Počeo sam da grlim jastuk otkad je otišla, a nikad to nisam radio.
Nekad nisam svesna da mi se najlepše stvari dešavaju odmah tu ispred nosa. Obično kad je već kasno, ustanovim tako nešto.
Definitivno najgori osećaj je kada se trudiš oko neke osobe 4-5 meseci, svaki dan je zivkaš, trudiš se da budeš zanimljiv, samo da bi izašao sa njom i upoznao je. A onda dođe neko lepši i bolji i smuva tu istu osobu za nedelju-dve.
U vezi na daljinu sam već godinu dana i nešto. I svaki put kad odem kod njega u grad razmišljam da li me vara i da li to ceo grad zna i smeje mi se i iza ledja pričaju: vidi ovu jadnicu, prešla je tolike kilometre, zbog nekog ko je vara ovde. Sutra idem i čak posle tolikog vremena, ja se plašim.
Mrzim kada starija sestra sa ogromnim si*ama nosi moje majice i raširi ih.
Mnogo volim svog oca, napravio je me sa 17 godina to je bila neka srednjoškolska kombinacija "za jedno veče", sa mojom kevom koja nije preživela porođaj, moj otac nije ni znao da je trudna, živeo je u drugom gradu. Saznao je od roditelja moje majke da ima dete, nekao se izborio kod njegovih da me prihvate. Uprkos tome što je bio mlad, išao u srednju školu, studirao, on je uvek imao vremena za mene. Sada imam 16 godina i mislim da je najbolji otac na svetu! A i vrh je kada mi dođe na roditeljski, a on najlepši i najmlađi, sve moje drugarice se pale na njega.
Prvo što uradim kada dodjem kući jeste da vežem kosu, to ne radim u javnosti jer sam klempava.
Svaki put kad raskinem s nekim momkom stavim našu pjesmu da zvoni kao alarm kako bi je zamrzila, a ne plakala kad je čujem.
Tata mi je umro prije 6 godina. Svakog dana zaspim moleći Boga da se mami ništa ne dogodi.
Ne rešavam ukrštenicu ako ne znam ko je poznata ličnost sa slike.