Na neki čudan način volim što si me otkačila, nekako mi je lakše. Verovatno je bilo puno tenzije. Samo mi je krivo što se makar nekad ne čujemo.
Raskinuli smo dugogodišnju vezu prije šest mjeseci. Još uvijek se nisam oporavila.
Imala sam jednog prijatelja koji bi me stalno pitao što se ne želim družiti s njim, zašto ga smatram ludakom (ne smatram ga), zašto sam takva prema njemu... Sto puta sam mu napisala što, a on opet pita. Čoveku napišem ili kažem uživo da ne volim to što provocira i ponižava, što se takmiči i dokazuje, kažem da meni to nije cilj itd. i on prestane da mi piše. Onda se javi nakon nekoliko meseci, napiše „šta ima“ i sve tako. Bože sačuvaj.
Kad nemam obaveza, ujutro kad ustanem napravim sebi kafu i pijem je tako što jedno 3 put ponovo zaspem uz kafu.😁
Gotovo pa svake godine ja sam taj koji prvi čestita blagdane. Ove godine za Uskrs odlučio sam ne slati ikome čestitke i pogodite što, malo tko me se sjetio, zapravo osobe od kojih to uopće nisam očekivao jer se čujemo jedva 1 godišnje su mi udjelile čestitku i sjetile me se. Jedna je bivša kolegica s posla koju sam vidio prije 3 godine, a druga osoba je kolega s faksa koji je otišao u strane zemlje, al je eto zadržao poštovanje prema kolegi. Hvala im. Bratići mi primjerice nisu poslali čestitku, a o ostatku rodbne i društva da ne govorim.
U problemu sam. Dobili smo novog radnika u kolektiv s kojim surađujem na svakodnevnoj bazi, počinjem se zaljubljivati, a kolega ima djevojku. Ni u kojem slučaju neću i nemam namjeru išta poduzeti prema njemu, niti on pokazuje takve znakove osim prijateljstva, ali uočava se da smo kliknuli, nadopunjavamo si rečenice, imamo isti tok misli. Promjena posla ne dolazi u obzir, nema ponude u mjestu u kojem živim.
Kaže koleginica da se jednom ceo kolektiv urotio protiv nje i nisu hteli s njom da pričaju, izbegavali je... Ja nisam došla do tog stadijuma, a ako dođem, neće im se dolaziti na posao od bola u želucu!
Mnogo mi smeta što moji bližnji (roditelji, brat) misle i javno to iznose ispred mene bez imalo ustručavanja da mi moj sadašnji muž nije bio vjeran dok smo se samo zabavljali. Bili smo u vezi 6 godina, sada smo u braku tri pune godine imamo dijete i drugo je na putu. Ja za ovih 9 godina nikada nisam ni od koga dobila nijednu sumnju niti naznaku da me ikada prevario, a sve i da jeste zašto je ikog od njih to toliko briga, ja s njim živim. S njim su sve kao bajno krasno i onda meni nasamo često kao u šali bace foru "Nemoguće da te za 6 godina veze nije prevario. Musko je to, nemoguće, vjerovatno je imao par njih mimo tebe, a tebe je čuvao jer si cura na mjestu i ona za oženiti i s kojom može zasnovati finu porodicu." Nije mi jasno zašto to rade i zašto mi to iko od njih sada spominje bez obzira što sam trudna.