Uvek kada kuvam gostima kafu, mrzi me da čekam da voda ključa, nego čim se malo ugreje, sipam kafu i promešam.
Dve godine su prošle od kad sam na insistiranje roditelja ostavio devojku, zbog toga što je bila starija od mene. Dve godine kasnije, ja i dalje mrzim sebe, zbog kukavičluka, zbog toga što nisam imao snage da stisnem zube i suprostavim im se. I dan danas ne mogu nikako da zamislim sebe pored neke druge.
Jedina stvar koju mrzim u ovoj kući u kojoj živi nas osmoro je jedno kupatilo! Ujutru ima svako svoj raspored kad ko ulazi u wc i ako se neko uspava za posao ili za školu treba sat vremena i više da čeka da bi došao na red.
Volim kada dođe neko u goste ko me dugo nije video, pa se sav važan isprsim kad izlazim i namerno pričam dubljim glasom, da bi mi rekli kako sam porastao i kako sam sada muškarac.
Kada god neko podigne ruke, ja u sekundi pogledam je li obrijao pazuhe.
Kad mi se rodila mlađa sestra napravila sam scenu u bolnici - vikala sam i govorila da hoću brata, a ne sestru.
Svaki put kad obučem neku kraću majicu mama mi kaže "Jel si ti normalna, prehladićeš bubrege i jajnike, nećeš posle moći decu da imaš".
Bio sam sa devojkom na koncertu i išla je pesma o varanju, a ona me je varala, kako glup osećaj.