Kao klinac kad sam se tukao sa bratom, udarim ga i pobegnem u wc, zatvorim vrata i držim nogama oslonjen na veš mašini.
Oduvek sam u ružnim devojkama nalazio nešto lepo što me privlači a u lepim neku manicu koja me odbija. Tako da sam se zabavljao sa ružnim koje su mi se dopadale i sa lepim koje mi se nisu sviđale. Sa ružnim mi je bilo lepše.
Uvijek sam obožavala zvuk zrikavaca u toplim ljetnjim noćima, cvrkutanje lasta koje čujem kroz san prije nego što se probudim, jednog djeda koji se svako jutro u osam sati drao "Ribe,ribe!", djece i ljudi dok se vuku do plaže, njihovo vikanje preko ulice.. Obožavala sam da posmatram drveće, lišće...da ga gledam kako se njiše dok osjećam vjetar na licu... Kako sam samo svaku sitnicu primjećivala, bilo je predivno.. A sad, što sam starija manje primjećujem te sitnice koje su mi uljepšavale dan.. Znam da sam jednom sama sebi rekla da nikad neću prestati da obraćam pažnju na takve stvari.. ali neke više nikad neće biti iste. :(
Za svoj 18ti rođendan sam od tetke iz amerike dobila Iphone. Nisam imala mobitel, no nisam ni hipster. Nekorištenog, dva dana kasnije sam ga prodala, donijela novac starcima kući da kupe drva za zimu. Iskreno, obradovala sam se novom mobitelu ,ali me više raduje činjenica da moji imaju makar jednu brigu manje.
Napravio sam zajednički profil na fejsu sa ženom, kardinalna greška.
Kad sam bila mala mislila sam da sve ispovijesti budu objavljene.
Moja devojka nema pojma da će upravo za 8 sati i 43 minute postati moja verenica.
Ponekad ljubim sama sebe, u rame, ruku, nogu... nekako mi fino.