U vezi sam više od 3 godine, moja je djevojka jako uspješna, dok ja i dalje stagniram u mjestu. Jako je volim, ona je žena mog života, znam da i ona mene voli, još sam i prvi muškarac u njenom životu, al me strah da joj sve ovo ne dosadi i ne poželi nekog boljeg od mene...
Najveća trauma iz detinjstva mi je bila kada se igram sa društvom iz kraja, padnem i posečem se, dođem kući i mama me još prebije jer sam se posekao. Kao da se nisam već sam kaznio.
Na prvom času njemačkog smo trebali čitati neke najjednostavnije rečenice. Moja drugarica je pročitala umjesto "ich", "ič". I dan danas je ponekad zovnemo Ička.
Ljudi su počeli da me izbegavaju zato što ne mogu a da ne ispalim po jedan sarkastični komentar na svaku drugu njihovu rečenicu.
Sanjala sam da sam dlakava kao vulverin i da mi je dečko rekao da se izdepiliram.
Kad god se vozim na mjestu suvozača, imam potrebu otvorit vrata od auta. Što brže idemo, to je želja jača. Bojim se vlastitog mozga.
Oduvek sam želela videti kako se stvara bubuljica a ne samo ono ja odem spavati uveče bez a ujutru se probudim sa majonezarom.
Danas sam zamolila jednog momka da mi 'izvadi' auto s parking mjesta, jer sam se bojala da ga ne ogrebem o auto pored. Malo bed filing, ali barem sam izašla čitava, a i momak se nasmijao.
Kad sjedim na času i vidim da je nešto napisano na klupi, obavezno nešto napišem ili prokomentarišem. Baš neki dan vidim, ljudi se popalili, počeli da 'četuju' preko klupa.