Muž hoće da dà našem sinu ime njegovog pokojnog oca. Ime koje sam sakrila u srcu, koje sam najjače volela, koja sam još jače proklela, koje me povredilo, koje mi pokazalo vrata raja, zamalo ubilo, koje mi je bilo sve, sad je samo tajna...
Dopao mi se dečko na prvi pogled, upoznali se, pričali, imamo mnogo sličnih tema za razgovor, identično mišljenje, a njegove oči su jednostavno predivnee. Oh kako bih volela da mu se svidim, ne pamtim kada sam se ovako osećala 🥰
Žao mi je što nisam imala odnose u srednjoj školi ili na početku fakulteta. Tad hormoni divljaju, stalno sam bila uzbuđena, ali plašila sam se osude okoline, čak sam se i sama sebe sramila. Odbila sam dečka koji mi se sviđao fizički i karakterno. Prvi put mi je bio tek sa 25, uz to je dečko imao problem sa erekcijom. Plašim se da nikad neću zaista uživati u seksu.
Izgledam dosta mlađe i ljudi me ne shvataju ozbiljno... Faca mi deluje naivno i glupo, a uopste nisam..baš me frustrira.
Nekad je odsustvo pogrešne osobe veći luksuz nego bilo kakvo putovanje.
Sve bih dala da mogu da se vratim u period pre muža i deteta, i da se vratim u svoju kuću. Sve bih dala.
Zanimaju me iskustva drugih ljudi, žena koje su pozivane ili muškaraca koji su pozivali neku ženu na telefon prije svoje svadbe/vjenčanja. Ili pokušali na bilo koji način da dođu do nje. Zašto? Šta ste željeli postići time?
Imam ljubavnicu koja to nije. Ona je ortak, drug. Obožavam je. Vidimo se dva puta godišnje, ostalo je komunikacija porukama. Volim je na neki lud način. Verujem joj više nego ženi, svim prijateljima, mami i tati. Za nju ne zna niko. Izvuče mi dan, da mi uvide u neke stvari, sagledam šire neke situacije, spašava mene i brak u kojem sam. Trajaćemo zauvek. Baš me briga kako zvučim.
Kad sam bila mala dodavala sam na facebook-u ljude koji se zovu i prezivaju kao i ja.
Neverovatno je koliko može posao da bude zanimljiv, opušten. Radim kao pomoćni radnik kod jednog majstora, učim zanat, dnevnica lepa. Nema mnogo ljudi, opušteno je, vreme brzo prođe.