Žena uporno pokušava da mi nametne "život u zajednici" sa njenim roditeljima, skoro svaki drugi dan se nameću neki zajednički ručkovi i slično. Za svaku i najmanju sitnicu se trči i rešavaju se njihovi problemi i obaveze, prvo njima da se ugladi da bude potaman a potom nama. Iako na početku našeg zajedničkog života nije bio takav dogovor, sve učestalije je to. Sve manje imam privatnosti i mira od njih. A vršili su pritisak da se osamostalimo i počnemo živeti svoj život dok sa druge strane ne može da se živi od njih. Ja shvatam da svako voli svoje roditelje i da treba malo vremena da se čovek navikne al' sa druge strane treba staviti fokus na svoj život, svoje obaveze, na NAS, na razmišljanje o proširenju porodice a potom ostalo. Ne znam, možda grešim.Nemam više volje za zajednički život i sve te planove koje smo imali za budućnost, pitanje je momenta samo kad ću da dignem ruke od svega.
Imam 2 djece i jako mi je glupo kad neko kaže "djeca su smisao života". Ja stvarno ne mislim da je moje postojanje bilo besmisleno prije djece, niti da sam dobila neki smisao sa djecom. Djeca dođu, porastu, i žive svoje živote. Na kraju ostanemo sa partnerom ili sami. Ukoliko su nam djeca smisao života, to je onda jako loše i po tu djecu i po nas same.
Ja imam 20 godina, a on 24. Nismo dugo zajedno, ali imamo odličan odnos. Saznala da sam trudna i naravno da nismo to planirali, desilo se. Iskreno baš sam bila jako tužna i zabrinuta kada sam to saznala i stalno sam razmišljala kako da mu to kažem jer sam se bojala reakcije. I tako jedan dan samo dođem pred njega i kažem to, a dok sam to izgovarala samo sam plakala, a on se ustao došao do mene i obrisao mi suze i rekao "zašto si se nasekirala, pa sve će biti dobro kroz osmijeh i smirenost" i zagrlio me. Srce mi je bilo prepuno.
Kako da opstanemo kao civilizacija kad psima i mačkama dajemo veća prava nego svojoj vrsti? Ovo je prvi put u povijesti gdje će jedna vrsta odabrati drugu, a ne svoju ako moraju birati. Koliko borbe oko mačaka i pasa? Gdje je tu evolucija i razvijanje? Ne mogu razumijeti osobe koje govore kako su psi čistiji od nekih ljudi, da više vrijede, da je njihov pas beba, stavljaju ga u kolica pa vozikaju, dopuste mu da sjedne sav prljavih šapa na stolicu u kafiću. Suze im oči na oštenjene na ulici, a ne trepnu na abortuse naše vrste Homo sapiensa sapiensa. Možemo voljeti životinje, al postoji granica za ljude i životinje.
U srednjoj školi sam bio u vezi sa jednom devojkom. Кlinačka ali ozbiljna veza, trajala godinu i po dana. To je bila najlepša devojka u generaciji, svi su se divili njenoj pojavi. Međutim, kada sam upoznao njene i njenu sestru, do dan danas sam ostao očaran lepotom njene sestre. Znam da zvuči bolesno, ali tako je. Ta devojka je nestvarno, nerealno lepa, po meni daleko lepša od nje. Svaki put su mi se odsekle noge kada je ona bila tu ili kad bismo se videli. Posle svega i cele veze sa tom devojkom, zbog svega što se izdešavalo, mnogo mi je krivo što se nije desilo da upoznam njenu sestru umesto nje. Ja lepše biće nisam video do dan danas, a skoro sam je video posle dužeg vremena... I dalje nestvarno lepa. Da stvar bude još gora, ubeđen sam da sam se bar onda i ja njoj sviđao, jer uvek kada mi se javi je imala taj neki drugačiji pogled i osmeh, nego kad se javi bilo kome drugom. Nekako sam sve vreme tako osećao, uvek su joj sijale oči kada me vidi. Ali eto...
Pre 5 godina, njegova sestra je pravila svadbu. Mi uveliko zajedno. U toku svadbe odjednom su počeli ljudi da se skupljaju za fotografisanje, krenuo je i on. I ja za njim, zaustavio me. Rekao, ovo je nešto naše, familijarno slikanje.
To je trebalo da mi bude znak.
Međutim,ostali u vezi, život nas dvoje, verili se, ostala trudna, našli naš stan, venčali se.. Stiglo dete..a on, od kad smo venčali, kao da su me on i njegovi usvojili. Naše svađe su stalno zbog toga što 'samo da nije po mom' jer je kod njih drugačije. (različiti krajevi Srbije). Njegova majka nije želela na babine za unuka, jer kao nema ona to. On konstantno govori kako mu je tamo kuća odakle je, a ne ovo što smo mi stvorili. Ja sam se udala i oni su sad moja porodica. Koliko god da mu govorim, iako i ja imam porodicu, da ono što smo nas dvoje stvorili je glavno-ne vredi. S druge strane, ima dve sestre udate i to je skroz druga priča. Nažalost, mislim da ću se razvesti.
Se*s nam nikad nije bio nešto, ali to sam prihvatila jer s jedne strane bio mi je prvi muškarac, a s druge, inteligentan, obrazovan, pažljiv, kasnije i sjajan otac. Vremenom, postao je sve veći namćor, sve obaveze i odluke o porodici pale na mene, nestalo i nežnosti, stalna prebacivanja da sam nervozna i loša. Dok nisam spavala s kolegom i videla kako strast može da izgleda. I ukupno zadoboljstvo životom zbog toga. Pa je moje pitanje svim muskarcima: koliko istinske pažnje i orgazama obezbedite svojoj partnerki nedeljno? To ce vam dati odgovor zašto se tako ponaša?
Muško sam i volim kuvati, praviti torte i kolače pre 2 godine otvorio sam malu poslastičarnicu sa 30-tak izbora kolača i torti. Posla ima na pretek. Za ovaj biznis nisam nešto puno uložio skoro svako od nas kući ima 2 miksera par činija i što tako sam i ja krenuo, zakupio mali lokal 2 sa 2 što se kaže šalterska prodaja dok nisam došao do nekog novca te uložio u novi lokal gde se moglo sesti pojesti kolač popiti piće, kafa. Posle sam ulagao u kuhinjske elemente kako bi lakše i brže pripremao kolače. Ko ima viziju taj će uspeti u bilo čemu eto ja sam u poslastičarstvu.
Prije 10 godina u mojoj 38-oj godinu odlučimo tajnu vezu okruniti brakom. Ispade skandal jer je mladoženja 10 godina mlađi. Te priče prevarit će te odmah, naći mlađu, te bit ću baba za 5 godina, otkucao mi biološki sat, zeznula balavca, obuzela ga sexom.. njegovi ni dan danas ne pričaju s nama, moji se smirili nakon mjesec dana.
Sad imamo troje djece, ja sam već uspjela u struci pa sam se mogla posvetiti djeci, njemu pomogla oko napredovanja, vodimo jedan lijep i ugodan život, volimo se kao nekad. Ovakvu ljubav i razumjevanje nisam mogla ni naslutiti. Bože hvala ti.