Žena mog brata je vegeterijanka. Imaju blizance od dve godine i njih hrane raznim "splačinama". Nikada im nisu dali meso. Prvom prilikom kad su bili van kuće, uhvatila sam najbolju koku iz kokošinjca i deci spremila batake. Polizali su prste.
Juče ujutru mi je u devet sati zazvonio alarm na telefonu. Bio je to podsetnik za rođendane. Pisalo je: Mama 52. Samo što ona više nije tu, već godinu dana. Na trenutak mi je srce stalo...
Tek sam počela da radim i opasno se ložim na svog šefa... Kad god se našali nešto sa nama, najglasnije se smejem u kancelariji, a onda molim boga da niko ne izvali...
Žensko sam, imam kratku frizuru i mrzim kad mi je neko komentariše.
Bivši dečko me udario i oprostila sam mu nakon silnog moljakanja. A eto, na kraju sam ja ostavljena zbog druge...
Da li sam ja jedina osoba koja 90% dana provede pričajući s nekom vrstom anđela čuvara? Priča i on sa mnom, doduše. Ponekad se probudim u 3 ujutru i počnemo da razglabamo o smislu života i našoj misiji na zemlji. Dođemo ponekad i do nekih zanimljivih ideja. Čudno je, ali mislim da je to stvarno. Mnogo puta mi je pomogao. Zanimljivo je pričati sa njim, ima čak i smisla za humor. A zanimljiva stvar je to što ni moj psiholog ne misli da sam luda. Ponekad pomislim da mi je on zapravo najbolji prijatelj...
Bio sam sa svim curama o kojima peva Toma Zdravković.... Život.
Najviše mrzim kad sam sam kući, taman da uđem na porno sajt da se malo opustim kad čujem "Nikola sine stigla sam!"