Možda mi nećete verovati, ali danas me je random dete na ulici zagrlilo iz čista mira. Popravilo mi je dan.
Možda tripujem ali nekada mi se čini kao da se žene u prevozu namerno pribijaju uz mene, i kada ima mesta budu toliko blizu da mi njihova kosa završi na licu, na rukama...
Smatram da skoro svatko može naći partnera, ali je najveći problem što oba spola žele puno više od onoga što sami nude. Svi bi htjeli nekog lijepog, dobrog, pametnog, zabavnog i kad nas takva osoba neće onda odmah kukanje umjesto da se sami pokrenemo i nešto napravimo za sebe.
Ne znam kako ću preživjeti kad mi se ćerka bude udavala i napuštala kuću. Već sad plačem kad pomislim na to, a kako ću tad podnijeti to i sam bog zna.
Ne mogu da vjerujem da nekim ljudima smetaju djeca. Ne vole ih vidjeti na ulici, kamoli negdje gdje nije igraonica i još to govore na sav glas, a kučići u jaknicama dok ih ljudi nose u kenguru je sasvim ok prizor.. Mi smo zaista posrnuli kao narod.
Većina osoba koja operiše kapke bude mnogo ružnija nego pre i unakaze se. Nebitno muško ili žensko. Od svih slučajeva koje sam uživo videla, a i preko slika, 80% njih se unakazi. Retko kome to bude zaista lepo. Grozno. Čak se i vide ožiljci na očima. Nakaznost teška.
Žao mi je objava koje sam pisala na fb lani kad sam prekinula s dečkom. Da se razumijemo, nisu bile srcodrapajuće, ni tužne, bile su sarkastično smješne, bar po broju reakcija ljudi. Al mi opet krivo jer sam ih objavljivala.
Volim kada me netko ogovara jer obožavam saznati nove vijesti o sebi koje ni ja nisam znala, pa nadodam još i ja malo da vidim dokle to ide.
Muškarci misle da ako im odgovaram na poruke da sam zainteresirana za vezu i gube interes a ja odgovorim iz čiste dosade.
Jako sam zbunjena i ne znam više da li da se javljam ljudima ili ne. Primera radi, upoznam neke ljude sa smera na faksu, rukujem se sa njima, normalno pričam i sledeći put kad ih sretnem u prolazu ili u busu i kažem zdravo oni me gledaju kao tele i samo prođu pored mene. Nije kao da me ne vide, a znam da ima ljudi koji ne registuju ništa. A onda samo nekad priđu sami kad im nema stanardne grupice i počnu da pričaju. A ima ih i koji pošalju zahtev na instagramu, a kad im se javim uživo skrenu pogled. I onda opet sve u krug. Nisam naporna i ne smaram ljude, al ovo mi je baš nekako nekulturno. Kad nemaš s kim da pričaš loviš ljude a posle se praviš da ih ne poznaješ.