Redovno mi se ranije dešavalo da sa planine ili mora umesto ortaku pošaljem poruku devojci- ovde je extra ima vrh riba ...
Jednom sam krenula u grad i srela dečaka na ulici kako popravlja bicikl, pa sam ja onako ful sređena stala i popravila bicikl. Taj decčak me i dan danas pozdravlja kad me vidi. :)
Moja mama je upravo ispekla preko 30 palačinki na +40 da bi me oraspoložila jer je ubeđena da sam tužna jer ostajem bez posla za koji dan, a meni nije do života jer sam verovatno trudna. Mama divna si kao i uvek, hvala ti, ali ne znaš kakvog si idiota rodila...
Slušam razgovor mog malog sestrića dok sedim na balkonu. On je dete razvedenih roditelja i nikada nije video svog oca. Pita ga drugar: A gde je tvoj tata. Sestrić kaže: "Moj tata ne postoji. Ali kada se mama bude oženila onda ću dobiti i tatu i malu bebu. Sad imam samo dedu." Duša moja.
Mrzim kada idem ulicom i naleti na mene paučina! Ne samo da ljudi gledaju u mene ko u ludaka, jer mašem rukama pokušavajući da je skinem, već što nikada nisam u potpunosti siguran da sam sve skinuo.
Znam da nije higijenski i zdravo, ali mi je veći merak jesti trešnje sa drveta nego oprane.
Uvijek kad nešto jedem i ispadne mi na pod, ja podignem, pirnem i pojedem.
Kad sam bio klinac, stalno sam prevrtao upaljac kako bi nivo plina bio isti na obe strane.