Kupila sam dečku majicu za rođendan,čisto mali znak pažnje, da ga na mene podsjeti. I danas vidim sliku kako druga žena nosi tu njegovu majicu, a govorio je da nemaju ništa. Osjećam se tako poniženo i slomljeno....
Toliko sam se radovala estetskoj operaciji, koju sam trebala raditi u julu, da sam za septembar ostavila 4 ispita. Nazvala sam da se odgovorimo oko termina i saznala da je doktor na odmoru baš do septembra. Grist ću se cijelo ljeto.
U srednjoj školi, kada bih bila prva smjena ustajala sam u 5, jer mi je škola bila udaljena 45 minuta busom, a stanica 15 min od moje kuće. Jednog jutra sam tako ustala, istuširala se, spremila i taman da krenem na bus, kad nešto mi čudno, ni jedna kola da prođu...pogledam na sat...02:45 h. Lagano sam htjela da se uputim na stanicu.
Najviše me nervira kada mi neko kaže: 'Može mi se.' I meni se može da ti opalim šamar, pa to ne radim.
Počeo sam da se predstavljam nadimkom, ne znam da li ljudi i znaju kako se zovem.
Jedno veče sam pio i probudio se ispod znaka Kolašin, ne znam kako sam doša tamo. Iz Podgorice sam.
Kao mlađi smo imali zafrkanciju, da za curu koja se jeb*, kažemo "jest nevina, al u lakat"...
Jednom prilikom sam, kada sam završio odnos sa jednom, ganjao je po stanu da je udarim penisom po laktu, da se ni to ne može reći za nju.
Sjećam se da sam završio ispred zgrade gol, a ona je bježala preko parkinga i plakala od smjeha...
Za svojih 16 godina, možda sam jednom u životu videla tatu kako plače, i to kad mu je mama umrla.
Pre neki dan dolazim ja iz škole, i ulazim u kuhinju. Tata stoji sa suzama u očima. Zanemela sam, jednostavno. Kada sam spustila pogled,videla sam da je nasekao puno luka, jer je pravio nešto i da je zbog toga plakao. Laknulo mi je, jako. Nikada u životu ne želim da ga vidim kako plače, jer je to nešto najgore i najbolnije što sam ikada videla.
Nacrtala sam sebe i najboljeg druga. Znala sam tačno svaku njegovu crtu lica, a sebe nisam umela da nacrtam.