego dok sam bio dijete.
Uđem u apoteku da kupim test za trudnoću, vidim da radi muško, i izađem iz apoteke sa tablom brufena.
Pustio sam bradu samo da mi ne govore više da sam sladak...
Želim biti laf.
Obožavam kad dok jedem neoljuštene semenke nadjem oljuštenu.
Kao mala sam odrasla uz dedu, roditelji su mi radili, pa sam uglavnom bila kod njega na selu. Često me vodio na planinu, išli bismo pješke, u ruksak stavimo malo hljeba, sira i pekmeza, i kad dođemo gore na svjež vazduh, deda raspakuje ono što smo ponijeli, i mi u slast to pojedemo. Za mene na svijetu nije bilo slađeg ručka. U posljednje vrijeme zaokupljena fakultetom sam slabije išla kod njega na selo, kad jutros neko zvoni, ja u čudu, nisam nikoga očekivala. Otvaram vrata, kad moj dragi deda donio sira i pekmeza! Za čas me vrati u najljepše dane mog djetinjstva.