Na aerodromu u Parizu sam uhapsena i naplacena mi je kazna jer sam nosila fejk Luj Viton torbu.
Zvao me na dan svog venčanja ujutro u 8 da pobegnemo.. Kum je došao po mene, uveravao me... Ali ja nisam mogla da uradim to njegovoj ženi, porodici, da rasturim tuđi život. Mama mi kaže da dođe nekada, pita za mene, ali ja samo šutim... Došao mi je za rođendan ispred posla, ali ja nisam izašla... Neću ničiju porodicu da rasturam.. Imaju i dete... Sam je birao koga će da ženi...
Ne volim da neko utiče na moje mišljenje o određenoj osobi. Čak mi smeta kad mi neko želi nametnuti mišljenje da je određena osoba takva i takva. Volim kad se sama uverim. Obično sam malo rezervisana na početku i polako slažem sličice. Mnogo puta se dogodilo da mi je osoba o kojoj sam čula samo loše stvari na kraju sasvim simpatična. Uverena sam da svi mi imamo određena merila koja se uklapaju u naš način razmišljanja i ponašanja i ne smemo dozvoliti da bilo ko sa strane utiče na njih.
Doživljavam vas kao familiju. Svakog od vas. Živim sa vama kroz ovaj sajt, smijem se I radujem vašoj sreći, plačem I tugujem zbog vaše nesreće. Razgovaram s vama, često naglas, ko ludaja.
Čekam bebu. Još ne znamo pol, za dečaka imamo ime, zvaće se kao njegov djed koji nažalost više nije sa nama. Ali nemamo ime za devojčicu. Otvoreni smo za predloge, možda neki anonymous postane kum! :)
Imam problem jer brzo pričam i nekada se dešava da izgovorim nešto izvrnuto, kao npr. jednom u pekari zbog čega sam ostala crvena narednih sat vremena: "Daćete mi molim Vas rol pišu i vicu"....umesto rol viršle i pice...
Pronašla sam biološku majku. Mukotrpan put. Očekivala sam siromašnu i jadnu ženu koja je po rodjenju dala dete u dom, a ona je više nego bogata i u samom političkom vrhu. I dalje ne mogu da verujem!
Tražeći punjač našao sam usnu harmoniku koju sam tražio neki dan, štimer koji tražim već mjesec dana, udice i plovke koje sam tražio tri dana. Još malo naći ću i žvaku negdje zalijepljenu još iz osnovne škole, ali punjača nema!
Popijem po sto kafa dnevno kad učim i to najviše zato što mi kuvanje kafe bude izgovor za dužu pauzu koju tad pravim...
U mom gradu postoji jedan bračni par čija me je ljubavna priča uverila u ono 'voleću te zauvek'. Naime, oni su zajedno od petog razreda osnovne škole. To je prvo bilo obično dečije 'hajde da budemo momak i devojka', ali su tada više bili najbolji drugovi nego par. Ali godinama su se sve više zbližavali i više nisu mogli jedan bez drugog. Upisali su istu srednju, isti smer, a kasnije završili i isti fakultet. Danas rade kao farmaceuti i imaju svoju apoteku, a čula sam da očekuju i svoje prvo dete. Želim im svu sreću jer je takva ljubav, koja traje svih ovih godina, to i zaslužila!
Moj brat, kad je bio mali, u želji da izjavi da mu se ni jedna devojčica ne sviđa, rekao je: "Nikad vam neću reći da sam se zaljubio u Saru."