Vojvoda sam na svadbi, koja je za 3 dana,a ne znam da igram nijedno kolo.
Da zna da sam imala njegovu šifru sa fejsa, bilo bi mu jasnije zašto danas nismo zajedno.
Danas mi je prvi put u životu nepoznati dečko podigao stvari iz torbice i torbicu koja mi je slučajno ispala dok sam naručivala kokice...savršen trenutak, savršeno mesto sve, ali cvrc, pored dečka devojka -.- eee živote lutalico!
Kupio sam 2 para istih patika, da mi sestra može pred vratima ostavit kad ne dođem kući do kasno, a mama ipak misli da sam došao.
Kad neću da se vidim sa nekim najčešće kažem: "Čućemo se" i "Dogovorićemo se".
Zavrnula sam flašu kole najjače što sam mogla i dala je ortaku koji mi se sviđa da je otvori, kako bih mu rekla kako je jaaaaaaak!
Uvek kad se javim nekome na ulici, obavezno pitam 'kako ste?' a onda se iznerviram jer me to stvarno ne zanima...
Pre nešto više od mesec dana sam DNK anazilom saznao da nisam otac mom četvorogodišnjem detetu. Nikome nisam rekao, čak ni moja žena ne zna da znam. Prva misao u onim pomešanim osećanjima mi je bila da sve kažem ženi i da je izudaram, ali onda hladnije glave sam shvatio da ni to nije rešenje. Ne znam ko je biološki otac, ali znam da to dete volim više nego svoj život. Ne znam šta da radim. Nikome ništa nisam rekao od sramote. Ne znam čak i da li da ženi priznam da znam. Ne znam ni detetu da li da kažem, a još manje kako da mu kažem. Noćima ne spavam, a nemam sa kime da popričam. Želim da vam se u ovakvoj situaciji nikada ne nađete, jer je jako teško videti izlaz.
Majka i otac su se posvađali baš puno, i on onako muški iz inata ode iz kuće da radi i večeras ( radi inače u kafiću ) jer mu je prigovarala za posao. Nakon 10 minuta zove mene da me pita da li je uzela tablete. Ljubav je kad se brinu jedno za drugo čak i dok su ljuti. Želim da me neko voli onako kako on nju voli.
imam teoriju da su starija braća i sestre skoro u 80% slučajeva ružniji od mlađih sestara i braće.