Pita me baba da li imam dečka, nakon mog odgovora da nemam ona kaže: a i ko mu je*e mater, šta će ti! :D
Volim da manipulišem ljudima, tako sto se rasplačem. Uglavom kod svih uspeva, jer iskreno mnogo jezivo i tužno plačem, čak i kad se foliram.
Kada podižem roletne pokušam da izgledam što više seksi mogu u slučaju da me neko ipak vidi.
Svaki put kad pričam preko Skype-a 90% vremena gledam u svoju sliku da vidim kako izgledam.
Zimi po kući nosim čarape i japanke, kad god se izujem tata mi kaže: "Imaš noge kao nindža kornjača!"
Kad sam na kompjuteru tresem noge ne bi li šta smršavila.
Najgori osećaj je kad moram da pozovem mamu (koja ima veću tremu od mene; čeka i drži palčeve) i kažem joj da nisam položila ispit.
Sudbina to hteše,8.mart tad' beše,
htedoh cvet joj dati, srce za njom pati.
Rekla je NE,hvala, ja ispadoh budala.
''Daj mojoj drugarici!'' , vrisnu tad' u panici.
A, drugarica debela, cvet je rado htela.
Što me jada pogodi, šta se meni dogodi?
Suze krenuše da liju, svi se meni smiju.
Na ekskurziji sam se pravila da spavam u busu samo da bih mogla da grlim druga.
Čudan vakat je nastupio, licemjerstvo je zauzelo mjesto iskrenosti i postalo je tako normalno. Novac je iznad ljubavi, postali smo robovi furke bez imalo osjećaja, prodajemo se za kafu.. A vrijeme ko vrijeme prolazi bespovratno, sve postaje uzaludno, a drage ljude gubimo tako olako.