Žena me izbegava za seks. Ništa ne pomaže, razgovor, promene dinamike, nisam lezilebović, jednostavno je prestala sa time. Sada tražim drugu a nju ignorišem seksualno u potpunosti, to je i osetila pa kao sad malo hoće.
Neću da se razvedem, ako mislite ono: budi pošten pa se razvedi, neću. Neka se ona razvede a kada bude tražila razvod, neću joj dati jer ne želim da viđam dete vikendima kada bi ona da se provodi sa drugaricama.
Desilo se ono čega sam se najviše plašila u životu, dete mi nema prijatelje u školi baš kao ja, kako da mu pomognem kad ni sebi nisam znala uvek sama i tužna.
Ranije sam znao da volim burno, a sad znam da volim mirno ali isto toliko iskreno.
Teško mi pada svaki početak, od bezazlenih stvari, do ozbiljnijih - uvek odlažem, odugovlačim i onda jedva stižem, i kajem se što nisam počela ranije.. Ne mogu više sama sa sobom 🙄
Sa svojim mačkom završio sam srednju školu, fakultet i evo sad spremamo doktorat.. Svaki ispit je bio naš timski rad, slobodno mogu reći "obrazovan" mačak :D
Ko nije izašao iz loše veze, nema pojma kako je lep osećaj nemati nikoga i imati mir. Ovo je poruka za sve samce koji kukaju kako nikoga ne mogu da nađu. Živite punim plućima jer ne znate koliko ste srećni.
Mnogima je imati danas dušu luksuz. Mnogi su je izgiubili, a još malo njih je ima.
Ništa gore nego kad osvojiš djevojku koju je željelo pola grada, a ti zaboraviš da je i dalje želi pola grada.
Sa dečkom sam u dugoj vezi. Mnogo me voli, ceni i poštuje, kao i ja njega i znam da bi me uvek držao kao kap vode na dlanu. Međutim, manjak njegove ambicije nam uništava vezu, jako je neinformisan i neupućen u dešavanja. Završavam master studije, dok on radi na građevini. Ranije mi to nije smetalo, ali u zadnje vreme sve više i više se oseti razlika u našim interesovanjina. Svi mi govore da neću više nikada naći nekog ko me tako voli, ali svaki danom se pitam da li sam napravila grešku što ostajem i dalje sa njim.
Jako me je strah trudnoće, a imam 29 godina iskreno kada pomislim da imam ogroman trbuh riga mi se. Tek kad pomislim na porod i na to da moje tijelo neće izgledati isto kao sada ne mogu se pomiriti sa tim. Sigurna sam da bi mi to samo donijelo depresiju jer već sada kad pomislim na to uhvati me strah i neki neugodan osjećaj u stomaku, da li je to neka dijagnoza nešto ne znam ni sama.