Sedim u kafiću i čekam nešto ženu, pa da zajedno idemo kući. Za stolom pored mog grupica od 4 momaka u kasnim 20im (ja sam u ranim 30im) sede, pijuckaju piće i pričaju. Oni su toliko normalni i uravnoteženi da me je taj vajb opčinio jer ga dugo nisam osetio. Vrlo su lepo pričali uz međusobni respekt, bez ikakvog iskakanja u bilo kom smislu. Oduvek sam maštao da imam takvo društvo. Celog života srećem provokatore, one koji se hvale, one koji vole da spuštaju, glasne, materijalne ili intelektualne snobove, prostake, kontraše, nasilnike, čudake. Imam sestru od 27 godina i prvo što sam pomislio je da bih voleo da nađe nekog takvog za dečka/muža. Pitam se gde su se i kako našli - stvarno svaka čast!
Nikad nisam smatrala svoj rođendan nešto posebnim. Jednostavno mi nije ništa specijalno, ali od kada je moj bivši momak (koji me povrijedio previše) zaboravio na njega slavim ga kao da je poslednji. I ove godine, sto do njega sa cijelim društvom provela se najljepše moguće. Inat, ljutnja ne znam šta je.
I ne, nije mi 18.
Radim u većoj firmi, dosta nas je zaposlenih. Bile su mi potrebne informacije za klijenta koje nisu u mom domenu, obratila sam se koleginici za koju su mi rekli da je stručna, a sa kojom generalno ne komuniciram i ne poznajem je lično. Reagovala je pitanjem zašto se baš njoj obraćam, ko mi je rekao da direktno nju pitam. Kulturno, a neprijatno. Kad sam objasnila da su je pohvalili i rekli da će sigurno moći da pomogne, ona je rekla malo nadmeno "pa da, uvek svi kažu pitaj Macu". Dočekala me s tim nekim nadmenim stavom "ne znaš kod koga, pa si došla kod mene". Izgleda da je nama ljudima često teško da budemo ljudi... ili ja ne razumem ovaj svet.
Ne razumem šta nekim ljudima u raspravi znači: „Imam ja godina“? Da vi imate godina, ne biste se tako ponašali. Najjače je kad mi neko kaže da ima godina i iskustva kroz rad i druženje, a nezreo je i ponaša se kao da ima 16.
Mnogo sam bila tužna jer muž u prvoj trudnoći nije želio da ima seks sa mnom i rekao mi je da mu smeta stomak. I sad se čudi zašto ne želim drugo dijete…
Ponekad se zapitam kako su se zvali i izgledali moji daleki preci iz 1500-ih i 1600-ih godina i kakav im je život bio.
Voleo bih da imam novca da mogu ustati kad poželim.
Mogu putovati, igrati igrice imam slobodno vreme.
Voleo bih da imam apartmane za izdavanje i da od toga zarađujem pare.
Evo majka me upravo proziva što sam otvorila bolovanje zbog crijevne viroze, kaže uzmi godišnji! Uzmi ti! Ne može se više ovako...
Ne razumem ljude koji se u teretani posle treninga ne tuširaju! Wtf! Kako, zašto? Kako možete tako znojavi samo da se obrišete, obučete i odete?!