Zbog lekova za alergiju danas mi je doktorica saopštila da neću moći biti majka. To mi je jedini cilj u životu i bio da budem majka. Kada mi je to rekla kao da je jedan dio mene umro.
Mojoj obitelji je došao jako težak period, borimo se s problemima iz dana u dan od cijele prošle godine. Postala sam jako pasivna, ne družim se s ljudima, skoro nigdje ne idem. Ne primjeti to nitko jer skrivam ali nemam volje uopće, a kad imam volje peče me savjest što ja odem rasteretit misli, a oni budu kući s problemima. Doslovno kao da imam kamen na leđima koji svaki dan postaje sve teži i teži, a ne mogu ga skinuti dok se problemi ne riješe.
Sestra od tetke se naljutila na mene jer neću da joj dođem na svadbu. Pomirila se posle 2 godine sa momkom sa kojim je raskinula zbog prevare. Ovaj je dve godine kumio, molio i plakao i ona na kraju oprostila i sad se venčavaju. Ne podržavam takav odnos i ne mogu da se veselim na svadbi kad ne mislim da će joj on doneti sreću. Devojka je stvarno kvalitetna, prelepi i uspešni momci je jure, ali ne vredi.
Moja pokojna baba mi je dala najbolji životni savet - Ćero, moraš uvek da imaš svoju torbicu. I kad sam bila najzaljubljenija u muža i čvrsto verovala da ćemo ostariti zajedno, njene reči su mi uvek bile u glavi. Sad imam svoj stan i svoja kola i veću platu i ne može da me ucenjuje nikako. Živim sa svojom decom i uživam u životu, a on se jede kako nije primetio da sam godinama odvajala sa strane i čuvala za crne dane.
Ja stvarno ne znam zašto mene moj muž voli. Šta je on vidio u meni? Imao je hiljadu boljih prilika, bogatijih, pametnijih, sposobnijih, a vala i ljepših. On i dalje planira putovanja, grli me, govori mi da sam lijepa i kad izgledam ko autobus, kupuje poklone.. moram priznati da ne volim samu sebe, nisko samopouzdanje, nemam posao) svašta mi se skupilo.
Ne znam šta više da radim sa ovom ljubavlju u sebi..prošlo je osam godina, nisam se ni metar pomerila. Kada prolazi i da li ikad, život mi je stao i nikad se nije nastavio. Da mogu da mu poklonim život dala bih, jer ionako ga nemam, ne postojim, samo udisanje vazduha gde je svaki udisaj ispunjen njime.
Nervira me kad devojke okrivljuju momke da su cepidlake i škrti jer im neće nešto kupiti iako “je to malo para”. Pa ako je malo para, zašto ne platiš sama?
Moj dečko je užasno toksična osoba. Svaki put kada želim razgovarati o nečemu što mi smeta uvijek to pretoči u svađu, manipulaciju ili apsolutno ignoriranje. Govori mi stvari koje me užasno smetaju a kada ukažem na to onda sam ja jednostavno luda, pretjerujem, ja ga ne volim, on mene ne zanima. Došla sam do točke u kojoj više ne mogu pogledati sebe u oči. Dosta mi je.
Kako se pomiriti s činjenicom da me moja srodna duša ostavila. Boli užasno. Možda se i vrati, ali ne mogu vječno čekati i nadati se nečem što možda neće doći.💔
Nisu mi jasne osobe koje ostaju u vezi/braku sa nekim ko im ne odgovara. Naježim se i smuči mi se kad pročitam ono 'volimo se, ali..' bla bla. Džabe ljubav ako to nije to- kompletno. Još su mi najgori oni što se vuku godinama, a smeta im sve i svašta. E pa gospodo, sami ste birali partnera i itekako ste ga upoznali vremenom. Ako vam je ljubav izgovor za sve, lepo trpite i gotovo. Ne smarajte druge vašim lošim izborima. Jedino su mi jasni oni što su prihvatili to stanje i ne piskaraju ovde, ne ogovaraju partnera sa strane.