Oduvek sam mrzeo "Utisak nedelje" zato što me je to uvek podsećalo da je nedelja uveče a ja ništa nisam učio za vikend..sutradan u školi, naravno,uvek naje*em.
Najveći bedak koji vučem iz detinstva je onaj kad napipam rodjendanski poklon i shvatim da je previše "mekan" da bi bio igračka.
Volim da kada se posvađam sa dečkom,odemo u krevet i legnemo svako na svoju stranu, ljuti jedno na drugo,i on se iz čista mira pribije uz mene i zagrli me :) sav bes i ljutnja prođe!
Smatram uvredljivim kada neko ima slušalice u ušima dok razgovara sa nekim.
Ovaj moj mentol se seti da treba da me oženi samo kad smo na nekoj svadbi. I onda dva dana priča, planira, treći se ne seća. Na poslednjoj svadbi sam rekla da neću, možda tek sledeće godine, i on se naljutio. Bio je ljut dva dana, treći se nije sećao...
Kad se iznerviram nešto, odem i operem zube. Bude mi bolje.
Svaki dan ko neka baba prozoruša blejim na prozoru da vidim kad ide i kad se vraća iz škole... i tih par sekundi kad prođe setim se svega i srećan sam...
Moja mama misli za svaku curu sa kojom pričam da je moja djevojka!
Bivši dečko mi je jednom pijan ispred zgrade pevao Kučka neverna. Sve komšije su izašle, htela sam da propadnem u zemlju...
Kada sam ulazila u pubertet, bila sam ubeđena da sam lepa šta god uradila ili obukla. Sad kad se setim toga osećam se kao da sam bila najružniji gušter na svetu.