Ako netko ne vjeruje u vas, samo se sjetite da je Luka Modrić 2012-te godine po dolasku u Real Madrid, predstavljen pred praznim tribinama.
Ne znam da li ste ikada imali nedefinisan odnos sa nekom osobom. To je kada ste više od prijatelja, ali manje od osećanja dovoljnih za vezu, jednostavno nešto između.
E u takvom ludilu sam ja bila sa jednim momkom 6 godina, nikad nisam znala na čemu sam sa njim. Stalno se približavao, pa se distancirao, igrao na toplo-hladno.
Ne razumem zašto postoji potreba za tim, jer sam za ovih 6 godina očigledno najviše ja patila u svemu tome…
Dečko ima 3 najbolje prijateljice i stvarno su samo prijatelji, a ja nešto nemam lep osećaj u vezi toga.
Svaka moja bivša je ušla u novu vezu kroz nedelju ili mesec dana posle mene... prva ozbiljna veza i moja i njena dve godine, ohladila se postala dinstancirana itd i odjednom na faksu upozna nekog i eto je kroz godinu dana verena... i uskoro i svadba okej, druga i treća pljuvale bivšeg meni i posle 3 meseca zabavljanja sa mnom eno ih vratile se bivšem oke reko nema veze, ali poslednja devojka varala svog dečka sa mnom godinu dana i onda odjednom raskinula vezu i sa njim i sa mnom i ušla u novu vezu kroz 2 nedelje. Sad se ja pitam jel ja samo privlačim ludače neke...
Nedostaje mi osjećaj zaljubljenosti. Zadnji put mi se to desilo prije 7-8 godina, od tad više nikad, a u veze ne mogu da ulazim bez toga. Pitam se hoće li se ikad desiti ili je to ta jedina koja se desi u životu i samo da se pomirim sa tim da više nikad neće biti kao tad.
Nervira me bivši dečko, jer krije od svoje porodice da smo raskinuli. Govori im kako sam zauzeta sa poslom i nemam vremena da dođem. Ne živimo ni u istom gradu. Vezala sam se za njegovu porodicu i zgotivili su me, ali nije problem u meni, već u njemu. Nije spreman za zajednički život i da izađe iz zone komfora, zamera mi što nemamo zajednička interesovanja, što ne gledamo iste serije i filmove, što sam izbirljiva u hrani (problem sa apetitom). Priznao je da je problem u njemu i plakao je što me pušta da odem. Njegova majka mi je danas pisala da se čujemo i da želi da zna šta se desilo između nas, što ne dolazim u posetu i da bi želela da nas dvoje budemo zajedno. Volim tu ženu, ali mi je teško da u ovoj situaciji pričam sa njom. Plašim se da ćemo obe biti povređene. 😪 Ne znam šta da joj kažem.
Svi, čak i ljudi koje tek onako znam su se sjetili da pitaju kako sam kad se približio termin za porođaj, osim najbolje drugarice koja se udala prije pola godine i zaboravila sa kim se nerazdvojno družila 27 godina zbog čovjeka kojeg poznaje godinu dana. Tužno je to što njegujemo nešto tolike godine samo da bi nas razočarali kad nam najviše trebaju.
Udata sam već par godina i imamo djecu. Udala sam se iz ljubavi, bez patnje za bivšim ljubavima i te patetike. Prije par mjeseci ničim izazvano, mi u misli dolazi osoba iz prošlosti, s kojom nisam imala ništa ozbiljno i od tada ne prođe dan-dva da ne pomislim na nju.. šta je ovo ljudi? Da li sam upala u neku monotoniju, pa se sjećam nekih starih vremena ili o čemu se radi? Ne patim za njim, nisam ga čak nešto ni voljela ali mi bukvalno ne izlazi iz glave. Znam da ćete osuditi, jer „udata si“, „jadan tvoj muž“ itd, ali moram negdje da podijelim ovo, jer nikome ne bih to ispričala u svom okruženju.
Užasno me iritiraju misli koje mi se javljaju o bivšem i produbljuju sve emocionalne traume koje nosim od njega. Niti ga volim, niti mi se sviđa, niti bih bila opet s njim, samo želim da mi izađe iz glave i da ga se više nikad u životu ne setim.
Kada smo započeli vezu bila sam osoba puna života. Imala sam rijetku sreću u životu da sam znala što poslovno želim ostvariti i gdje se želim vidjeti u tom segmentu. Išla sam za svojim ciljevima i na drugu stranu svijeta. Nikada se nisam osjećala kao da nemam samokontrole i da gubim samopouzdanje. Baš je samopouzdanje bilo jedno od osobina koja me pratila kroz život i doista sam znala voljeti sebe. Nakon 2 godine veze sa njim moje tijelo je klonula, izgubila sam 13kg (inače sam mršava), kosa i koža mi je počela klonuti, krva slika mi je katastrofa i td. Moje psihičko stanje je osobno ne prepozatljivo od bijesnih ispada do činjenice da sam izgubila samopouzdanje. Izgubila sam volju za životom.