Ali kad muškarac neeeema petlju da se jaaavi, eej samo da se jaaavii i uradi par ključnih koraka muški, hrabro i odlučno, nego to očekuje od žene, pa ima li šta jadnije od toga.
Ne znam ko je izmislio onu laž ,,dobro se dobrim vraća". Kao malu su me učili da treba da budem poštena, odana, dobra... I znate kad mi se to isplatilo? Nikad. Uvek su me sažaljevali, jer su mislili da sam glupa, zato što sam bila stidljiva i povučena kao dete, a daleko je to od istine. Znam vrlo dobro pola stvari o kojima oni nemaju pojma. Sad kad sam starija i svesna toga, postala sam jezivo drska i bezobrazna, ali gle čuda sad ne smeju ni reč da mi kažu... Iskreno gadim se sama sebi ovakva, znam da ovo u dubini duše nisam ja, ali u ovom odvratnom vremenu je to jedini izbor.
Razlika između mene i mojih ljudi oko mene je ta da kad npr. mama kaže da me voli, ona i osjeća to, a ja kad kažem njoj da je volim natrag, ne osjećam ništa, ja samo kažem, jer sam naučena da se tim riječima iskazuje ljubav, ja ne mogu osjećati, nemam emocije i nemam empatije prema nikome, ne razumijem te emocije,
čak niti prema svom partneru, djeci. Jednostavno sam takva od rođenja.
Zašto najgore ženturače najbolje prolaze? Imala sam odvratnu šeficu koja je koketirala i nabacivala se svim muškima koji su dolazili u dućan, a oni bauštelci što su uzimali marendu, njih je uvijek žicala da joj kupe nešto za piti ili slatkiše. Ona je inače udata za rijetko lijepog čovjeka (to svi kažu) i još je MLAĐI od nje 10ak godina! Uz to koketiranje, ona je jako loša osoba, drska, arogantna, a tek kakva je kao šefica-STRAVA. Pola godine me tjerala da radim SAMO POPODNE jer sam 'glupa i spora', a kad bih joj rekla da to nije u redu da uvijek radim popodne jer imam i ja svoj privatan život, ona bi se izderala da je to ne zanima. Najdrskija i najodvratnija prostakuša ikad. Doslovno svima 'maše' pi**** i tretira radnike kao smeće, i opet je svi muški skupa s tim njenim mužem gledaju kao kraljicu, ta može da bira i vrti svakog kako hoće, dok ja mirna i dobra moram bit sretna ako me pogleda neko. Nepravda!!! Zato i postoji ona izreka da muški vole SAMO KUČKE!
U srednjoj sam bio povučeni klinac koji je voleo da čita i maštao je da napiše knjigu. Jednog dana je nestalo moje blokče sa idejama i našao sam ga u hrpi pepela iza škole.
Prošlo je deset godina od tada, vratio sam se pisanju i želim da izdam roman za pet godina.
Ne možeš gledati ono što jest i istovremeno to nadići, jer ono što jest zapravo pruža otpor onome što ga pokušava nadići.
Objašnjenje: Ako stalno gledaš kako stvari jesu — primjerice, da nemaš dovoljno novca, da te posao guši ili da ti život ne ide — ostat ćeš zaglavljen u tome. Jer kad ti je pažnja na sadašnjem stanju, ti ga zapravo stalno održavaš na životu. Da bi išao dalje, moraš početi gledati prema onome što želiš da bude, čak i ako to još ne postoji. Tek kad energiju prebaciš s “što jest” na “što može biti”, tada se otvara prostor za promjenu. Ne znam kak ovo ljudima nije jasno.
Znate šta sam primjetila u zadnje vrijeme? Toliko su mi se zgadile žene sa izvještačenim facama (koje iskaču po društvenim mrežama), da mi je drago kad vidim prirodnu ženu sa borama na licu.
Moji roditelji me nisu podržali kada sam započinjala vezu sa sadašnjim mužem. On je tada imao 30 godina i ništa iza sebe, a danas, 10 godina kasnije, ima uspešnu firmu od koje lagodno živimo. Sada im je zet odličan, nemaju zamerku. Često ga zovu na ručkove, a tada nisu hteli da ga vide očima. Vidim prava lica svojih roditelja i ni malo mi se ne sviđaju.
Htela sam sa jednim dečkom da odem na dejt, da se upoznamo normalno, da sednemo na kafu negde, popričamo... Ali on to nije hteo... I ja sam ga pustila.. Nisam navaljivala, nisam mu više pisala, nisam ga jurila... Posle dva meseca eto njega opet javlja se.... Nisam mu odgovorila na poruku. Mislim se, ajde ti druže neku drugu zezaj, kad jednom nećeš a bilo ti je ponuđeno, gotovo je, vrata su se zatvorila.
Uvek se hvalim time kako ja ne trpim svašta od prijatelja i kako raskidam prijateljstva lako čim me neko ne poštuje. Ali eto, ostala sam sama valjda baš zbog toga. Čekam da mi se ljudi jave umesto da ja njih zovem i ispade da im nisam ni trebala niti da su hteli da me zovu. Ili možda sam trebala više da se potrudim, ne znam. Htela sam da budem sigurna da im je stalo do mene koliko je meni bilo stalo do njih i ispade da im nije stalno ni najmanje.