Znači, momak stalno očijukao sa mnom, pri tom nismo balavci ni jedno, oko 40 god oboje.
Govori mi o svojim hobijima, interesuje se o meni, pogledi nam se sudaraju, razumijete šta hoću da kažem.
Na društvenim mrežama uvijek samo on i društvo, napisao nije u vezi, kad ono čujem ima vjernicu.
Poseban krug pakla za ovakve.
Nema volju ni za šta. Trebam da tražim bolji posao, ne da mi se. Da učim, pohađam kurseve i stičem vještine i certifikate, ma nema šanse. Da treniram i vodim računa o ishrani - ko da robijam. Ne mogu da se natjeram više ni na šta. A moram.
Nisam razmišljala. Dok sam se pakovala na put, taman što ću izaći iz stana, ubacim aceton (koji radi na pumpicu) u torbu. Zaboravim na njega. U toku leta, počinje užasno da smrdi, putnici se okreću oko sebe. Ja zavirim u torbu, a pumpica pod pritiskom izbila i sav se aceton prosuo u torbi. U napadu panike, ne znajući šta da radim, umotam aceton u maramice i čarape u bacim ga u kantu u toaletu. Situacija je sljedeća: avion slijeće na prvu pistu, kako bi se istražilo šta smrdi. Iz svoje gluposti i zbog introvertnosti koje me cijeli život sputava, zakomplikovala sam život svima koji su bili u tom avionu. I izazvala opštu paniku.
Meni muškarci nisu jasni, evo konkretno moj primer. Sa dečkom sam već 2 godine u vezi. Pitala sam ga već par puta da li planira ozbiljno sa mnom, da li želi da živimo zajedno... Svaki put kad ga pitam nije vreme, uvek pominje obaveze, posao kako nismo blizu jedno drugog (živimo 30km razdaljine), kako ne možemo kod njegovih (niti želim imam svoj stan koji sam nasledila od bake on može da dođe tu). Uglavnom svaki put razočarenje. I odjednom navatam ja njega da se dopisuje sa drugim devojkama i svašta ja tu nešto nađem i naravno raskinem. On me je molio da se pomirimo i kako će sve biti bolje. Ajde dam mu šansu jer ga volim. Sledeće što on predlaže je da živimo zajedno, da želi da pokušamo da napravimo bebu, brak... Nije mi jasan taj prebačaj odjednom. Naravno od toga nema ništa jer sam se ohladila i planiram za koji dan da ga ostavim. Oprostila sam mu sve ono, ali ne mogu da zaboravim i ohladila sam se prosto. Neću da ga zavlačim, a neću ni sebe da patim. Zbunjuje me sve ovo.
Ali ljudi, ko god da mi se svidi ili je zauzet ili oženjen... Gdje su slobodni muškarci pitam?
Stvarno sam se uverila koliko je ružno ponašanje osoblja u porodilištu i koliko se nema uslova. Što se mene tiče imala sam okej iskustvo, ali šta sam tamo videla kako se ophode prema drugima me je razočaralo. Imala sam lagan porođaj, bez ikakvih intervencija, nisam ni popucala, ni na indukciju, ni epiziotomiju baš ništa, sutradan išli kući. Ali kod nas u sobu su smestili ženicu kojoj je beba rođena u 33 nedelji i beba je na intenzivi u dečijoj bolnici. Nju su bez bebe smestili kod nas u sobu, a naše bebe su sve sa nama. Toliko mi je bilo žao žene, jadna me je pitala da li može da malo drži moju bebu što sam naravno dala. Sestre su ulazile u sobu i svaka ju je pitala gde je njena beba, vikale na nju što ne jede... Kao da joj je do jela i bilo čega kad je odvojena od bebe i ne zna kako joj je. Ne znam zašto ne postoje sobe za žene koje nisu sa bebama ili su im ne daj Bože bebe umrle. Zašto one moraju da gledaju nas sa svojom decom, da slušaju bebeći plač. To sigurno loše utiče na njih psihički pored svega...
Početak 8-og mjeseca, noć...vruće za poludit. Imam dogovor za piće sa jednim ljepotanom. Sjednemo, kaže crknut će od vrućine, na što sam ja rekla da ni meni nije ništa bolje i da se osjećam toliko ljepljivo kao da se uopće nisam istuširala. Gleda on mene i mrtav hladan kaže, zato ja volim zimu, s obzirom da zimi nisam pobornik svakodnevnog tuširanja jer se ne znojim a i čuvam kožu, tuširam se tek onda kad osjetim da sam počeo da smrdim.
I takoo...dejt završio a da nije ni počeo.
Jako mi se sviđa jedna moja poznanica, ali nikako da skupim hrabrosti i kažem joj to. Za vikend je objavila story s nekog vjenčanja, zagrljena s nekim dečkom. Sve su mi lađe potonule, dva dana sam bio neraspoložen. Prokomentiram to pred sestrom, ona me blijedo pogleda i kaže da sam retardiran. Inače, ja sam išao u razred sa sinom ujaka te djevojke, pa znam kako joj se mama djevojački preziva. I kreten, nisam povezao (iako je lik bio uredno tagiran imenom i prezimenom) da je na slici sin drugog ujaka. A znao sam i da ima još jedan ujak. Eto što zaljubljenost napravi od mozga.
Upoznao sam djevojku koju sam želio ženiti sa drugarom sa kojim sam se redovno družio. I na kraju je on završio sa njom. Sada su njih dvoje zajedno i mog bivšeg drugara je strah da ja nemam kakvih osjećanja prema njoj jer je on voli. Eto.
Sa dečkom sam pola godine i on je super, ali smeta mi jedna stvar. Ima istetovirano ime bivše na ruci. Kaže da je to bila glupost i da je to uradio kada je imao 17 godina, bili su 4 meseca u vezi i raskinuli. Nije skidao tu tetovažu jer bi njeno skidanje bilo dosta skupo. Smeta mi to i stvarno se osećam tužno i nesigurno.