Ako je već neko pravilo ili poštovanje, da na svadbama ni jedna žena ne nosi belu haljinu, jer mlada nosi venčanicu zbog čega onda 90% pevačica iz bendova oblači nešto bele boje? Bile su i u belim haljinama, belim kombinezonima, belim košuljama i belim farmericama... Od 5 prethodnih svadbi ove godine, na svim je bila ovakva situacija. Po meni malo glupo, ako već svi poštuju to "pravilo", što je teško i pevačicama iz benda?
Zašto se sva pogubim kad se zaljubim u nekog? A nisam klinka, daleko od toga. Divim se onima kojima to daje vetar u leđa i hrabrost pa su energičniji nego inače. Ja samo želim da nestanem i samo se spetljavam...
Ja kad se olešim od truda za neki cilj i dam sve od sebe - i ako ga postignem osećam se loše, krivo i kao da ne zaslužujem taj uspeh iako sam ga ja bukvalno postigla i to nimalo lako. Ako mi slučajno zapadne da imam sreće makar u najmanjoj sitnici - opet osećam neku krivicu. Kad kupim sebi novu skupu stvar svojim novcem - isto, osećam se užasno. E onda sam u nekom momentu počela da se podsvesno sabotiram i ne trudim da ne bih uspevala i samim tim izbegla taj loš osećaj i evo sada sam luzer sa nikakvim životom ali barem ne moram da osećam krivicu kad mi se ništa dobro ne dešava.
Ne znam šta ću sa slobodnim vremenom, ne umem dobro da ga iskoristim i razočarana sam u sebe.
Ispadam odvratno na slikama. Uopšte ne ličim na sebe, budem kao nakaza. To je prosto neverovatno. Video i slika preko telefona su nebo i zemlja. S obzirom da lepo ispadnem kad snimim video, ispoziram tako, slikam ekran, isečem sliku i eto ga. Ne vredi, to mi je jedini način. Da se odmah ogradim, ne mislim da sam otkrila toplu vodu i da pre mene to niko nije radio, već kažem samo kako sam se snašla. I da, kad sam pričala ovo za snimak, nisam mislila ni na šta vulgarno i nenormalno, pošto znam da će biti i takvih komentara. Poze su pristojne.
Kako sakriti od osobe zaljubljenost jer ne želim to da joj priznam? Moje emocije i telo me izdaju.
Idu mi na nerve večite bundžije koje se bune i kad nema razloga i ovi šatro borci protiv kapitalizma. Najjače mi je kad kažu da u životu treba uživati a ne fokisirati se na posao. Šta ako neko voli i ispunjava ga posao? Nije sve u pecanju, ispijanju kafetina i gledanju serija. To što vas ništa drugo ne zanima je vaš problem. Nisu svi robovi, veliki broj ljudi VOLI svoj posao.
Muž mi je velika škrtica, a što je najgore od svega u zadnje vreme hvatam sebe kako postajem poput njega.
Imam brata koji me je kroz čitav život javno ponižavao kad god je imao priliku. Nikad mu nisam odgovorila jer sam se uvek trudila da održim odnos. Da bi na kraju jednom prilikom me se bukvalno odrekao i evo već godinama ne pričamo. I na to sam samo prešutila misleći da će biti samo trenutna situacija.. Iskreno muči me svaki dan, to me izjeda pogotovo kad vidim druge odnose kako lepo funkcionišu, al šutim sve gutam u sebi...