Kad sam bio mali mislio sam da ljudi imaju ograničen broj reči koje mogu da izgovore tokom života i kad potroše sve reči onda su nemi.
Kad sam bila mala i kad mi neko od rodbine daje novac, uvek sam jedva i stidljivo prihvatala..a u sebi mislim PAREEE PAREEE AAA
Krenem sa dečkom, njegovim drugom i drugaricom putem tvrđave na Exit. Oni dobili karte, fali jedna, nismo našli. Ja mu kažem da ide sa njima, i lik ode. Kao fina sam a malo pizdim.
Kada sam bila mala išla sam u zoo vrt, videla sam tigra i vikala sam tata, tata vidi ga šveps.
Upoznao sam je u biblioteci. Bilo je kao u filmu, ispala joj je knjiga i oboje smo krenuli da je dohvatimo. Imala je dugu, čistu, plavu kosu i najljepši osmijeh na svijetu. Rekla je da ima momka i da ne želi da mi da svoj broj. Već godinu dana je nisam vidio. Živote k*rvo.
Još nikada se nisam suočila sa smrću bliske osobe i stalno se bojim kako ću to podnijeti svaki dan me je strah...ne želim da ih izgubim.
Volim kada mi desna strana knjige postane lakša od lijeve.
Prije nekoliko godina je mojoj babi postavljena dijagnoza, ima šizofreniju. Godinama se moja porodica i ja nosimo sa tim, nekako je trpimo, strašno je kakve sve stvari čovjek može da izgovori kad ima tu bolest. Uglavnom prije nekih godinu i po dana sam istraživala po internetu i saznala da je to nasljedno, od tad se plašim vezivanja i bilo kakve ozbiljne veze jer se bojim da bi i ja mogla povrijediti nekog i da bi pod tim stanjem mogla reći svašta nešto što ne želim i ne mislim.
Kad su mi ruke hladne pomislim na ono što kažu ,da ko ima hladne ruke dobar je u krevetu, i odmah mi bude bolje.