Posto nocu ucim a vrata od terase su mi stalno otvorena, privucena svetloscu u stan je usla leptirica, ogromna je! I sad ona tako vec dva dana leti po stanu a meni zao da je ubijem, nazvao sam je Zorka. Zorka i ja sad zajedno ucimo, a ja se nadam da cu poloziti ispit jer sam bio human i nisam je ubio.
Mrzim kad me neko pita: "Šta ti je?" , a nije mi ništa..
Drugi put mi se dešava da budem ostavljena uz objašnjenje da taj neko ne može da mi vrati toliko pažnje i ljubavi koliko ja mogu da pružim.
Kad pričam preko telefona, uvek se zdam da objasnjavam rukamama, iako me ne vide.
Priznajem da imam predrasude o razvedenim muškarcima ili ženama, okrene mi se želudac kad mi neko kaže da je razveden, uvek pomislim loše o toj osobi.
Bila ja kod dečka i sedela sa njim i njegovom mamom (super se slažemo), pričali tako o životu i planovima, i ja kažem "eto, jeste da imam 20 god., al' meni je prioritet da završim faks, pa da se onda izludujem za sve ovo vreme što nisam mogla, i onda lepo porodica, deca tamo oko 30-e.", na šta me je ona pogledala i rekla "oćeš ti da budeš majka ili baba?"
U svoj bazenčić sam prosula kilu soli i zamišljala da je moree.
Prema devojci sam gad, zato što ne znam kako da je ostavim i želim da ona ostavi mene.
Imam strašno veliku tremu jer u ponedeljak treba prvi put u školi da izađem ispred više od 20-oro dece i održim im čas. Nemam pojma šta treba da pričam posle predstavljanja...
Žensko sam, radim u SAJ (specijalnu antiterosticku jedinicu), a moj sadašnji dečko mi je prišao da se upoznamo sa rečenicom: "treba li ti momak da te štiti od ovih udvarača ovuda?"