Priznala sam sebi napokon da je realnost i istina da jedem više nego što treba i da je to glavni razlog mog debljanja i konstantne borbe sa viškom kilograma. Da, imam insulinsku koja jeste i deo genetike, ali je i podstaknuta mojom ishranom. Jeste, štitna mi je na granici, ali sigurno je i to podstaknuto mojim načinom života. Postoji mnogo ljudi koji imaju bolju genetiku, brži metabolizam, nisu skloni gojenju, mogu više da pojedu i da se ne goje, ali realnost je da moram da uskladim ishranu sa svojim telom, ne sa svojim željama i tome šta volim da jedem. Ne jedem ja mnogo što se tiče slanog, ali svaki dan pojesti nešto slatko negativno utiče na moje fizičko stanje i iako sam svesna toga ne mogu da se iskontrolišem. Sebi govorim moraš smanjiti i izbaciti i istovremeno se natrpavam slatkišima kao nenormalna. Psiha je to.
Raskinula sam sa momkom jer me je maltretirala njegova sestra.
Nekada te ljudi neće voleti zato što budiš u njima ono što oni ne smeju da urade.
Ne pamtim kad sam bila ovako emocionalno iscrpljena. Bukvalno da mi dođe ljubav života rekla bih ne smaraj.
Žena ne priča sa mnom već treći dan jer je na dan kumstva na vjenčanju prijateljice zakasnila 5 minuta na šminku.
Izdajem apartman na moru, i uvek kada čujem da će mi doći neka porodica na letovanju, otac, majka i deca, uvek zamišljam tu majku te dece kakva je, da li je lepa, zgodna, kakva je na plaži kad se skine u kupaćem. Kad mi se dopadne neka onda sam često na plazi gde i oni idu da bih je gledao.
Ja prvi neću da bacim ono što smo stvorili ljubav koju retko ko doživi.
Veruj mi, kao što i ja verujem tebi.
Iza nas su kilometri i milje, dugi kao Dunav, ali svaki od njih vredi jer smo ih prelazili zajedno.
Sećaš se onih noći kad bismo posle smene samo seli uautobus, voz i krenuli, bez plana, vođeni onim što osećamo? Nije bilo teško, jer ljubav briše umor.
Ne moram da ti dokazujem rečima koliko mi značiš vidi se u svemu što radim.
A tvoji postupci su mi pokazali isto: da u tebe nikad nisam imao razloga da sumnjam.
Jer kad si ti tu sve ima smisla.
Ženim se, a moj kum mi pet dana prije svadbe javlja da ipak neće doći. Rekao je da mu je žao, ali da ima neodgodiv poslovni put na drugi kontinent, ide sa šefom i obećana mu je povišica ako taj sastanak prođe dobro. S jedne strane ga razumijem, ali s druge se osjećam kao budala, jer znam da bih ja na njegovom mjestu bez razmišljanja propustio takav put. Vjerujem da su prijateljstvo i ljudska bliskost važniji od bilo kakvog novca.