Kad sam bio mali, bio sam ljubomoran na svoje roditelje, pa kad bi oni spavali zajedno, ja bih uskočio u sredinu i gurao tatu na jedan kraj, a mamu na drugi! :D
Gledam kroz prozor kad se vozim u busu u nadi da neće da me pogleda neka matora i zamoli da ustanem..
Uvek kad jedem džem ostavim bar za jednu kašiku,čisto da na kraju ne bih morala da perem teglu.
Živim u malom mestu i u ozbiljnim sam godinama. Radila sam kao nastavnik uspešno, ceo život. Moje tuge i neispunjenosti topila sam uveče sa mužem uz koju čašicu. Nisam sigurna kada je počelo da me hvata, ali sada pouzdano znam da sam alkoholičar. Stidim se toga, ali ne nalazim izlaz. Lečenjem bih obznanila svima moju sramotu, pa se ne usuđujem da potražim pomoć.
Treniram celo leto samo da one što lenčare ceo raspust iznerviram u septembru.
Majka mi radi u kiosku. Mnogo puta je među novinama, ispod pulta nalazila novčanike pune novca, telefone, vredne stvari..i svaki put se trudila da iste vrati. Onda dođe dan kad smo se spremale za put u Grčku. Mama je našla novčanicu od 100e na ulici, koja nam je došla kao kec na desetku, jer nismo imale baš neki džeparac... A da, i to putovanje smo dobili na nagradnoj igri. Dakle,dobro se dobrim vraća!
Kada smo bili mali, kod nas u ulici, kad god se neko s nekim posvađa i poslije prođe pored njega umjesto "Ćao" kaže "Nećao" kao neka furka. E da znaš da se ljutim na tebe i neću da pričam još dugo sa tobom. Dječija posla.
Za mene je najveća bol kada stavim na zube alu - foliju od čokolade (ono kao da imam srebrne zube, što smo kao deca radili), pa se ona dodirne sa plombom. Ne znam do kakvog procesa tu dolazi, ali boli da oči ispadaju!
Sto mrzim kada ljudi hodaju nit na levoj, nit na desnoj strani trotoara, nit idu pravolinijski, nit ševrdaju, i onda se čude kad se slučajno sudarim sa njima u žurbi.