Pre par meseci, na ulici me zamolio jedan slep dečko da mu pomognem da dodje do svoje studentske sobe. Naravno da sam mu to učinila, dok smo šetali pitala sam ga kako studira i šta. Rekao mi je da studira ekonomiju, a da uči tako što njegova majka pročita celu knjigu, i snimi pa mu pošalje i tako on sluša i nauči. Problem ima sa predmetom statistika jer ne može da razume zadatke a profesora njegov problem ne interesuje.
Divim se tom dečku i njegovoj majci, veliko poštovanje!
12. maj pre tri godine. Čuju se sirene hitne pomoći. Istrčavam. Moj mali komšija (4god sada) pao je sa terase (4m). U tom šoku njegov deda ga je zgrabio, seo u kola i odvezao u urgentni. Taj deda je imao tumor, metastazu. Bukvalno se nije kretao jer nije imao snage već je non-stop ležao. Nije mogao viljušku da drži. Skupio je poslednji atom snage i odvezao je unuka. Vratio se sa belom papučicom koja je ispala detetu... Unuče je preživelo a on je nekoliko dana posle toga umro. Koliko ljubav daje snage čoveku tek tad a sam videla.
Ošamarila sam danas neku curu u autobusu zato što se izdrala na bakicu jer je išla sporo.
Moja devojka je sasvim slučajno saznala da ima leukemiju pre tačno godinu dana. Kosa joj je već opala, tako da je sada potpuno ćelava. Kada joj je opala kosa, ja sam se ošišao na ćelavo! Volim je više od svega na svetu, ona je moj borac, uspeće da se izvuče!!
Jutros sam prvi put vidjela tatu kako plače, kada je saznao da nemam više leukemiju. Tata,volim te.❤
Uz pomoć slušnih aparata sam sa 19 prvi put čula cvrkut ptica.
Zaprepastilo me je saznanje da moja devojka vozi traktor kao profesionalac. Da nisam video svojim očima kako skida štikle, i bosa seda za volan, ne bih verovao. Gotovo, ženim je.
Prolazim pored Laze Lazarević i jedna gospođica sa prozora mi kaže: Jao što si lep. Prelep si! Ništa lepše nisam videla... Mislim se u sebi: Nećeš ti skoro odatle...
Moja sestra ima super posao i prije šest mjeseci se naglo obogatila. Dio novca je izdvojila za crne dane, a ostatak troši na beskućnike. Dovede ih kući, dozvoli im da se okupaju, jedu, da im nešto čiste odjeće i porazgovara sa njima o tome šta bi mogli raditi, kakve vještine imaju i sl. Prespavaju u kući pokraj njene, a sutradan ih odvede na "razgovor za posao" u njenoj firmi. Do sada je svima uspjela pronaći nešto što ih zanima i što mogu raditi. Dozvoli im da prva tri-četiri mjeseca ostanu u kući pokraj njene, da ju održavaju, da se malo uhodaju u normalan život, a zatim im pomogne u traženju vlastitog stana. Moji roditelji zbog toga lude. Nikako ne shvaćaju zašto to radi. I meni je u početku bilo čudno, ali kad sam upoznao te ljude sve se promjenilo.
Klinci koji će ovo čitati želim da shvate na najbolji način. Od svoje 15-e sam počeo da se drogiram i umišljam neki kriminal, tukao sam se i povređivao ljude, kako fizički tako i emotivno...roditelje, prijatelje itd. Nisam mario za svoje najbliže. Onda sam se teško razboleo, završio u bolnici. Svi ljudi koje sam izdao, vratili su se da mi pomognu. Moje staro, takozvano loše društvo, što naravno i jeste... napustili su me, pobegli su od mene kad su mi najviše trebali. Sada sam zreo momak, pun samopouzdanja, radim i život mi je dobar. Sve bi bilo još mnogo bolje da se svako jutro i svake noći ne budim i ne ležem sa stravičnom dozom kajanja, krivice i sramote zbog svojih nedela. Ovo je moja ispovest i ne samo to, ovo je opomena za sve klince koji su krenuli tim putem, zapamtite to je put samouništenja i zatupljivanja mozga. Toliko od mene.