Uhvatila sam drugaricinog momka sa drugom curom da se grli, poslala joj slike da vidi njegovu pravu stranu, raskinula je ona sa njim a poslije dva mjeseca su postali najbolji drugovi, sa mnom se više ne čuje…
Da li samo mi kao roditelji molimo dete od rođenja pa evo sad ima već godinu i po dana: ”Spavaj mama i tata treba da se sexa*u?”.
Nakon porodiljskog prebačena sam na drugo radno mesto. Pošto je u pitanju smenski rad, a ja zakonski radila samo prvu, nisu mogli da pokriju ostale smene. Ja sam svoj posao radila bez da je neko našao neku zamerku, čak sam uvela neke inovacije koje su olakšale sam rad. Koleginica koja je htela da zaposli ćerku tu jasno mi je stavljala do znanja da sam visak, čak je i ostale koleginice nagovorila kako sam ja došla tu da im zauzmem radno mesto. Otvoreno sam rekla i njima a i šefovima da slobodno mogu da me pomere negde drugde jer taj posao ionako nije za moju struku, ali i da neću da trpim nečiji mobing. Na kraju su me prebacili na drugo bolje mesto, a njena ćerka je došla tu, ali je posle mesec dana sama dala otkaz jer nije htela da radi po smenama. Sad ta bivša koleginica svima priča kako sam ja njenoj ćerki sredila otkaz jer mi je bilo krivo što su mene oterali odatle. Samo sam rekla da baš plačem za tim radnim mestom kad uzmem platnu listu sa većom platom nego što sam imala tamo.
Radim u jednom velikom lancu apoteka. Apsolutno svaki put pacijentima koji kupuju neki skuplji lijek preporučujem da odu kod konkurencije jer znam da imaju niže cijene i da mogu da spuste maržu. Na pacijentu je hoće li ili neće kupiti, meni svakako ni iz džepa ni u džep.
Mogu reći da mi je odavno pun kufer ljudi koji su:,,brutalno iskreni, ne podilaze nikome, ne kalkulišu, nikom ne ćute..." To vam je, kao što već sigurno i sami znate, šifrovano opravdanje za drskost, bezobrazluk i uvrede. Niti se svako mora trpeti, niti sa svakim dobar biti, ali osnovni manir mora da postoji u društvu. A ovi što su samoproklamovano ,,brutalni", neka ih sami, u svom ,,brutalno iskrenom svetu". Gde njih niko ne trpi zbog bezobrazluka.
Radim dva posla. Na jednom koji mi je glavni me ljudi smatraju pametnim i vrijednim i uvijek dobijem go*na od zadataka gdje nemam ništa a očekivanja su perfekcija. Na drugom poslu se gazda ljuti i čudi kako ja kao pametan ne mogu raditi brže da budem kao onaj najbolji koji taj posao radi godinama. Kući kad dođem žena mi kaže kako treba da uvijek budem nasmijan i da pričam tiho jer ne podnosi ni blago povišeni glas a ja sam eto tako dobar čovjek pa se to mora... :D Zato odem sam da jedem kada me svi izje*u da ih ne bih samarao iako znam da će me svi napasti jer sam kao dobar čovjek trebao sve njih zvati na ručak. I to je problem. Kako sam normalan, sami Bog zna.
Kad je muškarac stvarno zaljubljen, ne lajka i ne prati druge djevojke to sam najbolje shvatila s jednim dečkom. Rijetko smo se viđali zbog 1h udaljenosti. Nismo se pratili na IG-u, ali pošto ima otvoren profil mogla sam vidjeti da lajka OF i polugole djevojke. Nikad me nije pitao za IG ni broj za tih 5 mj poznanstva što mi je malo i bilo čudno, a ja nisam jer sam smatrala da ću ispasti "needy". Na kraju je rekao da za vezu nije siguran. Sada ima curu i više nikoga ne dodaje niti lajka tim djevojkama kojima je inače skoro svaku sliku. Na FB-u mu piše da je u vezi, a s njom ima i profilnu na IG-u.
Pokazujem momku slike od prije 6-7 godina koje imam u galeriji i slučajno među tim slikama bude slika mog bivšeg sa kojim sam se razišla dvije godine prije nego smo se on i ja upoznali i nemam nikakve osjećaje prema njemu. On mi je na to samo rekao da ne možemo cijelu prošlost obrisati i nastavio dalje. Sad nešto razmišljam, da je situacija obrnuta i on ima sliku bivše u galeriji pa kožu bi mu oderala.
Cela familija mi je preko. I sa očeve i sa mamine strane. Tetka je na Floridi pa ne dolazi često ali kada dođe stvarno mi donese svašta. Ostali su u Austriji većina i Francuskoj.. Dolaze non stop skoro 5-6 puta godišnje i bukvalno mi donesu jednu čokoladu od 100 gr. a mojoj majci krpu i sunđer😒ali zato kada oni polaze to se šalju rakije, suvo meso, slanine, spremaju se domaći kolači po 10 sorti..slatkiše i grickalice pune torbe za bratovu decu da bi "jeli naše". Shodno skupoći kod nas mi potrosimo po 300 e po njihovom dolasku za ono što pošaljemo..plus što ih gostimo dok su ovde..vodimo na ručkove i večere, pa se prave roštilji i terevenke svaki dan.. A oni tamo mlate lovu.. Brat mi ima svoju firmu..sestre rade u bolnici..tetka profesorka.. Kumovi isto rade u bolnici..i ja maskoj guski punim dupe.. I tako oni odu a mi ostanemo bez dinara a oni em nas opelješe em plaćamo sve dok su oni tu em im imaju hrane do sledećeg dolaska..pritom verujem da mnogo njih ovo isto doživljava na žalost..
Boli me to što nisam privlačan devojkama, koliko god radio na sebi svaki dan, fizički ili psihički.