Sviđa mi se koleginica koja je od skora došla u naš tim i biće tu na kratko.
Nemam samopouzdanja da joj priđem iako mi deluje nekako zainteresovano.. eto iskreno.
Na gorak način sam naučio da ako svoje samopouzdanje, zadovoljstvo i sreću temeljite na poređenju sa ostalima u nečemu, u nečemu što smatrate da vas definiše, bilo to bogatstvo, izgled, uspjeh, moć, uticaj, popularnost, snaga, pamet, bilo šta- problem je taj što čak i da ste bolji od 99.9999% ostalih, taj jedan u milion koji je bolji od vas postaje vam opsesija, razlog beskonačne nesigurnosti, nezadovoljstva i patnje. Ovo je posebno naglašeno ako je taj neko blizu, ako vam se putevi isprepliću, ako poznajete iste ljude, a naročito ako vas i drugi porede. Apsurd ovakvog pristupa životu je u tome da čak i da ste stvarno najbolji i da nemate konkurencije, opet bar duboko u sebi nosite strah, strepnju i nesigurnost jer vrijeme nikog nije poštedilo i sve ima rok trajanja. Ja takav odnos prema životu nisam birao, jednostavno se izgradio tokom odrastanja pod uticajem okoline i dao bih sve da mogu to da promijenim ali ne vidim način.
Bavim se IT-om, i apsolutno nikad ne znam razlikovati portove.
Blokirala me je na svim mrežama nakon 6 godina od raskida, a već jako puno vremena nismo u kontaktu. Evo ne znam šta da mislim...
Izluđuju me brat i njegova devojka, i pojedinačno i zajedno. I mlađi brat i ja vidimo veliku promenu u njegovom ponašanju od kad je sa njom; nešto je uzdržan, na silu se smeje preglasno, nešto nas bodri isforsirano, zaboga ni da opsuje. Nisu to loše promene, ali jednostavno, nije bio takav pre i deluje baš isforsirano. Žive u Nišu i uvek ih dokaze kod nas zajedno, baš nas zanima kako bi se ponašao kad je sam, verovatno isto kao pre.
Koliko me duša boli što upoznah osobu koja je kao napravljena i skrojena po mojim najdubljim željama ali nikad nećemo moći biti ni prijatelji a svaki dan se moramo susretati…
Pomislim nekada koliko bi se dobro moja energija uklopila sa energijom neke poznate ličnosti, ali se nikada nećemo upoznati jer su nam različiti životni putevi.
Zaposlila sam se prošle godine u jednoj firmi. Sve je bilo super dok se šef nije zaljubio u mene.. Sada me želi otpustiti, a ništa nismo imali iako su kružile svakakve priče. Ja ne bi nikad imala ništa s njim i ne mogu ni zamisliti šta bi bilo kad bi imali nešto. Imam osjećaj da ja ispaštam ni kriva ni dužna. Kolegica koja nema nikakve kvalifikacije za posao ostaje, a ja koja imam sve uvjete za ostati vjv će me otpustiti.. Sada razmišljam da ne odem mirno nego da mu kažem sve u lice. Šta vi mislite o ovoj situaciji?
Nikako ne mogu da nađem djevojku da ležimo, gledamo filmove uživamo. Uvijek se nešto sjebe ili su bivši ili nije spremna za vezu, neki đavo dođe po svoje. "Brinem" se oko djevojke uvijek neki pokloni, sitnice, pažnja ali na kraju ništa. 94 sam godište i polako gubim volju za to neko muvanje koje ne vodi nigdje.