1995. godine mnogo izbeglica se doselilo u moje selo, ja sam tada imao 5 godina, nisam bio svestan situacije. Odmah pored moje kuće se doselio jedan dečko, zvao se Miroslav, koji je tada bio mojih godina. Brat od strica i ja smo se odmah upoznali sa njim, igrali se svakodnevno, vremenom je počeo malo da nas smara jer je uvek od nas uzimao slatkiše. Dali smo mu nadimak Željko. I tako jednom mene tata pita sa kim ideš u park a ja mu kažem sa bratom i Željkom, pita on a ko je Željko, ja kao mangup kažem Miroslav, a tako ga zovemo jer je željan svega, sekund kasnije tata mi je zakucao takav šamar da sam sve zvezde prebrojao i naravno kaznio. Taj šamar cu pamtiti čitav život, to je bio šamar koji me je naučio da poštujem druge i njihove živote.
Kad sam bila mala rezala sam nožem blok čokoladice i pravila se da je suho meso.
Izgubio sam opkladu i morao da obrijem jednu obrvu. Inače radim na recepciji u hotelu.
Deset godina smo u braku i svaki put kad me poljubi u vrat osjetim ono nešto sto sam osjetila prvi put kad me je poljubio.
Nikada je neću razumeti... Ostavila me uz objašnjenje da me više ne voli. Prihvatio bi i bez reči otišao da s tom osobom nisam bio u braku 5 godina i da nemamo prelepog sina od 3 godine. Mene je majka ostavila kad sam imao 3 godine a sad i ja imam osećaj da napuštam svog sina i to me boli da vam ne mogu opisati koliko...
Nisam najbolji student, pa čak ni dobar, ali nikad nisam varala ni prepisivala na ispitu i ponosim se time. Roditelji su me učili da sve u životu steknem pošteno, i hvala im na tome. Ipak, najveća diploma koju možete imati jeste biti čovjek.
Upoznao sam devojku i dogovrio se da se vidimo. Došao sam kolima po nju, i pitam je da pustim klimu, a likusa mi kaže: "Pusti ja sve slušam!"
Bilo me je sramota u njeno ime.
Nema mi ništa gore nego kada kinem, a tek sam stavila maskaru.
Žestoko mi prija kad čujem da devojka govori reč 'gaćice' umesto 'gaće'.