Imam 28 godina i mrzim to što me još uvek veoma pogađa kada neko ima loše mišljenje o meni, ne podnosi me i slično. Ne znam kako to da iskorenim, išla sam i na psihoterapije ali nema učinka.
Jako sam usamljen, nemam sa kim da dočekam novu godinu, danima plačem i očajavam kada se vratim sa posla u svoja 4 zida...
Prije deset godina ostavila sam tek rođenu bebu i dečka i otišla u jedan manji grad u Engleskoj. On je rekao da ako odem ne želi ni da čuje za mene i to sam ispoštovala, nisam se ni javljala ni vračala kući deset godina. Sad sam došla i pokucala im na vrata. Otvorila mi je njegova žena koja je trudna s njihovim drugim djetetom i pustila me u kuću (bila je sama, a mi se znamo iz viđenja od prije). Rekla je da se ja jako rijetko spominjem i da moje djete nju zove mama. Kad je on došao s djecom svi smo se skamenili, a kad sam vidjela moje djete samo sam počela plakati. Rekao mi je lijepo i smireno da izađem van. Godinama nisam ni razmišljala o njima, a sada bih rado bolje upoznala svoje djete. Ne želim ništa više, samo da malo porazgovaramo.
Mnogi likovi se žale kako ne mogu da nađu djevojku a pola njih traži curu van njihove lige. Drugar mi kaže da mu nabacim neku drugaricu od svoje djevojke jer ih ona ima dosta. Djevojka mu da broj jedne od njih koja je rekla da joj se on dopada. Nakon par dana ga sretnem u gradu i on sav uvređen govori kako mu je moja djevojka dala broj od najružnije i najdeblje drugarice. Ta cura o kojoj govori sasvim ok izgleda i čak je ljepša od njega, ima posao dok on nigdje ne radi, ona ima kola dok on nema, čak cura ima svoj stan dok on živi sa roditeljima. Pitam ga:"Pa dobro brate a šta si ti htio?" I kaže on da se nadao da će dobiti broj od jedne druge njene drugarice. Kada je rekao na koju misli samo sam prevrnuo očina.Ta cura koja mu se sviđa izgleda kao model, jako je zgodna i naravno puca na visoko. Dok je on nizak i moram priznati ružan. Kada sam mu rekao da se ne nada ničemu sa njom, on je rekao "Sigurno je sponzoruša". Jako me nervira lik. Nikada nije imao curu i za to krivi svakoga sem sebe.
Prije sam mislila da se "Teorija velikog praska" odnosi na prase.
Više osjećam da pripadam porodici svog muža, nego onoj u kojoj sam rođena.
Ne vjerujem ljudima koji su stalno nasmijani i koji su dobri sa svima.
Radim i Božić i Novu godinu i sve moguće blagdane dok ne odem u penziju ili dok ne crknem.
Zaljubljen sam u koleginicu koja je u srećnoj vezi. Nisam znao kako da joj to kažem pa sam joj poklonio čokoladu na kojoj piše "volim te".
Mislim da je glavni uzrok što smo nesrećni jer verujemo u lažne priče što nam se serviraju u medijima i na društvenim mrežama. Tamo su svi savršeni i vode savršene živote. Ljudi, to nije tačno. U redu je imati jednog prijatelja, u redu je imati koji kg viška, u redu je da nemaš dečka/devojku.. OK JE DA NE BUDEŠ OK!