Smiješno mi je kad neko misli da je pametniji od mene i da može da me nadmudri. Ja sam ona koja strpljivo ćuti i gleda kako se kolo sreće okreće. Nisam najveća vjernica, ali za moju smirenost i snagu je zaslužan Bog. 🥰
Napokon sam se pomirila sa činjenicom da neću imati decu i osećam veliko olakšanje. Sve do 45-e sam se nadala, išli na vto,... onog trenutka kada sam napunila 45 godina, porazgovarala sam sama sa sobom i stavila tačku. Razmišljali smo o usvojenju, ali ljudi moji koja je to procedura, dosta toga bespotrebnog. Pa ne mogu još par godina da se stresiram i pitanje šta će biti od toga.
Uvek sam maštala da imam 3 dece. Ostaće rana na srcu i praznina u duši, ali opet hvala Gospodu što mi daje snage da prihvatim svoj život bez dece.
Danas kad sam išla kući hodala sam ulicom iza jednog čovjeka, nosio je dva mala trotineta i kraj njega su išle dvije djevojčice, možda do 5 godina. Pomislila sam u sebi kako je taj čovjek neprivlačan i kako je star, imao je dugu prosjedu kosu, čupavu bradu, vrlo mršav, razmišljala sam kome je on mogao biti privlačan. Onda kako sam ubrzala korak čula sam ga kako objašnjava nešto djeci, objašjavao im je sa toliko strpljenja i ozbiljnosti. Zaista me je bilo sramota mojih preuranjenih zaključaka, taj čovjek je prelijep duhom i divan otac i apsolutno mogu da razumijem zašto se njegova žena zaljubila. Svaka čast za gospodina.
Gledam današnje djevojke, momku zaprijete da je ne smije zaprositi prstenom dok joj to ne najavi da će uraditi da bi ona prije toga mogla otići na manikuru da bi joj nokti sa sve prstenom na prstu bili lijepi na slici koju će objaviti i napisati "Rekla sam DA". A ja sam samo željela doživjeti da me zaprosi, kako god, da me iznenadi, najobičnijim najjeftinijim prstenom. Samo sam htjela doživjeti taj osjećaj, jer toliko sam o njemu maštala. Nije mi bilo bitno ni kakav je prsten, ni kako će to uraditi, a pogotovo kakvi su mi nokti u tom trenu. Na kraju me nije ni zaprosio, vjenčali smo se bez da smo i bili zaručeni, jer eto njemu je to glupost, bacanje para i nema potrebe za tim. U braku smo i volimo se, ali mi je žao što taj trenutak nisam doživjela..
Izašla sam u grad i jedan prijatelj me je pozvao u svoje društvo. Neke ljude sam poznavala, neke sam prvi put videla i svima sam pružila ruku. Svi su se lepo javili osim jednog dečka koji je odbio ruku koju sam pružila uz objašnjenje da ima devojku. Dečka prvi put vidim i samo sam htela da se predstavim jer je to osnovna kultura. Ne mogu da verujem da je neko toliko nevaspitan i primitivan.
Kajem se što sam ikad rodila dete ovako mlada. Da mogu da biram, nikad to ne bih uradila, ni mlada ni kao starija. Nikad nisam imala konekciju sa detetom, oduvek sam ga smatrala i i dalje ga smatram teretom, ali mu to nikad nisam pokazala. Uvek sam tu za njega, ne vičem, ne bijem ga, ima sve što poželi i što mu treba, ali sutradan i da ode od mene, biće mi apsolutno svejedno. Ne, nije postporađajna depresija, samo mi je bilo žao da abortiram jer je moje, eto.
Udata sam, drugo dete na putu. Volim svog muža, i on mene. Ali prošlo leto sam stupila u kontakt sa dečkom koji mi je morska ljubav od pre 7, 8 godinama. Godinama sam ga vidjala ali između nas nije nikad bilo ničega. Sad, kad smo u kontaktu, imam jaku želju da se vidim s njim i da makar popijemo kafu ali plašim se da, sa moje strane, ne bi moglo da ostane na tome.. možda ćete reći da ne volim muža, ali prosto sada samo maštam o tome kako bi se ljubila s ovim morskim na plaži..
U mom susjedstvu je živio jedan dečko kojeg poznajem od malih nogu, no nikad pretjerano nismo pričali. Tako smo se jedne večeri sreli u klubu i ušli u priču. Ponudio se da me odveze kući i pristala sam. Sjedili smo 3 sata u njegovom autu i pričali o svemu i tako mi se sutradan javi i opet smo se našli. Oboje smo shvatili da si pašemo, ali trenutno nismo za ozbiljan odnos i tako uđemo u kombinaciju koja je trajala mjesecima i bilo je super. Jedne večeri se napio i došao mi pred prozor. Počeo je vikati, dozivati me i svi su izašli na prozor. Drao se kako mu se previse sviđam da bi samo imali sex, da želi sve sa mnom. Nisam znala što reći od sramote pa sam samo zatvorila prozor, a njegov brat ga je pokupio da više ne sramoti ni sebe ni mene. Nakon toga su me svi čudno gledali, ali smo ipak nakon par mjeseci ušli u vezu i zaista nam je predivno, ali su me svi osuđivali jedno vrijeme.
Imam 26 godina, uvjek sam vodio računa generalno o sebi. Treniram, radim, uvjek imam prilike da fino zaradim, volim da čitam i većinski sam ispunjen. I kao takav imao sam iskustva sa pristojnim brojem žena, ono što sam primjetio kao crvenu zastavu je "ljudi ako nema oca ili nije dobra sa ocem bježite kao muva bez glave koliko god se ona trudila da se promjeni". Svakako većina njih zna da očekuje od muškarca svašta ali nije nikad naučena šta ona treba da doprinese zato i jeste zamjeniva...ali ovaj tip bez oca je po mom mišljenju bez popravke. Čista propast muškarca koji pokušava nešto zrelo da gradi.
Dopisujem se s čovekom pola sata. Dakle, ukupno. To nam je bio prvi kontakt. Već sam se spremala za spavanje, pa sam najavila da neću dugo biti dostupna to veče i ostavila telefon sa strane da odmorim oči od ekrana. Stiže jedna poruka, pa još jedna, pa poziv, iako nismo prethodno nikad razgovarali... Zvonilo je i zvonilo i zvonilo. Odmah zatim glasovna poruka, još jedna, onda obična poruka. Uzela sam telefon, blokirala kontakt i legla da spavam. Ako je tako izgledala komunikacija s njegove strane posle manje od 40 minuta, možete misliti kakve bi mi doživljaje priređivao nadalje. Inače je po sopstvenom priznanju: veoma posesivan. Nije crvena zastavica nego crveni barjak. Iskustva sa psiho likovima nažalost imam dovoljno, pa slučajeve brzo prepoznam, a nova loša iskustva u životu mi nisu potrebna. Posebno ne ova koja mogu lako da sprečim.