Polako počinjem da mislim da sam problem na poslu. Do sada sam bila ćutljiva, povučena i nisam ništa delila. Kad mi je zasmetalo ponašanje koleginice koje je ugrožavalo posao, odjednom se ceo kolektiv okrenuo protiv mene. Ne želim više da radim tu, mrzim privatno zdravstvo i rukovodioce koji ne znaju da razlikuju kvalitet od ulizice.
Imam muža i dete od 4 godina i zahvalna sam Bogu na tome. Volela bih da imamo još jedno dete, ali moj muž neće. Stalno smišlja neke izgovore.
Troje dece sa čovekom kojeg ne volim samo ću to reći samo zato što nisam na vreme presekla...
Fascinira me nebo. Pitam se da li Univerzum ima početak i kraj ili samo paralelna beskonačnost u kojoj ima mnogo života.
Bilo bi mi mnogo lakše da sam pričljiva i otvorena osoba. Dobro izgledam, obrazovana sam, ali džabe kad delujem nadrndano i nezainteresovano. Triput razmislim pre nego što nešto uradim. Znam ljude u drugačijoj situaciji, ali imaju harizmu i lako nađu partnera i društvo, pa i posao. Pokušala sam da se promenim, ali nisam ekstrovert...
Ja zaista ne znam iz kog razloga žene ubrizgavaju hijaluron u nos?! Da li ste vi normalne? Da li znate da možete da oćoravite? U nekim slučajevima su na oba oka gubile vid. Hijaluron se tu ne stavlja. Ako niste zadovoljne nosom, skupljajte, pa ga operišite. U suprotnom, rizikujete trajno oštećenje vida. Isto tako, svaki dr koji pristane da radi to, nije normalan i gotovo. Od takvih treba bežati.
Nama ružnima nije toliko problem što smo ružni i što teško nalazimo partnere, već što po sistemu halo efekta su ljudi grozni prema nama od najranijeg detinjstva do starosti. Od provokacija, preko zaziranja, do otvorenih uvreda. Pogotovo u kulturama kao što je naša, koje su osuđujuće i baštine mentalitet zabadanja nosa u tuđi, lični prostor. Teško je u tim situacijama ostati normalan. Mnogi razviju ekstremnu kontrareakciju kao jedini način da se ljudi (koji često ponižavaju nesvesno) postave na svije mesto i nauče pameti, dok se drugi povlače u sebe i upadaju u anksioznosti. Zato imam razumevanja prema njima. Teško je biti ružan u vizuelnoj kulturi. Vanredne, hronične, bolne okolnosti proizvode vanredne, hronične i bolne reakcije. Toliko.
Povraća mi se od ljudi ne mogu više ni lažno da se smeškam, gadi mi se većina ljudi i smara užasno.
Jednom prilikom, najbolji drug mog dečka me je opso*ao, navodno iz šale. On ništa nije uradio po tom pitanju, niti da stane na moju stranu i kaže mu bar da to nije u redu. Nakon toga smo upali u raspravu, pokušala sam lepo da mu objasnim kako se osećam, na šta je on rekao da je taj njegov drug budala i da ne trebam da shvatam lično, ali opet, da je suprotno, znam da bih ja drugačije postupila i stala na njegovo stranu. Od tog trenutka se ne osećam isto pored njega, šta da radim?
S mužem imam sve osim strasti i seksualne želje. U ranim smo 30im, i nedostaje mi osjetiti taj žar. Doduše, nije je nikad ni bilo nešto posebno ali sam mislila da će de s vremenom razviti jer sve je ostalo iznad prosjeka.