Muževljevi roditelji koji žive u dijaspori, osuđuju muža što je izabrao da živi daleko od njih, u gradu gdje je studirao. On je zadovoljan izborom: poslom, porodicom, ali njegovi nikako da to prihvate, pa osuđuju i mene... Sav imetak će ostaviti bratu i snahi s kojom su u blizini i to je uredu ako tako žele, ali je problem što i pored toga što su rekli kada smo se posljednji put vidjeli, i dalje žele da nas kontrolišu... Svekrva i jetrva su primitivne, manipulativne, ja sam obrazovana imam dobro plaćen posao i svoje naslijeđe, ništa im ne dugujem. Kad god se vidimo eskalija, nisam sebi dozvolila da se posvađam ili kažem nešto ružno, a "normalno" je dok svekrva gostovala, provodila godišnje odmore, dok joj se kupovalo, dočekivalo, uz to uticala je na muža da mi zagorča, ali poslije zadnjeg susreta i 20g sam postavila granice...ne želim ni zbog koga više, u ovom slučaju zbog muža da trpim omalovažavanje, ponižavanje. Ne znam što sam do sada čekala, valjda da se oni promijene...
Treniram kik boks, žensko sam, i počela sam da se ložim na trenera, on je stariji tri godine od mene, ne znam da li ima devojku/ženu, ali mi je neopisivo privlačan. Naravno da ništa neću pokušati, jer je on ipak liga iznad mene, dok sam ja prosek u izgledu.
Vlastiti otac mi je rekao da ako se ikada rastanem od žene da će on biti na strani svoje snajke.Toliko o očinskoj ljubavi, da ne razmišlja da ga ja moram sahraniti i oplakati, a ne snajka.
Drugarica sa kojom sam bio baš blizak sviđala mi se i ona je to znala. Imali smo obostrane emocije ali ništa se nije desilo ozbiljno među nama zbog njenog dečka, sada je u braku sa njim i imaju dete već. Prekinuo sam odnos sa njom pre nekoliko godina. Iskreno ako se desi da se razvede, vratio bih se i prihvatio dete. Mnogo je volim.
Dečko ima neku aplikaciju koja napravi selfi osobe svaki put kad se telefon otključa šifrom umjesto FaceID i može vidjeti šta se gledalo na telefonu. Pritom ne skriva telefon i dao mi je šifru kada sam ga pitala ali ne znam šta da mislim o ovome.
Gledam naše porodične slike sa kratkog odmora nedavno - neko bi rekao da ja sve imam - dobrog muža, divnu decu, iako sam se podgojila - lepo izgledam, putujemo po svetu - gde ćeš više? Ali ja se ne osećam tako, nisam srećna već dugo sa njim, a ne umem to da rešim..
Kad vaš partner nema strpljenja, razumevanja, kolaboracije dal je to zaista vaš partner??? Ja smatram da takva veza ne može opstati, ni ići ni u kojem smeru.