Veceras sam decku poklonila svoju detelinu sa cetiri lista, koju sam cuvala oko 10 godina. Lepo se osecam. Nadam se da ce mu doneti srecu...
Kao klinac sam uvek krao novac iz maminog novčanika. Sad sam zaposlen, imam 23 godine, i sada sam ja taj koji ubacuje u njen novčanik! Lep osećaj, moram priznati.
U toku seksa sam namerno rekao ime druge devojke, samo da vidim kako će moja devojka da reaguje. Nije mi poverovala u ovu priču...
Svaki put kad me mrzi da učim, pogledam moje roditelje kako se muče i teško zarađuju jer nisu završili neke dobre škole, i kažem nećeš i ti tako! odma dobijem motivaciju za učenje :)
Kad stojim u redu u banci ili u opštini uvijek brojim koja sam na redu i kad dođem na red uhvati me trema što sam prva..
Jednom prilikom sam pitala tadašnjeg dečka: "Da li bi ikada bio u ozbiljnoj vezi sa devojkom za koju znaš da ne može imati dece?" , odgovor je bio: "Ne bi, ipak volim decu i želim da ih imam mnogo." Pitanje nisam postavila bez razloga. Bili smo neko vreme zajedno, zavoleli jedno drugo. Priznala sam mu da neću moći imati decu. Nije mu bilo jednostavno. Lečila sam se - bezuspesno, tada je bio uz mene ali sam ga pustila da traži svoju sreću negde drugo.
Svaki dan se pitam da li cu naci nekoga koga cu zavoleti i ko ce reci: "Pa možemo i usvojiti bebu." :)
U zabavištu bi se sve devojčice igrale mama i ćerki, ja bih uvek uživljeno glumila psa u toj igri i lajala okolo. Evo me sada na studijama, a "mame" su prerano postale to zapravo.
Najveća trauma iz detinjstva mi je kad mi tata kaže: 'aj sad knjige u šake, pa posle da te preslišam.'
Otkad znam za sebe stavljam ruku na vagu u prodavnici dok kupujem voće, da bih vidjela koliko je teška.