U mom mestu, tačnije malo izvan naselja, žive muž i žena sa sinom i ćerkom. Deca im imaju oko 10-12 godina, a oni oko 40. Žive u kući, srednje veličine onako, ali izgleda jako slatko i bajkovito. Kuća nema ograđeno dvorište, samo pozadi taraba, i samo im je baštica ograđena. Imaju tu povrća taman za sebe, a pored kuće im je močvara. Tu im odlaze guske i patke. Koliko to prelepo izgleda zimi. Pored kuće naslagana drva, mala šupa i garaža, uvek sve okite, imaju i slatku kućicu za psa u zadnjem dvorištu i kokošinjac, tobogan i trambolinu. Milina videti to. Od komšija imaju još dve takve porodice i to je to. Nisu ni daleko od grada, može peške, kolima, a ide i autobus. Želim jednog dana nešto slično za sebe. Inače rade u gradu, žive potpuno isto kao i većina nas.
Firma u kojoj je radio moj muž se prodala i dobije od akcija 70 000 dolara. Ja sam bila presrećna jer sam mislila kako ćemo konačno platiti surogat majku (jer zbog mog problema ja ne mogu ni da nosim dete, a to želimo već sedam godina). Međutim on je bio u fazonu hajde prvo da sredim mojima kuću, pa sestra hoce nov auto, pa nisu bili godinama na letovanje, pa bi da posete i nas u Americi. Pa u Americi bi da malo putuju i kupuju. I tako posle godinu dana, kad je trebalo platiti i porez na sve to ostalo je ravno 3000 dolara! Malo je reći koliko sam besna i ljuta i razočarana! Kako može da ti bude važnije što ti majka nije išla na more već deset godina od toga da li ćeš ikada imati dete?!!
Na svakoj svadbi/venčanju mladoj kažem sa je najlepša mlada koju sam ikad videla, bila to ili ne.. Možda bez veze zvuči, ali njihov je dan, treba da se osećaju lepom..
Ne razumem ljude koji se hvale kako mnogo rade, po 10-12-16 sati. Šta je tu za pohvalu? Što si rob i nemaš svoj život? Nek sam lenja sto puta, ali po meni je i 8 sati previše. Osam sati rada bi bilo okej pod uslovom da ti neko drugi kuva, čisti, ide u nabavku i da živiš na pešačkoj udaljenosti od posla. Ovako treba da se skrati na 6 sati, a petkom da se radi od 9h do 12h eventualno 13h.
Roditelji mi zameraju što volim i poštujem muževljeve roditelje. Pošto sam ćerka i bratu ostaje kuća, morala sam kod muža. Drugo, sa svekrvom nikad ništa loše imala nisam, uvek me je poštovala i uvažavala, od dana kada sam ušla u kuću, ispraznila nam je i prepustila sprat. Za sve bitno se konsultuju uglavnom sa mnom ili prepuste da odlučim ja. Oko dece se uvek nalaze, čak i kad smo kući, često ih sveki uzme na vikend uz reči, idite, uživajte, daj da ti se nađem kad meni niko nije. Moji nikad ne mogu ni pol’ sata. Iako imam položeno, otac mi nikad nije kupio auto, posle ni sebi nisam jer ima suprug. Skoro mi je svekar poklonio nov fiat punto, da se više ne mučim busom/taksijem kad muž nije tu, još je i na moje ime. I kako posle da ne voliš, ceniš takve ljude. Kad su nam oslonac 100/1 za sve, pritom više u njih imam poverenja nego li u muža, jer je posebno svekar (inače lekar) veoma odgovorna osoba, toliko obraća pažnju na mališane (7,5,4) da do sada nikada nisu špricani…
Stvarno su mi momci prilazili na razne načine, imala sam dobrih i loših dejtova, neki su se stvarno trudili ali nisam osjećala da je to to, drugi me pokušavali samo odvući u krevet. Mislim da sam se zaljubila u prijatelja od kolegičinog muža koji je ovog vikenda na njen rođendan donio kolač koji je sam ispekao, nije pio alkohol jer je vozio ali se zato sa svima sjajno zabavio. U ponedjeljak ću pitat kolegicu dal je slobodan i njegov broj.
Smiješne su mi ove + 35 cure, koje misli da su idalje mlade i da idalje mogu čekat da dobiju dijete. Ne, ne možete. Majka priroda je odlučila drugačije. I to je jednostavno činjenica. Sad, što nekome uspije i sa 40, a nekome ni i sa 20 je iznimnka.
Moja djevojka me pita za savjete i mišljenja kako da hoda u štiklama, da li je haljina previše prozirna, da li je parfem više muški nego ženski, da li nosi torbicu koja je više za starije žene nego mlađe.. Ovo meni sve govori jednom rječju, a to je da je nesposobna. Mislim nije svako žensko isto, ali ako baš tražiš od mene takve savjete najbolje da raskinem sa njom i ako su takve stvari tebi nepoznate, nešto s tobom nije u redu kao žensko.
Gade mi se ljudi koji dijele krevet sa svojim ljubimcima.
Imam 160 i želim dečka od preko 2m. Za mene su muškarci ispod 195cm niski i uopšte ih ne doživljavam ozbiljno.