Kada krenem na ispit, uvijek stavim naočare za čitanje jer se osjećam mudrije i pametnije.
U osnovnoj i gimnaziji sam bio na prvoj strani dnevnika i uvek, kada se niko ne bi javio da odgovara, profesori bi govorili: "Ajmo onda redom". I uvek smo mi mučenici sa prve strane imali i po dve ocene više od ostalih. Uh i sad se nerviram kada se prisetim tog nerviranja. :)
Ponekad u afektu znam reći loše stvari ljudima, poslije mi bude mnogo žao,i kajem se...
Na jednoj svadbi sam se šepurila u novim štiklama, sva ponosna i bitna sam krenula niz stepenice u baštu restorana, gde je bilo oko 50ak ljudi... Na pola stepenika sam uganula nogu i prosula se niz stepenice... I dalje čujem rulju koja je umirala od smeha...
Mrzim kada vidim da se u spotu za neku pesmu devojka valja po klaviru. Klavir je za sviranje, ne za valjanje!
Napravila sam dečku bez razloga poklon.
Od špila karata sam napravila knjižicu i napisala 52 razloga zašto ga volim. Posle nedelju dana je raskinuo sa mnom. Dođe mi da tražim knjižicu nazad, jer mi je žao utrošenog vremena.
Prije nego što ću se roditi, odnosno kada mi je mama bila u 7-8 mjesecu trudnoće, pala je granata iza njene kuće. Ja sam se nakon toga rodio sa poremećajem, ne psihičkim, samo nemam, ili imam al skroz slabe, hormone rasta kose, odrastao sam uz čudne poglede, svi su me smatrali "drugačijim" od ostalih, neki su čak i mislili da imam rak ili nešta slično i tako sada kada imam 18 godina, živim sasvim normalno, imam dosta prijatelja, curu i svi su me prihvatili ovakvog kakav jesam.
Kad god ne mogu da zapamtim neku rečenicu iz lekcije, pokušavam da reči iz nje pretvorim u seksualni smisao kako bih lakše zapamtila.
Danas mi je momak rekao: "Nisi ti meni još bivša!"
Nakon toga se morao cijeli dan pravdati kako mu je ono "još" samo slučajno preletjelo.