2025. godinu ispraćam sa otkazom u rukama, ostavljena od strane partnera, mentalno loše, fizički se osećam kao da me je tenk zgazio. Srećni praznici.
Mišljenja sam da uopšte nije normalno biti u dobrim odnosima sa bivšim partnerom. Tu ne ubrajam osobe koje imaju zajedničko dete. Da odmah naglasim, ne kažem da treba biti bezobrazan prema nekome sa kim si raskinuo/la na neki, da kažemo, normalan način, ali treba biti na distanci. Kako može biti normalno to da npr neko ima dečka, a druži se sa bivšim jer su kao ostali u dobrim odnosima. Ma dajte.
Živim u inostranstvu već 7 godina, i mama me nikad nije nazvala, ono kao da se iznenadim da me čuje ili tako nešto, komunikacija je porukama, neki stiker i to je to, takođe retko, jer ne znam šta bih sa njom pričao i o čemu, nikad nismo bili bliski i nikad je nisam osećao kao nekog svog, uvek je bila prema meni hladna, čak imam utisak da joj je i bolje kad nisam tu, a prošao sam pakao zbog njenog i tatinog odnosa koji je bio užas od samo starta mog poštojanja, nikad uteha, nikad briga za mene... Kako je to tužno čoveče, željan sam svojih roditelja ali oni mene nisu...
Radim u boravku, nemam decu! Pitam se da li želim da ih imam uopšte. Ta deca provode u školi po deset sati, koja je poenta rađanja dece? Meni je to strašno!
Ne treba svi da voze! To je uzaludni imperativ, zato nam je na ulicama onakva ludnica.
Radim u pošti od 7 sati, tj dolazimo u pola 7. Svako jutro jedva dođem do vrata da otključam od penzionera koji se nabiju na vrata. To je strašno ljudi moji, oni se guraju, svađaju, mene guraju, ne mogu da uđem. Kad kažem da se sklone, da naprave mesta da se uđe, niko ne čuje kao. Ja ne znam šta im je i čim dođe 7 upadaju i počinju sa kukanjem kako čekaju od 6 sati tu. Je l to moj problem? Ja treba u 6 da dođem zbog njih? Moje radno vreme je od 7, tako da ćete čekati u minut.
Patim mnogo za njim. Raskinuli smo u februaru, a ja svaki dan mislim o njemu. Ima 31 godinu, objavljuje story svaki dan, stavio me u bliske. Juče namerno nisam htela da otvorim, i on me blokirao… Kakvog nezrelog, glupog muškarca volim...
Na poslu mi najteže pada što moram da se pravim da radim. Završim sve za 3-4 sata i onda do kraja radnog vremena glumim da radim. Da me bar oće pustiti kući kad završim...