Do pre možda pola godine nosio sam naočare (tegle) i bio sam bez 2 zuba koja su slučajno stradala u tuči i imao sam devojku koju sam hteo! Od kako sam operisao oči, tj. skinuo dioptriju i namestio zube kao da sam se namazao govne*om! Neće me čak ni debele!
Smešno mi je kada moj mlađi brat za neku svečanu priliku obuče odelo pa mu poraste ego, namunji se i fotografiše u stilu \'Don Vito Corleone\'.
Ne pušim, ali jednom nedeljno volim kad svi legnu da spavaju, da izađem na terasu, popušim pola cigare i gledam u nebo u toj mrtvoj tišini.
Posle nekoliko čašica, na sopstvenoj slavi sam izašla u hodnik da ispratim goste. Pružila sam ruku tati, pozdravila se, zahvalila i izašla za gostima. Shvatila sam tek kada sam ušla u lift...
Živim sa dečkom u njegovom stanu i plaćam mu kiriju.
Danas mi je profesor poklonio knjigu jer sam odlično uradio ispit. Drago mi je što i dalje ima profesora koji cene rad studenata a ne ponašaju se prema njima kao prema smeću.
Kad sam bio mali plakao sam jer ću jednog dana da umrem.
U osnovnoj školi je sa mnom u razred išla siromašna devojčica...Deca kao deca, uglavnom su je izbegavala i zbijala šale na njen račun. Ja sam bila jedna od retkih koja se s njom družila i pamtim je kao izrazito dobru dušu koja je, i ono malo što je imala, uvek delila sa drugima i uvek bila spremna da pomogne. U sećanju mi je ostalo da su joj stvari uvek čudno mirisale...da bih posle puno godina shvatila da su mirisale na detrdžent za sudove kojima je njena majka usled tog siromaštva nastojala da je drži čistom. Nakon nekoliko godina ona se odselila u drugi grad...izgubila sam svaki kontakt sa njom, iako sam se često pitala gde je i šta radi. Pre određenog vremena stigla mi je poruka na fb...od nje... U životu se nisam više i iskrenije obradovala kada sam joj pogledala slike...danas je srećno udata, zaposlena, živi u inostranstvu, i nije izgubila ni delić one dobrote kojom je plenila pre 20 godina...porukom mi je ulepšala ne dan, nego ceo život!
Kad legnem uveče, pokrijem se jorganom preko glave i onda se prisećam najlepših
trenutaka doživljenih s nekom osobom ili zamišljam kako putujem negde, upoznajem
nove ljude... To me oraspoloži, a često me i uspava.
Moja baba uvijek kad sprema hranu drži otvorenu knjigu sa receptima na stolu, a ne zna da čita.