Sutra idem da vadim ličnu kartu, a juče sam ceo dan stajala pred ogledalom i nameštala neprimetan osmeh.
Dok razmišljam, često pričam u sebi na engleskom jeziku. Trenutno mi u glavi: Wazzaaaaaaaaaaaap :D
Imali smo savršenu vezu, idealan brak, dok se jedno veče nisam vratio kući besan i pripit. Sačekala me je na vratima, želela je nešto da mi kaže, a ja sam je po prvi put udario, opalio sam joj šamar. Nije rekla ni reč, okrenula se i zaključala u sobu. Spavao sam pored vrata. Ujutru me budi telefon, vrata otvorena, njenih stvari nema. Zvali su me da mi kažu da je rano jutros poginula u saobraćajnoj nesreći. I na najgori mogući način sam saznao šta je prethodne večeri htela da mi kaže. Bila je trudna.
Pitam ja jednom tatu da mi skuva čaj i kaže on meni od čega ćeš, a ja mrtva 'ladna: '' od šupka.'' Misleći na čaj od šipka.
Navikao, pa i vodu sipam kao pivo. Sa nakrivljenom čašom.
Jednom prilikom, ortaci i ja sjedimo u gradu, pijemo kaficu, pušimo i gledamo okolo... Onako, uobičajen dan... I počela je priča o tome ko šta najviše voli kod djevojaka, u fazonu, šta ga najviše "pali"... Jedan kaže dupe, drugi grudi, treći noge... došao red na mene, rekoh: "Maniri dame".
Oni pogledaše jedan u drugog pa svi odjednom u mene i počeše se smijati... I ja sam se počeo smijati, čisto zato da ne znaju da sam u stvari, bio ozbiljan...
Uvela bih obavezno nošenje onih trakica sa semafor žurki (crvena, žuta, zelena) za svaki izlazak. Ovako se ljudi ili boje prići ili se ispale.
Kad jedem jabuku i kada mi ostane ono na kraju i mrzi me da ustanem da bacim, ja uzmem i pojedem je celu.