Lik sa kojim sam izgubila nevinost i sa kojim se više ne viđam stalno govori kako nikada neću zaboraviti da mi je on bio prvi i kako ću zamišljati njega kad budem sa nekim drugim...
Bili smo nešto kratko zajedno pred kraj OSNOVNE škole, u srednjoj samo simpatisali ali ništa nije bilo. Sada imamo preko trideset godina i danas mi ide u susret čovek koji je takođe u srećnom braku kao i ja i posto smo naleteli jedno na drugo i pogledali se lik ladno okrenu glavu i napravi se da me nije video. Nije moguće da me nije prepoznao niti da me nije video. Drugo na društvenim mrežama mi pregleda svaki stori ali ne lajkuje objave. Iskreno mislila sam da smo bar posle toliko godina prevazišli neke dečije bolesti i da smo se počeli ponašati kao odrasli i zreli ljudi. I ne, ne tripujem nešto da mu ja značim posle toliko godina ali jedno ćao ili bar klimanje glave nikoga nije ubilo.
Da li je normalno da svaki muškarac zamišlja ženinu prijateljicu i da je to normalno jer je "muškarac". Kao u smislu: "pa normalno da mi se*s s njom prođe kroz glavu jer sam muško i jer je zgodna, al nikad to ne bi napravio". Molim vas evo mišljenja dajte pa kakva god da su...
Ljudi ovdje uzimaju osude i odobravanja zdravo za gotovo. Ne shvaćate koliko nekoga možete povrijedit kad osudite. Mene su osudili jer sam napisao svoj način kako sam izašao iz socijalne fobije, a drugima ste pisali još gore stvari za razne životne situacije. Sramota.
Tek sada sa 25 godina shvaćam da sam zapravo cijelo vrijeme bio zaljubljen u curu s kojom sam išao 9 godina u osnovnu. M.R volim te :)
Da li se pomučiti oko devojke kojoj je konstantno potrebna pažnja sa društvenih mreža prvenstveno? Ili da to batalim? Jako mi se sviđa.
Koliko se sve obesmislilo, putujem sa Novog Zelanda samo sa rancem u Srbiju da mi bude jeftinija karta. Poručim suvenire i magnete sa Temu i Aliexpress na maminu adresu i niko nema pojma.
Ja sam roditelj svojim roditeljima. Mislim da sam se rodila da rješavam njihove probleme jer otkako znam za sebe, ja to samo i radim. Nikad oni nisu pomagali meni već ja njima. Teško je kad se zamijene uloge i kad emotivno nedorasli ljudi, prave djecu. Užas.
Da mi je znati tajnu mog organizma kad uopšte više ne mogu da se opijem, a pritom dugo nisam pila alkohol i pre ću čak ako preteram da dođem do faze povraćanja, ali napijanje ne uspeva nikako!
Ostavila me jer sam joj prenio hpv za koji nisam znao da imam.