Ogriješiću se kada ovo kažem ali ponekad zavidim devojkama koje se nisu udale. Ja jesam i imam dvoje djece. 11 godina smo zajedno i suprug stalno ima neke zamjerke, ništa mu nije dovoljno dobro. Izgledam lijepo, volim da se sredim na posao i na to mi svako jutro zamjera, na poslu provodimo isto vremena (od pola 8 do pola 5 smo van kuće) i poslije posla ja kuvam ručak, provodimo vrijeme sa djecom zajedno ali onda on se ljuti što kuća nije sređena. Kada mu kažem da bi mogao i on pretvori se u pravog Balkanskog primitivnog čovjeka. Jer se uvijek vadi na to što više zarađuje, moju platu koja je 1000€ nipodištava, kaže da ne vidi ništa od nje, a redovno kupujem stvari i hranu i sve što treba za kuću. On zarađuje 3 puta više i logično je da može skupiti više i za more i za neka putovanja. Umorna sam više od toga da nisam dovoljno dobra, nikada nikome i nisam bila. Roditeljima nisam bila dobra što nisam imala sve petice, odličan uspeh je bio nedovoljan, sad suprugu opet ništa ne valja.
Muskarac (Neil Armstrong) ode na Mesec i napravi 7 forografija, od čega nijedan selfi. Prosečna žena ode u WC i napravi 123 selfija bečeći se pred ogledalom, ili u restoranu islika tanjir iz svih uglova. Sada vi meni recite koji pol je prizemniji i uračunljiviji. Inače, ići sa mojom ženom na putovanje je pravi pakao (pod tim utiskom i pišem ovo). To mora sve da se slika iz trilion poza, filtera, pa ruka ovako, pa noga onako. Presedne mi majčino mleko.
Posvađala sam se sa mužem jer je rezervisao, po mom mišljenju-za nas, previše skupo letovanje. Ima firmu i osrednje zarađuje, živimo u malom stanu sa bebom, ima dug na dva mesta i jednostavno postojale su preče stvari od toga. On kaže da će uvek biti prečeg i ako to budemo gledali nikad nigde nećemo otići. Bio je mnogo srećan jer je to uradio pošto dve godine nismo išli nigde i beba i ja smo uglavnom same po ceo dan jer on mnogo radi, mislio je da me obraduje i pokvarila sam mu trenutak ali stvarno verujem da je važniji sređen stan, generalno bolji standard života nego povremena preskupa letovanja.
Udata sam za predivnog muškarca, on ima ćerkicu iz vanbračne zajednice a ja ne mogu da imam decu. Tu prazninu mi popunjava kako ja kažem "naše dete", jer joj je majka užasno neodgovrna, nije mu dozvolila da je čuje i vidi godinu ipo dana. Uskoro ćemo je dobiti na sudu. Jedva čekam da nam dođe. Iako joj nisam majka osećam kao da sam je ja rodila. Volim te Dunja ❤️
Evo razlog zašto još nemam dečka u 30 godina. Zadnja 3 dečka sa kojima sam se dopisivala ista priča skroz. Dopisujemo se ceo dan, ali samo jedan dan, tek početka faza dopisivanja sve super i pred spavanje prvi mi je napisao 'Ajde pošalji neki fotkicu da lepše spavam'. Na moje pitanje kakvu fotkicu još se i ne poznajemo, on kaže pa može neka sexy. Drugi mi je rekao neka gde se gola diram, a treći je rekao neka bez odeće, a može i video. Ne razumem to, kakve slike pobogu ljudi, šta je sa vama. Prvo upoznavanje pa valjda redom ide sve, užas.
Pre u vreme naših roditelja i baba i deda je bilo sramota kad pređeš 30 godina a nisi u braku. Danas je izgleda sramota kad imaš manje od 30 godina a planiraš venčanje. Takav je moj slučaj i većina društva me stalno kritikuje kako se nisam dovoljno iživeo pre braka. A pod tim življenjem se smatra da jurim kur*e i da se napijam svaki vikend, to oni rade. Mene više privlače putovanja, bioskopi, kupanja, itd.. I to sve mogu i da radim i u braku sa ženom. Samo ne znam otkud ljudima to da je brak neki zatvor. A sa druge strane za moje godine, imam 27, verenica 25, i ne vidim poentu da raskinem sa njom da bih menjao tamo neke pajserke samo radi reda. Ako mi je Bog dao ljubav mog života na početku ne želim to da ispustim. Finansijski smo obezbeđeni tako da brak kao naredni korak nije problem.
Od doma u Zvečanskoj do života u Americi. Puno toga se prevalilo preko glave za ovih 37 godina. Mnogo suza, truda, znoja i rada na sebi od prvog dana života. Tek sad mogu sesti i reći da sam postigla mnoge stvari koje sam smatrala da treba. Visoko obrazovanje i dobra karijera, lep brak, miran, stabilan život, a što je najvažnije nikome ni krva ni dužna, prema nikom grešna, svakog ispoštovala. Ostala je još jedna, najveća želja, a to je moje dete, jer tek sad sam spremna pružiti detetu sve - kad kažem sve, mislim prvenstveno majku koja je ostvarena i spremna da beskrajno voli i podigne dete u toplim, porodičnim uslovima. Iskreno se nadam da ću i u tome uspeti.
Vozimo se brat i ja. On vozi i u koloni udari kola ispred nas. Bio neki stari golf 2. Nije veliki udeš, ali je udes. Izlazi čovjek iz kola, gleda u štetu, ne može otvoriti gepek (koji je bio prepun stvari), hvata se za glavu i poče da plače. Moj brat izašao isto i nešto priča sa njim i vrati se u auto da čeka policiju i umire od smjeha kako čovjek plače zbog takve štete. Čovjek je ponavljao da mu je to izvor prihoda, da ne zna kako će sad da zarađuje dok se kola ne poprave itd...koliko sam razumela, prodaje nešto na pijaci iz tog gepeka. I gledam u svog brata i pitam se kako je ispao takav kreten da se smije čovjeku koji očigledno ima veliku muku i on (konj) mu je napravio štetu, vjerovatno je to bila kap koja je prelila čašu i zato je plakao... Porasli smo u istoj porodici, i dalje ne mogu da se opasuljim koliko je operisan od empatije.
Kao samohrana majka jedva dočekam 8 sati da dijete zaspe, da se pružim na kauču, buljim u telefon/tv i isključim mozak. Ne želim, čuti nikog, pričati ni sa kim, ne zanimaju me tuđa posla, samo se želim isključiti.
Tokom NATO agresije na našu zemlju najbolji drug sa kojim sam porastao i ja smo bili na karauli Košare. Tokom jednog napada on je bio ozbiljno ranjen i kako nismo smeli koristili vozila, na leđima sam ga izvukao preko Plave zemlje do Musine kuće (oni koji su bili tamo znaju o čemu se radi) 3 kilometara rizikujući svoj život bez razmišljanja. Danas je taj drug pravio sinu proslavu punoletstva, nije me zvao, nismo se nikada ni posvađali, čujemo se s vremena na vreme... Totalno sam se razočarao u njega, pre par meseci sam dobio dete i njega sam prvog pozvao.... Izvini Ivana, nisam znao da si toliko go*no....