Na poslu ne moram mnogo da pričam i to mi je super. Strašno me zamaraju razgovori. Iscrpi mi svi snagu i potreban mi je mir.
Udala sam se prošle godine. Stvari ne idu kako treba. Muž ima iskrivljenu sliku o braku. Ponaša se kao da se nije oženio i da zarađujem 5000 evra mjesečno. Samo gleda u majku, oca, brata, njegovu ženu i djecu. O nama i našoj kući, a tek treba da se kućimo, uopšte ne razmišlja, jer pobogu ima vremena. Saznala sam i da sam ostala trudna. Sinoć sa usnila glas koji kaže da ću se vratiti svojoj rodnoj kući zajedno sa ćerkicom.
Bivša me prevarila i ostavila a ja patim i dalje za njom.. Užas!
Dijete sam 90-ih i stvarno mi je 90' dance glazba nešto najdraže u glazbenom svijetu, al rekao bih da je najkvalitetnija glazba ona iz 80-ih. Ovo danas ne može se usporedit s glazbom od prije. Kako je prije poezija bila popularna, a danas zaboravljena, tako je i dobra glazba ukus za stvaranjem iste.
Nikada mi nije bilo jasno zašto je alkohol legalan. Užasavam ga se, a i samim tim osobe koje čak i povremeno piju gledam drugačije. Koliko je samo ljudi upropastilo život sebi zbog opijanja, koliko postoji alkoholičara, a da nisu toga ni svesni... Bio je okidač za toliko udesa, svađa, tuča. A skoro svuda u svetu je dozvoljen. Nemam u porodici nekog alkoholičara pa da zbog toga ovako gledam stvari, već mi se stvarno sve to gadi.
Imam 18 godina, a on je 19 godina stariji od mene, dakle ima 38. Zaljubljena sam u njega a naši su sa njim porodični prijatelji. Živi u drugoj državi i od letos kada sam bila tamo kod njega, rodila se ljubav između nas, odnosno ne mogu to nazvati ljubav ali neka hemija i od tada svaki put kada on dođe kod nas ili mi kod njega budemo zajedno. Naravno naši to apsolutno ništa ne znaju, niti smatram da trebaju. Ne pruža mi nikakvu finansijaku pomoć, jedno drugom smo samo avantura par puta godišnje. Ne osećam kajanje, nema ženu niti devojku, prelep prezgodan a izgleda 10 godina mlađe.
Kad ću ja da naučim da se suprostavim ljudima?! Sjetila sam se scene jednom davno kad sam išla iz škole autobusom kući i kad je na jednoj stanici ušla neka žena (uopće nije bila tako stara), stala je kraj mene koja sam sjedila i odmah paljba. "Vi mladi ste prava slika i prilika, bla bla.." ja sam je samo ignorirala i gledala kroz prozor, da bi ona u jednom trenutku rekla nešto što me stvarno presjeklo. Znači, koja go*na mogu da budu ti stariji ljudi! Pošto sam tada nosila naočale je rekla, Osim što vidim da si ćorava, sigurno si i gluha!
Žao mi je što joj nisam svašta izgovorila i takva sam oduvijek, koliko god netko bio zao prema meni, ja samo šutim i zasuze mi se oči, a imam 27. Samopouzdanje i samopoštovanje mi je, Ne nula, nego ispod nule!
Iz ovih stopa bih se preselio u Italiju, samo da ovde ne radim tako dobro plaćen posao. Tako da, nije razlog da se ide "preko" isključivo potraga za poslom, kako se ovde najčešće priča. Možda prosto ne želim da živim sa ovim ljudima u ovom ambijentu. Dosta mi je bahatosti i "š'a je bilo?" ljudi.
Otišla sam na važan poslovni sastanak, iako sam cijelo jutro imala dijareju. Prije samog početka, toliko me presjeklo, da sam morala u wc. Kad sam to obavila, shvatim da sam u panici u sali zaboravila torbu u kojoj su maramice, a na moju nesreću, toalet papira nije bilo. Nađem račun u džepu, obrišem se i odem. Ispostaviće se da je to bio račun za reklamaciju komode koja je oštećena, pa tako ostadoh bez 800 KM.
Poznajem parove koji čekaju da pošalju dijete u vrtić dok ne napuni 3-4 godine, a oboje rade, dogovore se oko smjene sa partnerom ko će kad čuvati, i firma im tu izađe u susret ili familija pripazi. A znam i parove gdje žena nije ni dinar zaradila, i iako joj dijete ima tek 2 godine već je krenulo u vrtić, iako ona nema obaveza ni posla, brine se o kući. Šta vi mislite o tome? Ja nekako ne shvatam zašto bi dijete slao tamo, ako ti ne namjeravaš da se zaposliš.