On je sve najbolje i najgore što mi se u životu dogodilo.
Da li ste znali da ono čega se najviše stidite može nekome odgovarati ili se svideti? Da svoje mane koje ne možete nikako prihvatiti, neko drugi prihvata bez problema. Da za svakog na ovom svetu može postojati neko odgovarajući. Pitanje je samo da li mi to prihvatamo? Da li mi sami prihvatamo sebe i druge kakvi jesmo, ili nalazimo mane i sebi i drugima? Krivica je uvek u nama samima, a ne u drugima. Da li verujemo u laži koje nam nameće ovaj svet u vidu neke idilične slike ili verujemo u surovu istinu koju čini naša realnost?
Ne znam za vas, ali ja imam toliko sreće, da mi se odvalio tučak za meso u toku rada.
Nije sve tako crno, moglo je da bude i gore.
Nije mi jasno svi biraju izgled mobitela da je tanak i sl i odma nakon kupovine stave u ružne maske i mobitel se ne vidi nikako. Čak i gledaju kakav je displej i čim kupe stave onu kinesku foliju koja najnoviji mobitel dovede na rezoluciju nokie 3310.
Zašto ni jedan muškarac ne želi da potvrdi da li mu se više sviđa kad ga djevojka gazi ili kad je dobra?
Sviđa mi se devojka koja se uskoro udaje. Ne znam kako da zaboravim...
Pismo staroj prijateljici koja se udala i zaboravila na sve prijateljice koje je imala prije: Povrijedila si me. Nekoliko puta. Prešla sam preko toga i potrudila se da ostanem dobar prijatelj, da podržim tvoje odluke i da shvatim tvoje razloge. Trudila sam se stvarno dugo, ali u zadnje vrijeme sve više činilo mi se da je uzalud. Trudila sam se jer mi je stvarno stalo do tebe. Jer s tobom imam jako puno lijepih sjećanja, ali prijateljstvo ne čine samo sjećanja. Prijateljstvo nije jednosmjerna ulica. Ne mogu više davati sebe za nešto za šta osjetim da nije uzvraćeno. Uredu je da se ljudi mijenjaju, odrastaju, da se mijenjaju i njihovi prioriteti. Uredu je da si odlučila da ti u trenutnom poglavlju života prijatelji nisu prioritet. Hvala ti na lijepim sjećanjima i sve najljepše u novom poglavlju života bez mene.
Šta mi je uradila,... Najednom ostavljen, bez ikakvih naznaka da to sledi, bez svađa, sukoba, rasprava, sve bilo u redu. Meseci su prošli i dalje svakodnevno mislim na nju. Juče mi je bio rođendan i nikada se gore nisam osjećao za svoj rođendan, nikada nisam plakao za svoj rođendan, juče sam dušu isplakao. Za svoj rođendan.
Kad bih mogao da ekranizujem svoje snove pa to bi bili blokbasteri. Ovako ostanu rupe u sećanju pa ne može ni dobar scenario da se napiše ☺️