Živim sa svojom bakom, i kada joj kažem da nisam gladna odmah mi daje toplomer da vidi da nisam bolesna.. :))
Molim Boga da mi se sestra bogato uda i da ode što dalje od mene, da joj mogu ići u posjete u inostranstvo...
Nije važno što je moje srce slomljeno u milijun sitnih djelića i što moram da razmišljam kako da ga sastavim i krenem ispočetka....kao da godine koje sam djelila s tobom nisu važne, kao da su uzalud potrošene,nestale...kao da nikad nismo postojali mi. Važno je samo da si ti srećan,da si nastavio tamo gdje smo stali, ali sa nekom drugom. Kao da ja nikad nisam za tebe postojala,kao da me nisi volio nikad. Samo tako...bacio si godine koje sam ti dala, moju mladost, moje snove. Znam, neki bi rekli klasična priča: ona ostavljena, on gad. Pa možda i jeste klasična i otrcana,ali je MOJA. A to najviše boli....
Kolega mi je danas rekao da je firma procvetala u svakom smislu otkad su mene zaposlili. Dugo nisam čula bolji kompliment...
Drugarica mi je priznala da joj se sviđam i moja reakcija na to bila je: High five zato što imaš ukusa! :)
Meni je nekako najveća bleja uvek bila u prvom redu. Nastavnici su se uvek fokusirali na tu famoznu 'zadnju klupu' tako da mene doslovno nisu ni primećivali, mogla sam da radim šta 'oću.
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...
Kada bi u gostima kao mala govorila nešto što se mojoj mami ne bi svidjelo uvijek me je gurkala, a ja sam sva ponosna pred svima govorila "Što me gurkaš?".
Uvijek se pitam da li ove djevojke, čiji je dekolte dubok 20 centimetara pa i manje, osjećaju stid kad takve izađu pred oca, brata, majku, bilo koga. Ja bih umrla da znam da mi neko bulji u gole, polugole grudi. Oblačim se konzervativnije i osjećam se dostojanstveno.
Moj deda priča sa poznanikom, i kaže kako ima unuku koja ima dva završena fakulteta i sada je upisala treći, a ustvari ona je sada krenula na treću godinu fakulteta.. Deda kralj.