Najjače je kada je daljinski kod mene, a brat mi zatraži da pojačam televizor. Ja pojačam do kraja, a kada mi kaze "smanji", ja smanjim do kraja i tako u krug dok me ne izbaci iz sobe. :D
Izgubila sam roditelje kada sam imala nepunu godinu dana, živjela sam sa strikom/amidzom. U školi sam mrzila pismenu vježbu na temu:,,Opis majke.'' , ja sam uvijek opisivala striku/amidžu i mnogo me je boljelo jer nisam poznavala svoju mamu. Takođe mnogo mi je teško kada moje prijateljice loše govore za roditelje kada ih iznerviraju, a ja bih sve dala da jedan dan provedem s njima.
Rodjen sam Holandiju a roditelji Srbiju. Ja sam od rodjenje stranac. Gde god odem gledaju me kao stranac. I nekad se osecam bedno zbog toga..
Napio sam se kući, sam, samo da bih imao m*** da je startujem na fejsu...
Nikad ne pustim vodu u WC šolju kad sam u nekom restoranu, kafiću, javnom WC-u. Imam trip da ću da se zarazim nekom bolešću!
Često padam u depresiju, razmišljajući o tome da sam samo mali, nebitni mehurić u svemiru.
Gitujem uši sapunom, kako mi se ne bi videle rupice od minđuša na razgovoru za posao, jer oni prihvataju samo jednu, a ja imam tri...
Muž i ja se svađamo čim naša beba zaplače, uvek pita šta sam mu uradila. Pa beba je, mora da plače!
Pokušala sam da ubedim mamu da odigramo par-nepar da bi videle ko će od nas prati suđe. Nije upalilo.
Mrzim kad se učionica usmrdi od raznih nekupača i kad ja napravim inicijativu prozračenja i otvaranja prozora ''Gospoda'' se bune jer im je hladno.