Imam sreće s instruktorkom, zna da objasni nije živčana i ne galami.
Platio sam nam apartman za cijelu noć a ona se nije ni pojavila.
Mislila sam da nikad neću biti majčinski tip. Danas to dijete volim više od svega i najviše volim vrijeme provedeno sa njim.
Nisu mi jasni ljudi koji dižu kredite za skupa kola, letovanja, zimovanja, a žive sa roditeljima u kući…
U svakoj vezi sam bila muško i borila se i davala svoj maksimum. Da bi na kraju bila povređena. Sad sam u vezi pola godine, polako se vezujem. Isto se borim, a plašim se mnogo da ne bude ista priča. U haosu sam.
Danas sa klincem u bioskopu, a neke devojčice, rekao bih 8-9 godina pripremaju se da uđu i rade selfi. To pućenje usana...gledam i ne verujem...
Koliko su meni ove zabave gde se otkriva pol deteta odvratne. Odvratne su mi zbog reakcija roditelja. Retko ko se istinski obraduje detetu ma kojeg da je pola, većina se smori, nebitno da li oba roditelja ili jedno. Fuj. Prave se tužne face, mrgode se, npr ako ispadne dečak, onda očevi i majke skaču, bacaju sve pred sobom, cepaju majice, bljak. Tačno se vide da im je drago što nije devojčica. Užas. Zbog takvih nezahvalnih budala bi ukinula to, da se ja pitam. Stvarno ponižavajuće.