Imam drugaricu koja je dobra osoba, ali mnogo psuje. Dešava se da me bude sramota kada smo u društvu jer nekada pretera do te mere da nas ljudi počnu posmatrati, jako je glasna. Nisu to svakodnevne psovke nego baš neprimerene jednoj devojci. Ne bih volela da prekinem prijateljstvo, smatram da ima kvalitete čoveka i dobar je prijatelj, ali ne znam ni kako da joj skrenem pažnju jer bi se možda uvredila. Sa druge strane, ne mogu ni da se pretvaram da mi je sve to u redu, jer nije. Zaista ne znam šta da radim.
Mislim da upornost kod devojaka ne pali uopšte kao što to stariji ljudi govore. Svidela mi se jedna devojka, a svo vremena sam imao utisak da sam i ja njoj. Počnem da joj prilazim, da pričam sa njom i da se zezam, otvori se ona meni tu za neke stvari. Ali kada je došlo do momenta da uzmem od nje kontakt konkretno broj telefona ostala je nedorečena. Ja sam indirektan bio i kroz šalu joj tražio broj ali ona se samo nasmejala i ništa a glupa nije i ima dovoljno godina da shvati šta hoću.... Tako da sam rešio da je batalim....A pre toga je davala signale da joj se sviđam i ko je tu lud?
Moja svekrva je ljuta na mene jer sam dobila dete pre njene ćerke (njena ćerka i ne radi na tome, a i mlađa je od mene). I sada svakom prilikom pokušava da me sroza i ubije u pojam komentarima, kao da pokušava da mi se osveti. Mnogo je razočarana...
Imam 30 godina i krijem od tate i brata da imam dečka.. Jer odmah idu komentari kakav je, prevariti će me, mutan je ovakav je onakav je.. Ne mogu to više slušati za svakoga tko mi se svidi ni jedan ne valja.
Pitaju me zašto puno čekam da izaberem ženu, ja uvjek slažem razlog. Pravi razlog je što želim da sretnem osobu identičnu koju sam upoznao u osnovnoj školi. Male visine, srednje građe, tiho govoreći jednostavo srce koje mi ne izlazi iz glave. Preslatka je i danas patim, želim ženu da me podsjeća na nju. Imao sam priliku da na ulici sretnem da baš liči ali sam imao druge obaveze. Ovo mi je najveća želja.
Zarađujem oko 8000 eura neto mesečno, žena zarađuje oko 1800. Napredujem svake godine, radim oko 5 sati dnevno, samozaposlen, žena radi oko 4 sata dnevno. Slažemo se sve je super, deca su nam već 13 i 15 godina a mi smo 35 i 36. Živimo u nemačkoj i nemamo kod koga da popijemo kafu niti ko da nam otvori vrata. Nisam tužan ali kada se setim toga dođe mi da odem nazad u rodno mesto. Tu smo već 10 godina...
Ljudi ga znaju kao dobrog prijatelja, dobrog susjeda, brižnog oca... A ja znam čovjeka koji je uništio brak, život i dom.
Iskreno, nikada nisam razumela ljude koji otprate druge s društvenih mreža, uz izgovor "ne zanima me šta postavljaju", "šta će mi ta osoba" i slično. Ja sam osoba koju sve zanima, od života drugih ljudi do stvari koje mogu da naučim iz knjige, s interneta, iz života, jednostavno sam previše znatiželjna. Sve bih da znam, o svima i o svemu. Ne znam da li je to loša osobina, nisam tračara i imam svoj život, samo sam preterano radoznala. Mogla bih da slušam druge kako pričaju o svojim životima po čitav dan i bilo bi mi zanimljivo.
Udaje se komšinica. Pet dana i noći muzika, buka, vriska....dođite više i uzmite je!