Na jednom festivalu jedne godine, dečko i ja smo pijuckali pivo i slušali muziku. Obzirom da nam je ponestalo piva, moj dragi kako i sledi ode po novo. U međuvremenu sam sama đuskala- kada mi je prišao potpuno nepoznat dečko i počeo startovati iako standardnim vrlo simpatičnim frazama, nemajući pojma da moj dragi stoji iza njega neko vreme i slusa- i ne, nije bilo batina niti vređanja, moj dragi mu se uljudno zahvalio što smatra da je njegova devojka divna, i kako su istomišljenici častio ga pivom. E to je muškarac.
Nisam prošla na prijemnom, čak sam ga veoma loše uradila i nikad nisam pomišljala da zbog toga mogu biti ovoliko razočarana u sebe.
Ponekad bih volela da budem jedna od onih drskih, "žestokih" cura, a ne ovakva "slatkasta" sa nevinašce okicama.
Uvek kad me u toku dana čeka neka velika obaveza, redovno pre izlaska iz kuće se obratim mojoj mački rečima "Pa da bole tebe uvo..." I teatralno odem.
Nekad mi se desi da kad pred devojkama bacam neke fore da njima bude smešno nešto što je meni poprilično glupo i obrnuto.
Pročitam ja jedno veče, oko ponoći, na ispovestima kako neko tati nikada nije rekao da ga voli, a voli ga. Ja razmišlim i skontam da ni ja nisam mami nikad rekla da je volim a volim je, i viknem iz sobe sva srećna, mama volim te, a ona odgovara "jedi gov*a". Mislila je da je nešto za*ebavam, da ne poveruješ.
Kažem "evo me na pola puta" a još nisam ni iz stana izašla...
Preminuo mi je tata pre godinu dana i sada kad god napravim nešto što ne mislim da bi se njemu svidelo, imam osećaj kao da on to vidi i užasno se osećam...
Kada sam bila mala moj deda mi je ispunjavao i najluđe želje...jednom se čak popeo na tavan u sred leta samo da bi mi skinuo sanke jer eto ja sam htela da se sankam i leti.
Želim curu s kojom ću sist isprid kuće, zapalit cigaru, popit pivo, i gledat u nebo/more bez ijedne progovorene riči, a da iman onaj osjećaj kao da smo pričali 5 dana u kompletu...