Bio sam sa devojkom skoro godinu dana, non stop me je optuživala da je varam iako to nisam nikada uradio niti pomislio, e na kraju sam je i ostavio zbog tog optuživanja!
Ćale mi je najbolji čovek među najgorim očevima na svetu. Od kako znam za sebe-on se kocka, zbog njegovih dugova smo izgubili 3 kuće i sam Bog zna koliko para još... On je jedinac, deda (njegov otac) je umro pre nekoliko godina. Nikad nisu bili u preterano dobrim odnosima, i uvek je govorio da "mu od oca ništa ne treba". Deda je bio zemljoradnik, čovek koji je od jutra do mraka bio na njivi ili oko stoke. Taj moj otac, kome "ništa ne treba" je od dedine smrti prodao svu mehanizaciju i većinu njiva. Svađali smo se sa njim i brat i ja, ništa nije pomoglo... Obojica studiramo, ja sam pri kraju, i brinem se kako ćemo živeti za koju godinu, kad je za nepunih 5 godina od dedine smrti potrošio skoro 50000 evra... Sin sam mu, prvenac, neka mi Bog oprosti, ali ja bih na momente na njega digao ne ruku, nego ko zna šta u ruci...
Volim svog muža iako se svađamo milion puta, kad sednemo da pijemo sami do zore vidim da je moja druga polovina!
Da mi bi doživjeti dan kada će mi se iskokati sve kokice ....!
Uvijek kad idem na faks, presjedam u drugi tramvaj na jednom većem raskrižju. Često sretnem jednu slijepu ženu, uhvatim ju pod ruku, kažem: Ja ću Vam pomoći, i prevedem ju preko i pomognem da uđe u tramvaj. Nedavno sam ju srela u kvartu i napravila istu stvar, pitam se, poveže li nekad po mirisu il glasu da sam ista osoba.
'Ladno me upravo tip pitao za godinu proizvodnje (tj.koje sam godište) nikada nisam doživela ovakvo muvanje!
Majka mi radi u kiosku. Mnogo puta je među novinama, ispod pulta nalazila novčanike pune novca, telefone, vredne stvari..i svaki put se trudila da iste vrati. Onda dođe dan kad smo se spremale za put u Grčku. Mama je našla novčanicu od 100e na ulici, koja nam je došla kao kec na desetku, jer nismo imale baš neki džeparac... A da, i to putovanje smo dobili na nagradnoj igri. Dakle,dobro se dobrim vraća!
Na ljubavnom zidu u Veroni potpisala sam samo svoje ime, nisam imala nikoga da stavim...
Moja mamu je zanimalo da li devojka mog brata puši, i pitala ga je, citiram ''Da li ti puši ta mala''.
Kada mi se drugi ljudi obraćaju, ne mogu ih gledati ravno u oči. Pogled mi leti na sve strane, ne znam zbog čega. Bukvalno govoreći, kao da mi druge oči štete vid ili tako nešto, valjda nisam jedini.