Moja bivša je u vezi izgledala kao imigrant, a nakon prekida kao Naomi Cambel!
Počela sam da se dopisujem sa jednim dečkom koji je tek izašao iz veze i odmah je krenuo da mi šalje neke perverzne fotke sa neta. Da li da ga otkačim meni je to nepristojno?
Prekinuo sam vezu sa djevojkom koja je imala sve što sam želio, porodicu koja me je voljela i prijateljice koje su me zaista gotivile. Mislim da je sa njene strane bilo još bolje i da se radovala mojim roditeljima i svakim izlaskom sa mojim prijateljima i njihovim ljepšim polovinama. Govorim zaista realno. Međutim prekinuo sam. Razlog je bio taj što je sve gore vanjština a ona je još uvijek voljela bivšeg i nije htjela sa njim prekinuti kontakt "prijateljstva". Pored toga joj je prijala pažnja momaka koji su se udvarali i nikada nije željela da bude moja, nego svačija pomalo i da je svi komentarišu kako je naj naj naj. Sada ima sve njih....
Ja svoje roditelje zaista jako volim iako sam nezadovoljan sa nekim stvarima. Stavio sam granicu preko koje ne pralazim i oni se ne miješaju. Mislim da svako dijete može imati ok komunikaciju sa roditeljima osim u slučaju ako su djeca ili roditelji pravi degenerici. Zato, roditelji su zakon i treba ih poštovati pogotovo kada ostare.
Primjećujem u zadnje vrijeme da se ljudi sve više snimaju.
Svoj dan, odlazak zubaru, u kupovinu, raspremanje stana, svoju djecu, a šlag na torti je kad su žene počele snimati kad rade test na trudnoću pa ono, znate kako se već radi. Bukvalno u pozadini čuješ mlaz dok ona radi taj test.
Ok znamo da svi žele brzu zaradu i što lakšu, ako je moguće.
Ali mislim da je ta zarada zapravo opasna, po tim smatram jel više nikome nije stalo do privatnosti, initime, svoje djece? Gdje su granice? I tako dozvoljavate svima da komenatišu vaš život, djecu, partnera, familiju itd.
Privatnost nema cijenu. Mislim i ovo što se radi da ima nešto iza toga. Uglavnom, neće na dobro.
Svoju majku volim najviše na svijetu, zahvalna sam joj beskrajno na svemu što mi je u životu pružila, svemu što me naučila i svemu čega se odrekla zbog mene. Ali smatram da mi je upropastila one najljepše tinejdžerske godine i u mene usadila ogroman stid, komplekse i asocijalnost.
Kada sam se porodila bilo je ljeto i ispočetka nisam izlazila napolje jedno vrijeme dok se nisam oporavila jer bio je to drugi carski rez za redom. Kada bi god muž bio sa starijim djetetom napolju i uvijek kada uđe u kuću pitala bih ga šta ima napolju, s kim ste bili, pita li ko za mene, odgovor je uvijek bio - Pitaju samo za bebu. Naravno, drago mi je što su se interesovali za bebu, ali isto tako me je malkice boljelo to što niko nikada nije pitao za mene..
Što sam duže u braku sa svojim mužem sve sam više sigurna da me ne voli onako kako bi muž trebao da voli suprugu. Voli me čisto onako kao osobu. Odgovorno tvrdim da me je oženio samo zato jer je znao da bi teško našao više osobu koja ga u potpunosti podržava i prihvata onakvog kakav jest i sve njegove stavove, znao je da ću mu se uvijek prilagoditi u svemu. Teško bi više naišao na osobu poput mene i vjerovatno bi ostao sam. Kako vrijeme prolazi sve sam više svjesna toga i krivo mi je što ja njeg ovoliko volim...
Ja ću umreti od blama znači kupam se ja u kupatilu i svekar je ušao i video me, zaboravila sam da zaključam vrata! Znači umrla sam od sramote! Molim vas kažite mi da nisam jedina😭
Danas mi je rođendan. I prvi put u životu želim da ga provedem sama sa sobom. Ne trebaju mi lažni izlivi nežnosti od osoba koje mi preostalih 364 dana u godini pokazuju koliko im zapravo "značim".