Čini mi se da oduvek privlačim "slomljene" muškarce. One kojima treba neko da leče stare rane, da urade ono što su njima uradili, emotivno nezrelim i nedostupnim. Mislim da sam završila sa njima. Očigledno mi nije suđeno da imam nekog.
Veoma sam emotivna. Kada god se priča o meni dođe mi da plačem, a još kad pričam sa ocem. Tad tek. I kad pričamo nesto normalno sasvim meni dođe da plačem.
Dugogodišnja djevojka koju sam volio je prije pola godine prekinula sa mnom na veoma ružan način.
Nisam njenoj mami bio potrčko kako bi ona željela i odmah joj nisam valjao.
Inače sam takav ne ulizujem se nikome ako me voliš voli kakav jesam i to je to.
Njena mama joj je nastimavala druge momke, pravila se bolesna dok je kod mene samo da se vrati kući, branila da bude kod mene jer živim na selu, slagala dok sam skidao kuhinju kod njih i pomagao da sam je mrko pogledao, prijetila njoj da će se baciti sa balkona i otići na posao i osramotiti je.
Ja nju volim i pokušao sam skoro sve i na sve sam bio spreman da spasimo vezu ali ona više voli svoju mamu koja je dvolična i na sve spremna.
Toj ženi pomislio nikad loše nisam čak što više pomogao sam joj dosta puta uzimao lijekove i vozio dosta puta itd. Raspadam se ali nadam se da ću izdržati ovo sve.
Ja ne razumem zašto devojke imaju toliku averziju prema niskim muškarcima... Meni svi preko 185+ deluju ko neke štangle (bez uvrede)...
Da, sazreo sam. Ne bežim više ni od sebe ni od onog što osećam prema tebi.
Shvatio sam da nema potrebe dokazivati ništa svetu, jer svet ionako menja mišljenje svaki dan.
Ne krijem se iza stvari, niti iza reči. Učim da stojim čvrsto, i kad je lako i kad nije. I ako me pitaš da li mogu da budem ranjiv mogu, jer znam ko sam i ne plašim se toga.
Ako želiš razgovor koji ima smisla, bez igre ega, ja sam spreman. Ne jurim ništa, ali ni ne bežim. Samo biram ono što vredi.
Ja verujem u tvoju vrednost, zato ovo želim da uspe.
Šta se to desi u muškarcu pa te blokira, a ništa sa njim nisi imala?
Nikada više neću koristiti Tinder — iskustvo koje me zgrozilo.
Pre izvesnog vremena sam preko Tindera upoznao devojku sa kojom sam, barem po porukama, mislio da sam kliknuo odmah. Delovala je normalno, komunikativno i prijatno. Međutim, kada smo se videli uživo, doživeo sam ogromno razočaranje.
Devojka inače živi na periferiji jednog grada sa tvrđavom, bavi se nekim humanitarnim radom i studira, ali mogu reći da je sve bilo suprotno od onoga što sam očekivao — od lične higijene, ponašanja, do toga kako se predstavljala. Nisam neko ko traži savršenstvo, ali osnovna briga o sebi i poštovanje prema drugoj osobi su minimum koji svako treba da ima.
Devojka je doslovno smrdela na kiseli kupus, imala krezave zube, ponašanje ravno nuli.
Nakon tog iskustva, odlučio sam da više ne koristim aplikacije za upoznavanje. Ne želim da rizikujem da opet naletim na nekoga ko ne poštuje ni sebe ni drugu osobu.
Kad mi neko napise 'oki' umesto ok ili okej, želudac mi se prevrne.
Imam drugara, koji je, po meni - ekstremni štediša. Apsolutno podržavam štednju kao ulaganje u bolju budućnost i brigu za sebe i potomstvo ali ovo je po meni baš preterano. Svaki put kad ga pozovem u neki kafić (a ne viđamo se često) gleda Meni iako zna i sam da će uvek, per presedana, naručiti isto najjeftinije piće koje imaju u lokalu. O hrani ni govora... Nikad ga nisam video da nešto jede u javnosti. Na odlazak u bioskop i kupovinu karata za film gleda kao na bacanje novca. Često u razgovorima komentariše koliko nešto košta, kao da mu je sam mozak programiran da uvek traži najpovoljniju moguću varijantu za bilo šta što mora da se plati. Čak i u nekim važnim prilikama, za poklon bira neku simboličnu jeftinu sitnicu a dolazi na svečanost gde se stolica plaća 30-40 evra. Pri tom se ne radi o tome da je ugrožen materijalno, nikad nije oskudevao. Da li je realno da jednom godišnje ne možeš sebi da priuštiš malo opuštanja, onda i meni nekako bude neprijatno kad sam sa njim u društvu.
Najgore je kad nemaš razlog da odeš iz neke veze ili prijateljstva. Ne osjećaš se lijepo tu, guši te, a ipak niko nije uradio ništa loše da bi to prekinuli. Šta te čeka iza toga, da li neki bolji odnosi, sa više ljubavi, možda gori odnosi da poželiš da se vratiš starim ili ipak vječna samoća? Da li možeš da podneseš krivicu toga da ti budeš taj koji odlazi bez razloga?