Imam 33 godine i odavno sam samostalna. Sad sam na godišnjem odmoru kod mame i ispunjava mi sve želje-pravi palačinke, češka po leđima, donosi kafu u krevet...kako prija. Mogu barem jednom godišnje da budem mamina maza.
Prošle godine sam kupila polovne knjige za hiljadu dinara, ove godine sam ih prodala za 2 hiljade.
Uvijek pravim budalu od sebe kako bih razveselio neku tužnu osobu. Uvijek pali, samo što poslije ta osoba misli da sam neki levat al haj nema veze. Volim kad su svi srećni.
Završio sam medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu sa prosekom 9,1. Volontirao sam 3 godine na KBC Zemun, i nakon toga, dobio otkaz. Sada sam u Nemačkoj, gde imam posao, gde sam dobio specijalizaciju i gde ću lečiti decu iz te zemlje, a ne iz svoje.
Imam problem sa iskazivanjem osećanja. Izgubila sam dosta zbog toga....
Samo kod nas naši očevi u auto stavljaju presvlake za sjedišta kako bi sačuvali sjedišta, a preko presvlaka se stavi još nešto kako bi se i presvlake sačuvale.
Kad sam gladna jedem kašikom i one što se jede viljuškom.
Imam sindrom odgovornosti. Ne znam zašto, ali uvek kada je u pitanju organizacija nekog rođendana, ja se uvek najviše iznerviram. Jer moji vršnjaci su u fazonu, neka, ima vremena.
Dečko me je pozvao kod svojih da slavimo položenu vožnju. Svi su bili vani, a ja sam ušla da obavim malu nuždu. Čim sam sjela, odmah sam ispustila 3 veoma glasna prdeža. Pomislila sam: "srećom pa su svi vani" , a u tom sam čula kako se vrata zatvaraju. Čekala sam da čujem korake, ali sam skontala da je neko izlazio, a ne ulazio. Vratila sam se i niko ništa nije pominjao. Bila sam srećna i dalje mislila da niko nije čuo. Međutim, nakon 2-3h je prišao ćale mom dečku i rekao: "Sine, kako možeš onakve zvukove ispuštati u wc-u?"
Dečko me nakratko pogledao i rekao mu: "Jelo mi nije pasalo."
Ćale mu se samo nasmejao i otišao. Ipak sam na kraju prekinula s'njim, jer je blam bio prevelik za mene.