Izuzetno mrzim kada mi neko u mailu, na skajpu, fejsu ne napiše nijedan smajli (osim ako nije profesor i sl.). Takva osoba mi deluje jako neljubazno i nekulturno.
Kad sam bila mala pisala sam Deda Mrazu pismo sa spiskom želja i bacila sam ga kroz prozor očekujući da leti preko drveća i krovova dok mi ne nestane iz vida, baš kao u crtanim filmovima, ali sam ga samo gledala kako pada u baru ispod prozora. Stvarnost 1, crtaći 0.
Kad prolazim pored ogledala, podignem majcu, uhvatim se za stomak i pričam: "Odlazi! Nisi mi potreban!!!"
Nikad mi nije bilo jasno zašto u filmovima devojka posle seksa uvek nosi mušku košulju. Zašto ne obuče nešto svoje?
Molim Boga da mi se sestra bogato uda i da ode što dalje od mene, da joj mogu ići u posjete u inostranstvo...
Radim kao volonter u jednom domu za decu bez roditeljskog staranja. Deca su divna, poslušna i najteže mi pada kada me pitaju da ih vodim kući. :(
Svi imamo prirodne mirise i mnoge ljude prepoznam zatvorenih očiju samo po mirisu. Pitam se kakav je moj miris.
Kad idem na prvi sastanak sa djevojkom u glavi zamišljam pitanja i neke opasno dobre odgovore da je impresioniram.
Shvatila sam da mi je potreban psihijatar u trenutku kad sam pokušala da uplašim mog psa da bi prestao da štuca.
Moja mama je saznala da nosi mene 1. aprila 1991 god. Kada je to rekla tati, on se samo nasmejao, jer je mislio da je to prvoaprilska šala... Pola sata joj je trebalo da ga ubedi da će stvarno postati otac. I dan danas me zove Aprilili.