Ne volim što moramo da spavamo. Da nema umora bili bismo svemoćni!
Niko me u životu nije više povredio nego bivša najbolja drugarica.
Iako je dečkov stan smatram da imam pravo otjerati nepoželjne goste. Ipak i ja živim tu.
Bila sam u izlasku upoznla jednog popularnog nogometaša, kasnije me pozvao u hotel na "upoznavanje" ja sam znala da to ne ide u dobrom smjeru čim zove u hotel ali htjela sam ga upoznati barem jer sam osjetila kemiju.. kemija je bila i sa njegove strane jaka.. to se vidjelo jer čim bi se pogledali odma bi se krenuli ljubiti.. ali kad je on htio više ja sam mu rekla da to tako kod mene ne ide.. dao mi je respect ali mi se više od tada nikada nije javio.. i onda pričaju o tome kako nema normalnih cura?
Nekad kada “pustim vjetar” iako smrdi meni miriše, uživam u tom smradu.
Imam 30+ i dalje se crvenim kao malo dijete. Mislio sam da će me proći, prevario sam se.
Bivši mi je podigao kriterijume u skoro svakom smislu. Prvi dejt nam je proleteo, a trajao je šest sati. Imala sam osećaj da se odavno znamo, kao da sam našla šta sam dugo tražila. Odavno se kući nisam vratila tako nasmejana i puna energije. Tako je bilo lepo i kasnije, iako sam bila u neverici da mi se to dešava. Razišli smo se zbog različitih planova za budućnost, ali setim ga se posle svakog lošeg dejta. Ne znam da li ću se opet tako razumeti sa nekim.
Od malena imam mehanizam buđenja iz košmara. Uštinem sama sebe za ruku, otvorim oči i pomislim "to je bio samo san". Nekad dok sanjam sam svesna da je to samo san.