Kod mene u firmi, prva nedelja novembra, podela paketića deci, Deda Mraz. Došli mi kući kad moja baba kaže, potrošačko društvo manipuliše decom. Umesto da se uče strpljenju, sve mora biti odma sada ili 2 meseca ranije. Sad su novogošnji paketići, a sutra kad odrastu onda će se prezaduživati u kredite za gluposti jer će im biti normalno da sve mora sad i odmah da se kupi. Ima čokolada cele godine i nisu željni čokolade ni igračaka a paketić treba da bude nešto što se dobija za Novu godinu.
Inteligentne devojke su uglavnom ironične, deluju zlonamerno, imaju čudne navike.
Uglavnom nisu interesantne muškarcima za nešto ozbiljno i trajno, idealne su ljubavnice i neke šeme.
Jednom sam kao dijete komentirala izgled djevojčice iz škole, kako se oblači kao muškarača i sl. Ona je bila iz siromašne obitelji s puno djece i nije imala za bolje. Brat mi je tada održao takav govor, da mi više nikada u životu nije palo na pamet tako nešto komentirati. To je bilo prije 20+ godina, sramota me mog ponašanja i sad kad se sjetim. Naučio me važnu lekciju. Hvala brate <3
Jedna kolegica svaki dan dođe kao prva na posao pola sata prije svih a svako malo lista Zaru. I kao ona je najvrjednija i svima mora reć da je došla prva jutros hahahah!
Iz centra za soc.rad sam bio pozvan nedugo posle smtri moje supruge, kada je je moj tada 14-godišnji sin prijavio za navodno nasilje u porodici. Imao sam ubeđenja, a i saznanja da je bio instruiran od sestre i majke pokojne supruge da tako postupi, a po sredi je bila njihova namera da mi oduzmu decu. Radnica centra S.I. me poziva telefonom i kaže mi da je sestra moje pokojne supruge urgirala preko nekoga da se obavi razgovor sa mnom. Na samom razgovoru mi kaže "Nemoj da se kačiš s porodicom M.".
Da skratim, odmah mi oduzimaju starateljstvo nad detetom, S.I. mu kaže da omah ide kod tetke i da se nipošto ne vraća kući, jer mu od mene preti opasnost po život.
U toku razgovora sa stručnim timom, od njih osmoro, niko mi se nije predstavio, a radnik centra M.M. mi kaže kako će moj sin od sada živeti s tetkom i njenom porodicom. Prekidam ga u pokušaju da objasnim da ne postoji "Tetkina porodica". Mogao bih do sutra. Odvojili su mi dete od mene koje sada ne želi da me vidi. Kako spavaju?
Tata mi je iznenada preminuo u 52.godini života. Već 7 meseci mi se duša rastavlja na komade, a ja zbog dece gutam tu knedlu i guram bol negde duboko… Ne znam kako da se pomorim sa tim da više nema moje stene.
Bila sam sa prvim momkom u nekoj vrsti kombinacije. To je trajalo godinama, viđali smo se svaki raspust, a ovako se čuli recimo jednom nedeljno. Bio mi je prvi, mnogo sam ga volela i patila zbog tog našeg odnosa. Na kraju kada je hteo da budemo u vezi, ja više nisam imala želju. 20 godina kasnije mene je i dalje sramota što sam mu bila samo kombinacija. I dalje ponekad pomislim šta bi bilo da sam mu na kraju pružila šansu. Nekad mi mnogo nedostaje.
Sjedim u kancelariji sa najljepšom djevojkom u čitavoj kompaniji. Nije samo moje mišljenje, nego većine. Imamo jako lijep odnos. Nadam se da neću nikada ništa osjetiti prema njoj jer smo zajedno 8h na dan. Vjerujte da mi je i drago vidjeti tako lijepu osobu i lijepo se ispričati, a isto tako i ne želim da budem blizak sa njom. Još djevojka nema nikoga. Nisam ni rekao svojoj djevojci da sam sa njom u kancelariji, da ne pomisli nešto.
Baš volim svog momka ali jedna od stvari koja me brine u budućnosti je da smo finansijski nekompatibilni. Ja zarađujem poprilično dobro, ali ne da nas izdržavam oboje. On se trudi da nađe dobar posao ali s njegovim fakultetom nažalost teško.. ja bih voljela da budućoj djeci obezbijedim more barem jednom godišnje, on je iz porodice gdje nažalost niko nije prešao više od 150 km od rodnog mjesta. Žao mi je i što za dejtove nikad ne možemo da idemo i radimo neke skuplje stvari, tipa koncerte, a ako idemo onda to moram da provučem na foru da sam mu kupila ulaznicu za neki od nadolazećih praznika… kada vikende provodimo zajedno sve namirnice kupujem ja. Ja vidim da njemu to teško pada i inače je vrlo nježan prema meni i što je najvažnije osjećam da me voli ali voljela bih da znam da se u životu neću morati odricati nekih stvari zbog njega, jer jedan od razloga zašto sam išla na težak fakultet je i zbog toga da ne živim u bijedi i da ne gledam u svaki cent. Osjećam se plitko i ljuto na sebe.
Neću uopšte da ulazim u razloge ili potrebe za tako nešto, ali nije mi normalno da odem u Mađarsku, zemlju koja je članica EU, a da ne primaju evre. Neka si ti ostavio svoju valutu, ali ne smeš da budeš EU a da mi ne pružiš mogućnost plaćanja evrima.