Puštam komšiju da mi krade net samo zato sto znam da mu je premala plata, iako on to ne priznaje.
Sinoć sam se smuvala sa dečkom, kad sam ga slučajno pupnula po njegovoj ''stvarčici'', rekla sam ''pardon'', a on meni ''samo izvolite''.
Imam i radnog i praktičnog iskustva. Diplomu i dosta vannastavnih aktivnosti i nakon godinu dana konkurisanja i odlaska na raznorazna testiranja i na kraju odbijanja... pukao mi film tako da sam sada dobila posao preko veze.
Flertovala sam sa profesorom filozofije, i to ne samo zbog ocene...
Kad sam bila mala, tražila sam od tate da mi kupi konja. Uvek je govorio:"Naćeš ti sebi konja kad porasteš." Namalerisao mi.
Večeras treba da se vidim sa bivšim posle pola godine. Kupila sam novu haljinu, štikle, torbu, naručila feniranje i šminku. Meni je sve to manje bitno, ali on se mnogo loži da mu riba izgleda kao milion dolara. I sve to da bi došla na pet minuta i rekla mu da imam novog dečka i da od nas dvoje nikad više ništa biti neće. Volim ja njega još i nemam dečka, al neće se sa mnom niko za*ebavati.
Kada pričam sa devojkom preko telefona, uvek sačekam da ona prekine vezu.
Kad god me muž uvredi ili rastuži, odem i kupim sebi nešto, neku krpicu ili makar sitnicu. Iako nije rešenje problema pomaže u raspoloženju! Naravno, kupujem od svoje plate, i prokrijumčarim kao "to je staro nešto".
Ne podnosim što mi žena stalno nabija na nos što zarađujem manje od nje.