Volim povučene i stidljive djevojke, ali jedina stvar koja mi smeta je što u početku ne znam da li je samo stidljiva ili prosto nezaisteresovana...
Kad god se posvađamo, on dodaje random djevojke.. Dnevno je znao dodati i po 20 djevojaka. Ne razumijem čemu takvo ponašanje.
Radim na 3 posla i toliko sam retko slobodan da me sve užasava, treba mi da 10 dana sedim i ništa ne radim ali jok kad sam slobodan odmah žena i dvoje dece uleću sa raznim stvarima "treba ovo, treba ono" pa i kad sam slobodan gore mi je nego kad radim... Aman ljudi pustite me malo da i ja sedim... Trudim se da svima učinim da bude dobro ali sve mi je teže jer nikog nije briga koliko je meni teško...
Mnogo me nervira što su moji roditelji navikli da naređuju samo meni. Uvek sam ja taj koji mora do prodavnice, do banke, da baci smeće... Imam još i brata i sestru, ali njih ne sme niko da uznemirava, uvek sam ja taj koji mora da bude poslušan.
Imam 20 godina, pre par dana sam upoznao putem posla ženu koja ima 37 godina i koja napucana, tj u odeći za izlazak izgleda kao da ima 23 a u običnim trapericama i duksu kao da ima 20 godina. Ostao sam bez teksta. Žene šta sebi radite pa sa 18, 20, 25 i 30 izgledate kao da možete same sebi biti majke ili tetke?
Jesam ja strejt djevojka, ali na po*nićima gledam žene i njihove organe i zajedno sa njima uživam.
Kad god sjednem s nekim na kavu, sjednem preko puta te osobe, nekako mi je lakše komunicirat.
Sjednem na kavu s kolegom, isto tako hoću sjest preko puta, a on će meni zašto ne sjednem kraj njega. Nemam fobija zbog toga ali mi bio veliki upitnik nad glavom. Nitko me nikada nije to tražio.
Iz Dalmacije sam i tu je prilično normalno da mladi već sa 14 godina rade sezonske poslove. Jednom je cura iz razreda sva važna rekla kako je ona već sa 11 počela da radi kod svojih u restoranu. Ja sam se na to nadovezala kako sam i ja rano počela da radim u polju sa svojima i idem na pijacu. Ničim izazvana ona odgovori " tako su i moju babu, mater i ćaća tretirali ko roba za polje, ko tvoji tebe. Svi umiru od smijeha. Sad sam se toga sjetila i 10 godina kasnije mi je njezina reakcija i reakcija drugih sasvim dobar primjer mentaliteta kojim sam okružena.
Danas sam prigovorila mami kako mi ona i tata nisu priuštili auto ni vozački dok druge djevoke voze, imam 29 godina, i vidila sam suzu u njenom oku.
Svi imaju neke svoje ekipe, prijatelje, kolege a ja nikog. Zašto? Zato što svako mene voli i svi bi da se druže sa mnom ali misle da ja već imam neku svoju grupu ultra zanimljivih ljudi i nikad me nigde ne pozovu. Istina je da sam jako usamljena.