Upoznala sam dečka sa roditeljima samo zato što sam pročitala da je istraživanjem dokazano da takvi momci manje varaju.
Kad god odem ćaletu na grob kažem spomenku "Gde si matori" i zamislim da to govorim tati.
Uvijek kada vodim svoju ćerkicu kod bivšeg muža, potrudim se da izgledam makismalno dobro, da mu bar na neki način probudim osjećaj krivice što je razorio porodicu zbog avanutice... Nadam se da bar u sebi kaže " Bože šta sam ja ostavio i zbog čega ... ! "
Moja najveća trauma iz detinjstva je kad se spremi nešto što mrzim da jedem, i onda mi roditelji kažu: "Nećeš da ustaneš dok to ne pojedeš." I ja naravno nikad ne pojedem, nego vratim u šerpu.
Najviše volim osećaj kada sam sednem u kola, pustim laganu muziku i odem da se vozim bez ikakvog cilja.
Ujutru kada treba da ustanem za posao priuštim sebi "jos dva minuta'' i uvek se uspavam i zakasnim.
Sramota me što završavam fakultet, a ne znam dobro engleski.
Nerviraju me osobe koje obožavaju da ispituju o intimnom životu i njihovim detaljima, kao da je zabava za njihove uši i tema tračarenja kad im je dosadno, ali ih sve mnogo bitnije uopšte ne zanima.
Kad sam bila mala, bila sam se prehladila i puno mi je cureo nos. Tražeći maramice otvorila sam maminu fioku i videla tampone, ali naravno tada nisam znala za šta služe, pa sam ih ugurala u nos. Nakon toga sva ponosna sam ušla u dnevni boravak da se pohvalim pred gostima kako sam našla rešenje. Moja majka se zacrvenela i oterala me iz sobe, dalje ne bih nastavljala, ali sam shvatila da su maramice zakon.