Sinoć sam probala cigaretu sa drugaricom mojih godina koja isto puši, imam 13 godina, za koj mesec ću 14, prvo sam se pokajala, a sada razmišljam da probam ponovo, jer kad vidim šta devojke mojih godina rade (duvaju, je*u se, konstantno su pijane, zabavljaju se sa matorcima, vataju se s' kim stignu) bolje da zapalim cigaru i blejim sa drugaricama negde gde nas niko ne vidi. Niko ne zna pa mi eto, lakše ovako anonimno da pišem.
U vezi sam sa muškarcem 12 godina mlađim od sebe, grize me savest ali ga volim.
Hoću da povalim svoju koleginicu. Stalno me izaziva. Ali plašim se bilo šta da uradim da ne dobijem otkaz.
Kada kinem, bešika to pogrešno shvati, pa slučajno pišnem u gaće.
Jednom je profesorica na pismenoj zadaći iz francuskog jezika stala iznad mene da čita ono što pišem. Toliko me je dekoncentrisala da sam od muke prdnula. Za 5 sec. se vratila na početnu poziciju (za svoj sto), a ja sam sa olakšanjem nastavila prepisivati.
Jedno veče, dečko i ja smo se igrali igre pogađanja glavnih gradova. Pitao me je koji je glavni grad Kube. Kako nisam znala, rekao mi je kako grad počinje na slovo H i da ima kolač tog imena. K'o iz stopa sam rekla hurmašica. Od tada me zove hurmašica. :-)
Najviše mrzim kad me neko pita:"E jel ti to prava tetovaža?" Jok bre, furam onu iz žvake!
Juče sam, posle teškog dana, zagrlio devojku i slušao kako diše. To me je smirilo...
Volim da ližem svoje suze kada plačem, to me nekako smiruje.
Životni san mi je da me usred učenja neko prekine i kaže "ostavi to, ideš 10 dana na Karibe da se odmoriš".