Za 5 dana putujem u Rusiju, radiću 6 meseci građevinu da bih zaradio za karneval u Riu i svetsko prvenstvo u fudbalu.
Maloprije sam nalakirala nokte crvenim lakom. I otišla do dede da vidim šta radi. Kada sam ušla u dnevni boravak, počela sam mahati rukama dolje - gore ne bi li mi se lak osušio. Kada me je deda pitao zašto to radim, ja sam odgovorila da bi mi se lak brže osušio. A on će meni na to:'' Eno imaš u kuhinji krpu, osuši njom.'' :D
Branim svojoj devojci da se javlja drugim momcima na ulici. Izuzetak pravim jedino ako je momak izrazito ružan.
Kad mi prodavačica kaže imamo farmerke za punije dođe mi da joj opalim šamarčinu.
Ceo život me drže u okovima i ne mogu da se oduprem. Ne mogu ništa sama da uradim, ne mogu da donesem sama odluku, ne mogu da odem do prodavnice bez dozvole... Mislim da zaslužujem više slobode i autoriteta nad sopstvenim životom. Imam 21 godinu, a roditelji mi ne daju da živim.
Imam običaj da barem jednom nedeljno dođem do Dunava, zapalim cigaru, iako ne pušim, i razmišljam, nekako pored vode jasnije razumem neke stavri.
Ćaletov drug iz Hamurga mi pri polasku kući nudi 10e, ja ono kao u fazonu "ma ne treba" i lik vrati pare u novčanik.
Predajem informatiku u OŠ, i svaki čas u jednom odeljenju jedna te ista devojčica donosi usb i pokušava da gleda seriju Mala nevesta. :/
Bio sam jedan od najboljih košarkasa u zemlji 87' godište, top 5 sigurno... 3. godinu srednje dok smo vozili u školu udarila nas je medicinska sestra koja je gledala u retrovizor i stavljala šminku umesto da gleda na put.. Slomio sam obe noge u nesreci, 8 meseci kasnije kad sam ponovo počeo da trčim shvatio sam da više ni loptu nisam umeo da driblam, izgubio sam svu koordinaciju.. Njena bolnica je kasnije zataškala celu nesreću da ona nebi izgubila posao jer joj je otac imućan covek u toj bolnici gde su me inace lečili. Imao sam stipendijske ponude da odem na coledž u inostranstvo da igram, a sada ništa. Ponekad dok igram u parku devojka mi kaze da imam nekog talenta i da sam trebao ranije da treniram kao klinac i da bi mozda bilo nešto od mene, a pojma nema kako sam nekad igrao. Ne želim o tome nista da joj pričam jer ne želim da u njenim očima budem jedan od onih jadnika koji živi život u prošlosti i ne želim da me sažaljeva kao što ja potajno sažaljevam sebe sve ove godine.
Sjedimo u sobi ja i moj cima, došli smo na ispovijesti baciti par rima. Na stolu se dimi cigareta fina, od puno dima upalila se klima. Sutra nam je faks i nećemo pisat više, idemo spavat uz beatove kiše. I još samo jednu stvar, poklanjmo vam jednu rimu na dar, pozdrav za ekipu i admine stranice neka obasjava vas svjetlost zvijezde Danice.