Kad sam bila mala i na tv počne da peva Vesna Zmijanac, moj ćale ustane i poljubi televizor.
Namerno sam pokazala komšiji grudi preko prozora. Želim ga više od svega.
Komarci mi prolaze kroz mrežu na prozoru, je li moguće da su tolicki?
Moj tata spava svako popodne, i kad ga neko zove mi deca slažemo kako nije tu. Jednom ga je tražio neki čovek i javila se moja sestra rekla da tata nije tu i da može da ostavi broj da mu se tata javi čim dođe kući. Kada je čovek izdiktirao broj, ona mu je rekla "važi, javiće vam se tata čim se probudi"...
Toliko sam opsednuta vežbanjem da dok čekam da deluje balzam na kosi (3-5min) ja radim sklekove i čučnjeve u kupatilu!
Često se zapitam da li neko, na drugom kontinentu, u drugoj državi ili čak paralelnom univerzumu vodi isti život kao ja? Da li postoji neko ko ima sve što imam ja, da li radi sve što radim ja, da li ima ista osećanja kao ja... Kad bih znala da tako nešto postoji, volela bih da pitam tog nekog, kako se nosi sa svim tim glupostima, čisto da proćaskamo...
U prvom razredu sam morala da napišem "Ime majke" a ja sam napisala "Mama" i nacrtala srce..
Dobila sam takav grip, da to nije normalno. Temeratura, zapušen nos, glava boli, grlo peče...
Kaže mi moja baka: "Sine, za to je najbolji lek zrno bibera", ja u čudu: "Kakvo zrno bibera bako? Baka: "E pa lepo, 'vako, legneš na leđa, staviš zrno bibera u pupak, i onda pupak-na-pupak, a zrno bibera ne sme da ispadne sve dok se skroz ne preznojiš. Provereno pomaže!" Baš je vrag ova moja baba. Sada tražim drugi pupak, mislim čisto u medicinske svrhe.
Od kad sam se zaljubio u drugaricu iz odeljenja vikend mi mnogo sporije prolazi.