Ja uopšte nisam svesna kako živim u miru. Kada vidim ove današnje veze i haos koji prave. Uopšte tu ne pripadam. Sve veze su mi bile mirne. Ne znam iskreno kako neko bude u onim ultra toksičnim vezama..
Moj muž je savršen. Jako sam sretna s njim. Pomažemo jedno drugome u svemu, od kućanskih poslova do financijskih. On je moj oslonac, stijena i moja podrška. Zna sve moje tajne i sve što me muči i nikada me nije osuđivao. Uvijek je bio tu za mene. Osjećam se kao mala princeza sa njim koja je u potpunosti zaštićena od vanjskog svijeta.
Čuli ste skoro svi za Bitcoin vi koji čitate ovo ili barem većina vas! Sada kada bih vam rekao da kupite jednu kripto valutu i čuvate je do 2035 da li bi to uradili? Verovatno ne, većina vas bi rekla (ma hajde da čekam toliko godina, možda neću biti živ/živa do 2035). Ima istine ali ako budete živi, a velika većina vas hoće preko 90% da kažem grubo! Tada jedan taj coin samo 1 kao količina, može vam život ulepšati mnogo (u materijalnom smislu). Neću vam reći koji je coin, morate sami istražiti ali ostaviću zagonetku! (Ko me prati kroz blokove i učenje taj postaje jači, dok vrednost nije u zlatu nego u pameti)
Niko neće da kaže kolika je plata dovoljna da se odgoji dete. Šta ako je to dete prezahtevno i traži šminku i nokte, šoping, a ja ne želim da budem loša majka pa da joj ne dopuštam to.
Muž je privatnik, dobro zarađuje ali stalno radi. Imamo 2 dece. Ja ne radim ali imam neki poslić sa strane koji mi donosi prihod s vremena na vreme. Novac od toga bi trebalo da bude za nesto što inače ne bi kupili /potrošili, ali uvek bi se potrošilo na nešto drugo što je u tom trenutku bitno. Ne smeta mi ali sam počela da sklanjam novac sa strane. Do sad imam oko 10.000e "neprijavljenih". Postaje mi teže da ih pravdam ali ne odustajem. Ovo je moj štek u slučaju razvoda.
Drugar se okolo hvali kako naporno radi na detetu. Radim i ja pa se ne hvalim.
Osećam se prazno, kao da stalno nešto čekam, a ne znam ni šta. Nekad mislim da mi nedostaje druženje ili pažnja, ali i kad to dobijem, opet nešto fali. Kad pomislim da je sve u redu, odjednom izbije problem koji ne mogu da rešim mesecima. Ne znam šta da mislim, često sam tužna i nezadovoljna u sebi, kao da nešto uvek izmiče, a ja ne umem da objasnim šta.
Zašto se muškarci tokom seksa ne čuju? Isto kao što je vama privlačno i lepo da čujete žene kako stenju i uživaju isto je tako i nama lepo da čujemo vas. Bilo šta, samo da ne ćutite. Ako vam je već lepo, tako mi je depresivno kad muškarac ćuti tokom seksa.
Što više da izbrišem da mi google ne javlja da mi je slobodno manje od 1%? Imam ga 20 godina i sad zeza. Hoće da kupim premium, kao ona dosadna obavijest na mobitelima kad bez obzira što nemaš puno slika opet javlja da ti je prostor skoro pa pun. Da, sreća što mi je to jedan veći problem, hvala Bogu.
Ponekad me plaši to koliko me ništa ne interesuje o životu mojih roditelja. Da se preselim, ne verujem da bih imala ikakvu želju da ih zovem i pitam šta rade i šta ima novo. Mislim da ne bih imala ni želju da sa njima delim događaje iz svog života, gde sam bila, šta sam radila itd. Znam da nije lepo, znam da bismo se čuli, ali ne zato što ja to želim nego zato što tako treba. Trudim se da budem srećna što ih imam, što su živi i zdravi i što me vole, ali samo želim da me svi ostave na miru i da me niko ništa ne zapitkuje...