Čitajući ispovjesti shvatila sam da nisu svi muškarci isti.
Tokom seksa sam pokušao da vodim dirty talk sa mojom devojkom. Pitao sam je da li je bila nevaljala, na sta je ona zbunjeno odgovorila ,,KAD" i zagledala u mene...
Некад причам са мојим мачком и трипујем да ме разуме шта му причам.
U želji da se svima svidim, postajem ono što nisam. A jedino što želim je da me neko voli onakvu kakva jesam, ali se plašim da ja kao ja, neću biti zanimljiva nikome i da me niko neće voleti.
Volim što naš jezik ima toliko psovki. Kad god sam besna, samo odvalim po koju i odma mi bude lakše.
Stvarno nisam zahtevan nikad bio prema roditeljima. Znao sam da nekad nemaju da mi daju para kao sto drugarima daju njihovi roditelji. Ali ne razumijem, zašto sada, kada imaju, ne žele da finansiraju moje školovanje u drugom, velikom gradu. Zašto mi ne ispune jedinu želju koju sam tražio od njih i za koju znam da mogu naći rešenje?
Do pre par meseci sam za krovni kofer, na autu, mislio da je u stvari čamac...
Došlo vrijeme da i ja polažem vozački i tako kada sam otišla na prvi čas, pozdravljam se sa instruktorkom koju vidim prvi puta. Žena mi pruži ruku i reče: "Kaima." (tako se zove)
Međutim, ja sam razumjela da me pitala "Kaj ima?" tako da sam ja rekla "Nema ništa, kod vas?"
Kako me samo bilo sramota.
Ne podnosim kada me neko prekine u sred rečenice i posle kao 'Izvini nastavi'. Teraj se.
Kad se pozdravljm s ljudima, ne znam da l da im bacim pet ili jednostavno pružim ruku, pa uvek ispadne nekako mrljavo.