Devojke, molim vas, ali molim vas poslušajte me. Bilo da ste u vezi, ili ne, devojka NE SME da ima dlake NIGDE osim na glavi (obrve, trepavice i kosa).
Udario sam ženinu majku nakon što mi je rekla da moram da ostavim cigare i pivo. Ja sam čovek u srednjim godinama, koji svako veče popije pivo i igra igrice, i ona meni svako veče kenja za to a čak i ne živi sa nama i ja sam samo puko i udario je. Žena sad hoće da se razvede i da mi ukine da viđam decu.
Apsolutno nervira činjenica da današnji klinci ne j*bu živu silu, i to ne na dobar način. Najgore je što pišem ovo kao neko ko je '81 godište. Ranije se znalo, škola, profe, roditelji, treneri - autoriteti da se slušaju, pa ako hoćeš da zaradiš - ili ideš na tražen faks ili učiš zanat i postaneš vrstan u tome. A ne danas, završi neki faks reda radi, niti se posebno trudi da učestvuje u vannastavnim aktivnostima, osrednje zna engleski i bum - oće 1200e platu. Kao, toliko treba za BG. Pa na osnovu čega, druže? Bar 6 meseci ne možeš ništa, nego si tu da učiš. Posle pređe za 200e veću platu i ostavi tim u g**nima. Ili, završe nešto perspektivno, ali kad slušaš, 0 kritičkog razmišljanja - pitaš ga oko nekih mreža, kola - samo ponovi šta je drugi rekao, napamet. Ja sam kao inženjer najpre radio u pljeskari za tada 200e, jer niko nije pitao odakle ocu invalidu i majci učiteljici za račune, hranu, a zamisli, sad sam project manager. Nemojte biti otirač, ali niste ni bogom dani.
Isključio sam ćerku iz testamenta jer nikad nije htela da se viđa sa mnom, slušala majčine trovačine protiv mene, pljuvala moju sadašnju ženu i sina. Sve ću sinu ostaviti, a ona i bivša žena doviđenja.
Skoro sam čuo da u ženskom svijetu postoji mišljenje da crna odjeća sužava (prikriva debljinu), onda pogledam profile nekih djevojaka, malo punijih i primjetim da im je 90% garderobe crno.
Drage dame, crno ne sužava, sužava više fizičke aktivnosti i manje hrane.
Jako je ružno i nezdravo kad se čovjek zapusti, džaba šminka i odjeća kad je tijelo zapušteno.
Radim u lokalnom kafiću. Jutros sam došla na posao nešto ranije da sredim kafić jer sinoć nisam, i glava me jako bolela. Ušla su dva momka 8 min ranije, bili su kulturni i pitali jel nije problem, videli su da mi nije dobro i pitali su šta mi je, rekla sam da me boli glava i da se ne osećam baš najbolje. Odmah je skočio otišao do apoteke i doneo mi cafetin, dala sam mu novac, nije hteo primiti isti taj novac, probala sam na drugi način tj nisam htela da im naplatim račun i oni su ostavili novac na stolu jako mi je neprijatno ali opet jako divno od njih. Iznenadili su me da još uvek postoje osobe dobrog srca🥹
Na poslu je došao čovek kojeg nisam videla sigurno 15 god. U srednjoj školi se zabavljao sa mojom najboljom drugaricom. Bio je najlepši dečko, ženskaroš i varao je sa kim je mogao. Ona je mnogo patila. Otišla je daleko, udala se i ima dvoje dece. Danas sav ofucan, sa i dalje glupim forama od pre 15 god. Ni kučeta ni mačeta. Nikada se nije oženio. Ceo život živi kao da ima 18. Prepoznao me je i pitao da izađemo na kafu. Zgrozila sam se. Fujčina do neba. Neki ljudi zaista nikada ne sazru, ostanu sa zakržljalim mozgom da lutaju ulicama.
Krivim svoju majku što nas je predugo pustila bez ikakvih obaveza i što je radila sve sama. Pa sada meni kad sam se udala svi kućni poslovi padaju teško, tj zahtevaju napor i fizički i psihički... Srećom volim da spremam, da raspremam, higijenu sve, ali ja ne znam kako je njoj bilo OK da se sestra i ja i naravno tata ponašamo kao u hotelu. Nikad nam nije davala neke zadatke, ni one jednostavne, smeće, da uključimo rernu, oljuštimo luk, tako nešto sitno, sve je i uvek sama. Ja sada smatram da dete od 10 godina te sitnice treba i mora da zna, jer je to toliko jednostavno i time ga osposobljavaš za život. Ali ona je tati koji leži i ništa ne radi, ostavljala svoj posao i dodavala čašu vode. Tako i nama, sve ona. Ja to u ludilu ne bi radila, do te mere nekom glumila slugu. Razumem i ljubav i sve, ali previše je. Zato joj je sad u 55 svega dosta i baš mogu da razumem zašto. Samo mi je žao što joj više nisam pomagala kad sam mogla.
Moj otac je zgrožen jer s 30 godina nemam dijete. Smatra me karijeristom. A ja sam samo osoba koja se boji gladi, neimaštine i svega lošeg od čega se sačinjavalo djetinjstvo i svaki dan se borim da tom budućem djetetu kojeg želim više od ičeg osiguram normalan život.
Moj tata nikad nije bio čovek od reči, uvek bi mi nešto obećavao i nikad to nije ispunio, ali mu ja nikad nisam zamerala. Imala sam 17 godina, najveća želja mi je bila da stavim fiksnu protezu, imala sam jako veliki kompleks oko svojih zuba jer su jaaaako krivi, nikad se nisam smejala, nisam imala ni malo samopouzdanja. Toliko su mi bili izbačeni napred da su mi sekli donju usnu, koja je uvek krvarila. Obećao mi je da će mi za 18. rođendan kupiti fiksnu, jednom mi je dao 1000 dinara da čuvam, ali nikada više ništa. Tada sam shvatila da je nikada od njega neću dobiti i da moram sama da sakupim novac za nju, išla sam u školu i radila sam na linijama u proizvodnji u raznim firmama. Sakupila sam 150 000 dinara i kupila sam SAMA sebi fiksnu protezu, koju sam oduvek želela. Jako sam srećna što ću konačno imati lep osmeh, a još lepše mi je što sam sama zaradila i uštedela svaki dinar!