Šef nam piše u grupi na viberu a onda nam svima ostavi seen.
Ježim se od osoba koje stavljaju crno bele slike, a živi i zdravi su. Još gore mi je kad deci čestitaju rođendane sa crno-belom slikom. Užas.
Imam prijateljicu koju sam smatrala najboljom, ona studira medicinu i tu i tamo bi ju znala pitat o nekim svojim zdravstvenim situacijama. U zadnje vrijeme smo se malo udaljile tj ona se odmakla od mene. Ja sam je i dalje smatrala svojom osobom br1 no nekidan kad sam imala potencijalno ozbiljan zdravstveni problem nazvala sam ju u 5 ujutro (što nikad ne radim) na što mi je ona rekla da sam prešla granicu i da je taj poziv neprihvatljiv. Boli me jer sam samo htjela njenu pomoć i bila sam uplašena. Što učiniti?
Je li moguće osjetiti veću ljubav s nekim s kim si bio samo 3 mjeseca, nego s nekim s kim si bio 2 godine?
Radi disfunconalne familije i ismijavanja i odbacivanja koje sam doživjela kao djete od vršnjaka napravila sam od sebe “savršenu” osobu. Od karijere, do karaktera, fizičkog izgleda - garderoba, fileri, botox, svaka meni čast, a zapravo sam gušila autentičnu sebe. Tek sada u 29 sam pošla na psihoterapiju i želim biti zdrava, autentična i s mirom u duši.
Treba mi neki tutorijal kako da mami objasnim današnje vrijeme, kakve su današnje djevojke i zašto nemam djevojku..
Ne izlazi mi iz glave jedna devojka od pre neki dan. Video sam je u kafiću, malo neka šatirana kosa, crna haljina sa belim tačkama, nosi naočare. Gleda ona mene, gledam ja nju, imam osećaj da je znam od nekud, ali ne znam odakle. I sve ostade na tome. Chamonix...
Mislim da mi veza neće opstati jer je stan od momka uvek prljav, pun vlage i dlaka od ljubimaca. Ne osećam se prijatno kad dođem kod njega a očekuje da tu živimo jednoga dana.
Ja1: Priznaću mu da sam zaljubljena u njega.
Ja2: Ne, nikako. Pusti vreme da se odljubiš.
Nakon 10 meseci... isto pitanje, ista pozicija.