Pre 10 godina sam bila udata za čoveka koga sam mnogo volela. Prva ozbiljna veza, prva prava ljubav. Prevari me sa koleginicom sa posla, napravi joj dete. Razvedemo se, on nju oženi. Patila sam strašno, ali nekako nastavila dalje. Ona se hvalila kako je ulovila priliku, otela ga od mene itd. 5 godina kasnije, nju prevari sa koleginicom sa novog posla, napravi joj dete. 3 godine kasnije, čovek ponavlja priču, sad sa svojom studentkinjom. I svaka se hvali kako ga je preotela od prethodne. Sve već liči na lošu komediju. Pre mesec dana sretnem tu "studentkinju" kod zajedničke poznanice i ona mi kaže - A ti si ta bivša žena koja je najbolje prošla. Šta da kažem, nisam ga otela, samo sam ga pustila ...
Dečko i ja smo mnogo toga prošli zajedno, mnogi kažu da našu ljubav treba da doživiš da bi saznao koliko je zapravo lepa.
On je skoro 8 godina stariji od mene, što znači da mnogo toga nismo mogli da proživimo zajedno.
Boli me sve što sam bila primorana da propustim u njegovom životu.
Njegov prvi dan škole, upisivanje srednje, prvi pad sa bicikla, prve suze radosnice, upisivanje i upad na željeni fakultet, svaki poraz i svaku sreću. Trudim se da nadoknadim svaki datum na kalendaru koji sam propustila, svaku godinu, svaki sat.
Nadam se da mi oprašta sve slike i događaje na kojima nisam bila.
Sada sam tu, i biću tu 🩷.
Zapeo momak s kojim sam se nešto dopisivala, muvala, da me vodi u izlazak. Bilo je dosta kasno za pravljenje bilo kakvih planova. Posle ponoći. Ma divota jedna... Pitam gde je naumio posle izlaska. On kao nesnađen. Nudi svoj stan. Opa. Nije mi se ta ideja ništa dopala, ne volim tek tako da idem po tuđim kućama. Poentira ponudu sa pričom da živi sam. Sa cimerom. Ali nije tu samo stalni cimer, nego privremeno u dnevnoj spava neki njihov drug, a te konkretne noći je na nekom kanabetu i cimerov tata, koji je rano ujutru imao nešto da obavi u katastru. Na moje pitanje zašto me priziva u stan gde ne samo da nije sam nego je tu i cimerov tata i drugi cimer, lik mi objašnjava da oko 5 može da ih izbaci. Ja sam se zahvalila na pažnji i blokirala kontakt pre nego što je Kazanova stigao da mi objasni gde bi izbacio čoveka od 60 godina, malog od 20 i onog malo većeg od 30. Ima ambiciju da privede žensku, a nema ni prazan stan. Daleko bilo.
Toliko mi je lepo kad sam sama da me to već malo brine.
Želim samo reći da sam dostigla određeni nivo smirenosti u životu za kojim sam potajno cijeli život patila. Koštalo me veze, prijateljstava, i još tako nekih stvari, međutim sad kad znam kakav je ovo osjećaj, mislim da je vrijedilo. Sretna sam do te mjere da kad dođem kući isplešem se pred ogledalom. Pokojni djed je stalno govorio "ko ga j*be* i bio je u pravu. Stvarno ništa nije toliko bitno.
Moj dečko koji ima 26 godina ima problem sa potencijom i ne može da mu se digne. Kada sam pričala sa njim o tome priznao mi je da ga ja više ne uzbuđem zbog toga što imam jako izražene vene na nogama i salo oko stomaka. Zbog toga predlaže da prekinemo vezu ali ja i dalje hoću da ostanem sa njim jer je dobar i ne mogu da vjerujem da sve druge stvari padaju u vodu zbog vena i sala. Užas!
Naša priča počela je 17.09.2020. godine. Ljudi moji, moj prvi momak, moja prva ljubav. Nakon pola godine preselio se u drugu državu 500km od mene. Prvi put kad je došao kući, vjerio me je. Isplanirali smo vjenčanje, zakazali dobar dio svega ali ubrzo nakon toga i otkazali. Prekinuli smo jer me je lagao da je kući dok je bio u tuđim stanovima na "afterima" sa drugim djevojkama. Kroz sve ove godine viđali smo se, dala sam mu drugu šansu. Čak sam se preselila u njegov grad i živjeli smo zajedno 2 mjeseca. Prva svađa, on se pokupio i otišao iz stana u 23:00 i došao iduće popodne. Koliko tuge i bola sam osjetila to veče, mislim da nisam nikad u životu. Vratila sam se u svoj grad i naša priča je završila na isti datum kad je i počela.
Ne znam ko ovo treba da čuje ali nikad nikom ne pružajte drugu šansu. Kad to uradite znajte da ste im dali priliku da vas sledeći put povrijede još više.
Zatvorite jedna vrata da bi vam se otvorila druga.
Živite i volite ali samo prave ljude!
Ljudi moji pre skoro 5 meseci rodila sam preslatku devojcicu. Jako teška trudnoća, hitan carski sve je na kraju ispalo super Bogu hvala. Međutim, ja sam se toliko vezala za bebu da je to nenormalno, šaljem svima slike smaram bukvalno ljude, svesna sam toga. Ali nekako kao da želim da svi vide koliko je slatka, svaka novina svima odmah javljam, strašno sebi samoj kažem ALI (svakoj majci su svoja deca najlepša). Ne znam kako da prestanem, help me!? 😃
Ostavila me devojka posle 5 godina, tako da ako neka hoće da poseti Veneciju.. Čisto da ne propada rezervacija☺️
Imao sam devojku koju sam voleo beskrajno, bila je sa mnom godinu i dva meseca, ali zbog mojih naleta agresije, ostavila me je na kraju... I dan danas nakon 4 godine ne mogu da prestanem da mislim o njoj..i dalje je volim, pokušavao sam na sve načine da mi oprosti, ali mislim da sad zvanično nema ništa od toga, spavao sam sa drugom devojkom pre 13 meseci i ostala je trudna, terao sam je da abortira ali nije mogla jer je prošlo tri meseca, nisam mogao da budem sa njom jer i dalje volim ovu devojku, i pred porođaj rekao sam joj da ćemo biti zajedno, ali samo pod jednim uslovom ako dete nazove Isidora, baš kao po devojci koju volim, i uradila je to ali ja nisam bio sa njom, samo sam rekao to da bi nazvala dete tako, i poslao devojci koju volim da sam dete po njoj nazvao i rekao da je nikada neću zaboraviti, ona mi je samo odgovorila "kad sam te najviše volela ubijao si me" i dan danas prolazim gde znam da je ona u nadi da je sretnem, ali njenog traga nema. Znam da sam ispao loš..