Često razmišljam o vanzemaljicma. Da su tu negdje, da se nesmetano krećemo, da ih ne vidimo jer mozak ne može stvoriti sliku , jer su nam njihovi oblici nepoznati. Šta ako vremenom dođe do sudara svjetova?
koliko smo im blizu da sve česće
...da li će nam njihovi obrisi postaju nam prihvatljivi
i mozak će stvarati sliku?!! Zvuči neprihvatljivo, ali moguće, isto kao što nam je bilo neprihvatljivo prije 10 godina da će npr postojati telefon na dodir. Iskeno , plašim se :/
Najviše volim kad vidim stariju ženu da vodi nekog malog psa da je pitam koliko ste platili pacova.
U životu imam sve osim iskrenog prijatelja i zbog toga osjećam se tako siromašno...
Mnogo mi se sviđa nova komšinica ali samo znam da se zove Milena. Da bih saznao prezime ukucao sam na google MILENA KOMŠINICA, da vidim što će da izbaci.
Osoba do koje mi je stalo je trenutno na 6400km od mene, i kada pričamo preko skajpa tek kada spustim slušalicu kažem mu da ga volim, pre toga ne smem!
Tata mi je moler, kad sam bila mala bilo ko da me pita šta mi je otac po zanimanju ja sam govorila maler.
U srednjoj školi sam bio miran i povučen. Nikad izbacan, niti primećen. Drugačiji od drugih. Non stop slušao ziku, izgubljen u svom svetu, dok su ortaci uvek glumili budale ne bi li bili glavne face u školi. Kad sam upisao fax, hteo sam da se promenim. I tako sam počeo izlaziti češće, napijao se do besvesti, radio svakakve gluposti. Na taj način sam bio primećen i zabavan, ali sam i popustio s učenjem i upropastio sebi studiranje. Ponašao se baš kao ortaci iz srednje, a obećao sam sebi da nikad neću biti takav. Sad shvatam kolko sam bio srećniji dok sam bio svoj, a ne ovakav. Tad su mi devojke govorile da sam zreliji od ostalih, vredan i dobar, a sad me vide kao neku pijanu budalu nesposobnu za život ...
Jednom sam se toliko napio sam da sam izuo patike ispred kapije, misleći da su to ulazna vrata, i na kraju zaspao u garaži na podu.
U znak 7 meseci veze, dečko mi je kupio srebrni prsten. Stajao je na sred ulice, nekoliko metara od mene, sa prstenom u ruci. Nisam mogla da sakrijem svoje oduševljenje pa sam potrčala kako bih skočila na njega i zagrlila ga. Međutim, prilikom mog skoka, prsten mu je ispao iz ruke i upao baš u jednu šahtu. Mnogo mi je bilo krivo, a moj dragi je hteo da me ubaci zajedno sa prstenom u šahtu koliko se iznervirao.