Volela bih da mogu dovoljno da zaradim da se odvojim od porodice. Prijatelji, momci mi ne trebaju, samo mir i tišina u mojih 4 zida.
Dečko mi je za 30-ti rodjendan poklonio ŠEŠIR sa trafike.
Živimo u Skandinaviji i u našem gradu ima sauna koja jednom mesečno ima ulaz samo za parove između 21 i 35 godina. To mi bude bolji provod od bilo kojeg kluba.
Odustala sam od odlaska na matursko veče i mogu vam reći osjećam se lijepo zbog toga. Prethodne 4 godine nisam imala poseban odnos sa razredom osim viđanja u školi i smatram da bi mi to veče bilo uzaludno bačeno, vrijeme, živci i novac.
Kada je krenula korona, maksimalno sam se distancirao, iz kuće sam izlazio samo do prodavnice/apoteke/pekare, eventualno da udahnem malo vazduha uveče kad se završio policijski čas. Te godine sam upisao fakultet, pa sam imao sreću da je nastava bila skoro sasvim online i nisam morao da se izlažem riziku, samo sam izlazio na ispite. Međutim, ove školske godine, skoro sve su prebacili na uživo, pa sam morao da nađem stan. Da bih smanjio troškove, našao sam cimera i dogovor je bio da nosi masku dok smo u istoj prostoriji i dok je u kuhinji, blizu mog suđa. Pristao je na to, mada nerado. Međutim, otkad su ove mere skroz popuštene, on masku odbija da nosi i svađa se drsko. Zbog toga sam odlučio da napustim stan, i on sad bez trunke stida govori kako sam ja lud, a zapravo je trebalo da on ode jer sam ja našao stan. Međutim, njemu odgovara sve i ne pada mu na pamet da ide, a još se i čudi što ja izlazim. Ljudi su stvarno bezobzirne životinje.
Većina selfhelp knjiga mi je apsolutno đubre na kojima autori zarađuju velike pare reciklirajući opšte poznate svakodnevne mudrosti.
Ne mogu si pomoći! Jednostavno se iznerviram kada ne dobijem ono što želim, a za šta postoje realne šanse da dobijem!
Živim u malom mestu gde se skoro svi međusobno znaju. Možete li zamisliti koliko brzo i koliko detaljno se pročula "vest" da sam se slučajno pijan usra* na jednom rođendanu gde je ionako bilo nas oko dvadesetak? Sad me sve babe u mestu gledaju popreko i "uče" svoje mlade unučice da "beže" od "takvih" kao što sam ja...
Trebalo je da spavamo i još me je pitao da li da stavi kondom. Kao, bolji je osećaj bez. Samo sam se obukla i otišla, iako me je do tad mnogo privlačio i jedva sam čekala taj trenutak. Dosta mi je muškaraca koji se ponašaju kao pubertetlije i ne brinu o zdravlju.
Imam 25 i volela bih da imam drugaricu, makar jednu koja zna da uživa u životu, da putujemo, da se provodimo... Ove drugarice koje imam su se sve već udale i imaju decu. Očigledno nisam birala sebi dovoljno slične prijatelje...