2 godine nisam ništa napravio.Ništa.Izležavao se,gledao TV, zivio sam kao ninja kornjača.Jedan dan se sve okrenulo.Počeo sam učiti ,sredio se i sve je krenulo nabolje. Za sve lijenčine...ima nade!! :)
Ja bih sa svojim dečkom spavala svaki dan i svaku noć, ali to je nemoguće kad ne živimo sami i kad moramo da \"hvatamo priliku\".
Našla sam moj stari dnevnik i u njemu je pisalo da sam zaljubljena u trojicu i pisalo je koliko posto sam zaljubljena. Ispod je pisalo koje devojčice su zaljubljene isto u njih i koliko ih posto mrzim. Bila sam četvrti razred.
U vrtiću sam imao taktiku kad nešto ne volim da jedem. Gurnem sa stola da ne vide i krenem da plačem. Pravim se kao tužan a u sebi se mislim - 'Pavlaka, pobedio sam te i ovaj put..'
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...
Pišem dnevnik i tripujem ću jednog dana svojoj deci čitati kako sam upoznala njihovog tatu i kako sam se osećala na početku veze sa njim. Imam 23 godine i očigledno moram da prestanem da gledam How I met your mother.
Najviše mrzim kada se vraćam iz prodavnice i neko iz komšiluka, obavezno, gleda šta ima u kesi. Nisam kupila žirafu, nego hleb i mleko.
Najviše mrzim kada u autobusu iznad mene stane nadrndana baba i drži propoved o "današnjoj omladini", a tačno znam da ću kada dodjem u njene godine, biti baba - Bič Božiji, vitlati štapom i isto to raditi.
Uvek pre nego što počnem da pišem, na jagodici kažiprsta leve ruke proveravam da li hemijska olovka radi.