Često pronađem neku sitnicu na svom telu koju još nisam osetio, osećam se kao istražitelj iz Miami -a.
Nervira me kad netko počne nešto u fazonu "E buraz moram nešto da ti kažem.." i nakon dvje minute: "Ma nema veze, zaboravi." Onda poludim.
Moj decko je odbio ponudu jednog fudbalskog kluba samo da bi bio sa mnom jer zbog posla ne mogu da napustim grad gde zivim. Igra fudbal od pete godine,vec jednom je dobio ponudu kada mu je bilo 16 godina,ali je zbog povrede odustao i nije prihvatio...to ga je mnogo razocaralo, u pitanju je klub za koji navija..sada, posle nekoliko godina, opet mu se ukazuje prilika, ali je neće prihvatiti,zbog mene...Grize me savest mnogo, jer je jako talentovan...
Dok sam bio mali često bi razmišljao kako ću izgledat za 20 godina, gdje ću živit, koju ću oženit? Uzeo bi blok kojim sam crtao u školi i pokušav'o slikat sebe, bio bi isti al' bi dodao bradu na moje lice, djecu kraj mene koja su predstavljala moje sinove i ženu koja gleda prema njima i smije se, ispod slike je bio broj '25' jer sam uvijek mislio da ću se oženit u 25. Baš jučer sam kopao po starim stvarima i našao tu sliku. Sad imam 25, al' nemam ni žene ni djece a ni brada mi nije baš neka.
Kada mi neko prvi put pošalje poruku, prvo na šta obratim pažnju je da li stavlja razmak posle zareza.
Otišla sam kod frizera i pošto nisam mogla da objasnim kaku frizuru želim počela sam da plačem.
Sramota me je zato što kao student u inostranstvu, koji konobariše vikendom, imam veću platu nego moj tata koji u Srbiji radi ceo život kao inženjer.
Završio sam fax, zaposlio sam se i imao sam dobar posao. Lepo sam zaradio. Onda mi je juče pukao film, dao sam otkaz i kupio sam kartu u jednom pravcu za Mongoliju. Nit znam što tamo, nit znam šta ću, al ja za 7 dana krecem! pa kud puklo, puklo.
Već neko vreme, kad bacam smeće, priđem na jedno 5-6 metara od kontejnera, bacim kesu i ubodem pravo u kontejner. Još uvek nisam promašio.
Prvo predavanje na fakultetu, ja sav razdragan sjeo u prvu klupu, 150+ ljudi u amfiteatru, uvod, razvija se diskusija o nekoj temi, ja dižem ruku u želji da kažem nešto, kad će meni profesor: " Šta'š ti mališa, pa ni brada ti nije počela rasti! ". Svi prasnuše u smijeh, a meni i danas muka kad se sjetim toga. Sad sam peta godina, i dalje nemam brade.