Najjače su ove devojke koje šablonski zavode, a tek ste se upoznali. Pa to se odmah vidi da vam treba pažnja kako ne kontate. Ja se nadovežem jer mi dosadno.. Žena će za pažnju da uradi svakakve ludosti.
Da li ste ikad prema nekoj osobi osjećali to da vam je na neki čudan način zanimljiva, a ni sami ne znate zašto? Npr. imala sam zubara kod kojeg je radila jedna dentalna asistentica koja se prema ljudima ponaša grozno. Doslovno su se svi žalili na nju, ispisivali bi se od tog zubara i tražili drugog radi njenog ponašanja. Uvijek je bila drska, arogantna, nekulturna.. kao da mrzi što je netko uopće došao tamo. Ja također nisam kod tog zubara, već dugo, ali zbog njega samog, dok se zbog nje nikad ne bi ispisala. Samo hoću reći da mi je čudno to što mi ta žena često zna pasti na pamet u smislu da mi je zanimljiva, ali ne da mi se sviđa kao "žena", to nikako. Nego mi je sama od sebe zanimljiva pa čak i draga i to mi je čudno. Ponekad bih čak znala poželjeti da smo prijateljice. Evo stvarno ne znam.
Možda je "volim" zato što bih i ja sama voljela biti slična njoj po ponašanju, da imam to samopouzdanje, da sam bez dlake na jeziku.
Sestra od mog muža ima neobjašnjivu potrebu da izgleda isto kao ja, da kupuje odeću koja je ista kao moja, da koristi istu kozmetiku, da prisustvuje svuda, bez obzira da li smo negde pozvani nas dvoje, bez nje. Jako se ljubomorno ponaša, želi da bude upućena u moje i njegovo finansijsko stanje i očekuje finansijsku podršku od njega zauvek. Ne znam šta da mislim.
Ove žene što misle da su feme fatale su najjače iskreno. Samo me malo odradio ego u početku, sada me ne zanimaš.
Najdraže mi je kad se probudim 5 min. prije alarma. Probudim se "na vrijeme", ostane mi uključen taj užasni alarm za svaki slučaj, a ako se stignem razbudit isključim ga da se živčan ne ustanem.
Pijan sam se poljubio sa devojkom prema kojoj sam se inače baš loše ponašao sve do skoro, ne znam šta da radim ni kako sam ovo sebi dopustio, a još manje kako da joj sve objasnim pošto (zasluženo) ne može da me smisli.
Svaki dan popodne na TV gledam seriju Gorski lječnik, da učim njemački, to mi je odmor za dušu, zamišljam da sam tamo da imam muža, novac i posao. U stvarnosti sam iz disfunkcionalne obitelji, stalne svađe, očev alkoholizam, nema se para, nikad nisam imala dečka, a prijatelji su me ostavili otkako nemaju koristi od mene.
Primijetila sam da kad sa nekim počnem skroz iskren razgovor, tako i nastavim da se ponašam sa njim, iskreno do kraja. A sa nekim ne mogu biti iskrena jer me smara, njega mogu da lažem jer cijeni drugačije stvari od mene. Tako da svi imamo nekog sa kim smo na istoj talasnoj dužini, i cijenimo iste stvari, npr. iskrenost.
Muž i ja smo rešili da odemo u Ameriku, na neodređeno, dobićemo zeleni karton preko firme. Ujutru mislim da je to sjajna ideja, radujem se, uveče plačem zbog moje porodice koju ostavljam. I tako svaki dan. Dok stignemo do aerodroma ja ću već postati ljuštura od čoveka.
Zvala se Nataša, mnogo vremena je prošlo....još uvek često pomislim na nju. Svakog 9 januara poželim da joj napišem čestitku, ali ne želim da je uznemiravam, voli drugog i poštujem to.