Overthinkovanje mi je uništilo sreću, ali je uvjek bilo u pravu.
Ali pazite ovo. Žena dijeli recept za neko jelo na fb i kaže:"e sad morate dodati malo garlika."?! 🤣🤣🤣 Čuj to, jbt, znači sad ni bijeli luk ne govorimo našim jezikom, strašno.
Tijekom djetinjstva bio sam dosta motiviran za život odraslih. Imao sam toliko ideja čime bi se bavio među kojima su bila zanimanja: veterinar, biolog, arhitekt, medicinsko-laboratorijski dijagnostičar, kirurug, meteorolog, astronaut (znam 🙈), medicinski brat, učitelj razredne nastave, modni dizajner, odvjetnik, književnik, psiholog. Na kraju sam završio prirodne znanosti koje me i dan-danas zanimaju, al nažalost posao nisam našao. Bio sam odlikaš. Sada gledam kako ću još jednu ljetnu sezonu odradit u kuhinji. Kao da sam zatvorenik, a slobodu imam samo na papiru.
Kako da prestanem biti opsjednuta s jednim muškarcem kojeg uopće ne zanimam, jesam li živa ili mrtva? On ima curu, a i prije nego što ju je našao, nikad nije pokazao interes za mene, nego se nalazio s nekim drugima dok nije našao "tu" koja mu paše. Kad se god sjetim njihove slike, obuzme me tolika mržnja prema toj ženi. Kako, kako?!?! Prestati?!?! Misliti?!?! O njemu?!?! I biti ljubomorna na njegovu sadašnju, bivše i buduće?!?!?
Najjači su mi oni ljudi što su zaluđeni za neki sportski tim, pogotovo strani, pa još govore o tome kao, pobedili smo, uradili smo ovo, doveli smo onog... Koji to "mi" nebitna osobo, dal ste realni 😂 Kao deca nekad kad su gledala Moćne rendžere pa viču "Ja sam crveni! Ja sam plavi!" Cirkus od ljudi.
Zašto se uvek oni ljudi koji imaju najgori (čitaj nemaju) smisao za humor, uvek i svuda razmeću s svojim očajnim, napornim forama? Sedim sa kolegom u kancelariji koji me jezivo smara očajnim forama koje izbacuje svakih 10 minuta. Pokušao sam fino da mu skrenem pažnju da moram da radim i da ne mogu da ga slušam ali čovek ne prestaje. Je-zi-vo.
80% žena mnogo lepše izgleda u nekoj opuštenoj varijanti nego kada se srede, ali uvek više vole da ističu te slike kada su sređene.
Rastužuje me što su kod nas ljudi generalno nemaštoviti i pasivni što se posla tiče. Čekaš posao u školi i to je tvoj domet. Imaš opciju da držiš privatne časove online posle redovnog posla, imaš milion opcija i ideja za nešto online (pored posla koji moraš da radiš za život). Možeš da se udružiš sa nekim, pa da nešto polako krenete, pa ako budete uporni možda se nešto i razvije za par godina. Evo sad je snimanje za jutjub popularno, vidim neki istoričari su otvorili jutjub kanal pa pričaju o istorijskim temama, daju opciju da se pretplatiš za neke dodatne sadržaje i tako polako počinju da zarađuju uz svoje redovne poslove što imaju.
Moji mi nisu dali da nastavim vezu s njim kad je njegov otac optužen za pedofiliju. Prošlo je od tog dosta godina. Razumijem roditelje sad kad sam i sama roditelj. Želim mu da je sretan jer to zaslužuje. Nijedno od nas nije prežalilo našu vezu. Život se mora odigrat do kraja. Mogu proći stoljeća, mogu ti i umrijeti....