Kad sam bila mala uvijala sam dedi kosu štipaljkama za veš.
Burazer uzeo mami memorijsku iz telefona posto je svoju izgubio. Mama: 'I sta sad to znači?' -'Ništa, sve ti i dalje radi. To je kartica za memoriju, da možeš da prebacuješ pesme i slike..što tebi ne treba.' -'Majoooo, on mene zaj*bava, kako ja sad da zovem bez toga?!!'
Spavao sam tokom leta avionom. Kad je počela turbulencija u polusnu sam pitao: "Je li ovo zemljotres?" Sestra me i danas zeza zbog toga. :)
U društvu i okolini sam najveći mangup. Uvek pokrećem šalu, kad idem na pripreme sa klubom uvek u kombiju prvi krećem sa pesmom. Svi misle kako meni nikad nije dosadno, kako ne umem da budem tužan i kako se uvek smejem. Na ulici, u školi, gde god izađem svi mi se javljaju. Ali ja zapravo imam samo jednog pravog prijatelja koji je tu kada sam tužan i kada mi nije ni do pesme ni do šale i cenim ga više od svih zajedno koji me nazivaju carem i kraljem.
4-ta godina fakulteta, ja i kolega nismo neki studenti, slabo idemo na predavanja i vežbe, sve ostale kolege i koleginice redovni/ne, i par dana pred ispit, taj kolega i ja odemo na jedne konsultacije i nadoknadimo ceo semestar vežbi, razvalili - 60 bodova od 60, a ostalima krivo. Nije mi bilo drago što je njima bilo krivo, nego mi nije jasno zbog čega im je uopste krivo?! Da li je neko bolji ili gori od mene, meni uopste nije bitno.
Uvek sam doteran, skockan i naparfemisan. Makar sedeo u kući.
Upisala sam građevinu i, budući da sam poprilično mršava, jaranice i ja se zezamo da ću biti glavna daska na građevini.
Najviše mrzim kad odem kod nekog i skuva mi retku kafu, a ja moram na silu da je popijem.