Devojka me je ostavila, kaže da se nisam dovoljno trudio. Upravu je.
Sad bih skinuo zvezdu da je vratim nazad.
Zaljubio sam se i napisao jednoj devojci 15 pesama. Na razne načine sam joj davao da ih pročita. Preporučila mi je jedan književni konkurs. Poslao sam ih... ona i dalje ništa ne shvata.
Kad mi neko duguje pare, sramota me da ih tražim, iako sam bez dinara.
Pokvario sam kući mikrotalasnu prošle godine, jer sam je koristio kao štopericu :)
Pre 2-3 godine jednog ''lika'' sam toliko nervirao svojim prisustvom, da je čak hteo da me istuče.. Sada smo najbolji drugovi, po ceo dan se družimo. Eto koliko ume čovek da se zavara na prvi pogled!
Kada sam saznao da sam HIV+,ceo svet mi se srušio na glavu i to me je držalo otprilike tri meseca, nisam izlazio, nisam mogao da funkcionišem, ali, onda sam shvatio da, zbilja, nema smrti bez sudnjega dana i opet sam počeo da se smejem i da živim.
Imam 16 godina, šta god uradio u životu, trenirao sam fudbal tata mi ni jednom nije rekao bravo, trenirao aikido tata mi ni jednom nije rekao bravo, u vrtiću sam osvojio bronzu iz kratea tata mi nije rekao ni bravo, u školi sam se trudio ali mi ne ide..
Šta god uradio u životu samo želim da imam odobrenje od tate da znam da je ponosan na mene!
Shvatam sad da su mi najbolji dani bili dani studiranja, provedeni s prijateljima, od kafane do čitaone, kroz parkove, do babe Ruže (kafana), kroz strah, smijeh, stres, tugu, radost... volim te ljude i bićemo prijatelji za cijeli život!
Jedno vreme sam tripovao da sam se zarazio HIV-om i na sreću nisam (nisam ni bio u opasnosti, ali naš um je čudo...) Međutim, za to vreme dok sam tripovao (oko mesec dana) spoznao sam koliko je život lep, koliko volim svoje roditelje, ko je devojka koju volim, koliko volim Sunce... Stvarno korisno iskustvo i jako sam srećan što mi je život pružio toliko iskustva, praktično džabe.
Ulazim ti ja danas tako u kuću i imam šta i da vidim. Brat od 20 god. odvrnuo muziku, stao ispred ogledala i peva. Jadan postideo se čim me je ugledao.