Nisam od onih koji drame i kukaju ali realno život bez ljubavi je teški promašaj... Bukvalno nam je to potrebno, džaba sve ostalo !
Sa dečkom sam 2 godine. Volimo se dobar, dobar je prema meni, sa te strane nemam zamerku. Međutim, što se više bliži ozvaničenje, to ja više sumnjam. Ponekad više imam osećaj da sam mu mama a ne devojka. Nema inicijativu ni za šta, nigde zajedno nismo otputovali, nikad nema ideju da me izvede već uvek sve meni prepušta. U nekim kriznim situacijama se samo drži po strani jer zna da ću ja sve rešiti. Imam utisak da mu je samo bitno da je našao devojku, i to je to, sedimo u kući i to je sve. Ja pospremam, podsećam ga na neke obaveze itd. Ali sa druge strane volim ga, pažljiv je i brižan, i nije ljubomoran. Plaši me pomisao na budućnost i decu, jer imam osećaj da će većina obaveza spasti na mene, i da pored sebe neću imati muža već još jedno dete.
Moja mama svaki dan kuka kako joj je loše, a hrani se nezdravo i pije kafe. Lepo joj kažem da promeni ishranu, ma kakvi. Kada joj kažem da mi više ne kuka, ako ne želi ništa da promeni, ona se naljuti. Svaki dan slušam istu priču.
Koleginica me bukvalno ne ispušta na poslu. Čeka me ujutru da pijemo kafu, prati svaki moj korak, ruča kad i ja, a priče su joj često potpuno besmislene. Ceo dan je uz mene i već osećam nervozu u njenom prisustvu. Nemam ni trenutak za sebe da se fokusiram na posao ili da predahnem u miru. Kako da se postavim prema njoj, a da ne napravim neprijatnu situaciju?
Pre 3 godine bila sam jako zadovoljna svojim izgledom, trenirala sam i izgledala lepo. Zato sam se odlučila da odem kod profesionalnog fotografa da se slikam gola i u donjem vešu. Htela sam nekako da istaknem svoju ženstvenost. Otišla sam kod profesionalne fotografkinje, uradila mi je prelepe slike, uz nežnu pozadinu i to jesu gole slike, ali ne onako seksualne na šta se prvo pomisli nego nekako nežne, kao neke renesansne slike. Od tih slika je ta žena napravila album. Problem je što je moj sadašnji dečko kod mene u sobi našao taj album i naljutio se kako sam mogla takve slike da uradim. Mislim da on zadnji može da komentariše jer je u početku naše veze pratio i lajkovao of devojke na instagramu.
Ostavio me momak, preko video poziva sa broda. Plakao zajedno samnom kako mu je žao itd. Veza bila kao u bajci, bukvalno. Kako radimo na kruzeru, tako je i počelo, on je Italijan. 1x sam ga upoznala na prvom brodu odbila sam ga; Tada mi se nije sviđao. Varao je dugogodišnju curu. Nažalost sudbina me poslala na treći brod i jednostavno se desilo. Odlučio je prekinuti sa curom. Veza kao iz bajke, 9ipo mjeseci, od toga 4 mjeseca fizički smo bili skupa jer je on radio na brodu i dalje. Po 1x sam bila tretirana kako bi svaka cura htjela. On tvrdi da da mu je “ubilo” emocije što smo se zadnja 2 mjeseca raspravljali oko gluposti a on voli miran život. Pored toga se NIKADA nismo svađali. Ja sam tada ta zadnja 2 mj prolazila kroz stresne situacije, koje su na žalost uticale na naš odnos. To mi je mana što sam malo impulsivna. Ali nikada nije bila svađa za nešto bitno. Nikakve uvrede, ništa, samo zvocanje. I to naravno u 99% slučajeva ja, i priznajem to. Kleo se na vječnu ljubav. I eto..
Mrzim kad neko kaže ‘sve bih uradio za tebe’ i onda kad mu nešto tražiš nađe ti 20 izgovora zašto ne može to da uradi.
Do 27 godine sam živeo sa roditeljima, imao sam naravno svoju sobu odvojeno ali sam hteo da živim sam i da imam svoju privatnost. Od svoje 22 godine radim, redovno sam davao za račune, hranu i neke druge potrebe koje su bile potrebne u kući. Tih par godina nisam bio u mogućnosti finansirati sebi stan, troškove života jer mi je plata bila mala, ali iz godine u godinu plata mi se po pravilu firme povećavala pa sam došao u mogućnost da to sebi omogućim. Naravno da sam mojima mesečno slao 100-200e čisto da im se nađe. Pored svog posla i vikendom kad ne radim ili po potrebi u toku radne nedelje u popodnevnoj smeni taksiram po Novom Sadu. Ko hoće da radi ima posla na pretek da zaradi ko neće on samo kuka.
Danas sam uspešno izbegao nameštaljku na poslu. Kako dan odmiče sve mi je gore, jer sve više razmišljam o tome. Postavljam pitanje zašto, i koliko su još puta pokušali i šta je sve moglo da se desi da nisam primetio. Pritisak mi skače i ne osećam se dobro. Ne znam kako da izađem iz ovog ludila.
Zeznuo sam nešto na poslu ali se to dugo nije otkrilo. Zapravo i nije tako strašno. Sad je došla revizija, a ja se preznojavam zbog te jedne greške u datumu. Drugi ljudi kradu, ne dolaze na posao, zapošljavaju ljubavnice, sve im se prašta, a mene će nagaziti samo jer sam jedan dan osiguranja preskočio. Eh, živote.