Imam 47 godina, ženu koju volim, ali sam i dalje zavistan od pornografije. Ne mislim da je to problem koji utiče na vezu, ali osećam grižu savesti neretko.
Tužno je što će ljudi pre podržati potpuno nepoznatu osobu na internetu u bilo čemu nego svoje prijatelje. Čast izuzecima, naravno. Ne žele da uspete u tome šta ste počeli da radite. Ne žele da budete bolji od njih. Radovaće se uspehu nekog npr. influensera, a vas kao navodnog prijatelja ili kolegu će obeshrabriti ili ogovarati. Kad to primetite kod nekog u svom društvu, precrtajte ga iz života. Budite, koliko god je to moguće, u kontaktu sa ljudima koji se zbog vas raduju, kao i vi zbog njih.
Nikad nismo bili zajedno, ali ja sam već deset godina i dalje zaljubljena u njega. Imala sam prilika ući u vezu sa drugim momka, ali ne mogu kad njega volim. Da barem on to zna.
Australija, odlazak kod tetke na 4 nedelje u Januaru. Da nisam videla svojim očima ne bi verovala, nekog lika ujede zmija na plazi Torquay. Dolazi hitna uvedu ga u kombi za 5min izađe sa zavojem na nozi a ovi iz hitne kupili takeway kafu i prave 15min pauzu i odoše. Nisu ga pokupili, lik nastavio da sedi u parku i roštilja sa ženom, decom i prijateljima. Wtf ja bi umrla od straha da me ujela zmija.
Mislila sam da samo negativne osobe mogu biti energetski vampiri dok nisam upoznala jednog "emotivca." Ta žena je nasmejana ali toliko iscrpi energiju da nemam volje ni za čim. Razlog je što samo o sebi priča i što ništa ne možeš da kažeš jer je ona započela svoj monolog. Krene od jedne priče pa se prebaci na drugu da ne mogu ništa ni da povežem. Priča ujednačenim tonom i tiho pa pola ni ne čujem. Nakon nekog vremena sam shvatila da ona i nije toliko dobra osoba koliko sam mislila već bezobrazna jer se nahrani mojom energijom. Ne seti se ništa u toku razgovora da me pita ni kako sam niti ja stignem išta reći jer me prekine. Juče sam je srela i slagala da ne mogu stići na piće niti više planiram.
Roditelji su mi rekli da je nenormalno to što pričam sa životinjama i što me to usrećuje i popravlja mi raspoloženje. Ne mogu opisati tu radost kad ih sve nahranim a one su zahvalne...moje malo njima znači mnogo. Bolje da trošim novac na hranu za životinje nego na gluposti i poroke.
Meni živo zanima kako mis (bilo čega) uvek bude neka osrednja devojka. Kad kažem osrednja, mislim na to da je čist prosek (takvih ima na ulici, na svakom ćošku). Čak i one duplo lepše iz grupe izvise, a dobije neka tamo. Sad će da ispadne kao da ja vređam nečiji izgled, ali nije tako. Nćemo da se lažemo za mis treba da bude neko ko je zaista lepog izgleda, prirodnog, a ne ružnjikavog i dorađenog. Što je najjače, nekad se desi i da neka devojka koja je ispod proseka (da ne kažem ružna) bude mis, što je šokantno. Nije mi jasno na koju foru.
Moja djevojka radi s mojim najboljim prijateljem, tako smo se i upoznali. Odmah mi je bila simpatična i kad sam “suptilno” pokušao ispitati prijatelja, on je rekao da je dobra osoba, fina, pametna i jako sposobna, ali da je karijeristica, uvijek ozbiljna, užasno pedantna u poslu i da se drži pomalo hladno. Primio sam na znanje i primijetio sam tu neku rezerviranost, ali kroz kasniji razgovor mi se stvarno činila kao osoba na mjestu i rekoh, ajde, ništa me ne košta da ju pitam da izađemo, ako me odbije ili to ne bude to, nema veze. Ljudi moji, kad se ta žena jednom opusti, ona je med medeni. Toliko slatka, prirodna, umiljata, mazna… Nekad uhvatim sebe da gledam u nju i smješkam se kao idiot, nekad imam poriv samo da ju zagrlim i držim cijeli dan.
Ružna sam i zaljubila sam se u isto tako ružnog lika koji je zaljubljen u likuše s instagrama. Lajka im i njima se nada. Mene ne primećuje i tako..