Pošto imam lešnik u dvorištu kao mala sam skupljala lešnike u neku kanticu i prodavala ispred kuće za pola dinara po lešniku sa sve ljuskom.
Imam tatu pijanicu svaki drugi dan dolazi pijan, psihički nas maltretira, uvek krivi majku za sve, ja godinama pokušavam da mu se suprotstavim ali nemam snage... Stid me je i od društva da ne sazna da je moj tata pijanica
Maltretira me neka gospođa na FB, šalje mi gole slike.
Imam psa, zlatnog retrivera i svaki put kada sam tužna i neraspoložena odem s njim do obale rijeke i pravim žabice od kamenčića. Njega to tako veseli. Čim dođemo pripremi se na trčanje po kamenčić. Njegovo mahanje repom i skakutanje mi uvijek može popraviti raspoloženje.
1961 godine, otac, majka (oboje po 4 razreda osnovne škole), ja (15 godina) i braća stižemo u Dansku, oktobar mesec, kiša pljušti. Mesto se zvalo Aarhus, oko mene vetrenjače, raznobojne kuće, čudno se osećao.. Pitam ja oca (inače Srbin iz Dalmacije, tepali smo mu): Pape, a gde si me ovo doveo? Kaže on meni, biće sve u redu Brane.. Mi krenemo polako, učimo jezik, roditelji dobili posao, krajem leta završili montažnu kuću, svetlo plava, i dalje se sećam. Došao septembar, a moja boljka stiže - nisam voleo školu.. U Danskoj već godinu dana, jezik sve bolji ali škola nikako.. Prvih mesec dana školski psiholog je pričao sa mnom, objašnjavao kako se sve temelji na trudu i radu, i nekim čudom ja sam se promenio. Od neukog Jugosa sa čudnim naglaskom danskog jezika, kojeg je jedino lopta zanimala, postao sam najbolji učenik u razredu. Posle je sve krenulo, fakultet, zaposlenje, porodica..Danas sam već deda, odmaram uz ženu i unuke i često se setim mog papeta, koji je već odavno na onom svetu.
Bavim se fotografijom, često učestvujem na konkursima, ali mi je glupo da zovem druge da glasaju za mene. Prilično loš sistem biranja pobednika, a sve je češći.
Kada vidim sliku neke cure u autu obavezno gledam izgled sjedišta ako se vide ili nečeg drugog kako bi skontao koji auto vozi.
Položila sam vozački. Nikome nije jasno kako. Traži tata da ga vozim i ja pristanem. U povratku, na raskrsnici blizu kuće, kaže on meni: "Evo vidiš zašto treba da imaš momka. Da ga imaš, znala bi da sa mjenjačem treba nježno, a ne da ga čupas kao luda. Pa ima i on dušu." Ostala sam u šoku!
Imam 52 godine, i za vrijeme rata, u jednoj akciji, mog najboljeg prijatelja je zakačio geler. Poginuo je na dan kad mu je rođen sin, kojeg ni ja nisam vidio 20 godina, znam mu samo ime. Danas mi neko dođe u kancelariju, ja se okrenem, kad stoji momak isti moj drug! Meni odmah krenu suze, a on kad se predstavio, samo je potvrdio ko je. Na kraju sam mu pričao o ocu, obojica smo plakali sat vremena, i sad mislim da imam i četvrto dijete!