Gledam preko puta moje kuće, komšije ispraćaju ćerku, koja ide u Ameriku sa mužem da živi za stalno. Sin im je već odavno tamo. Oni ostadoše ovde sami da žive do kraja života. Džaba im onolika kuća i sve pare što imaju kada će svoje najmilije viđat jednom u dvije godine, zato nikad neću otić iz svoje zemlje, pa valjda će i ovde nekad krenuti na bolje...
Obožavam štikle ali ih ne nosim jer sam onda viša od dečka.
Uvek sam mrzeo kad se dogovorim sa svojom (odavno već bivšom) devojkom da izađemo na kafu a ona povede i svoju drugaricu koja nije ni gladna ni žedna dok se ne ispostavi da ja častim. Ehhh, tad naglo ogladni i ožedni...
Nikad mi neće biti jasno zašto neke osobe uvijek misle da su njihovi problemi najveći.
Svaki put kad devojka dođe kod mene i kaže da ide do wc-a, molim Boga da tata nije vršio veliku nuždu, jer bi me odmah ostavila.
Svako jutro baba usisava hodnik ispred moje sobe i budi me. Sinoć sam se napio, ušao u 2 ujutru u njenu sobu i počeo da proizvodim zvuk usisivača, samo mnogo glasnije, kako bih joj pokazao šta mi radi. Jutros mi se osvetila, i počela je da mi usisava jastuk.
Prosto se pitam hoću li ja ikad doživeti, da sedim u nekom finom restoranu, na romantičnoj večeri sa meni dragim bićem, uz vino i sveće... ples uz stari dobri evergrin, da sve prosto bude kao u snu, bar na jednu noć, ili ću celi život da se smucam po parkovima grickam semenke i pijem pivo iz limenke.
Studiram farmaciju i u apoteci, dok sam radila praksu dođe devojka i traži 'pilulu za dan posle sutra'.
Juče sam tako jako zalupila gepek na taksiju da umalo nije ispala tablica.
Kad sam bio mali kidao sam grane da ih koristim kao mač sa kojim sam mlatio travu ko blesav.