Kad se sjetim kad mi je otac dao pare da platim struju i ja uzmem pare i kupim za sve pare listiće za bingo. Dođem kući ponosan reko ocu uložio sam novac od struje u bingo. Ima da dobijemo golfa 5 crvenog. Otac izvadi kajš i sve po leđima.
Prođe 7 dana kad dođe na bašču golf 5 crveni, svi izletismo vani sretni i mubera i otac i ja. Kad tamo došo čovjek iz elektrodstribucije da isključi struju. Kad opet otac kajš i sve po leđima.
Blago ljudima koji kažu da ne bi mogli da odu da žive u inostranstvo zato što ovde imaju puno društva, pa bi im bilo žao da odu. Ja nemam društva skoro uopšte i kada bih otišla, apsolutno ništa se u mom socijalnom životu ne bi promenilo. Ne bih se družila tamo, kao što se ne družim ni ovde.
Osjećam se usamljeno, kao da me mladost prošla u kući, nemam prijatelje i kad nekog zovnem vani, ili ne može ili se dogovaramo po mjesec dana.
Nemam ni partnera, osjećam se kao da ću izgubiti razum.
Imam 3 bliske drugarice. Jedna iz osnovne škole, druga iz srednje i treća iz perioda nakon faksa.
I dan danas se družimo, redovno se čujemo i viđamo. Jedna od njih mi je kuma i ja njoj.
To su prijateljstva koja traju 25, 20, i 8 godina. Sve se međusobno znamo i družimo.
I kad pogledam te brojke imam utisak da smo matore na max, a tek nam je 36. Ponosna na nas.
Moja majka kada se posvađa sa nekim u saobraćaju i ako taj neko nosi naočare za vid, kaže gledaj ćorća/ćorla a sama nosi naočare ceo život.
Uvek se u mene zaljube neke malo problematične (lude) devojke. I sad me jedna takva smara na poslu pa moram da je izbegavam. Verovatno vide da sam i ja lud pa se nađemo na istoj frekvenciji ne znam stvarno šta bi drugo bilo. Makar seks bude dobar ako ništa drugo.
Blago ljudima koji imaju pare, ne moraju da rade, mogu da imaju hobi, imaju slobodno vreme, mogu da gledaju filmove, serije, voleo bih da imam stanove za izdavanje da ne moram da radim.
Da u svakoj pošti radi po 100 zaposlenih, mislim da bi i dalje radio jedan na šalteru, a ostalih 99 bi šetalo naokolo.
Ostao sa 1000 din u novčaniku, stigla mi kazna za prebrzu vožnju posle pola godine zbog kojeg sam morao platiti 30 000 din. Pitao sam par rođaka da mi pozajme kako bih kaznu platio upola manje svi su bili u fazonu imam daću ti, uplatiću ti sutra prošlo 3 dana niko mi nije dao ni dinara. Probio sam taj rok 8 dana te sam od svoje plate platio pun iznos. Naučio sam lekciju prošlo je 8 meseci od toga tom jednom rođaku je trebala pomoć samo sam ga sinovao. Nisi ni ti meni pomogao kad je trebalo a sad očekujes pomoć. Zbogom i prijatno.