Kad izadju rezultati nekog ispita dva minuta skupljam hrabrost da ih otvorim. :D
Nikad mi neće biti jasno na osnovu čega ljudi znaju na koga od roditelja liči tek rođeno dete.
Mnogo gotivim ovu celu ideju ispovesti jer sam izvalio da nisam nenormalan već da svi imamo neke sitne čudne i smešne navike/tripove.
Kada idem ulicom i jedem imam utisak da prolaznici gledaju u mene i komentarišu: "Gledaj one debele, debela a još i jede".
Živim u 2 realnosti. Jedna tamo, jedna vamo..ajde spoji ti to majčin sine!
Moja drugarica i ja stavljamo kondom na dezodorans kako bismo vežbale.
Kada se ujutru vraćam iz izlaska uvek kupim 2 hleba u pekari, onako vruća, da ljudi ne misle da sam ženski probisvet, već fina ćerka koja se budi ujutru da bi donela kući vruć hleb.
Jednom sam se toliko napila da sam promašila, ne jednu, već dvije kuće od svoje. Komšija, onako poluotvorenih očiju otvara u 4 ujutro i pali svjetlo, a ja mrtva hladna: "Dobro jutro komšija, samo provjeravam da li kod vas ima struje."
Kad sam bila mala, i nisam mogla da zaspim, ujak bi legao pored mene, i rekao da zatvorim oči i zamišljam da idem u zemlju Oz. I onda krenemo da pričamo, šta sve vidimo... i na kraju se samo ućutim, i zaspim. On me ušuška i ode iz sobe. Dan danas, sa svojih 20, kad ne mogu da zaspim, zamišljam da idem u zemlju Oz, da berem čokoladu sa drveća i da se igram sa nekim patuljcima.
Dok sam išla u vrtić, svi moji vršnjaci iz grupe su povodom rođendana donosili tortu. Ja sam rođena u julu, tada je raspust i nikada nisam dobila priliku da i ja odnesem tortu. Jedne godine sam rešila da rođendan proslavim kada mi nije i pozvala drugare kući, bez ičijeg znanja. I dok je mama vikala ja sam otvarala poklone.