Namerno ostavim svog dvogodišnjeg sina što duže u vrtiću preko dana. Previše je energičan i tvrdoglav i naporan...:(
Od kako sam pročitao onaj status "Muškarac sa dobrim pafremom je već odradio pola posla" , čak i u prodavnicu idem namirisan.
Mislim da nikad neću sebi oprostiti što sam uprskao ljubav svog života.
Ja i baka imamo mačka koji je star 7 godina, a nema ime.
Treba mi profesionalna pomoć jer sam u teškoj depresiji, a moji ukućani to ne primjećuju jer nikada nisu tu. Za njih bi to bila sramota...
Danas mi je tata rekao da sam usvojena.
Rekla sam mu da ne lupa, znate šta mi je rekao?
"Jbg, nikako ne možemo da je se rešimo, moramo da je trpimo dok se ne uda."
Tata mi je car, definitivno.
Imam sina od 3 godine, kojem lijeva strana tijela kasni sa razvojem od rođenja! Kasno je prohodao, još kasnije propričao, ali stalnim vježbanjem uspjevamo napredovati! Na zadnjem pregledu nam je rečeno da će se cijeli život boriti s tim i da bi mu, bez vježbanja, kosti mogle prestati sa razvojem! Taj isti dan me uhvati kako plačem u kupatilu! Isplakala sam 3 god. suza! "Mama, plestani plakati"! "Dobro"! Al suze same liju! "A zašto plačeš, leci mi"? "Leci mi, molim te"! "Zato što ti nogica ne raste kako treba"! "Nalasce"! "Bice sve u ledu, ne budi blesava mama"! U tim rijecima sam pronašla najveci izvor snage da ne budem zabrinuta i da budem borbena!
Jednom prilikom dok sam se ljubila sa dečkom udario me je slučajno glavom i onda mi kaže ajde još jednom da se ne sruši kuća.
Moj deda je napravio praćku,gađa tuđe mačke koje dolaze kod nas i svađaju se sa našim mačkama.