Imam mnogo dobrog prijatelja koji je rano dobio dete. On i ta devojka su odlučili da neće biti zajedno ali on aktivno učestvuje u životu deteta, stvarno se trudi. Međutim ubrzo mu život postaje pakao. Otac mu se uvalio u velike dugove kod veoma ozbiljnih ljudi i nestao. A ti ljudi su naravno došli po svoje. Pošto mu je majka u penziji a sestra na faxu on je preuzeo te dugove na sebe. U pitanju su ozbiljni kriminalci ali ipak ga nisu uvukli u nešto ileglno, baš zato što ima dete, nego radi po njihovim lokalima dok se ne reše dugovi. Svi u društvu smo se ponudili da pomognemo ali on ni da čuje. Iskreno mnogo mi je žao što tako dobra i kvalitetna osoba propada zbog tuđih grešaka. Neki roditelji su stvarno smeće.
Upoznam ženu muževog druga, tek došla u inostranstvo a ja radim kao assistant manager već 4 godine u jednoj kompaniji. Uskoro se smanjuje broj zaposlenih zbog AI ali moja pozicija nije ugrožena. Pitala me za posao, objasnila sam situaciju da ove godine ne primaju nikoga i da je veliki broj ljudi višak. Samo je digla nos, naljutila se i uvredila , kad smo joj rekli da muževa kompanija traži čistačice kancelarija i toaleta posle radnog vremena. Za početak, prvi posao jer ni jezik ne zna. I ja sam čistila kuće i radila u restoranu dok nisam savladala jezik i završila kurs.
Bili smo na Kosovu, moja djeca i ja živimo u Hrvatskoj, muž je otamo…
Ima jedna česma, na sred Prizrena, okolo djeca, ljudi piju s toga, večinom ima dosta prosjaka. Bio je august. Imam dvoje djece inače… I tako među gomilom, bio je jedan dječak, 2,5-3 godine. Kao moj sin. Dječak je imao samo rasparan bodi na sebi, ni papučice ni šlapice. Dosta je tamnoput, toliko da je prljavština na njemu siva, a ne smeđa kao blato. Uzela sam od svoje djece soka i slatkiša i dala mu, nije htio, ali kroz igru sam mu nekako uspjela dati. Malo smo se poigrali, a onda sam morala ići, moja djeca su me čekala u kafiću. Taman kad sam sjela, vidim to dijete izlazi sa česme, vrti se, ustajem od stola i kad me vidio… za života ne mogu zaboravit. Samo sam čučnula i raširila ruke, kako se zaletio, kako je potrčao, kako je skočio na mene, i rukicama i nogicama. Uzela sam ga sebi u krilo, oprala malo vodom, ali morala sam ga pustit. Plakala sam za njim tada, a plačem i danas. Gdje je? Jeli jeo? Da li mu je hladno?
Žena mog brata je mjesecima pričala kako bi ona drugi posao jer na ovom nema puno dana godišnjeg i preteško je. Kako mama i ja imamo poznanstva kroz svoj posao, čujemo da se u jednoj firmi traži 5 radnika, posao dosta lakši, plata veća, sve top i firma slovi za najbolju u našem mjestu, i ona je sama govorila da bi voljela tu radit al teško upast. Javim ja njoj da je izašao oglas da se javi u firmu, nazovem školsku koja radi u upravi firme da će ova moja snajka doći eto ako ima mogućnost neka je ubaci. Kaže nema problema, mlađa je i računaju na nju da dođe. Prime oni nju, ja ovoj kupim poklon kao znak zahvale da bi ti meni bratova žena javila kak ne bi ona, čula njena šefica da je hoće napustit pa joj obećala nekad dat povišicu. Prošlo mjesec dana šefica joj da otkaz iz osvete, zove snajka mene plače ubaci me hitno gore. Ahaa, hoću kako da ne. Sad smo samo službeno.
Danas sam obukla jaknu staru 10 god. Ima sito na njoj, to mi je majka sašila ❤ nema je već 3 godine...
Rekla sam svojoj snahi da ako moj brat ikad digne ruku na nju ili joj uradi išta nažao, ima punu slobodu da mi kaže i da nikad, ali nikad neće ostati nezaštićena dok sam ja živa. Verujem svim srcem da joj dlaka s glave faliti neće pored njega, ali mi je bitno da zna da nije sama nikad jer bih volela da su moja majka i moje babe to znale... I da su imale nekog da ih zaštiti. Ne volimo se nas dve preterano mnogo, no ni ne moramo na kraju... Ali ne sme niko da je takne, pa makar to bio i moj brat za kog bih život dala.
Vegetarijanka sam 13 godina (imam 25) i nikada se ne bih udala za muškarca koji jede meso, zabavljanje da - brak i stvaranje porodice ne. Ni moja djeca neće jesti meso.
Roditelji su me samo tjerali da učim. Nisam smjela izlaziti dok ne završim faks. I sad se čude što sa 30 godina nemam dečka niti prijatelje...
Imam posao koji je i više nego dobar. Imam verenika koga bi svaka poželela. Imam ljubavnika kada mi je dosadno. Imam prijatelje koji su iskreni prema meni. Porodicu koja je ok. Izgledam odlučno. Idem 3-4 puta godišnje na fine odmore. Dobro sam obučena. Dobijam puno komplimenata. Užasno sam nesrećna. Ne depresivna. Samo nesrećna. Nikoga zapravo ne volim. Sve mi brzo dosadi. Ne znam šta da radim. Imam samo 30 godina. Nisam ovako zamišljala svoj život.
Celu noć ne spavam i razmišljam šta da radim. Imam predivnu ženu koju obožavam ali nema više one ljubavne iskrice između nas. Pričao mnogo puta o tom problemu ali nema napredka. Vidim da nije zainteresovana za moje dodire za sex pogotovo ne, već 6 godina trpim i mislim da smo došli do tačke kad moramo svako svojim putem. Ostaviću njoj i deci kuću a ja idem svojim putem, na žalost, nije da hoću ali ovako ne ide više.