Kao mala obožavala sam da kada porodično kolima krenemo negde,dok se mama i tata zapričaju, ja se sa bratom plezim ljudima u kolima iza naših. :) i uglavnom su ljudi reagovali smešeći nam se. :D
Vozačka dozvola mi služi da pokažem kako sam lepo ispala na slici, jer drugu svrhu nema.
Planiram da napustim grad, porodicu, prijatelje i odem u Nepal i ostatak života živim kao koza.
Kada sam bila mala, mislila sam da je čaj od kamilice skuvan od male kamile.
Dečko mi je veterinar... ponekad se zapitam zašto mu je omiljena poza `otpozadi`...
Ceo život želim da ga nađem. Uspela sam u tome pre neku nedelju uz pomoć interneta. Prvo smo se dopisivali, pa je on onda predložio da se nađemo uživo...bila sam presrećna. Pre neki dan sam videla svog oca prvi put u životu. Imam 25 godina, ali kada sam ga videla osetila sam se kao da imam 5. Nisam mogla da pričam neko vreme, sedela sam i plakala. Kada sam konačno skupila snage da progovorim, pitala sam ga da li bi pristao na dnk analizu. Pošto on misli da nije to što ja verujem da jeste, mislila sam da mu neće biti problem da se testira, ali reko je da neće. Nadam se jer se uplašio... Rekla sam da ja ne očekujem ništa od njega, samo želim da znam istinu. Pričali smo nekih sat, dva i na kraju je obećao da će razmisliti i javiti mi, ali i da se ne nadam previše. Najviše bih volela da on poželi da me upozna, jer kada bi me upoznao možda bi me i zavoleo...
U januaru, prošle godine moja majka je imala moždani udar. Sve se desilo iznenada. Neočekivano... Rekao sam sestri da ode po pomoć jer nisam želeo da i ona prisustvuje tome. Ubrzo je došla pomoć, stavili smo je u auto, bez svesti i odvezli u prvu pomoć. Sećam se da je tada došla sebi. Nije znala gde se nalazi. Žalila se na užasnu glavobolju. Ja sam stajao naspram njenog kreveta, gledajući je. Onda me je ona pogledala. Gledala me je izvesno vreme a onda ljutito rekla :"A gde je tebi jakna? Kako misliš da se vratiš kući po ovoj zimi bez jakne? Smrznućeš se!" Nisam znao šta da joj odgovorim. Tada sam bio najbliži tome da shvatim šta znači biti roditelj. Molio sam Boga da je ne izgubimo. Iste noći je prebačena na Klinički Centar u Kragujevcu i operisana na klinici za neurohirurgiju. Hirurg je rekao da su male šanse da će ostati živa ali da je operacija jedina šansa da pokušaju da joj pomognu. I uspela je. Prebrodila je najteži ispit u svom životu... I dalje je tu, taj naš anđeo čuvar...
Uvek kad imam loš dan na poslu ja odigram jedan loto, pa sve maštam kako dajem otkaz.
Čudno mi je kada na fotografiji u boji vidim osobu koja više nije živa...