Najavila se tetka iz Australije, dolazi na mesec dana. Ne radujem se uopšte, frustrira me. To znači da će kroz kuću defilovati sva šira i uža familija i da će se danima pričati o tome koliko su oni uspeli, šta su sve stekli i kako je ovde sve jadno kao kad su oni otišli pre 30 godina.
Moj muž je mrgud. Taj ne zna biti sretan. Vječito je od svega neka drama i naravno uvijek sam ja kriva za nešto. Lagano mi je postalo svejedno, više ne mislim ja biti ta koja će prva njemu prilaziti da bismo izgladili njegove zamišljene probleme. Ako mu je stalo i želi da i meni bude stalo morat će promijeniti vibru jer sam ja stvarno sretna i pozitivna osoba, sve dok me on ne zatruje sa svojom energijom.
Koliko se ja tripujem to je strašno. Zaljubila sam se kao luda i čim se on nasmeši ja se istripujem da je obostrano. Onda u jednom trenutku shvatim da za njega ne postojim i da je samo ljubazan. Sreća što moju zaljubljenost ne pokazujem niti ikome o tome pričam.
Imam teoriju zašto se neke žene lepe za sebičnjake, te posle nadrljaju. Sebičnost kod muškarca deluje kao proxy za muževnost u ženskom mozgu. Istakao sam DELUJE, iako nije, a deluje jer dovodi do obmane i samoobmane kod žena. Taj muškarac, na prvu loptu, deluje kao "onaj koji zna šta želi" i "siguran u sebe". Takvi često vrlo paze na svoj fizički izgled, svaka dlaka mora da je na svom mestu, što je još jedan razlog da su privlačni. Važno je istaći i to da nije svaki sebičnjak narcis. Narcis je onaj sebičnjak koji ima potrebu da mu se dive i zarad toga manipuliše drugima. Nije ni svako ko vodi računa o sebi i "zna šta želi" sebičnjak, ali svaki sebičnjak ima tu osobinu. Kako prepoznati sebičnjaka? Jednostavno je. Je li spreman na žrtvu. To je filter. Da izdrži bebeći plač, a ne da te ostavi samu sa detetom. Ne da pojede poslednje parče torte iz frižidera, ne da se isprazni u prvu koja mahne repom. Neka obuzda nagone. Naravno, ne znači da bude rob, ali mora se žrtvovati.
Prvi dan da nisam otišao na posao naduvan, nije ni bila prva pauza još, otišao sam kući.
Kao muškarac moram vama ženama reći jednu stvar. Postavite sebi potanje: "da sam muško, da li bih dejtovala sadašnju sebe". Ako je odgovor DA, imate pravo na bilo kakve kriterijume.
Kada me neko upozori na nešto, npr. Pazi da ne padneš, da ne slomiš, da se ne desi ovo ili ono, po nekom zakonu fizike, matematike, hemije, biologije... desiće se sto posto!
Od prve plate planiram da sebi platim seansu kod psihijatra. Osećam da mi je to zaista potrebno više od bilo čega drugog.
Radim u firmi kao operater i imam helpera koji mi pomaže u proizvodnji. Iako on mene očigledno poštuje i čuo sam kako priča da mu je super što radi sa mnom, ja jednostavno ne mogu da ga podnesem.
Glavni problem je što nije ozbiljan na poslu – stalno se šali, sve mu je neka šega i zezanje, kao da mu nije bitno šta radi. I ja ponekad uzvratim šalom, ali iskreno, više mi nije do toga. Uz to, on uglavnom gleda samo da obavi posao, bez preterane brige o tome da li je urađen kako treba, što mi dodatno smeta jer ja volim da bude sve urađeno kako treba i po redu.
Sad se pitam da li je u redu da tražim od supervizora da ga premeste. S jedne strane osećam se pomalo loše zbog toga, ali s druge strane, sve mi je teže da radim normalno u takvoj atmosferi.
Žensko sam i uvjek želim nešto više. Moj bivši to nije htjeo nego mu je sve ravno bilo, ima se za ok život i da se štedi na apsolutno svemu. Ja našla sebi nekog sličnog, a čujem on se skorije oženio. Drago mi jer je dobra osoba. Uđem ja malo po netu kopam da vidim šta se dešava i kako mu žena izgleda, lijepa idu jedno uz drugo, seećni su, super. Ono što sam primijetila je da su prinovu dočeki u istom onom apartmanu gdje smo on i ja živjeli (možda 30m2 garsonjera) i da se on (po tome sudeći) nije pomjerio sa mrtve tačke. A ja koja sam prvo sama pa plus sa mužem u stanu od 3 spavaće sobe i imamo jako skupo auto i planiramo kuću da kupimo (ali štedimo sad za to). A pritom ni ja ni muž nismo imali neke Bog sami zna kakve pare kad smo se uzeli. I samo sam zahvalna Bogu što iako je bio dobar čovjek i ako je ok veza bila, poslušala sam sebe i taj unutrašnji osjećaj i raskinula jer bi to bio život kojim ja ne bih bila zadovoljna, a ne bih bila ni srećna, a ni on pored takve mene.