Na aerodromu u Parizu sam uhapsena i naplacena mi je kazna jer sam nosila fejk Luj Viton torbu.
Danas kada sam se vraćao sa mora zaboravio sam ličnu kartu i carinici su mi rekli da ostanem da obavimo razgovor a ja sam u dzepu imao rizlu kada sam to skontao onako sav us*an odmah sam pomislio na pesmu "Rizlu imaš a ličnu kartu nemaš mozda ćes večeras ti u stanici da dremaš..." tu sam se malo popravio!
Kada sam bio mali bojao sam se silaženja niz stepenice, silazio sam sjedeći jer sam se bojao da ce stepenice propasti.
Uspješan sam, zarađujem mnogo... Prije dvije godine sam raskinuo sa djevojkom koju još uvijek volim i od tad sam se svako veče napio da bi mogao zaspati. Dvije godine nisam izašao nigdje osim na posao i odmah kući sa pićem. Pijem dok se ne onesvjestim. Niko ne zna i svi su ubjeđeni da vodim uzbudljiv život, da putujem, imam djevojku koju poželim. Pijem i sad dok tipkam ovu ispovest. Jako mi je teško živjeti svoj život.
Kad nešto uključim da se učitava uvek stavim strelicu na to da bih video da li se uopšte i pomera.
Na vjestima sam čuo kako mi je uhapšen prijatelj i naglas sam reko ja njega znam, dok su mi roditelji ostali bez teksta.
Kada sam bolesna i dok se tuširam, tuš stavim na grlo jer mislim da će mi vrela voda pomoći da što pre ozdravim.
Svaki put kad se posvađam sa bratom, mama dođe do mene i ispriča mi priču, kako sam kao mala stajala ispred nje, vukla je za suknju i molila da mi rodi brata. Priča je naravno istinita, i uvek kada je spomene se osmehnem i bude mi lakše, odljutim se.. :)
Prijatelji iz razreda su me napali zato što nisam 2 tjedna u školi, a najbitniji se ispiti sad pišu. Kažu da foliram samo da ne moram u školu, a ne znam kako da im kažem da se leukemija ne može folirat.
Tata je upravo nazvao mamu da mu ona kaže njegov datum rodjenja.