Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Volela bih da makar jednom, kada moja mama uzme godišnji odmor da se stvarno odmori k'o čovek, a ne da crnči spremajući kuću.
Ne volim ljude koji ubacuju slike na kojima sam ja ružna, a oni lepi, osim kad ja to uradim tad mi ne smeta.
Nešto najslađe mi je kad mi momak napiše poruku:"Dobro jutro ljepotice", a ja iz kreveta ko grob čitam tu poruku.
Odem u Beč na godinu dana da naučim nemački, a vratim se znajući da pričam na svakom naglasku iz bivše Juge.:)
Danas sam bila na magnetnoj rezonanci, i sve vreme sam terala sebe da ne razmišljam ni o čemu, jer sam mislila da će sestra koja je na monitoru gledala da li sve teče dobro, da mi pročita misli.
Otkako sam krenuo da se bavim Street Workoutom, ribe me samo saleću.
U zabavištu bi se sve devojčice igrale mama i ćerki, ja bih uvek uživljeno glumila psa u toj igri i lajala okolo. Evo me sada na studijama, a "mame" su prerano postale to zapravo.
Ponekad pustam neki dobar cover i puštam muziku do daske da bi komsije mislile da ja pevam.
Najviše mrzim kada osoba koja nije vrijedna i koja me ne interesuje pokvari moj dan!