Prijateljice me odbacuju jer ponekad nemam novca ili vremena za neke stvari koje one žele.
Davno sam upisala fakultet, nisam završila. U međuvremenu rekla sebi da je bolje da odustanem. Mnogo je godina prošlo otkad sam dala ispit poslednji put. I dalje boli. Evo sad je taj period upisa u narednu godinu. Sve sam ih davno odslušala, ostali samo ispiti koje nisam dala... Mada sam godinama obnavljala apsolventsku godinu u nadi da ću učiti. Poenta - ako upišete, učite na vreme, kad se desi život mnogo je teško. Trebalo je da slušam roditelje i da se ne udajem dok ne završim, ali nisam. I evo me sad sa gimnazijom - ništa...
Voljela bih da ne moram nositi masku na licu. Masku osobe koja je jaka i koja ne treba nikoga bi bila sretna. Masku osobe koju nije briga hoćeš li otići iz njenog života ili ostati. Masku osobe koja je uvijek nasmijana, sretna i koja u svakoj situaciji zna baciti neku foru. Masku osobe koja se najviše smije onda kada joj je najteže.
Voljela bih da reći: “Volim te, ne odlazi, ne odustaj od nas” nije znak slabosti.
Voljela bih da plakati pred nekim ne znači imati slab karakter.
Voljela bih da ljudi nikad ne odlaze iz naših života.
Nadam se da ćeš se jednog dana vratiti. Čekam te, iako možda izgleda kao da sam sretna sama i da nikoga ne trebam. Nemoj se zavarati – to je sve samo maska.
-A.A
Student sam, mnogo dobro poznajem oblast koju studiram, dobre ocene, sad sam pauzirao godinu do ne završimo završni i upišem master. Nikad u životu ne bi radio kao demonstrator na vežbama osim ako bi morao. Kroz moje osnovne studije samo sam stekao mišljenje da polovina dolazi na vežbe i predavanje jer "moraju", ne žele sa slušaju, samo bi da prepišu. Ne želim raditi sa takvima.
Uvijek kad se napijem u klubu krenem pričati gluposti i pričati o fantazijama i vezama ili seksu. Ne mogu si pomoći i iako uvijek poštujem žene kad se napijem postanem muška svinja.
Htela si da odeš iz mog života, htela si promenu, da budeš sa drugim i pored svega što smo prošli i doživeli zajedno. To je nešto što me najviše od svega do sada u životu zabolelo najviše i još uvek me boli. Bitno mi je da sam dao sve od sebe i na kraju te pustio jer ne želim da teram na silu nekoga da ostane ko uporno želi da ode..
Pravim se da me ne zanima i da mi je ovako super, ali mi je izuzetno teško što nemam drugarice ovde gde živim. Dve koje su mi jako drage i sa kojima se redovno čujem žive daleko, jedna se preselila u Ameriku, a druga živi u gradu udaljenom 300km od mog. Drugarice sa fakulteta ili su ostale u našem studentskom gradu ili su se vratile njihovim kućama. Ja sam se udala u grad koji je u blizini mog rodnog, svega 20km, ali ovde sada svi već vode neke svoje živote i imaju novo društvo. Neke drugarice iz srednje škole mi ne prijaju jer se konstantno trkaju sa mnom, ko ima više novca, čija beba je naprednija itd, što mi je van svake pameti. I tako, hvala Bogu imam svog bebca, supruga i roditelje, ali se iskreno nadam da će se ova situacija promeniti i da ću upoznati ljude sa kojima ću se družiti možda na poslu kada beba malo jakne. Verovatno je problem u meni što se ovako loše uklapam u novu sredinu i pokušala sam da budem dopadljivija, ali prosto - ne ide...
Svoju suprugu volim najviše na svijetu i ne bih mogao zamisliti život bez nje, imamo troje male djece svi hvala Bogu živi i zdravi, ali me supruga s vremena na vrijeme iznervira i povišenim glasom mi se obraća pogotovo kad je u "onim danima" a ja nisam tip koji se puno raspravlja i ne volim svađu tako da joj idem niz dlaku uvijek. Volio bih da je više na mene da je smirena i da se puno ne nervira, lakše bi joj bilo sve. Ona me čini sretnim i ponosnim, hvala ti što postojiš i što si dio mene.
Družila se s jednim, bio naporan i samo on brbljao (čak je i sam rekao da voli da priča). Nikad nisam mogla da dođem do reči od njega, a ja sam ga uvek saslušala. Ako bih ja pričala, on se odmah ubaci i prekine me, ne dopusti da završim rečenicu i priča nešto što nema veze s ovim o čemu ja pričam. Takođe me i zeza, npr. ja kažem nešto, on se šali sa mnom i pecka me i opet pokušam, nekoliko puta, da kažem šta sam htela i on mene svaki put prekine! Pre me je i provocirao i ponižavao, sad ne, ali sada davi sa pričom. Prestala sam se družiti s njim i evo sad me stalno pita što neću s njim da se družim. O jbt...
Došla sam sa mamom na odmor. Sedam dana u odličan hotel, plaža prelepa, izleti svaki dan. I evo prvi dan na izletu napravi mi scenu jer sam je loše slikala. I kad je videla da se neću raspravljati sve vreme me je podbadala da bih odreagovala i onda ona ispala žrtva. I na kraju kaže žao mi je što smo se posvađale oko slike. E pa nismo se posvađale nego si se ti svađala. Onda rezervišem drugi izlet ona nezadovoljna agencijom, nije to njoj sigurno a bila je pored mene kada sam tražila. I opet rasprava i uvuče me da evo boli me glava i uvek misli da ona normalno razgovara a ja da burno reagujem.