Ne volim kad mi neko nabacuje nekog dečka, znam da nemaju loše namere ali prosto ne volim.... Drugarica kojoj sam prošle nedelje bila kuma na venčanju mi je par puta spomenula druga njenog muža tačnije kuma... Pričala kako jedva čeka da se upoznamo i kako je 'sigurna' da između nas dvoje može biti nešto, a čak mi je spomenula da su i njemu pričali za mene iskreno ja ne znam kako je ona mogla to da dozvoli,znam da mi želi sve najbolje ali ipak mislim da joj to nije trebalo pogotovo što ona zna da sam ja stalno pod nekim stresom i bez volje za životom.. Prošle nedelje je bila svadba, a ja evo ne mogu da ga izbacim iz glave dok je on mene najverovatnije zaboravio da i postojim... Dok smo on i ja razgovarali shvatila sam da dečko može da ima koju god devojku da poželi, lep je, zgodan, sportista, pametan, vredan, radan, vozi automobil, ima puno prijatelja... Ja ne znam šta su ona i njen muž pričali njemu o meni..a ja ne znam ni zašto živim, iz godinu u godinu sve manje i manje imam volju za životom...
Ne podnosim negativne ljude i namćore. Jedno je (ponekad) silom prilike biti negativan i nadrndan, a drugo večito biti takav. Takve ljude očima ne mogu da gledam, a ni da budem u njihovom prisustvu, ma ni 10 minuta. Strašno.
Završila sam pravni fakultet. Dugo sam pokušavala da se zaposlim u struci ali nisam uspela. Našla sam dobar posao van struke i moja mama umesto da mi čestita se ućutala i rasplakala. Taj posao "nije moj nivo" kako kaže. Sva je razočarana kao da sam ja kriva. Da li je to ok sa njene strane evo stvarno ne znam.
Kada završim faks ne bih volela odmah da počnem da radim. Volela bih da uzmem pauzu godinu-dve i putujem. Još uvek se nisam pronašla, i želim da obiđem svet kako bih upoznala sebe i pronašla smisao života. Nekako mi bezveze odmah raditi, ima toliko toga lepšeg u životu od posla.
Kažu naši su ljudi nekulturni i zatvoreni... Evo gledam video jedne Indijke (živi u Americi) koja je roditeljima pokazala isječak iz svog filma, na kojem se ona zadovoljava. Da li je to normalno?! Bukvalno užas! Ljudi pišu da su protiv toga, da nije normalno i naravno da ovi liberalni odmah skaču i govore kako je to okej, ona je odrasla, nije s neba pala (misleći da su i njeni roditelji tako nju dobili)... Užas, užas. Inače je devojka pre bila normalna, super videe imala, ne znam koji đavo joj se desio sad.
Djevojka od najboljeg druga se loži na mene, a i ja na nju...
Samo da pitam jeli normalno, da te neko ne zove na vjenčanje (bliža familija) i ti kažeš da si povrijeđen al ništa više. I ta osoba te izbriše iz prijatelja i ne javlja se više i ljuti se zato što si rekao da si povrijeđen i što nisi čestitao ??
Imala sam oca, koji je 2022 godine preminuo jer je imao cirozu jetre. Alkohol ga je uništio, kad nije bio u kontaktu sa alkoholom je bio najbrižniji i otac za poželit. Živio je sam, jer sam se ja sa ostatkom obitelji odselila u drugu državu. 2020 godine u ljeto smo svi izašli kao cijela obitelj na ručak i proveli cijeli dan zajedno, to je bio jedan od najljepših trenutaka kad smo svi bili zajedno. Taj dan se nikada neće zaboravit. 2021 godine u ljeto sam ja ponovo išla kući da ga posjetim, taj godišnji sam ja došla sama i kad sam ga vidjela pozdravili smo se i ja pošto sam imala veliki dogovor sa društvom sam odmah otišla na party i tamo ostala, puno sam bila sa društvom i malo smo provodili vrijeme zajedno. On je preminuo 2022 i nikada si neću oprostit za malo vremena provedenih sa njim. Na zadnjem pozivu je rekao da nikad ne zaboravim koliko je ponosan na mene. Svaki put tonem u suze jer neću zaboravit njegov glas kad je to rekao jer se nisam priključila pozivu zbog obaveza.
Žena me smara da je masiram i da slušam njene priče sa posla, uglavnom svađe s koleginicama, osećam se ko maser i psihoterapeut. I na kraju očekuje da budem na njenoj strani.