Prvi dan da nisam otišao na posao naduvan, nije ni bila prva pauza još, otišao sam kući.
Kao muškarac moram vama ženama reći jednu stvar. Postavite sebi potanje: "da sam muško, da li bih dejtovala sadašnju sebe". Ako je odgovor DA, imate pravo na bilo kakve kriterijume.
Kada me neko upozori na nešto, npr. Pazi da ne padneš, da ne slomiš, da se ne desi ovo ili ono, po nekom zakonu fizike, matematike, hemije, biologije... desiće se sto posto!
Od prve plate planiram da sebi platim seansu kod psihijatra. Osećam da mi je to zaista potrebno više od bilo čega drugog.
Radim u firmi kao operater i imam helpera koji mi pomaže u proizvodnji. Iako on mene očigledno poštuje i čuo sam kako priča da mu je super što radi sa mnom, ja jednostavno ne mogu da ga podnesem.
Glavni problem je što nije ozbiljan na poslu – stalno se šali, sve mu je neka šega i zezanje, kao da mu nije bitno šta radi. I ja ponekad uzvratim šalom, ali iskreno, više mi nije do toga. Uz to, on uglavnom gleda samo da obavi posao, bez preterane brige o tome da li je urađen kako treba, što mi dodatno smeta jer ja volim da bude sve urađeno kako treba i po redu.
Sad se pitam da li je u redu da tražim od supervizora da ga premeste. S jedne strane osećam se pomalo loše zbog toga, ali s druge strane, sve mi je teže da radim normalno u takvoj atmosferi.
Žensko sam i uvjek želim nešto više. Moj bivši to nije htjeo nego mu je sve ravno bilo, ima se za ok život i da se štedi na apsolutno svemu. Ja našla sebi nekog sličnog, a čujem on se skorije oženio. Drago mi jer je dobra osoba. Uđem ja malo po netu kopam da vidim šta se dešava i kako mu žena izgleda, lijepa idu jedno uz drugo, seećni su, super. Ono što sam primijetila je da su prinovu dočeki u istom onom apartmanu gdje smo on i ja živjeli (možda 30m2 garsonjera) i da se on (po tome sudeći) nije pomjerio sa mrtve tačke. A ja koja sam prvo sama pa plus sa mužem u stanu od 3 spavaće sobe i imamo jako skupo auto i planiramo kuću da kupimo (ali štedimo sad za to). A pritom ni ja ni muž nismo imali neke Bog sami zna kakve pare kad smo se uzeli. I samo sam zahvalna Bogu što iako je bio dobar čovjek i ako je ok veza bila, poslušala sam sebe i taj unutrašnji osjećaj i raskinula jer bi to bio život kojim ja ne bih bila zadovoljna, a ne bih bila ni srećna, a ni on pored takve mene.
Bivši muž me pitao da li bih se sahranila pored njega, jednog dana! Kaže da ne može da zamisli večnost bez mene! Oboje smo u drugim brakovima u kojima imamo decu…
Sa jedne strane nije normalno, sa druge vrlo romantično!
Što više razmišljam kako je bilo prije sve mi je veća muka. Nisam bio svjestan svojih ograničenja kao i nedostatak svjesti o tome kako stvari funkcionišu. Vrijeme nije izlječilo sve, jedino zaborav eventualno liječi, razumijem sad bolje stvari zato mi je teže. Nema druge šanse uzmi ono što ti se ne sviđa ili odi, to me boli. Po udžbeniku sam živio život kakav nisam želio.
Prvi put sam osetio emociju prema nekome na prvu loptu, u drugoj državi, sa lošim sporazumevanjem i sreo devojku kakvu želim čitav život i ne znam ni šta da radim ni kako da se postavim. U isto vreme se osećam i prelepo i jako loše. Ili će mi ovo ulepšati život ili će da me uništi.
Slučajno sam saznala da momak ima problem sa gledanjem pornografije.
U vezi smo 5 godina.
Ne znam šta da uradim?