Svaki put kada se napijem volim da otvorim dusu i da ispricam sve sto me muci..
Volim kad odem na Primorje, a tamo moram da prodam bubreg za ležaljku.
Kad mi kasni, mislim da sam trudna iako nisam imala odnose nikada. Bolest.
Nemam naviku da na kraju telefoniranja kažem: "Ljubim te"... A i kad mi neko kaže to, ne kažem "I ja tebe"... Samo kažem "Ćao, ćao".
Kad sam bila mala, gde god da odem, ja budem žedna. I najviše sam volela, kad dođem u goste pa kažem "može caša vode" ( a u sebi mislim daj sok), domaćica kaže: Hoćeš sok, a ja iz sveg glasa "daaaa".
Najviše mrzim kad neko krene da mi priča nešto što mi je već pričao, i ja mu kažem: ''Znam, pričao/la si mi'', i on nastavi da priča, a ja moram OPET, po ko zna koji put, da slušam to.
Kad imam tako neke neprijatne misli, pomislim: mozgu, odje*i!
Kad me neko tokom razgovora slučajno pljune, ja se slučajno počešem baš po tom mestu.