Sviđa mi se upravnik u ustanovi gdje radim.. Ne viđam ga često..možda 1-2 puta u godini ako je neko dešavanje, proslava Ng ili sastanak kolektiva. Mislim da je jako privlačan muškarac, budi u meni želju da ga ljubim. Nekad ga zovem vezano za posao ako nešto treba. Ima najljepši muški glas kojeg sam ikad čula. Privalačan mi je i tako na daljinu..sama pomisao na njega..glas..ili kada vidim njegov potpis. Nemam klasičnu misao o sexu nego..neki fizički kontakt.. Da mu dodirnem lice..ili da ga ljubim.. No to je samo misao. Oženjen je. Mada jako me poštuje i misli da sam divna osoba. Što mi je i rekao na proslavi i poljubio mi ruku. Ne bih svakako ništa, niti želim da padnem u njegovim očima. Samo mi nailazi misao o njemu. Da mu dodirnem lice, kosu, ruku..nešto tako. Imam osjećaj..kao da je između nas nešto lijepo..i na daljinu..kao da se razumijemo i lijepo komuniciramo. Nikada nisam imala baš takav osjećaj da me neko privlači onako baš..pravi muškarac.
Kviki gric jedem tako što prvo pojedem okrugle komadiće, pa tek onda duguljaste; kikiriki - prvo pojedem polovine, a za kraj ostavim cijelo zrnevlje. Nije OKP, već uvijek ostavljam za kraj ono što mislim da je ukusnije i bolje.
Tokom seksa me je devojka zamolila da joj napravim neku hranu, i kada sam joj doneo, i ona pojela, seks se nastavio sa mnogo više strasti. ŽIVELA HRANA!
Sve je postalo matematika. Koliko daš ti meni, ja ću tebi. U prijateljstvu i braku. Gde se ljubav izgubila?
Imam mentalitet gubitnika, nikad nisam pobjedila u društvenoj igri. Nemam posao, u komunikaciji sa ljudima -1000. Nesposobna sam za život. Ali ne peckam, ne vrijeđam nikoga, ne petljam se u tuđi život, ne volim nepravdu i ne mogu to da tolerišem. Usamljena sam. Ako kažem da mi nešto smeta odmah ispadne da pretjerujem Itd. Pobjegla bih od sebe same.
I da imam 30 godina. Jeeej 😔
Kad se samo setim kako su mu sijale oči dok me sluša kako zadivljeno pričam o nečemu... Raskid je bio opravdan, ali me niko kasnije nije tako gledao.
Strah me je kad vidim koliko tipova glumi zaljubljene muškarce, što na društvenim mrežama, što ovako, a piše drugim djevojkama i ženama poruke u kojim im se nabacuje ili ih muva kad ih vidi. Dođe mi da se nikad ne udam, niti vezu da imam. A što je najgore, kad sam jedne prilike poslala poruke ženi, ona mene napala da sam ga izazivala, jer on tako rekao. Sad ih pustim da žive u iluziji, a njihove zaljubljene muževe i momke tjeram u pm i stavljam na blok.
Nekoliko dana sam otišla kod svojih. Mislila sam da smo kao porodica složni i vezani emocionalno. Ali posmatraćuji druge porodice došla sam do zaključka da smo mi mnogo toksični. Za čas se posvađamo. Stalne kritike, prigovaranja, upoređivanja. Imam djete i sad drugačije gledam svijet. Sjećam se sebe kao djeteta. Šta god bi napravila ne valja. I sad pokušavam zdravo hraniti djete, a oni kako ona žena daje i sokiće i nahrani je plazmom da vidiš kako jede njena mala. Moja jede ali kuhano, zadovoljna sam. I ni to im ne valja. Dok čistim, raspremam niko ne vidi. Jesam li sjela, ti si stalno na telefonu. Pribadanja prikrivena. Kad odg počnu da plaču i opet ja kriva. Preloše se osjećam. Ne mogu bez njih, a ni sa njima. Znaju biti dobri, ali znaju i ujesti za srce. A ne mogu dugo da šutim prsnem i svako dobije svoje.
Uporno odbijam devojku koja je koketa i sa svima priča non stop. Flertuje i stalno grli sve muško što zna i ne zna. Toksična, ekstremna ekstrovertnost. Generalno ne volim ljude koji su u fazonu: hej, haj čaršijo na sve strane sveta". Šalje mi i dalje poruke, ali ne želim na grub način da joj kažem da ne volim njen karakter i takav tip devojke. Lepa je, ali ne bismo išli zajedno. Ne želim da je blokiram ili kažem istinu jer će joj to stvoriti neprijatnost.
Nikad u povjesti čovječanstva nije bilo više glupih ljudi živo .........a nekako mi se čini da će ih samo bit sve više i više....