Kad vidim devojku da iz ruku ne ispušta telefon i koja objavi barem 10 storija treba doslovno bežati osim slikanja i glupiranja ništa više i ne zna.
Bože, molim ti se da ne zvučim ko ove ruskinje kad pričaju engleski - sramota me u njihovo ime..
Moja majka je mnogo dobra, a psihički izmučena žena. To me razara.
Zašto neki ljudi daju sebi za pravo da svakome svašta kažu. Do jednog momenta mislite da sa nekim imate ok odnos i onda vas ta osoba napadne bez razloga saspe vam svašta u lice, pa se posle čudi što se ljutite i što vaš odnos nije kao prije. Pa šta ste tačno očekivali?!
Meni devojka raskinula vezu i neće da čuje za mene jer sam joj jednom u šali rekao, dođi večeras kod mene neće biti nikoga. Dođe ona to veče kod mene, zvonila više puta stvarno nije bilo nikoga, sada neće da čuje za mene, zvao joj i sestre i drugarice i braću od tetke i ujaka, nema šanse.
Imam već dosta godina života. Tokom školovanja nisam imala nešto prijatelja, nisam ostala u kontaktu ni sa kim. Na poslovima je sve bilo površno, dopisivanja i kafe su bile više na moju inicijativu, obično su druge strane prekidale kontakt nakon izvjesnog vremena a ja pređem preko toga, ne javljam se ni ja više. Nisam nikada bila u vezi, suprotni spol me nikada nije ni pozvao na kafu. Nećak (predškolske dobi) me izgleda ne voli, koliko god ja bila ljubazna i strpljiva, sklanja se od mene. Očito sam ja antipatična i još svašta nešto, neki je problem u meni, prihvatila sam to i ne namećem se nikome. Ali nekada mi bude teško, jer nemam s kime na kafu i nigdje ne putujem jer zapravo nemam s kime.
Dopisivala sam se sa jednim momkom par dana konstantno i jako smo se lepo poklopili, isti stavovi, dosta tema i on je takođe prvi pokrenuo temu upoznavanja. Dogovorili smo se da se nađemo u centru. Ja sam se pojavila na mestu dogovora da bi on odjednom poslao poruku kako mu je lepo u kući i kako ne želi da napušta toplu sobu. Da skratim, nije se pojavio. Želim ovim da kažem da ako zaista ne želite da se upoznate sa nekom osobom, nemojte predlagati upoznavanje, zaista nije lepo da vas neko čeka i da toj osobi javite tek kada vam pusti poruku da je stigla na mesto dogovora. Zaista je tužno i nekulturno.
Ne mogu opisati koliko mi dođe žao tate moga kad se sjetim tog jednog dana. To je bilo davno, mama mi je tada imala profil na nekoj stranici/društvenoj mreži gdje se stalno dopisivala s nekim budalama i u to vrijeme je bila "zaljubljena" u jednog od njih. I uglavnom, tog dana, tata dolazi s posla i nešto od onog što je zaradia, dao je mami da ima i čuva kod sebe, a ona njemu na to vikne; Ma Od**bi! Toliko mi je žao bilo!!!!!!
I još se s vremenom ispostavilo da taj u kog je bila "zatreskana", da je oženjen i ima djecu! Ma Bože sakloni! Zaista pregrozno ponašanje koje nije nikako u redu!!!!! Ništa odvratnije nego kad nekog tako uhvati kriza srednjih godina, što li već i onda okolo tražiš je**če/ice po Fejsu, Insta, Badoo.. jer ti je "dosadio" suprug/a ili jer ga/je zapravo "ne voliš".
Prvi put sam promenila cimerku u domu i osećam se kao da sam izgubila nekoga. Cimerka je bila jedna od najboljih kojih sam imala do sada, a promenila sam je zbog zdravstvenih razloga. Osećam se tužno jer sam morala to da uradim..
Volim iskrene i povezane razgovore u kojima mogu neki smisao da čujem, ali odrastanje me je naučilo da moram da ćutim da bih preživeo i izbegao svađe, ponižavanje. Posledica toga danas je da je u meni osećaj niže vrednosti i stida kad god se upustim u neki razgovor. Voleo bih to da promenim, radim povremeno neke zadatke oko toga, pomakao sam se malo, i je*iga, nema ko da mi kaže samo guraj i pokušavaj. Budite sami sebi podrška u najgorim trenucima, bićete zahvalni sutra, hvala.