Neki dan stojim ispred škole i dolazi čovek koji je inače malo poremećen i pokušava da nam proda neke loptice, u jednom trenutku pokazuje prstom na mog druga i pita mene i drugaricu ko je on i kaže da mu je poznat, reče drugarica ime momka i deda reče da mu je to unuk, znači mog druga je bila sramota da ga pozdravi zato što je bolestan, žalosno. Toliko mi je bilo žao da sam se odmakla i pustila suzu. Čak sam videla da je i taj deda zaplakao.
Sinoć sam imao sex sa nekom devojkom ispred Erste banke. Molim radnike da i ako imaju snimak ne okače na net, keva mi ima problema sa srcem. Hvala
Namerno sam pitala tatu da mi objasni nešto što je njegova profesija, iako sam mogla da uđem na google, i nađem. Nekako mi je drago kada vidim kako je sav ponosan kad objašnjava :)
Sjećam se da sam kao mali, kad god bi me mama poslala po hljeb u prodavnicu, vraćao se kući sa hljebom, ali bez okrajka kojeg sam uvijek jeo na putu do kuće :)
Mrzim kad mi obećavaju nešto u budućnosti, na primer idemo sigurno sledeće godine tamo. Neću sledeće godine, hoću sad.
Kad sam bio manji, u znak zahvalnosti autima koji su me puštili da pređem ulicu sam mahao.
Ja kad čitam simptome različitih bolesti na internetu imam utisak da bolujem od svih njih.
Kad šumeća tableta ispliva na površinuu, pokušavam da je vratim dolee prstoom.
Uvijek sam se pitala ko pojede svu onu hranu koju kuhari spreme u onim kulinarskim emisijama na TV-u.
Pitam se da li ću ja ikad biti jedan od onih osoba čiji prtljag izađe prvi na aerodromu.