Razvodim se nakon 7 mjeseci braka i 5 godina veze. Oboje imamo 28 godina, završili fakultete, radimo godinama do kraja prošle godine kad dobijam otkaz kao višak u odvjetničkom uredu. Sve naše troškove sam snosio ja, imam duplo veću plaću, ona radi u kozmetičkoj radnji. Dotad sam bio super, ali iza Tri Kralja sam lijenčina i svaki dan je svađa i omalovažavanje mene tjednima. Jutros provjeravam račun i vidim da je gospođa ispraznila i napravila minus, a ide veljača, valja platiti stanarinu i troškove. Odlazim u spavaću po novce od koverti sa svadbe, nema ih. Zovem nju na posao, a ona kaže kako ih je predala svojim roditeljima, počinje opet ponižavajućim tonom o mom traženju posla. Novac su dali moji roditelji i prijatelji, a trošak svadbe sam snosio ja sa svojima. Sad njoj me pada na pamet pitati novac od svojih i kaže da će otići. Podnio sam zahtjev za razvod i neću ga povući, posao ću naći, ali neću više biti ničija budala. Žao mi je što sam pao na ovo iako sam odvjetnik.
Osetila sam da se distancirao i htela sam da popričamo, da vidim da li sam nešto zeznula. On je govorio da je sve ok, menjao temu. Na kraju sam se iznervirala i rekla da tako ne mogu više. Samo je rekao pa idi. Ja sam otišla bez reči, on niti mi se javio niti je pokušao nešto da popravi. Ispalo je da mu je sve vreme bilo svejedno. To mi je najbolniji raskid do sad.
Pre 4 godine, kao apsolventu medicine, desila mi se trauma zbog koje sam prestala da dajem ispite, zapostavila fakultet.. život..sve.. sada, sa neverovatnim osećajem krivice, pre svega prema roditeljima, bratu, koji su uvek bili uz mene, bukvalno bez trunke snage i energije obećavam pre svega sebi, a i svima vama ovde da ću negde naći tu skrivenu snagu i položiti 8 ispita koliko mi je ostalo i završiti ovaj fakultet. Želim svima koji se nalaze u sličnoj situaciji da pružim podršku, jer znam koliko je teško ali mi to možemo, moramo biti jači od svake prepreke koja nam se nađe na putu. I jedva čekam da se čujemo kad sve ovo prođe. I moramo da pobedimo sebe ♥️
Pretvarala sam se da volim njegovu kćerku iz prvog braka prije nego što smo se vjenčali i tokom tri godine braka jer tek sada mogu dobiti polovinu zajedničko stečene imovine i alimentaciju.
Više se ne pretvaram.
Kad smo sadašnji muž i ja počeli da se zabavljamo oboje smo bili studenti (i pritom ne dolazimo iz bas imućnih porodica) tako da su naši izlasci bili šetnje po keju, ili na klupici u parku, ali uvek bi mi doneo neki cvet i grickalice. Moja zaova nam se međutim stalno smejala zbog toga i prozivala kako smo jadni, čak nam je dala nadimak ‘sirotani’. Pre par meseci smo se preselili za Njujork i za godišnjicu smo otišli u Central Park gde je muž iz ranca izvadio čokoladne bademe i cvet! Predivno iznenađenje! Slikali se tako okačili na Fejsbuk. Da bi zaova to šerovala i napisala ‘Moj ponos’. A muž prokomentarisao ‘Sirotani’. Ahahaha
Došla nova kolegica na posao. Žena u tridesetim, udata, dvoje djece. Radila u računovdstvu čitav život i sada se zaposlila u velikoj marketing agenciji kao pripravnik. U mom odjelu nas ima 30, ukupno 210. Šef nam je u kasnim dvadesetim, zgodan i šarmantan, ali kada mu se neko ne svidi uredno ga otjera mobingom. I nešto mu ona nije legla. Drugog mjeseca njenog rada izgalamio se na nju, pred svima, da se cijela zgrada tresla. Ona ga je u čudu gledala. I kada je završio ona se okrenula prema prvom kolegi i tiho pitala šta nije uredu s njim? Mi smo svi stali. Kada kolga ništa nije odgovorio rekla je doneste čovjeku vode i šećera, srce će ga strefit. Pošto se niko nije pomjerio otišla je sama i donijela. Bilo je komično 😂, njegovu zbunjenu facu za života neću zaboravit. Uglavnom, nije je otjerao, ona je sama otišla.
Ja kad sam se ženio moja sestra uzela kutiju sa kovertama otišla u mladenačku sobu, prebrojala koliko je ko dao i uzela deo za sebe, ‘jer ona nema para, a mi imamo’ . Malo je da kažem da je moja žena poludela. Prvu bračnu noć smo proveli svađajući se sa njom i u ubeđivanju da nam taj novac vrati. Najgore od svega što je moji roditelji podržavali! A najjače što smo celu svadbu platili sami žena i ja. Ja stavrno nisam imao predstave da su moji toliko ludi..
Deset godina sam radio u inostranstvu sa ženom i slao novac mojima. Za račune, hranu, lekove.. U nekom trenutku je majka počela da traži i za kuću, sve pod izgovorom da ćemo se vratiti pa da je srede za nas. Pa je onda ta potražnja vremenom rasla i rasla do te mere da se ja osećam kao roditelj mojim roditeljima. Sve što planiraju ja moram da pokrijem, ako to ne uradim majka bi mi uvek nabijala krivicu. Pa su tako kupili auto, išli na letovanje, mojoj sestri platili letovanje takođe. Da ne pričam koliko sam se samo svađao sa ženom oko toga. Posle deset godina konačno dobili papire i rešili da idemo kući. Znate gde smo spavali? U hotelu ! Jer nema soba jedna u toj kući za nas gde možemo da prespavamo i moji ne vide gde je probelm! U životu me neko tako nije ponizio! Evro jedan neće videti više od mene!
Namerno sam razbolela dete da muž ne bi išao na poslovni put.
Imam kriv nos, krive zube, strije, ožiljke, podbradak i višak kilograma, ali za sebe mislim da sam lepa.