Kad god putujem autobusom ili nekim drugim prevoznim sredstvom,imam trip da će jedino moj kofer negdje zalutati ,da će nestati...
Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Upisala sam fakultet, presrećna sam, al nemam s kim to da proslavim..
Jedva čekam da vratim dugove i da se probudim jedno jutro sa tim fenomalnim osećajem kad nikome nisi dužan.
Toliko volim svoju devojku, da bih je i sad oženio i imao decu sa njom, iako ona nije ni srednju još završila, a ja studiram. Živeli bi od ljubavi.
Kad dečko dođe da prenoći kod mene, tih 24h se pretvorim u neku ultra-domaćicu, a kad sam sama kod kuće mrsko mi i gotovi obrok ugrijat...
Kad sam nervozna idem na jedno mesto odakle se vidi veći deo grada, zapalim cigaru, pijem guaranu i svu nervozu prenesem na papir koji kasnije bacim... Bude mi nekako lakše...
Najbolje mi je ono kad je neka pesma na radiju iz perioda mojih roditelja,i mama ustane,pojača, krene da igra i uvek ista rečenica:"Jaoj što volim ovu stvar!"
Nikada nisam verovala u duhove i gluposti. Gledala bih one uklete kuće na kablovskoj i smejala bih se. Međutim evo već četiri godine se o tome ne izjašnjavam kad neko pokrene takvu temu. Razlog tome je jedno veče koje ću pamtiti celog života. Sestra i ja zmo živele u ogromnom stanu, ona je jedno veče otišla na neku slavu. Legla sam da spavam u mojoj maloj sobi i probudila me je toplota, pored mog kreveta stajala je crna senka i osecala sam da me gleda. Nisam mogla da se pomerim a bila sam sva uvijena u ćebe. Nisam osetila strah, sledila sam se. Boreći se sa svojim telom skliznula mi je noga do poda i kad sam osetila svežiji vazduh ustala sam i upalila svetloi otvorila prozor, toga vise nije bilo. Ni dan danas se nije pojavilo. Mislila sam da je bio san sve dok jednom moj rođak iz Vranja nije ispričao priču o crnoj senci koja ga je gledala dok spava u njegovoj sobi. Kad je završio svoju priču prebledela sam i ja sam ispricala moju. Ne znam da li verujem ali ne ismejavam,ne prizivam.