Devojka sa kojom sam se kratko družila umesto da meni kaže šta joj smeta pa da ja to promenim, ja sam saznala od totalno nepoznate osobe da me ogovara. U životu me niko nije toliko zbunio i ponizio. Jasno mi je da je htela da se izvuče iz jedne komplikovane situacije, ali da baš toliko nema hrabrosti to nisam očekivala. Totalno se drugačije predstavila samo ne znam sa kojim ciljem. Konstantno indirektna komunikacija pa da ja razmišljam šta je htela reći. Ne vidi da smo obe u nekim stvarima pogrešile, vidi samo moje greške. A kada sam htela da se objasnim nije mi dala priliku. Tako mladu a tvdoglavu osobu davno nisam srela. Sreća pa više nismo u kontaktu.
U vezi sam tri godine. Primetila sam promene kod momka. Radim 8h, on je kući. Postimo, i sad kad je vreme sehura, zaspala sam i dogovorili smo se da me probudi. Budim se sama, pola 4h ujutru, zovem ja njega misleći da se i on uspavao, kad ono gleda tv, sedi i kaže "zaboravio sam na tebe". Istu noć zovem da se vidimo sa posla, kaže javiću ti, i na kraju bude zaboravio sam. Pomozite, šta radit? Šta mislit?
Jako me boli to što sa svojim ocem pre nisam imala neki odnos. Sad sam već udata, sa detetom, on je divan deda. On je bio dobar otac, nije imao nikakav porok i uvek je radio, samo što je kao soba jako hladan, nije naučio da iskazuje emocije. Takva je cela njegova strana porodice, tako da je majka uvek previše ljubavi davala kao i sad, ali uvek mi je nekako falila i njegova. Da me nekad zagrli, poljubi, da priča sa mnom, a ne sve u dve rečenice i to je to. Bolelo me je kad vidim kako druge devojčice imaju divne odnose sa ocem, kako su pažljivi prema njima, sa toliko emocija. Daleko od toga da me nije voleo, naravno da jeste, samo nikad to nije pokazivao kako treba. Naš odnos je sad dobar, malo je smeškao godinama, ali me još boli to iz detinjstva.
Moja komšinica je kao ovi influenseri. Sve dobije besplatno i onda ide okolo i pita vas što vi nemate to. Dobila ulaznice od direktora, a onda meni govori što ja neću da idem iako bih morala da platim (a ona bi išla besplatno). Kaže što ne idem na more, a ona ode kod prijateljice i ne plaća smeštaj ili je pre išla preko firme (2x godišnje žena ide na more, a plata joj prosek). Dobija parfeme i odeću od prijateljice iz Nemačke, a mene pita jesam li šta kupovala (inače ona sve kupuje na sniženju i štedi)... Haos!
Trava me dovela skoro pa do ludila. Postala sam anksiozna i pravi hipohondar. Ne znam kako doći sebi. Koliko treba vremena da se telo i mozak očisti? Može li se ikad ozdraviti od tih misli?
Ovo je pitanje za ljude koji bez razloga pod*ebavaju druge, iako im nisu ništa uradili. Zašto to radite? Zbog kompleksa? Zbog zabave? Dokazivanja sebi da ste moćniji? Zato što ta konkretna osoba deluje mutavo i neće vam odgovoriti? Zato što vas nisu voleli u detinjstvu? Zaista me zanima, u čemu je fora. Ako je neko prema meni ok, prijatan, pristojan ja ću to uzvratiti, neću to iskoristiti da nekog ponizim, kao što mi se čini da je sve češće slučaj. U svakom ću slučaju uzvratiti i sve drugo. Kao dete nisam umela, nisu me tako vaspitali, ali sam odavno odrasla.
Zaljubljena sam do ušiju u druga. On je nemaran po tome pitanju, nikad se nije zapitao da li sam mogla osjetiti nešto više.
Svaki put kad sam sa njim i kad gleda druge djevojke umrem u sebi. Ne znam kako ću dalje, toliko sam nade uložila da će se nešto promijeniti.
Sa njim sa doživjela jedne od najljepših momenata u životu (smijala se, putovala, učila, ispijala kafe)..
Za mene nije postojao sve ovo vrijeme drugi muškarac niti će..
Da mu priznam ne usudim se nikako...
Voljela bih da jednom sazna koliko sam u ovome životu propatila zbog njega, jer ni ne naslućuje.
Ne znam da li da upišem fakultet, u srednjoj nisam baš bajan tako da ne verujem da ću baš da se trudim i na faksu... Ništa mi nema smisla, ne znam šta da radim sve se tako brzo dešava...
Muka mi je od ljudi koji se samo takmiče. Poznajem devojku koja mora da ima novi tel. ili skupu torbu samo zato što i njene kolegice imaju. Znači devojka digne kredit da bi bila ukorak s kolegicama. Meni je to tužno. Takođe imam takvog komšiju, koji se takmiči i dosadan je s tim. Zatim komšinica s kojom sam se družila, takođe stalno provocira i sama priča gde je bila i koliko je šta platila iako je niko ništa ne pita. Glava me boli. Umesto da se šalimo, družimo
.. s kim god da izađem, samo se takmiči i pod*ebava.
Pre odnosa sa dečkom odgledam koji por*ić da bih bila vlažna kad on dođe u krevet posle tuširanja...