Kad sam imala četiri godine, voljela sam glumiti da čitam. Nisam znala čitati, ali ja fino legnem u krevet, pokrijem se, uzmem knjigu, otvorim je i gledam. To mi je bilo fora xD
Kad sam bila mala , bila sam jako ljubomorna na mlađeg brata. Jednom prilikom sam pitala mamu , da li njega više vole zato što ima ono što visi a ja ne i što i ja nisam to dobila....
Razmišljala sam dugo da uzmem maminu zlatnu narukvicu i da je prodam jer sam u dugovima. Prodala sam i grize me savest.
Moja veza sa momkom traje više od dvije godine. Jednom prilikom pojavile su se u meni neke sumnje, nisam znala šta da radim sa sobom, da li da ostanemo skupa, ili da raskinem. A ona mi je on rekao:" Da imaš milion problema i da su svi protiv tebe, ja neću stajati ni iza tebe, ni pored. Ja ću biti ispred tebe." To je bilo prije više od godinu. A on stvarno stoji još uvijek ispred mene.
Najveći strah na putovanju imam od toga da će mi neko ukrasti kofer, jer tada realno nosim najlepše stvari koje imam. Čini mi se, kada bi mi se to desilo, da više ne bih imala šta da obučem...
Kad god neko hoće da me odveze do kuće, ja kažem 'Ma nemoj da trošiš benzin, baci me do stanice', a u sebi molim Boga da me odveze do kuće.
Kada god mućkam jogurt u čašici, tripujem da će onaj poklopac otpasti i da ću se ceo ispolivati...
Noćas sam u povratku iz prodavnice naišla na besni automobil, tako parkiran da se ne zna da li više smeta pešacima ili ljudima koji manevrišu da ga zaobiđu kolima, nonšalantno sam otvorila jogurt i prosula mu čitav litar po šoferci.
Svaki put kad sam kao mali ulazio u neku sobu gurao sam vrata koliko god mogu da se otvore, jer sam se bojao da se neko krije iza njih.
Kada ružim sestre što su nešto pogrešno uradile mama mi kaže da su one još male i kad one to čuju kažu mi: "Što nas ružiš, mi smo još male, ne znamo", a znaju da ne znaju . Obožavam ih