Svake godine na Božić idem u sestre, ja svake godine kupujem darove i njoj i njenom djetetu i njenom mužu. Od nje svake godine dobivam isti izgovor, neman para. Malo me to povrijedi jer ja bi bila presretna i s jednim komadom Božićnog ukrasa, (nije da je turbo siromašna) da je od nje i od srca, može ga napraviti s djetetom ma od štapica za uši ako želi, al daj momenat jedan pažnje i želje, namjere, malčice truda. Sjećam se da majki isto nisam imala da poklonim ništa zbog tadašnje situacije, kupila sam glinu od tadašnjih 5kuna i napravila joj sunce, dan danas ga drži na zidu. Namjera je bitna ljudi ne vrijednost.
Poseban krug pakla postoji za ljude koji uđu u radnju pet minuta pre zatvaranja.
Neke đevojke koliko god da su sređene i dalje imaju tu facu “idem da pomuzem kravu”.
Nikad nisam do sada pomislio da si blagdani toliko teški...imam 30 godina i sjedim u mraku sam, Božić je prošao a ja još brišem suze od prije 5 dana.
Kada zaklopim oči, sjetim se prošlih Božić, maminih kolača, tatine pjesme. Sjetim se kako je sva rodbina bila na okupu, pjevali, družili se i jeli. Mojih roditelja više nema, nekih ljudi iz šire rodbine više nema među nama, nekih odnosa više nema. Sve mi to jako nedostaje.
Posle jednog baš preteranog pijanstva gde nekoliko dana nisam znao za sebe, odlučio sm da nikada više ne okusim alkohol. Već 6 godina, jedini alkohol koji sam probao je iz bombonjere i to slučajno ako sam tu čokoladicu uzeo. I uvek mi je neprijatno kada upoznam devojku, ili kada sam na slavljima, da objasnjavam da ne volim alkohol, čudno im bude.. nikada mi nije ni prijao, pio sam samo zbog društava.. Koja rečenica je najbolja da se objasni da ne pijem?
Kakav raspad sistema pred praznike, svi kao nesto žure, glume, trče kao muve bez glave a ne znaju ni oni zašto, kao raduju se novoj godini, a sve oko nas se raspada, koliko je to tužno.
Ovo mi je najgori Božić ikad. Još jednom se potvrdilo da moj muž ne zna komunicirati bez da viče i svađa se na bilo kakav problem ili prepreku, te da nema ništa što ja mogu napraviti, nikakvog truda ili poboljšanja a da nema mjesta kritici negativnosti agresiji... Ništa mi nije poklonio i gotovo nitko od prijatelja i obitelji mi se nije javio s čestitkom a ja nemam snage nazvati njih. Tako sam sad sama i tužna, sjedim u tišini na mobitelu i razmišljam kako početi isponova.