Imala sam dečka koji je bio u grdnim problemima (kocka,alkohol...njegovi su bukvalo digli ruke od njega,a nije htio ni da radi nešto nego tako na trikove izvlačio pare od njih)...Kada smo se upozanili nisam znala za to...polako sam sve saznala i tražio je da mu pomognem da i on bude kao svi mladići...pomagala sam i moralno i materiajlno...čak je i godinu na fax-u dao ( i ostale poroke je ili smanjio ili isključio)...zbog njega nisam izlazila,kupovala garderobu, ništa...nekad ni za doručak u školi nisam imala..samo da bih što više uštedela da on može na fax...sa svojim roditeljima u ratu bila,haos proživljavala...(tad sam bila srdnjoškolka )...Kada je povratio poverenje roditelja šutnuo me kao psa..sa rečima..."Jbg meni se sad malo hoda"...Sad je opet na dnu...ružno je reći ali drago mi je...naježim se kad ga vidim....izaziva sve negativno u meni..dala bih sve da ga nikad više ne vidim..da me ne podseća na pakao koji sam prosla sa njim!
Moja đevojka je realno 5x ljepša od mene, 3 god smo zajedno... I još ne znam kako da odreagujem kada je ljudi predamnom hvale, kako je prelijepa, mene nešta sramota dođe...
Ozbiljno razmišljam o tome da upišem kineski jezik i da ga završim, zato što mi se sviđe njihova kultura. Ali kome god saopštim, ili me gleda kao da sam budala, ili mi se smeje.
Ne znam, nekako uvijek mi bude žao kada ofarbaju pješački prelaz na ulicama, tako da uvijek kada prelazim, prelazim sa strane, da ne uprljam.
Kada sam bila mala skinula sam jednu barbiku, vezala je oko struka i vukla je po kući. Upravo tada je došla komšinica (koja je psiholog) i moja mama je pitala "I šta vi mislite o ovome?", žena je umrla od smeha. :-)
Ne smatram džentlmenom onog muškarca koji pomaže samo devojkama koje smatra lepim. To nije džentlmen!
Ljudi ne shvataju koliko je lepo biti zdrav. Molim vas, nemojte se nervirati, jer ne znate šta je vredno nerviranja, treme i straha.
Kada idem na neki put obavezno ponesem sve knjige, sve što trebam učiti iako znam da neću ništa otvoriti kažem sebi "za svaki slučaj". I stvarno, jednom nisam ponijela ništa i imala sam toliko vremena i što je još gore, učilo mi se, pa me savjest pekla. Od tad redovno nosim sve knige, skripte i sveske. Ponekad ih čak i otvorim!