Ponekad pomišljam da sam ja možda vanzemaljac koji je došao da spasi svijet.
Večeras sam ispratio svoju lepšu polovinu kući posle jedne manje više turbulente večeri, nisam bio u svom najboljem izdanju i stanju i poprilično sam se smorio. Za doček 2013. sam je verio iako smo i dalje studenti i pristala je. Večeras, u prevozu, dok smo sedeli i išli ka njenoj kući, razgovarali smo o večerašnjim događajima i kada je videla da sam se baš ubedačio pokazala mi je prsten na ruci i rekla "Je l vidiš ovo? To je i u dobru i u zlu!". Krenule su mi suze na oči. I pored raznih problema koje smo imali, sve je to je*eno daleko iza. Ona misli da nema boljeg momka od mene jer sam dobar prema njoj, ali vala ću se dok dišem truditi još bolji da joj budem.
Je*i ga, ljudi, srećni ste samo ako to želite, nikada ne odustajte.
Ponekad odem negde i samo pomislim: "Ne mogu da verujem da sam zbog ovoga kosu oprala".
Beo sam ko sir i uvek ću se tešiti da je to aristokratska krv u pitanju.
Zimi po kući nosim čarape i japanke, kad god se izujem tata mi kaže: "Imaš noge kao nindža kornjača!"
Zaljubila sam se u dečka koji mi je do pre dva meseca bio odvratan.
Nema mi boljeg osećaja nego kad posle menstruacije prvi put obučeš gaće bez uloška.
Oduvek me je zanimalo o čemu nastavnici pričaju u zbornici, da li međusobno ogovaraju nas učenike, kuju neke zavere protiv određenih učenika, ili nas jednostavno samo hvale.