Dao sam otkaz na poslu jer se šef (direktorov rođak) pomirio sa bivšom ženom. Njihov brak nije ličio ni na šta, stalno je bio nadrndan i na nama se istresao. Ona ga ojadila finansijski, taman se unormalio kad mire se i hoće ponovo.
Ja otišao kod direktora i rekao sve kako jeste, on samo slegao ramenima i u fazonu 'znam sve, ne podržavam, al moj je'.
Reko ćao zdravo...
Vlasnici knjigovodstenih agencija, bar jednu veliku većinu, sram da vas bude. Zbog vašeg odnosa prema zaposlenim knjigovođama, ovaj posao je postao toliko mizeran i degradiran da je čak i manje plaćen nego neki trgovac sa srednjom školom.
Sa bivšim dečkom imam seks i dalje jer smo oboje singl. Ne vidim problem u tome.
Prošla sam kroz težak brak, razvod..svašta se tu desilo ali se i završilo. Oporavljala sam se dugo i bila sama posvećena detetu i poslu. Onda mi se pojavio jedan čovek mojih godina. Kliknuli smo odma na prvu i odlučila sam da mu dam šansu. Bilo je sve lepo u početku ali kasnije je bilo očajno i ostavio me je na kraju..toliko sam povređena i razočarana da mislim da ću zauvek izbegavati muški rod.
Posle dužeg vremena videla sam se sa drugaricom sa kojom sam se ranije baš družila. Kad smo sele ćaskale smo i videle se i sutradan. Iako kod nje ima mnogo više novosti ona je tako prazna dok priča. Prosto mi je neverovatno da ima toliko društva a mogla bi sve vreme dok sedimo da provede na telefonu. To me je jako nerviralo dok smo se ranije družile jer bi jedva izustila koju rečenicu i dopisivala se. Posle mi bilo malo krivo ne zbog nje što ima dosta društva već zbog sebe koja nemam i koja poštujem tuđe vreme i trudim se da bude komunikativna i da se družim.
Jesu bile lijepe one 80-te, kad su se ljudi družili, voljeli i imali vremena za svakoga. Bilo je to baš vrijeme solidarnosti i ljubavi. Kažu da se moda vraća, pa ću ostati optimista i reći da se tako nešto treba vratiti na velika vrata :)
Imam 31 godinu. Kupio sam stan, otplatio auto, završen fakultet, našao posao u struci u dobroj firmi i ono najvažnije imam nju... Onu za koju sam tu u svako trenutku, onu s kojom svaki dan vrijedi više. Onu s kojom stalno planiram neko novo putovanje, neki novi koncert...onu za koju mi niša nije teško i onu zbog koje su i najveći problemi mali... i jedan dan se samo okrene i ode. "Ti si odličan momak, al meni je ovo prebrzo". I tako sad taj "odličan momak" sjedi na balkonu, puši cigaru i odjednom nema ništa.
Ovo je druga godina da kad dođe leto drug nađe devojku i skroz prestane da se javlja i onda kad raskine na jesen se javi. Razumem kad nađeš dečka/devojku da imaš manje vremena za društvo al to ne znači da skroz prekineš kontakt. I to ne jer sam ja žensko, on prekine i sa drugovima kontakt. Svakako da razumem da ne bismo se viđali i izlazili toliko često kad je u vezi al da mi više ne odgovori na najobičniju poruku i kratku kafu npr. jednom mesečno. A dok nema devojku svima nam svakodnevno šalje po 100. poruka, svaki sekund poruke gde ćemo da izlazimo za vikend i radne dane. Pritom ni ja njega ne gledam na neki drugačiji način niti on mene. Prvo sam mislila da je to jer sam žensko pa da ne pomisli devojka nešto pogrešno al kad sam čula da isto tako se ponaša prema drugovima začudila sam se. I onda će kad prođe leto početi da me zivka svaki sekund al mi ne pada na pamet da budem na izvolte za kafe i izlaske nekom ko se bukvalno pravi da me ne poznaje.
Oboma nam je ovo bio drugi brak. Ja imam dete a naša zajednička beba je preminula. Želela sam da odem, jer sam znala da je pristao na zajednički život samo zbog bebe. Bio je jako loš prema nama i sve sam to pravdala tragedijom. Njegova mama se mnogo mešala. npr mi se dogovorimo da on opere sudove i dođe ona i vidi to,i grdi ga na šta to liči, zna se ko je muško ko žensko, zašto nisam zvala nju da pomogne. Ili ja radim a on čuva dete i sve okej bude dok ona ne dođe, pa me on zove da mi je*e mater zašto izigrava bebisiterku umesto da ide da radi a da ona čuva moje dete. Razišli smo se. Ona ima veliki strah pa mi je i pretila da ga ni slučajno ne odvedem u moj grad da ga razdvojim od porodice. Došlo je dotle da mi je poslala poruku "moj sin treba da bude otac a ne očuh", to me je mnogo povredilo.
Ljudi prestanite sa video pozivima u gradskom prevozu, domu zdravlja, banci... Jako je nekulturno i svi čuju šta pričate.