Dečko me je pitao " KAĆEMO na kafu? "
Nikad nismo izašli na kafu.
Mislim da imam disleksiju, i kad sam sam htela na netu da proverim simptome ukucala sam Diskeksija. Mislim da je to dovoljno.
Dva dana sam sa dečkom provela nedaleko od mesta gde živi, u šumarku, pored reke, samo priroda bez ikakve tehnologije i samo nas dvoje. Poneli šator, nešto malo hrane, voća i pivo. Pravo da vam kažem nikad se lepše nisam osećala, kome treba more i luksuzna putovanja..
Ljude često fascinira to što studiram psihologiju, smatraju me za dobrog sagovornika i generalno vole da mi se poveravaju, a ja ih najčešće slušam "sa pola uha" i govorim im ono što bi želeli da čuju jer nemam volje da se opterećujem svačijim problemima.
Mama je u 50-oj počela da uči engleski. Pita me šta znači to BUT ( reč čita, naravno, kao što je rekao Vuk Karadžić onako kako piše :)) Dakle, šta je to BUT? Na šta moj tata odgovara: ,,Pa, valjda batak!!"
Mrzim kad neko hoće da mi se javi, pa mi pruži znojavu ruku.
Nikada na tiketu nijesam stavio da će tim za koji navijam da izgubi.
Uvek me uhvati panika nedelju dana pred ispit, a dan pred ispit me bukvalno boli uvo kako će biti, hocu li položiti ili ne.
Sve stvari koje ostavim ''da znam gde su'' nikada više ne pronađem.
Svakoj ribi koju dovedem doma iz kluba dam istu četkicu za zube i kažem: "kakve li sreće, baš imam jednu novu viška."