Dve godine su prošle od kad sam na insistiranje roditelja ostavio devojku, zbog toga što je bila starija od mene. Dve godine kasnije, ja i dalje mrzim sebe, zbog kukavičluka, zbog toga što nisam imao snage da stisnem zube i suprostavim im se. I dan danas ne mogu nikako da zamislim sebe pored neke druge.
Dečko i ja smo vodili ljubav i u naletu strasti on mi je udario blagi šamar, na šta sam ja uzvratila duplo jačim...i tu je nastala svađa...
Mnogo mi teško padaju rastanci, iako nikad ne zaplačem.
Žensko sam, ali stvarno ne volim da vidim lopate na prstima i ne mogu da zamislim šta te devojke uspevaju da rade sa tolikim noktima. -.-
Ponekad bivšeg dečka trznem sa sakrivenog broja, samo da provjerim da li je u gradu i koja pjesma svira!
Jednom sam našao mobilni telefon dok sam šetao, nije bio Bog zna kakav, a i iz pristojnosti sam hteo da ga vratim vlasniku. Počeo sam da listam po imeniku mobilnog telefona i pozvao broj 'Kuća'. Javila se žena, i dogovorili smo se gde ćemo se naći da bih joj vratio telefon. Sačekao sam je na dogovorenom mestu, i kad vidoh ono ljutita žena hoda prema meni. Približila mi se, otela mi telefon i počela me optuživati da sam joj ga ja ukrao. Takvu nekulturu u životu nisam video. Hteo sam je ošamariti tako jako da padne u nesvest. Odšetao sam i odlučio da nikada, ali više nikada neću vratiti mobilni telefon koji pronađem.
Mrzim kada obujem crne čarape i kad ih na kraju dana skinem, a ono mi sve trunje od njih po nogama i zato furam samo bele od njih jer ništa ne ostaje i deluju mi nekako finije.
Uvek kad izađem ranije iz škole kad se razbolim, bude mi bolje čim izađem iz školskog dvorišta.
Žestoko mi prija kad čujem da devojka govori reč 'gaćice' umesto 'gaće'.