Dok sam radio u fabrici bilo mi je dosadno i naporno.
Uvek budeš kriv čak iako nisi.
Vreme nikad da prođe.
Počeo sam da učim zanat kod jednog majstora moler gipsar. Dnevnica je 50 evra nekad i više. Pomoćni sam radnik i učim od njega. Radim 5 dana nedeljno, vikend slobodan veoma je zanimljivo, nadam se da ću postati majstor u budućnosti.
Posle 40 godina braka i dalje se naparfemišem i pogledam u ogledalo kad mi muž dolazi s posla. Uvek će mi biti važno da sam sređena za njega bez obzira u kojim godinama bili.
Sramota me je sredine u kojoj sam rođena. Opština iz koje dolazim se nalazi u BiH, malo mjesto, ali prepuno ljudi koji više gledaju tuđe živote nego svoje. Tračevi se šire brzinom svetlosti. Ovde žive ljudi koji žive za koride, šatore, džipijade, straparijade, lokalni izvođači pune sale, ali su zato pozorišne sale poluprazne, bioskopa gotovo i nema, školovani pjesnici i umjetnici odlaze zgroženi publikom i nekulturom. Ja sa svojom porodicom više ne živim tu ali dođemo povremeno ali ja vama ne mogu opisati koliko me sve to guši i koliko mi je sve negativno, prvenstveno ja, i koliko mi je ljepše kad sam kod svoje kuce. Ispada da glumim neku princezu a li nije tako.
Majke čija su deca prirodno dobri spavači imaju potpuno drugačije iskustvo majčinstva od nas majki čija deca ne spavaju.
Nakon dva spontana, postala sam majka malene Zare! Bože, hvala ti.
Danasnji muškarci ne mogu sebi dopustati da rade ispod 2000eur. Toliko poslova, bonusa na posao, dodatni sati otežani uslovi itd i da mi partner zarađuje ispod 2000eur nema šanse.
Borim se sa bipolarnim poremećajem, anksioznost i veliki strahovi, pa onda depresija, radim u kompaniji normalno i savesno, imam radnog staža 17 godina. Niko ne zna, a ponekad je teško nositi takvu mentalnu masku, da mi izgleda da ima nekoliko tona.
Nikad bila u vezi, a uskoro ću 30. Sad mi je i čudan taj koncept, kako su ljudi u vezama, kako to sve izgleda? Toliko mi je to strano, teško mi je i da zamislim da tebe voli neko koga ti voliš, kakav je to osećaj? Nije mi više ni žao sebe, ali znam da je šteta. Pogotovo kad se setim koliko sam bila zaljubljive prirode i željna ljubavi.
Nedavno sam ovde pročitala - "ona koja ne traži ništa, zaslužuje sve". Tačno, ali ona koja ne traži ništa, obično to i dobije - ništa jer nađe nekog šmoklju koji ne da ništa jer želi onu koja ne traži jer ona veruje u ljubav. To je moje lično iskustvo.