Ljudi ovdje uzimaju osude i odobravanja zdravo za gotovo. Ne shvaćate koliko nekoga možete povrijedit kad osudite. Mene su osudili jer sam napisao svoj način kako sam izašao iz socijalne fobije, a drugima ste pisali još gore stvari za razne životne situacije. Sramota.
Tek sada sa 25 godina shvaćam da sam zapravo cijelo vrijeme bio zaljubljen u curu s kojom sam išao 9 godina u osnovnu. M.R volim te :)
Da li se pomučiti oko devojke kojoj je konstantno potrebna pažnja sa društvenih mreža prvenstveno? Ili da to batalim? Jako mi se sviđa.
Koliko se sve obesmislilo, putujem sa Novog Zelanda samo sa rancem u Srbiju da mi bude jeftinija karta. Poručim suvenire i magnete sa Temu i Aliexpress na maminu adresu i niko nema pojma.
Ja sam roditelj svojim roditeljima. Mislim da sam se rodila da rješavam njihove probleme jer otkako znam za sebe, ja to samo i radim. Nikad oni nisu pomagali meni već ja njima. Teško je kad se zamijene uloge i kad emotivno nedorasli ljudi, prave djecu. Užas.
Da mi je znati tajnu mog organizma kad uopšte više ne mogu da se opijem, a pritom dugo nisam pila alkohol i pre ću čak ako preteram da dođem do faze povraćanja, ali napijanje ne uspeva nikako!
Ostavila me jer sam joj prenio hpv za koji nisam znao da imam.
Najlepše godine trošim na dečka kog ne volim jer ne mogu naći nikoga ko mi se sviđa ko je baš po mom ukusu.
Nikad ne telefoniram dok sam kući, jer ne želim da me slušaju, nego se zavučem u prostoriju gde me niko ne čuje.
Konstantno dobijam poslove koje ne želim i van struke. Treba mi novac ali me zaboli za taj posao, niti želim da ga radim! Vjerovali ili ne, neko želi da radi svoju struku, a ne da ostane godinama u nečemu što mrzi! Mrzi me da radim ovo i povraća mi se svako jutro kad moram ustati. Šef me forsira da učim sve više i više, a ja ulažem minimalno truda jer znam da ne želim ostati na minimalcu a da radim za 10 ljudi na poslu kojeg ja mrzim.