Poslovni put u NY, na JFK-u me čeka rent auto da imam za svoje potrebe. Gužva nemila (od tada ni kolone na more ne smatram gužvom već mini gužvicom), u trenutku nepažnje zabijem se u auto ispred sebe.. Izlazim ja, izlazi čovjek iz auta, psujem ja psuje on i tako sigurno par minuta dok nismo shvatili da psujemo iste psovke (ja rođen u ZG on u BG). Najednom smo se samo počeli smijati, nikom oko nas ništa nije bilo jasno.. 🤣 Štetu sam platio - naravno popravak je obavio "naš čovjek - iz Bosne" bez računa 🤣🤣🤣
Zabranila sam mom ocu da viđa unuka jer ga uči lošim stvarima i misli da je to sve u redu. Uči ga da psuje, da bude agresivan, mene ismeva što mu čitam i pevam pesmice, a tek puni godinu. Ne shvata da sada sve upija, da treba da progovori i ne želim da mu prva reč bude neka psovka. Inače, mene nije čuvao, provodio je vreme po kafanama i sad misli da će kroz unuka da nadoknadi vreme sa mnom. Mene pravi budalom i priča kako ja njega nemam šta da učim jer je muško dete, a za muža priča kako je previše mekan pa će od njega da napravi seka persu. Sad smo mi krivi što ne viđa unuka. S takvim razmišljanjem neće da ga viđa do kraja života ako treba.
Drug i drugarica se već jako dugo bore da dobiju potomstvo. Silni pregledi, terapije, pokušaji veštačke oplodnje, mnogo izgubljenog vremena i bačenog novca. Imaju malog psa koga neizmerno vole i gledaju kao dete. U šetnji parkom ih redovno sreću babetine koje prvo konstatuju kako je sladak pas, a onda im pametuju kako bi oni do sad trebali da šetaju decu a ne kera, šta čekaju itd. Svaki put drugarica se rasplače kad se vrate u stan. Ljudska glupost i bezobrazluk nemaju granice.
Možda sam u krivu, ali imam dojam da 80% ljudi ulazi u veze i brakove zbog straha od samoće, osuda okoline i "jer im je vrijeme", a ne iz ljubavi.
Mislim da nitko ne izgovara Tom i Džeri sa pauzom pre “i”, već svi izgovaraju Tomi Džeri.
Nije mi krivo što pomaže njegovima, što ga zivkaju za svaku sitnicu. Krivo mi je što ga uzimaju zdravo za gotovo, što su večito nezahvalni, nikad im nije dosta i kao da mu ne daju prostora da ima svoj život (ako ih odbije, onda krene prebacivanje, pozivi, stvaranje osećaja krivice...) i na kraju se on i ja posvađamo jer mene to užasava a on smatra da im je dužan jer su porodica/familija.
Nikada nisam razumela razliku između pepsija i koka kole. Meni je to potpuno isto, i svaki put se iznerviram kad neko razlikuje to dvoje.
Putujem često mada su mi putovanja naporna i često dosadna ali želim da imam fotke za Instagram da bi ljudi videli da idem često negde.
Pogodilo me je što se dečko zablenuo u moju drugaricu. Ona jeste prelepa i prezgodna, baš dobra osoba, ali svejedno sam se osećala bedno. Ja sam prosek, baš kao i on. Prvi put ju je video i ne mogu da zaboravim kako su mu oči zasijale, kako mu se na celom licu videlo oduševljenje... Mene nikad tako nije pogledao i mislim da ću da raskinem.
Doživela sam da su me drogirali, sipali drogu u piće. Nikad pre toga nisam probala nikakav narkotik. Uigrana ekipa: šankeri i tip koji je bio navodni gost. Pomogao mi je zaštitar da me dotični navodni gost ne odvede ko zna gde. Nikad nisam stigla da mu se zahvalim jer pola vremena nisam bila svesna šta se oko mene dešava. Imala sam nekoliko dana rupe u sećanju. Nikad naravno više ne bih tom lokalu prišla. Danas sam to prepričala jednom prijatelju i rasplakala se. Nisam shvatila koliko me ta strašna stvar, koja je mogla biti 1000x strašnija i dalje pogađa. Uvek sam znala da treba paziti na svoje piće, ne komunicirati ni sa kim van društva ali sam jednostavno mislila da se na oprobanom mestu gde su svi naizgled normalni tako nešto ne može desiti. I da se neće desiti meni. Pogrešila sam u proceni i ta greška me je mogla koštati života. Samo molim devojke da se čuvaju pošto će monstruma nažalost uvek, uvek biti.