Ne znam zašto nam je školski sistem tako nakaradan. Sećam se samo stresa i nervoze od početka do kraja svog školovanja. Završila sam jedan od težih fakulteta, ne sa svim desetkama, ali nisam imala ni šestice. Sad radim u struci, odgovoran mi je posao, od mog rada zavisi i mnogo para i mnogo uloženog truda drugih ljudi. Nekad napravim grešku, kao i svi, ali uglavnom se sve reši dobro, kolektiv je dobar i kolege su sposobne. Osećam se da napredujem i da moj rad na neki način doprinosi društvu. Imala sam temperaturu nedavno, pa cijelu noć sanjala ispite, vežbe, kako me neko kinji, da li u srednjoj, da li na fakultetu. Ne znam da li je to normalno, da se mladi i odgovorni ljudi toliko istraumiraju, a da im život nije ni počeo kako treba.
Biti u braku sa osobom koja pije lekove za smirenje je gore od osobe koja pije ili se drogira.
Danas kad sam vozio, levo autobus, desno pas na putu, ja skrećem u autobus, sreća pa je on usporio i izbegao sam ga... Opet bih to ponovio, radije bih se zakucao u autobus pa nek poginem nego psa da udarim🥺
Bog neka mi oprosti! Al evo u familiji smo imali smrtni slučaj, moj rođak i stric su ceo život bili u nekom sukobu. I sad će taj sveti rođak četrdeset dana da se ne brije, da bude rusan godinu dana. Prvo mislim da je to vreme prošlo, a konkretno za ovaj slučaj mi je i više nego licemerno. Poštujte ljude dok su živi, džaba brade i crne košulje posle (da narod vidi) kad tog nisi za života poštovao.
Moja maćeha je uvjerena i živi s time već godinama da smo tatin najdraži auto prodali nakon ostavinske i podijelili pare…., no auto je tu, u garaži, zglancaniji nego ikad i sljedeće godine me vozi pred oltar…, jer nažalost on to nije stigao…., u inat njima, za ljubav nama TATA…
Tata hvala ti na svemu ❤️
Imam devojku koju stvarno volim i lepo nam je u vezi ali što se tiče seksa malo preteruje. Stalno radi nekako previše, čudno se izvija nekako previše, kao zmija. Pa onda neke čudne poze, nezgodne, više me boli nego što prija, kad skače po meni stomak me zaboli. Pa to uvijanje, tverkovanje na meni, lomljenje kukovima stvarno preteruje. Tako da mi seks nije uživanje nego mučenje postalo. Kad hoću da preuzmem kontrolu ona odmah počinje sa nekim pokretima sačuvaj bože i vraćamo se na isto. Što je najgore ona misli da je ona vrh u seksu, da nema bolje i stalno u šali spominje kako je bar u tome najbolja. I vidim koliko samopuzdanja ima u vezi toga i kako onda da joj kažem da je previše šta god da pokušava?
Tačno sam znala da čim sve otpustim i opustim se počeće da me saleću udvarači. Svaki Božiji put je tako!!! I sve je to okej da ne mislim stalno na istu osobu.
Zaljubio sam se u koleginicu kojoj sam šef. Ja sam oženjen, ona je slobodna. Nije ona ni lepa, ni zgodna.. osvojila me je svojom mirnoćom, nežnošću, dobrotom. Jedna čista, neiskvarena duša. Ona je kao dijamant u ovoj močvari zvanoj život. Prosto, ona je čudo, takva kakva je u vremenu u kakvom živimo. Neću ništa da pokušam, neću da je preplašim jer znam da sebi neće dopustiti bilo šta sa oženjenim čovekom i ne želim da se brine zbog posla. Eh, da smo se bar ranije sreli.
Od skoro sam u vezi sa momkom, on svaki drugi skoro put ne može da održi erekciju. Žao mi ga bude koliko se iznervira, kaže da se uzbudi stalno, ne znam šta da mislim i radim. Inače sam zgodna i lepa, nije da se hvalim samo kažem, a i veza nam je ovako super, šta se tu desi meni nije jasno i kako to rešiti.
Vernost je stvar inteligencije, glupi ljudi ne mogu da budu verni.