Imam 26 godina, tek sam na početku života. Sa devojkom sam 3 godine. To mi je prva duža veza. Konstantno gledam druge devojke i razmišljam o varanju, dok ona priča o imenima naše buduće dece.
Najvise volim kada se kolima vraćam kući sa dečkom i dođemo blizu naše ulice, a na radiu krene pesma koju volimo i onda on napravi još jedan krug :)
Moja mama je rekla mom dečku da liči na mog bivšeg. Kad nisam u zemlju propala.
Bivša mi je rekla da je bolje da izađem sa njom, nego sa nekim jaranom jer ona ina si*e. Rekao sam joj "Si*a ko si*a" i otišao sa jaranom na kafu.
Na ulazu u avion stjuard mi je pružio ruku i ja sam se rukovala sa njim. Nasmejao se i rekao: ''Izvinite, ali meni treba Vaša karta''. Zemljo, progutaj me!
Kada kupim patike, tek onda skontam koliko lepših ima.
Iz dana u dan, godine u godinu, bilo posle kraćeg ili dužeg vremena, ispistavi se da je mama bila u pravu. Bilo da su u pitanju velike stvari, ili da treba da ponesem džemper. Hoću li ikada shvatiti da je nekako uvek u pravu i početi da je slušam?
Nacrtala sam sebe i najboljeg druga. Znala sam tačno svaku njegovu crtu lica, a sebe nisam umela da nacrtam.
Majci svog dečka sam rekla: "Jaoj, što Vam je lepo cveće, baš se lepo brinete o njemu". A ona će meni: "To je veštačko".
Mrzim kada idem u goste, pa ne mogu da nađem čarape koje su u normalnom stanju, koje nisu pocepane, zašivene ili tako nešto.