Sutra mi je rođendan i ne bih volela da mi bivši dečko čestita. Pre par meseci sam prekinula kontakt sa njim i tačno znam da će sutra da mi piše neki roman gde će uz čestitanje pisati kako se on oseća bezveze jer nemamo kontakt i dodavati neke nadimke kako smo se pre zvali. Prethodna dva rođendana iako nismo bili zajedno slao mi je u ponoć poruku kao da smo najzaljubljeniji par. Dok smo bili zajedno jedva bi se setio pod izgovorom kako je on zaboravan sa datumima. Nisam ga blokirala jer sam očigledno budala koja bi uvek odgovarala na poruke kada on pošalje kako mu je teško bez mene i očekivao da ga ja tešim a zbog njegovog ponašanja smo raskinuli. Empatija koju imam u sebi nije baš dobro za mene jer ću pre gledati kako se drugi osećaju a ne kako ja. Bude li sutra opet krenuo manipulacije sa njegovim izlivima gledaću sebe i reći da prestane da se tako ponaša.
Plivanje sa delfinima, snorkeling, kućice od slame, ljubav je na Maldivima! Nisu Maldivi ali Bojana je rekla DA! Dokažite svoju ljubav sebi i drugima, destinacija srećnih i zaljubljenih! S.E.R.E mi se od Maldiva i koliko su svi postali opsednuti snobizmom. Moj muž dokazuje ljubav prema meni tako što ušpara i na vreme kupi knjige i pribor za školu našoj deci.
Bože koliko ja postanem osjetljiva kad prema nekome razvijem emocije. Ne mogu mu to pokazati ispast ću jadnica, al me svaka pogrešna riječ može povrijediti.
Užasno me iritira jedna koleginica sa posla. Relativno je došla skoro i sve pokušava da me izopšti bez ikakvog razloga. Gledam svoja posla, ni sa kim nisam do sad imala svađu niti me bilo čiji život interesuje. A ona i ja smo istih godina i umesto da ćaskamo u nekim ženskim temama ona se stalno bavi ogovaranjem svih osoba a te osobe se druže sa njom. Znam toliko stvari koje je te osobe ogovarala a ćutim i gledam kako ona kod njih mene ogovara a bukvalno joj ništa nisam uradila.
Psiholog me je na prvih par seansi pružao podršku i konstruktivne kritike davao a onda počeo da svaki sledeći put šta god kažem da govori "pa ne znam" ili da bude u nekom svom svetu kao da me ne sluša. Čak je i prešao granicu sa kritikama da mi je bilo neugodno gde sam se ja pravdala. Posle te jedne neprijatne situacije tj. njegovog komentara otišla sam još jednom i skapirala da bolje da prekinem jer mi je sve gore i gore.
Veštačka inteligencija mi je rekla da se sviđam dečku koji se i meni sviđa, a ne sviđam mu se. Osećam se užasno.
Upoznala sam gomilu muškaraca koji govore kako su jedino skroz prirodne žene vredne. Ništa farba za kosu, ništa šminka, ništa nakit, pirsinzi, daleko bilo tetovaže, sitne korekcije, teretana... A okreću se i balave za svakom koja ima nešto na sebi, neretko i sve veštačko, znači balave, ne gledaju nego očajnički balave. Pa braćo, mislite da se to ne vidi? Ali i to što balavite ne znači da žene to rade zbog vas. Ne braćo, većina radi zbog sebe i eventualno drugih žena. Prestanite da morališete i popujete, smešni ste. A ako neki od vas zaista žele nevidljive žene u kući dok vas ipak kao i sve nas uzbuđuje i izgled-jadni.
Mrzim veštačku inteligenciju i svu buku koja se oko nje podiže. Smatram da je reč o običnoj kanti i usavršenom digitronu, koja je savršenija verzija googla, i da su oni koji ozbiljno "razgovaraju" sa njom i uzimaju njeno "mišljenje" u obzir obični idioti.
Zašto ove žene čim se porode, odmah prave insta profile i pišu imena dece i datume u biografiji? Bukvalno im se identitet zanisva na tome.
Svaki dan se svađam s verenikom jer ne želi isto što i ja. Ja bih da živimo u Beogradu, kupimo stan na finom mestu, dete odgajamo u sredini s više mogućnosti. Ne bih mogla da smislim život u mestu kao npr Kruševac odakle smo oboje. On bi da se vratimo, imaju veliku kuću u gradu, roditelji, velika familija... Kaže smorio ga je život u stanu, gužva, nervoza, cene svega a mene smara malograđanština, monotonija, stalno iste priče, isti ljudi, svi na isti kalup. Poslednjih 7 godina sam toliko toga doživela i iskusila, upoznala različitih ljudi da o vraćanju nazad nikada nisam ni pomišljala. Da ne spominjem mesta za izlazak, koncerte, dešavanja. Da napomenem, majka je sama dole, i čak bi i više značilo da budem s njom, ali me podržava u mojim namislima. Zona komfora je ubica napredka, zapamtite.