Кад год у бусу неко засмрди, ја се утрипујем да нисам можда ЈА тај.
Volim pomalo " loše" momke. Ono, neuredna kosa, brada, cigareta u ustima, boemi...
A onda opet obožavam vojnike koji su sušta suprotnost.
Sama sebi nisam jasna.
Uvek kad prođem pored nekog simpatičnog momka uvučem stomak!
Kada čitam sastav na času, uvek tokom čitanja ne pročitam neke reči, jer tek tad shvatim koliko su glupe.
Ja kad čitam simptome različitih bolesti na internetu imam utisak da bolujem od svih njih.
Većinu onih poklona "jao nismo stigli danas, sutra ćemo, izvini stvarno" nikad nisam video...
Mrzim kad zovem nekog na telefon i pitam ga 'dje si (pritom očekujem odgovor gdje se tačno nalazi), a on mi odgovori evo me.
Volim kad mi žena ustane u toku noći da podoji bebaća, i usput nina ga i peva mu tiho, ja se uspavam ušuškam uživam dok slušam njenu uspavanku... bolje meni nego bebi...
Nisam zadovoljna svojim poslom, ali ga ne menjam jer sam zaljubljena u kolegu.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da se poljubim, smuvam, štagod, sa potpunim neznancem, pa makar bio najlepši na svetu.. Morala bih makar dva tri puta da izađem sa njim, da ga malo bolje upoznam pa tek onda ako proradi 'ono nešto'...