Čim dijete od 3-4 godine nosi striktno markiranu odjeću i obuću znam da su roditelji iskompleksirani.
Već drugi put mi neko kaže da u raspravi koristim tretman ćutanjem, a ja nisam svestan toga. Tek kad mi neko kaže ja to osvestim tako što premotam film na tu raspravu i onda uvidim. Baš to ne volim kod sebe.
Kako je sve postalo farsa. Sve je samo za slikanje. Nisu više bitna osećanja.
Žena se naljutila na mene i želi razvod jer sam joj za rođendan kupio ružu umjesto buketa. Buket sam htio kupiti, ali mi u dvije cvjećarnice, koje su mi bile na putu, nisu htjeli prihvatiti narudžbu jer su zbog blagdana u gužvi. Još prije rođendana kupio sam joj poklon bon za head-spa u vrijednosti od 80 eura jer je tako htjela. Jesam li ja loš muž koji zaslužuje razvod ili mi je žena malo zahtjevna?
Moj muž je prije par godina morao da da otkaz jer su mi se roditelji razbolili, digao kredite da ih liječi voza. Posle je pokrenuo svoj biznis koji je super razvio, izliječio ih oboje, kredite vraća, kući komplet renovirao. Tu živimo, njegovima je opremio sprat, a i nama, divni ljudi zaista. Ali njegova sestra koja nije htjela nikome da priđe od njih jer su kako kaže razmaženi, a ne bolesni, iako rak imaju. Nije dinar dala ni za kuću ni za njih, niti je htjela da bude sa njima. Pri tom ima 33 godine i svi sklanjamo za njom, ostavlja obuću svugdje, puši po kući iako je zabranjeno. Mužu i meni žao da se iselimo jer smo uložili preko 200 000 tu, a ona ne planira da se osamostali očigledno, a svima nam je žao da je istjeramo, a svima nam živote zagorčava. Inače kuća je od mog muža, mi plaćamo i njene račune, grijanje i sve ostale troškove...
U životu mi je bitno samo dobro da se udam, da nađem lika koji ima novca.
Nije mi bitno da li ga volim, da li je zgodan, lep, mlad, star, samo da ima para.
Jako sam lenja i mrzi me da radim i kad se udam bogato, neću morati da radim. To mi je cilj.
Moram prestati impulsivno da kupujem stvari koje mi ne trebaju i neću koristiti.
Kod mene doma kao svi imaju laki san, a kad uđem u kuću svi hrču.
Bilo bi super kad bih mogao da se kloniram i da jedan ja radim na poslu, a drugi negde uživa u gradu.