Kad god nadjem upaljač u wc-u dok sam na wc šolji, palim štapice za uši i zamišljam da sam kovač iz srednjeg veka koji kuje mačeve i tako ih oblikujem.
Šetam Beogradom u 3 ujutro sa slušalicama na ušima i pravim se da sam jedini preživeo apokalipsu .
Često puta mi snovi predskažu neki događaj koji će da se desi, koji ima veze sa mnom.
2010. godine mojoj majci su otkrili rak na plućima. Imala sam tad 11 godina. Išla je svakog dana u bolnicu i tih mesec dana, kada je prolazila kroz ceo taj proces, bio je najgori u mom životu... Otac kad nam je saopštio to meni se srušio ceo svet, kao i mojoj sestri i baki. Čak joj je doktor rekao da ima maksimum još mesec dana dok ne umre i da provede to vreme sa porodicom i da batali lečenje jer se tumor previše proširio.. Ali na kraju je u radila još neke testove i ispostavilo se da su svi pogrešili i da ima samo tuberkolozu, to je bio na neki način najbolji dan u životu... Sada je hvala Bogu u redu manje više, a ja sam u međuvremenu dobila dijabetis i sa 14 godina nosim se sa previše problema za svoje godine i krivo mi je što mnogo brzo odrastam...
Jednom sam napisala ispovest o svojoj drugarici kako je bezobrazna prema meni kad smo u društvu. Pošto ona čita ispovesti poslala mi je tu ispovest i rekla ''koja je glupača ova njena drugarica''.
Oduvek sam čula pogrešno... Do trećeg razreda osnovne sam na času likovnog kada učiteljica kaže: "Privodite kraju" uvek čula "prigodite kraju" i pitala se dugo šta to znači.... Isto tako ima jedna narodna pesma koja kaže "urekla ga nano neka...." a ja prosto čujem uvek isto: "burek 'ladan , nano neka, burek 'ladan, neka čeka...." Ima milion primera... Mislim, il sam gluva ili luda,..
Jedna od trauma iz detinjstva mi je bila kada drugari dele bombone za rođendan i ovi što uzmu pre mene pokupe sve lepe, a nama na kraju učionice ostanu samo Negro!
Iako imam 33godine, kada razgovaram sa majkom i ona mi kaže: "E, da ti znaš šta ja sve znam", misleći na moj privatni život, odmah mi klecnu kolena i krene tahikardija.