Mislila sam da nikad neću biti majčinski tip. Danas to dijete volim više od svega i najviše volim vrijeme provedeno sa njim.
Nisu mi jasni ljudi koji dižu kredite za skupa kola, letovanja, zimovanja, a žive sa roditeljima u kući…
U svakoj vezi sam bila muško i borila se i davala svoj maksimum. Da bi na kraju bila povređena. Sad sam u vezi pola godine, polako se vezujem. Isto se borim, a plašim se mnogo da ne bude ista priča. U haosu sam.
Danas sa klincem u bioskopu, a neke devojčice, rekao bih 8-9 godina pripremaju se da uđu i rade selfi. To pućenje usana...gledam i ne verujem...
Koliko su meni ove zabave gde se otkriva pol deteta odvratne. Odvratne su mi zbog reakcija roditelja. Retko ko se istinski obraduje detetu ma kojeg da je pola, većina se smori, nebitno da li oba roditelja ili jedno. Fuj. Prave se tužne face, mrgode se, npr ako ispadne dečak, onda očevi i majke skaču, bacaju sve pred sobom, cepaju majice, bljak. Tačno se vide da im je drago što nije devojčica. Užas. Zbog takvih nezahvalnih budala bi ukinula to, da se ja pitam. Stvarno ponižavajuće.
Nakon 5 teških godina borbe sa paničnim napadima i depresijom, ja sam dobro već 11 godina. Radim, putujem, izlazim. Bilo je teško ali korak po korak uspjela sam. Bilo je kriza ali i to je prošlo. Sad mi se ukazala prilika da odem u Ameriku. Ja se budim, strah me, hoću li uspjeti? A što ako padnem? U to kad razgovaram sa mojima, a što ideš kad imaš toliki stres, nemoj ni ići. Pa zovem svoju dugogodišnji školsku prijateljicu. Ništa ti ne bude bilo, idi uživaj, i samo pozitivno. I kupi mi džemper. Ona mi je besplatni psiholog i jedina osoba koja kad god ju zovem točno zna što će ti reći.
Oduvek sam mislila da imam male grudi, to jest ne baš toliko male ali prosek (B vel). Tek posle 25 kad sam počela da budem slobodnija i komuniciram sa većim brojem momaka shvatila sam koliko je njima to privlačno. Na početku sam mislila da se sprdaju, ali toliko njih mi je otvoreno reklo kako ih to mnogo loži kod mene. Bivši je ludeo za njima. Tako da devojke pamet u glavu i nikako na operacije. Pustite ove trendove što se plasiraju, prirodno će uvek biti na ceni.
Danas sam čitala svoje dnevnike, od pre 20 godina. Nisam ih čitala toliko dugo. I sve mi se vratilo. Sva bol koju sam osećala zbog prvog momka. Ostavila sam ga jer me nije voleo, nije bio zaljubljen u mene. Sada me zanima da li je ikad pomislio na mene za sve ovo vreme, da li mu je žao zbog svega..
Tuga koju osjećam za mrtvim djedom je pregolema. Pomisao da je pod zemljom me tjera na povraćanje. U najgorim momentima dolaze mi najgore scene pred oči, pitam se kako izgleda sad pod zemljom i muka mi je. Sanjam ga svako veče, kuća je prazna, njegova odjeća još uvijek visi i čeka da je on obuče, a neće više nikad. Nikad više.
Ja valjda jedina pijem nesscaffe kao da pijem rakiju sve na ex, nema kod mene ispijanja kave po pol sata, sat, nemam ja vremena za to, a i bude hladna, nije to više to. Sve lijepo u 5 min u vrh glave, taman da me opali, pa obavim nuždu i onda sam kao nova.